O cemu govori Miroslavljevo jevanjdjelje?

Uvek me je zanimala ta knjiga
a pogotovo jer je to nesto NASE
kojim jezikom i pismom je pisana?
ko je bio Miroslav?
zasto nosi naziv jevandjelje?
Da li je neko imao priliku da cita knjigu?
kakav je sastav recenice..kako izgleada recenica?da li je napisana u sitilu "Gorskog vjenca"?
O cemu pise?

Ima tu svega i svacega. Skoro je bio neki dobar dokumentarac na TV-u o Miroslavljevom Jevandjelju. Zanimljivija tema nego sto sam mislio.
 
kojim jezikom i pismom je pisana??

Ustavnom ćirilicom (manji uticaj glagoljice) i srpskoslovenskim jezikom.

ko je bio Miroslav?

Veliki knez Zahumski i rođeni brat Stefana Nemanje.

zasto nosi naziv jevandjelje?

Zato što to i jeste.

Da li je neko imao priliku da cita knjigu?

Jeste.

kakav je sastav recenice..kako izgleada recenica?da li je napisana u sitilu "Gorskog vjenca"?

Na crkveni slovenski način. Ovakav:

96_f1copy.jpg


Nema praktično nikakve sličnosti sa Gorskim vijencem.


Razmisli malo. Liturgička knjiga...
 
Poslednja izmena:
stvarno,zasto su nemci toliko trazili to jevandjelje?
da li je njegova vrednost samo u tome sto je prva napisana knjiga na ovim prostorima...ili postoje i nesto frugo?

Dva razloga:

1. Skupljanje svih kulturno-istorijskih spomenika u Berlinu (bukvalno, hteli su sve da dovedu tu), radi velicanstvenosti

2. Da ga slucajno ne uniste bombardovanjem Beograda ili tokom njegovog razaranja
 

Nazalost samo sam nasao reportazu o dokumentarcu.

Jel' neko gledao?

Ako sam dobro razumeo tvrde da Jevandjelje sadrzi i pravoslavne i katolicke motive.

Cepanje i kradje stranice, pa svojatanje knjige... Materijal za jedan dobar film.

...hvala ti ..jako je zanimljiva tema
Dok sam gledala ovAJ klipic na youtubu,,pomislila sam da pripadam narodu
koji bas i nema sluha za istoriske stvari
a vecito se poziva na istoriju
Nekako, kao da stoji biser u svinjcu i da je samo pitanje vremena kada ce krmaca pretrcati preko njega
Zar ne bi bilo zgodno potraziti pomoc Discovery kanala ili National geography,,,(kako li se vec pise)
...Ono sto je zanimljivo, jeste to sto je ta knjiga bila zabranjena??
Zasto?
Logicno je da postoji nesto u njoj....
Nesto ,sto je moglo da ugrozi malu ,rezimsku i izolovanu Srbiju...
Dakle,Sloba je imao taktiku kako da se odbrani od svega i svacega,od protesta,od Vuka Draskovica,od Djindjica...od NATO bombardovanja
,,,ali ga je ugrozavao tekst koji je napisan u vreme Stefana Nemanje?..Tekst za koji zna da postoji mozda trecina nacije??..Koja je logika tu?.
 
Poslednja izmena:
...hvala ti ..jako je zanimljiva tema
Dok sam gledala ovAJ klipic na youtubu,,pomislila sam da pripadam narodu
koji bas i nema sluha za istoriske stvari
a vecito se poziva na istoriju
Nekako, kao da stoji biser u svinjcu i da je samo pitanje vremena kada ce krmaca pretrcati preko njega
Zar ne bi bilo zgodno potraziti pomoc Discovery kanala ili National geography,,,(kako li se vec pise)
...Ono sto je zanimljivo, jeste to sto je ta knjiga bila zabranjena??
Zasto?
Logicno je da postoji nesto u njoj....
Nesto ,sto je moglo da ugrozi malu ,rezimsku i izolovanu Srbiju...
Dakle,Sloba je imao taktiku kako da se odbrani od svega i svacega,od protesta,od Vuka Draskovica,od Djindjica...od NATO bombardovanja
,,,ali ga je ugrozavao tekst koji je napisan u vreme Stefana Nemanje?..Tekst za koji zna da postoji mozda trecina nacije??..Koja je logika tu?.

