Čitajući tvoje komentare čovjek se može uvjeriti u tvoju kvazi-stručnost koja se sastoji u tome da činjenice savijaš oko svojih teza, slažeš ih odgovarajući način i površnom analizom izvodiš pogrešan zaključak . Ne zove se to stručnost - to je manipulacija.
Prihvatam optužbu, ali bih zatražio i obrazloženje mogućih navoda o manipulaciji poznatih činjenica, da ovo ne ostane na nivou nekog 'dopucavanja'.
Ma šta mi kažeš - oni koji su bili hrišćani imali podređen, kmetski status na toliko lošem nivou da bi se slobodno mogao porediti sa srednjovjekovnim servima, tj. kao određeni vid ropstva. A o kom društvenom uređenju pričamo - je li to trebalo da na jednog kmeta dođe deset feudalaca? Kako je kod Dušana bilo - je li tu na jednog Vlaha dolazilo deset Srba?
I pazi nešto - i islamski vjernici su bili klasno podijeljeni, to je naprosto feudalno drušvo , u kome su feudalci najmanje brojni.
Ono što jeste tačno jeste da su ljudi muhamedanske vjeroispovijesti bili na statusnom položaju iznad hrišćana i jevreja. Možda se nisam najbolje izrazio, te je to stoga dovelo do zabune? Većinu stanovništva su činili hrišćani, a manjinu, vladajući sloj muslimana. Niko ne spori da je bilo i kmetova islamske vjere, međutim oni su bili u vidno boljem položaju od inovjernika i nisu imali toliko mnogo nameta. Niko ne spori da su hrišćanske zemlje imale Crkvu kao važan stubac same Države, kao i pojam državne religije, međutim to se ne može porediti ni u kojim slučajem sa Osmanima koji dolaze kao strani osvajači sa drugog kontinenta i nameću drugačiju vjeru. Taj vjerski položaj bi se mogao porediti jedino sa alansko-vandalskim kraljevstvom u sjevernoj Africi, u kojem (ako izuzmemo izuzetne pravovjernih i tolerantnih vladara) je arijansko učenje bilo državna hrišćanska vjera, dok su većinu stanovništva činili donatisti i pravovjernici. Ovdje možemo prosipati priče i navode o (u nekim primjerima zaista fascinantnoj) toleranciji vandalskih kraljeva, npr. u jedno vrijeme čak i Huneriha, koji je postavio stražare da brane vjerske objekte pravovjernih hrišćana, međutim ostaje kao činjenica da su vladajući sloj činili pripadnici arijanskog učenja i potomci rodovske vojničke aristokratije Vandala i Alana.
Na Balkanskom poluostrvu nije postojao takav odnos; nije u srednjovjekovnim grčkim, bugarskim, srpskim, albanskim, rumunskim i drugim zemljama postojala jedna manjinska grupacija povlašćenog sloja stanovništva koju su sačinjavali vjernici jedne grupe, koja bi bila tako izričito, segragacijom, odvojena od neke druge, koja bi, većinska, bila podređena njoj. To je jedna novina koju je donijelo Osmansko carstvo. To možeš osporiti jedino tvrdnjom da su muslimani sačinili ogromnu većinu stanovništva evropskog dijela Carstva, odnosno Rumelije, što vrlo pouzdano znamo da nije nikada bio slučaj. Istina, bilo je progona 'nevjernika' - patarena (nekada i u najgorim mjerama, kao npr. za vrijeme pogroma velikog raškog župana Stefana Nemanje ili za vrijeme rimokatoličkih krstaških pohoda na Bosnu); bilo je i sukoba između dvije glavne Crkve, međutim tvrdnja da je Osmansko carstvo donošenjem faktora Islama nešto tu pomoglo predstavlja logički nonsens, apsurd. Naprotiv, samo su se stvari dalje zakomplikovale, a Bosna i Hercegovina jeste najbolji primjer toga.
