O cemu govori Miroslavljevo jevanjdjelje?

Radoslav Rotković: Miroslavljevo Jevanđelje je neupotrebljivo za pravoslavnu crkvu
transparentspacer.gif
Iz knjige
CrnaGoraIdusanovoCarstvo.jpg

Miroslavljevo Jevanđelje je neupotrebljivo za pravoslavnu crkvu

Miroslavljevo_jevandjelje.jpg


iz_Miroslavljevog_jevandjelja.jpg



U isto vrijeme, Rašani (Srbi) su svoja jevanđelja pisali u pećinama, nije šala, jasno je da Miroslavljevo jevanđelje pripada mediteranskoj Duklji, koja je bila kulturno superiorna u odnosu na Rašku.

Zapis iz Vukanovog jevanđelja, 1202. godina

О самодржавној властели ужасавам се умом и ријечју


Поњеже мнози начеше књиге и повести дејати, јаже о извсетних вештех случи се и мне грешному, присно унилому и хуждшуму всех и ни достојному назвати се именеми сим, мниха Симеона, вазвестити вса по реду, јаже саврши владика всех прошенијем и мољенијем мене грешнаго Симеона старца, бившаго ме некогда в мире, и јеште бо ми сушту не разлучену от рода, ино мољеније моје не беше токмо: Господи Исус Христос сподоби ме недостојнаго достојну бити подјети иго твоје на се. Он же јако благ и милостив реки: гредуштаго по мне иждену в[ад]?, исплни желаније моје ва скоре узе и об... то же чајах за многије дни, и јеште сушту ми у манастиру ва обштежитији, и паки ужделевшу ми се, понудих се изити из манастира и од братије и последовати Богу; и помиловах себе, ни поштедех немоштније старости матере својеје за име... и љубимују братију оставих, и сестри, и ину прочу присн, да сабудет се глагољемоје не пророки, ни апостоли, ну самем Господем нашим Исусом Христом: всак остављеј матер и братију, ина прочаја и по мне шад, стократ пријет живот вечни. Давид бо пишет: каја полза у крви мојеј, јегда саниду ва истаљеније, једа исповест ти се прст, или вазвестит истину твоју? Се време покајанија настојит, јако нест у самрти поминајеј тебе, ва аде же кто исповест ти се. И вса самислившу ми подобих се странан бити ка својему родитељу и брати, пријемље досажденије и укореније, и обаче оклеветаније од злих чловек, а од врага напасти и брани и паче всех, ну аз та вса вземљу за име Христово поменује слово Давидово: јако тебе ради поруган бих вас дан; и паки: Тужд бих знајемим мојим, и странан син матери мојеј. Сим же сем савршившим се мноју грешним, сподобих се жити у пеки, у граде Расе, и написах сије књиги својему господину велијему жупану ... О неизреченије Богу и божаствније тајни ... самодржаних властелех, тем же изреку о њих, ужасају се зело умом же и словом, обаче дрзнух васпоминају величија их и подвиги душевније јаже саврши небесни цар о таковех властелех, поњеже владики ... Господ наш Исус Христос по неизмернеј јего милости, и по изволенију пресветије госпоже Богородице предаст Христос частни венац велијему жупану Влку, владичаствујушту јему својеју српсков земљеју и зетсков странов и поморскими град ... и нишевскими предели велеродному, велеславному велијему жупану Влку, сина самодржанаго (!) господина области својеје Стефана Немање.

Petrovgrad, Ruska nacionala biblioteka. F n I 82 (Vukanovo jevandjelje, oko 1202. g.) ZIN I 7.