Ne znam za N.G. , ali na Historiju nema nikakvog interesa , ne samo za Miroslavljevo Jevandjelje , nego cak ni za Vizantiju . Nikad nije bila prikazan ni jedna emisija o Vizantiji, na kanalu Histori .

U Miroslavljevom Jevanjdjelju ne pise niste drugo , nego ono sto pise u ostalim Jevandjeljima .

Ono je odraz Srpske pismenosti u srednjem veku , i jedan od pokzatelja nase kulture, pa zato i ima neprocenljivu vrednost . A upravo to moze biti razlog za interes Nemaca
 
Poslednja izmena:
Dva razloga:

1. Skupljanje svih kulturno-istorijskih spomenika u Berlinu (bukvalno, hteli su sve da dovedu tu), radi velicanstvenosti

2. Da ga slucajno ne uniste bombardovanjem Beograda ili tokom njegovog razaranja

Mislim da ce pre biti da su hteli da ga ukradu . Ovo drugo se nekako ne uklapa, obzirom da je 6 Apreila narodna biblioteka sravnjena sa zemljom sa toliko bombi , da je slucajj potpuno iskljucen . Daklem , izvesno je da su to uradili namerno .

Pre ce biti da je u pitanju obicna kradja , ili cak namera da se unisti svaki dokaz o kulturi u Srba .

Do previranja izmedju nas i Austro-Ugarske , Nemci su cenili srpsku kulturu . Gete je zbog nase narodne poezije naucio srpski jezik , a Ranke je napisao knjigu SRPSKA REVOLUCIJA . A posle je sve poslo po zlu , ulaskom Austrije u Bosnu , preko abdikcije Kralja Milana , a narocito po Majskom prevratu .

Oprostice te mi na neslaganju , nadam se .
 
Poslednja izmena:
...hvala ti ..jako je zanimljiva tema
Dok sam gledala ovAJ klipic na youtubu,,pomislila sam da pripadam narodu
koji bas i nema sluha za istoriske stvari
a vecito se poziva na istoriju
Nekako, kao da stoji biser u svinjcu i da je samo pitanje vremena kada ce krmaca pretrcati preko njega
Zar ne bi bilo zgodno potraziti pomoc Discovery kanala ili National geography,,,(kako li se vec pise)
...Ono sto je zanimljivo, jeste to sto je ta knjiga bila zabranjena??
Zasto?
Logicno je da postoji nesto u njoj....
Nesto ,sto je moglo da ugrozi malu ,rezimsku i izolovanu Srbiju...
Dakle,Sloba je imao taktiku kako da se odbrani od svega i svacega,od protesta,od Vuka Draskovica,od Djindjica...od NATO bombardovanja
,,,ali ga je ugrozavao tekst koji je napisan u vreme Stefana Nemanje?..Tekst za koji zna da postoji mozda trecina nacije??..Koja je logika tu?.

Ma, kakva zabrana jevandjelja? O cemu ti to?

Ne, hvala, ne bih voleo da mi anglosaksonska prasad ceprka po tako finim temama. Ima i u Srbiji jako sposobnih ljudi kada se radi o dokumentarnoj produkciji kad se lepo plati.

I molio bih te samo da o'ladis sa generalizovanjem. Ne treba samo narod da ima sluha za ,,istoriske" vrednosti, nego zvanicnici, koji nazalost ne stignu da nauce nista o svom narodu od silnih zapadnih schkola.

Dakle, ako ti je ovde svinjac, ti ne glibi po blatu, nego skupi bisere, pa pali na livadu. z:poz:
 
Ovo drugo se nekako ne uklapa, obzirom da je 6. Aprila Narodna biblioteka sravnjena sa zemljom sa toliko bombi, da je slucaj potpuno iskljucen...