Mehmed-paša Sokolović nije bio Srbin , tada nije ni bilo Srba , to ste ovamo napravili naknadno , nego pravoslavac koji je kao pametan i talentovan dobio šansu da napreduju , tu šansu prihvatio i iskoristio, postao znamenita ličnost svoga doba.
Ovo je diskusija za drugu priču; za svakog objektivnog koji je upućen u historijsku nauku, Bajo Sokolović je Srbin (kako kažu i sami povjesni izvori) koji se prevjerio i uključio u osmansku državnu strukturu. Da li tvrdnjom "nije bio Srbin, nego pravoslavac" želiš reći da nije bilo Srba pravoslavne vjeroispovijesti, ili što? "Tada nije ni bilo Srba - to ste ovamo napravili naknadno" - njegovo porijeklo iz kraja istočne Bosne nije ni bitno koliko njegov život i naočito životno opredjeljenje. On je đak manastira Mileševo, najsvetijeg mjesta (lokacije groba Svetog Save, osnivača Srpske narodne crkve).
Da li mu je na umu bilo pravoslavlje i nostalgija kad je obnavljao Pećku patrijaršiju? Ma kakvi. On je u Otomanskoj carevini bio uspješan, naravno da je do kraja odan islamu , ne bi obnavljao nešto što je protiv njega ,realnije je da je bio vođen nekim pragmatičnim razlozima nego emocijom. Za Otomansku carevinu je to samo pitanje gdje je vjerska uprava pravoslavaca.
Da li je bio ,udri i inteligentni karijerista, oportunist? Naravno da je to bio. Međutim, ne može se govoriti o pravoslavlju, već eksplicitno o odnosu prema Srbima prvenstveno i o odanosti svojoj porodici Sokolović, koja je, iako podijeljena na dvije dosta različite vjere, ostala cijela i privržena familiji (pravoslavci su postajali patrijarsi, episkopi i visoki srpski vjerski službenici, dok su muhamedanci dobijali Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na upravu kao politički administratori - to najbolje i dokazuje odnos porodice prema tome; za njih je za narod i za Boga pravoslavna vjera bila, dok je Islam bio tu radi politike, kao jedna politička realnost koja se pojavila na Poluostrvu). Međutim, ne može biti ni sumnje da je Bajo bio vrlo svjestan svoje mladosti u Mileševi i da to nikako nije moglo iščeznuti, biti naprosto izbrisano. Pogotovo je bilo značajan faktor kada mu je brat Makarije (bilo rođeni, bilo od tetke ili ujaka, što se navodi kao sporno), docniji patrijarh obnovljene Pećke patrijaršije, išao u Istanbul pregovarati sa njim o položaju pravoslavnih Srba u Carevini i o njihovoj pastvi.
Ne može se to sa vjerom upoređivati sa vjerom u današnje doba , to se danas poredi sa državljanstvom. Danas će nekoga Srbina odvesti u Kanadu , tamo će kao uspješan sportista dobiti kanadsko državljanstvo, i ne pada mu na pamet da vraća srpsko.
I kad igra protiv Srbije - igra profesionalno , bez nostalgije.
Bojim se da ovaj dio ne razumijem.
Ako o etničkom pričamo - Bošnjaci nisu Turci, mi to ne tvrdimo.
A imamo situaciju da su etnički Vlasi postali (najveći) Srbi.
Asimilacija Vlaha je činjenica, međutim, ne samo u Srbe, već i u Hrvate, a bogami i u Bošnjake.
Ironija je što svaka od tih strana pokušava jadne Vlahe pripisati onima drugima, ni krive ni dužne. Ja sam bar vrlo svjestan (upućen u svoju porodičnu povijest) da je rodonačelnik moje porodice bio Roman, čiji su potomci vrlo brzo bili poslovenjeni i tako je porodica i nastala. Je li nekome treba biti krivo što se to dogodilo. Koliko
zlo treba tinjiti u čovjeku jednom da mi brani smatrati sebe Jugoslovenom ili kako drukčije, kako je i moj otac, i njegov otac i njegov prije itd...? Čemu potreba za takvim stvarima, me_irida?