Chuo sam da je pilot odgovoran za unishtenje Narodne biblioteke kazhnjen od strane Hitlera, uglavnom zbog unishtavanja gomile neprocenjivih dokumenata, medju kojima su bili i neki zapisi sa sudjenja jednom tipu, chini mi se Chehu iz Vojvodine, koji je navodno negde u 17. ili 18. veku prodao dushu sukubi za pojas koji bi mu omogucio likantropiju. Ne secam se tachno imena tog pojasa.
Uglavnom, to je nacistima bilo zanimljivo.
 
Chuo sam da je pilot odgovoran za unishtenje Narodne biblioteke kazhnjen od strane Hitlera, uglavnom zbog unishtavanja gomile neprocenjivih dokumenata, medju kojima su bili i neki zapisi sa sudjenja jednom tipu, chini mi se Chehu iz Vojvodine, koji je navodno negde u 17. ili 18. veku prodao dushu sukubi za pojas koji bi mu omogucio likantropiju. Ne secam se tachno imena tog pojasa.
Uglavnom, to je nacistima bilo zanimljivo.

Sta? Ma, daj ne zezaj? z:)

Pa odakle ti to?

Da nije u pitanju Rumun iz Transilvanije? z:mrgreen:
 
Chuo sam da je pilot odgovoran za unishtenje Narodne biblioteke kazhnjen od strane Hitlera, uglavnom zbog unishtavanja gomile neprocenjivih dokumenata, medju kojima su bili i neki zapisi sa sudjenja jednom tipu, chini mi se Chehu iz Vojvodine, koji je navodno negde u 17. ili 18. veku prodao dushu sukubi za pojas koji bi mu omogucio likantropiju. Ne secam se tachno imena tog pojasa.
Uglavnom, to je nacistima bilo zanimljivo.

Sam vrh SS se veoma zanimao za sve sto je okultno . Cak su imenovali i dva prava naucnika da izucavaju alhemiju, a ovi , narqavno pristali . Ni svastika nije slucajno odabrana za simbol.
To im je ostalo jos od YULE , to jest od tajnog drustva , koje je guralo hitlera od 34 godine , pa na dalje . Ono sto je najzanimljivije , je to da je u TULI bilo i Jevreja .
 
Zelic-Bucan 1/2

CIJI JE EVANDJELISTAR KNEZA MIROSLAVA ?


Evandjelistar kneza Miroslava ili "Miroslavljevo jevandelje", kako ga naziva ruska i srpska znanstvena literatura, liturgicka je knjiga, izbor blagdanskih i nedjeljnih citanja iz evandelja. Pisanje potkraj druge polovice XII. st. tzv. "zapadnom" cirilicom zetsko-humske redakcije i bogato ilustriran zivotopisnim romanickim minijaturama.Jezik mu je starocrkvenoslavenski, hrvatske recenzije, s jasnim tragovima zapadne stokavstine i cakavstine. Otkrili su ga ruski istizazivaci u drugoj polovici proslog stoljeca u srpskom manstiru Hilandaru na Sv. Gori, a danas se cuva u Narodnom muzeju u Beogradu. U proslom stoljecu i u prvoj polovici ovoga,jezikoslovci su ga smatrali srpskim spomenikom. Takvo misljenje, medjutim, danas je znanstveno neodrzivo. Mi zelimo, koliko je to moguce u okviru kratkog clanka, ukazati na razloge koji su u proslosti utjecali na takvo shvacanje, te iznijeti i rezultate novijih znanstvenih istrazivanja, koji nas nedvojbeno sile da se to shvacanje napusti kao potpuno neosnovano, odnosno da se na temelju novijih visedisciplinarnih znanstvenih istrazivanja odredi prava nacionalna pripadnost ovoga kodeksa.

Crkvene knjige starocrkvenoslavenskogjezika hrvatsko-srpske jezicne redakcije pisane su glagoljicom i cirilicom. Poznato je, da je na hrvatskom tlu oblikovana specificna hrvatska uglata glagoljica, a prema glasovnin zakonima hrvatskogjezika izgradjen je i poseban hrvatski glagoljski grafijski sustav. Taj neosporno hrvatski karakter glagoljice kao i duboka ukorijenjenost toga pisma u srednjovjekovnu hrvatsku kulturu pridonijeli su u drugoj polovici devetnaestoga stoljeca, dok jos nisu bili dostatno prouceni najstariji cirilski jezicni spomenici hrvatsko-srpske jezicne redakcije, pojednostavljenu shvacanju prema kojemu bi se starocrkvenoslavenski spomenici hrvatsko-srpske redakcije trebali samo na osnovu pisma dijeliti na hrvatske i srpske, s time da se svi glagoljski smatraju hrvatskima, a svi cirilski srpskima (V. Jagic). Tako je bez velikih dvoumljenja i kodeks, o kojemu ovdje raspravljamo, Evandjelistar kneza Miroslava (krace EkM), ubrojen medu srpske spomenike.

Ovom opcenitom starijem shvacanju pridruizla su se i dva posebna razloga zbog kojih su stariji lingvisti i paleografi ovaj kodeks smatrali srpskim spomenikom. EkM je, naime, nadjen u srpskom manastiru Hilandaru i prilikom jedne posjete srpskog kralja Aleksandra Obrenovica tom manastiru (189G) hilandarski kaludjeri su ovaj kodeks poklonili kralju. Usto, iz jednog zapisa na kraju toga kodeksa proizlazi daje bio posvecen zahumskom knezu Miroslavu, po kojem je ovaj kodeks u znanstvenoj literaturi i dobio svoje ime. A toga kneza Miroslava iz druge polovice XII. st. starija historiografija drzala je bratom srpskog velikog zupana Stefana
Nemanje, kojem se, navodno, kao vrhovnom poglavaru, pokoravao i stariji mu brat Miroslav kao udjelni knez u Zahumlju.

Evandjelistar je o trosku kralja Aleksandra, a u redakciji Lj. Stojanovica i uz strucnu pomoc V. Jagica, vec slijedece 1897. godine objavljen u Becu u litografskoj tehnici. Neke su izabrane stranice otisnute u naravnoj velicini, u boji. (Jedan primjerak tog izdanja posjeduje i Sveucilisna biblioteka u Zagrebu.) Tri vec navedena cimbenika: pismo, mjesto nalaza i destinatar, ucinile su daje vec pri prvom znanstvenom publiciranju taj kodeks i u samom podnaslovu, na unutrasnjoj naslovnoj stianici, predstavljen svjetskoj znanstvenoj javnosti kao "un ancien evangeliaire serbe" (jedan stari srpski evandjelistar).

Cjelovito fotolitografsko izdanje pruzilo je, medjutim, mogucnost mnogim znanstvenicima raznih disciplina da se svestrano pozabave ispitivanjem toga spomenika. U medjuvremenu su proucavani i drugi cirilski spomenici ranoga srednjeg vijeka sto je omogucilo njihovo medjusobno usporedjivanje tako da se danas mnogu sa sigurnoscu izvoditi i neki uopceni zakljucci kako o cirilskom pismu tako i o spomenicima njime pisanima. Jedan od prvih rezultata tih znanstvenih istrazivanja bio je taj, da je napusten kao znanstveno neutemeljen stari Jagicev kriterij o podjeli starocrkvenoslavenskih spomenika na hrvatske i srpske samo prema pismu. Danas je opce poznato i priznato da su se Hrvati u svojoj srednjovjekovnoj knjizevnosti - kako starocrkvenoslavenskoj tako i narodnoj - sluzili s oba slavenska pisma. Hrvatskim spomenicima cirilske pismenosti danas mozemo bez dvoumljenja pribrojiti i Evandjelistar kneza Miroslava. Navest cu sumarno rezultate visestrukih znanstvenih istrazivanja koji nam daju pravo na takvo zakljucivanje.

Lingvisticko paleografska ispitivanja su utvrdila da je EkM po jeziku veoma blizak nesto starijem glagoljskom rukopisu "Grskoviceva apostola" ,a svi lingvisti se slazu da je napisan u "juznim krajevima": mnogi smatraju upravo na tlu srednjovjekovnog Zahumlja (A. Belic, St. Kuljbakin, J. Vrana). Ako je tako, onda je to moglo biti u ondasnjem crkvenom i politickom sredistu Zahumlja, u Stonu na Peljescu. Zapadna, tzv. zetskohumska redakcija pravopisa glavnog pisara EkM, koji je napisao citav kodeks izuzev posljednje tri stranice, povezuje taj kodeks s ostalim suvremenim mu cirilskim spomenicima (ispravama i natpisima) s istog podrucja i potpunoje u skladu s grafijom suvremenih hrvatskih glagoljskih spomenika. I morfologijom slova i tipom pisma razlikuju se svi oni od suvremenih im cirilskih spomenika ostalih juznoslavenskih naroda. To i jest razlog sto se neki autori, ukljucujuci i autoricu ovih redaka, umjesto neodredjenog, a dosta upvtrebljavanog termina "zapadna cirilica" radije sluze nacionalnom oznakom, pak analogno nacionalnim imenima ostalih cirilskih pisama (ruska, bugarska, srpska, makedonska, rumunjska), za cirilsko pismo hrvatskih cirilskih spomenika upotrebljavaju termin "hrvatska cirilica".
 
Zelic-Bucan 2/2

CIJI JE EVANDJELISTAR KNEZA MIROSLAVA ?

Liturgicka istrazivanja koja su najdublje bila zapostavljena ustvrdila su da EkM, iako pisan na tlu jedne katolicke biskupije, ipak ne sadrzi liturgiju zapadnog, rimskog obreda. Ali nije to ni liturgicka knjiga za vjernike istocne crkve, jer se liturgija tog evandjelistara nikako ne podudara s reformiranom carigradskom liturgijom. U EkM sadrzana je vrlo arhaicna liturgija istocnog obreda za vjernike Zapadne crkve, koju bi najispravnije bilo nazvati cirilo-metodskom. Ona vuce svoje podrijetlo cak od najstarijih prijevoda, koje su sv. braca ucinila s grckih originala tada jos jedinstvene krscanske crkve. Podrucje stonske biskupije, koja je od svojeg postanja bila pod jurisdikcijom Zapadne crkve, ipak je po svojem geografskom polozaju bila i pod stanovitim kulturnim utjecajem Istoka, pak se ovdje tradicijom mogla odrzati i ta arhaicna istocna liturgija, kao sto su se ovdje bili uvrijezili - i dugo se odrzali - i neki drugi obicaji istocne crkve, o kojima saznajemo iz spisa crkvenih sinoda X-XI stoljeca.

Umjetnicka oprema evandjelistara bas zbog toga sto je apriori bio smatran srpskim spomenikom cinila se povjesnicarima umjetnosti pravom zagonetkom. Po svojim tipicno romanickim minijaturama, kojima nema analogije ni u jednom dosada poznatom pravoslavnom kodeksu, EkM se nikada nje mogao uklopiti u redovan slijed razvoja srpskog srednjovjekovnog crkvenog slikarstva, koje je izrazito bizantskog karaktera. S druge strane odavno je zapazena analogija ukrasa tog evandjelistara s umjetnickom opremom hrvatskih kako glagoljskih tako i latinskih kodeksa istoga doba, pa cak i istovjetnost nekih motiva u kodeksu s motivima starohrvatske pleterne ornamentike na nekim starohrvatskim crkvicama u Zahumlju. Zbog toga su ruski (Buslajev, Kondakoff) i srpski (Mirkovic) znanstvenici kodeks, zbog njegove umjetnicke opreme, smatrali "cudom", dapace i nemogucim spomenikom u povijesti srpske crkvene umjetnosti. No sve ove zagonetke i "cuda" sami od sebe otpadnu cim se EkM pocne promatrati jednostavno u okviru opceg razvoja umjetnosti onoga kraja u kojemu je i nastao. On se, sasvim prirodno uklapa u svijet pisanih i kamenih spomenika umjetnosti svog uzeg zavicaja: Zahumlja i ostalih hrvatskih priobalnih krajeva.4 .

I preispitivanje politicke povijesti srednjovjekovnog Zahumlja i ostalih podrucja nekadasnje Crvene Hrvatske, dali su rezultate na temelju kojih je nemoguce EkM i nadalje smatrati srpskim spomenikom; ni s obzirom na destinatora kneza Miroslava, ni s obzirom na politicku i etnicku pripadnost njegova zavicaja, odnosno mjesta postanja. Sto se tice destinatara, kneza Miroslava, novija historiografska istrazivanja (B. Radojkovic) opovrgla su zabludu starije historiografije prema kojoj bi Miroslav, kao Nemanjin brat, bio politicki podredjen srpskom velikom zupanu. Utvrdjeno je, da Zahumlje sve do sredine XIII. st. nije politicki potpalo pod srpsku nemanjicku drzavu u ekspanziji, dapace upravo za naseg kneza Miroslava zasvjedoceno je da je bio u vazalnom odnosu prema hrvatsko-ugarskom kralju. (Codex diplomaticus II. s. 17G) Stovise, dokazano je da Miroslav nije bio Nemanjin brat, odnosno rodjeni brat (germanus)jer ga tako ne naziva nijedan od relativno brojnih suvremenih izvora u kojima se on spominje u vezi s Nemanjom. O njemu kao Nemanjinu bratu nista ne znaju ni Nemanjini biografi, njegovi rodjeni sinovi sv. Sava i Stefan Prvovjencani. Ipak, Miroslav je bio Nemanjin bliski rodjak, brat od ujaka ili tetke (frater), ali ne iz dinastije Nemanjica, nego iz neke domace zahumske knezevske obitelji. Prema tome i onaj dosadasnji argument o Miroslavu kao srpskom princu i Zahumlju kao srpskoj oblasti otpada kao sasvim neutemeljen na izvorima. Jednako tako historicka istrazivanja o etnickoj pripadnosti Zahumlja u ranom srednjem vijeku potpuno pobijaju tvrdnju Konstantina Porfirogeneta o srpskom karakteru Zahumlja u X. st. I Zahumlje i Duklja imale su, prema suvremenim historijskim izvorima, a i prema rezultatima lingvistickih i povjesnoumjjetnickih istrazivanja, nesumnjivo hrvatski i katolicki karakter, a primorski dio nekadasnjega Zahumlja ima ga jos i danas. Sasvim logicki se namece zakljucak da ovaj, kao i svaki drugi spomenik kulture moze pripadati kulturnoj bastini samo onog naroda koji je zivio u vrijeme njegova nastanka na odnosnom podrucju. Ako bi se moglo dokazati da EkM nije nastao u Zahumlju nego u Duklji, kao sto neki pokusavaju dokazati (P. Mijovic), ni to nista ne bi mijenjalo na stvari s obzirom na tezu o njegovoj pripadnosti srpskoj kultmnoj bastini. Srpska Raska jest potkraj XII. st. politicki pokorila Duklju, ali Duklja, potonja Zeta, danasnja Crna Gora nacionalno nikada nije bila srpska zemlja; tijekom mnogih stoljeca, ona nije bila ni pravoslavna zemlja. Ako se ne moze tvrditi daje Duklja bila u ranom srednjem vijeku etnicki cisto hrvatska zemlja, ne moze se, u njoj, zanijekati snazna hrvatska komponenta. Moglo bi se dapace tvrditi da su Hrvati bili vladajuci sloj pucanstva,jer bizantski pisci XI i XII st. o dukljanskim vladarima Mihajlu i Bodinu govore kao o vladarima "onih koji se nazivaju Hrvatima". Prema tome, ako je EkM i zaista napisan u Zahumlju kao sto to misli vecina istaknutih znanstvenika, hrvatskih i srpskih, ondaje njegova pripadnost hrvatskoj kulturnoj bastini nesumnjiva. Ako se ipak dokaze daje pisan u Duklji, sto je manje vjerojatno s obzirom na destinatara, tada uz Hrvate mogu na nj polagati pravo jos samo Crnogorci kao bastinici i nasljednici srednjovjekovne Duklje.

Kako i kadaje taj kodeks iz Zahumlja dospio u srpski manastir na Sv. Gori, historiografija jos nije uspjela odgonetnuti. Primorskim dijelom Zahumlja, Peljescom i Stonom, zavladali su Nemanjici polovicom XIII. st. i tu vladali do 1333. godine, kada su ga ustupili Dubrovackoj republici. U okviru te smjene politicke vlasti mozda je najispravnije traziti i vrijeme i uzrok prenosenja kodeksa u Hilandar. Uostalom, nije EkM jedini (nazalost)
spomenik stare hrvatske kulturne bastine koji je Bog zna kakvim putovima, tijekom teske hrvatske proslosti, dospio iz svojeg maticnog podrucja u tude biblioteke i muzeje sirom svijeta.

Da zakljucimo, EkM po svojem pismu, tj. po "zapadnoj", odnosno hrvatskoj cirilici; po hrvatskoj jezicnoj redakciji njegova starocrkvenoslavenskog teksta; kao izrazito zapadnjackom romanickom stilu njegove umjetnicke opreme, koja je potpuno u skladu s ostalim suvremenim hrvatskim pisanim i kamenim spomenicima; po svojoj arhaicnoj liturgiji koja se nikako ne podudara sa suvremenom mu reformiranom carigradskom liturgijom Istocne crkve, ukratko, ni po svojim nutarnjim oznakama ni po mjestu nastanka i destinataru, ne moze se nikako smatrati ni srpskim ni pravoslavnim spontenikom.








Miroslavov evanđelistar pripada hrvatskoj književnosti
U novom trobroju sarajevskog časopisa »Hrvatska misao« zadarski povjesničar Milko Brković tvrdi kako Evanđelistar kneza Miroslava pripada hrvatskoj književnosti, a ne, kako se dosad tvrdilo, srpskoj književnosti.
Brković piše da je Mavro Orbini, dubrovački dominikanac, poistovjetio kneza Miroslava, oca kneza Andrije Humskoga, s Nemanjinim bratom Miroslavom, koji je jedno vrijeme također bio humski knez, pa se zbog te zamjene i poznato Miroslavovo Evanđelje njemu pripisivalo.
Povijesni izvori svjedoče da se otac srpskog Miroslava nije zvao Zavida, napominje Brković i dodaje kako je Zavida bio otac Miroslava Humskoga. Evanđelistar koji se sačuvao u samostanu Hilandaru na gori Atosu, đakon Grigorije posvetio je upravo Zavidinu sinu Miroslavu, ističe Brković. Onaj srpski knez Miroslav pomoću bizantskoga cara Emanuela Komnena oko godine 1174. dobio je na upravu veći dio Huma.
Taj Nemanjin brat Miroslav uzeo je nakon toga iz jednog dvora bivšega kneza Miroslava Evanđelistar i darovao ga je svojem bratu ili njegovu sinu Rastku, poslije Savi. »Evanđelistar nije sastavljen prema istočnom obredu niti je pisan bugarsko-srpskom ćirilicom 11. i 12. stoljeća«, piše Brković i dodaje kako je pisan najstarijim oblikom hrvatske ćirilice, bosančicom, a jezik mu je hrvatska redakcija staroslavenskih glagoljskih knjiga.
 

Back
Top