------------------------------------------------------------------------------------

O samodržavnoj vlasteli užasavam se umom i riječju

Pošto su mnogi počeli pisati knjige i istorije, tako i ja, grješni, ništavniji i najbjedniji od svih, nedostojan nazvati se imenom monaha Simeona, želim da izvijestim, sve po redu, o nekim događajima koji su se desili, po volji Vladike svih, a na preklinjanje i molbu, mene grešnog Simeona starca, kada sam bio svetovanjak, i još živio u porodici. Moja jedina molba bila je: "Gospode Isuse Hriste počastvuj mene nedostojnog da budem dostojan primiti igo Tvoje na se". A On blago i milostivo reče: "Onoga koji ide za mnom, spasiću pakla? Ispuni moju želju ubrzo... to što čekah mnogo dana. I još kada sam bio u manastiru, u opštežiću, opet sam poželio da napustim manastir i bratiju i posvetim se Bogu. I udovoljih sebi. Ne pošteđeh svoju nemoćnu staru majku u ime... i ostavih dragu braću i sestre, i drugu ostalu rodbinu da se dogodi ono što ne govore proroci, ni apostoli, nego sam Gospodin naš Isus Hristos: "Svako ko ostavlja majku i braću, i sve ostalo, i slijedi me, sto puta će zadobiti vječni zivot". A David dakle, piše: "Koja je korist od moga tijela, kada ću istruliti, kada ću postati prah, ili kada ću objaviti istinu Tvoju? To vrijeme pokajanja je došlo, jer ne treba se sjetiti Tebe na samrti, ko će Ti se u adu ispovijediti? I sve smislivši, odlučih da se otuđim od svojih roditelja i braće, primih na sebe muku i ukor, i čak klevetu od zlih ljudi, a od đavola iskušenja i, osobito nasrtaje. Ali, ja sve prihvatih u ime Hrista, sjetivši se riječi Davidovih; "jer zbog Tebe bih ismijavan svaki dan". I još "Bijah tuđ poznanicima mojim, i stran sin mojoj majci."
Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu... o neiskazane Bogu i božanstvene tajne... samodržavnoj vlasteli, o tome što ću reći o njima, užasavam se umom i riječju, no ipak se drznuh da se sjetim njihove veličine i duševnih podviga koje je podario nebeski car takvoj vlasteli, pošto je Vladika... Gospod naš Isus Hristos, po neizmjernoj njegovoj milosti, i po izvoljenju presvete Gospođe Bogorodice, predao Hristos časni vijenac velikom županu Vuku, koji je vladao svojom Srpskom zemljom i Zetskim krajevima, i primorskim gradovima... i Nišavskim predjelima, plemenitoga roda i veleslavnomu velikom županu Vuku, sinu samodržavnoga gospodina svoje oblasti, Stefana Nemanje.

montenegrina.net
 
Zelic-Bucan 1/2

CIJI JE EVANDJELISTAR KNEZA MIROSLAVA ?

Из ове сам пашквиле научио да су Хрбати у својој повести били и православни, и да су користили ћирилицу, али и да су говорили српским језиком. Уз све то, они су од памтивека знали да су Хрбати и да ће им Њофра једнога дана дати државу. :hahaha:

Таман сам се опоравио од смеха, када се појави хрбатски црвени бан, пардон - брат да ме обрадује још једним од бисера малих, посрнулих народа без педигреа:

U isto vrijeme, Rašani (Srbi) su svoja jevanđelja pisali u pećinama, nije šala, jasno je da Miroslavljevo jevanđelje pripada mediteranskoj Duklji, koja je bila kulturno superiorna u odnosu na Rašku...
"Pošto sam ja, grješni, ovako odlučio, udostojih se da živim u pećini, kraj grada Rasa, i prepisah ovu knjigu svome gospodinu, velikom županu..."


И сада, истом том логиком, пошто је Његош био из Црне Горе, а замонашен није могао да се жени, онда у Црној Гори после њега није било другог порода, осим копилади. :dash:

Ја се људи предајем :gace:. Увиђам да су свемир и људска глупост бесконачни.
 
Znam, da Miroslavljevo Jevanđelje predstavlja dio kulture jednog vremena i zato ima veliku vrijednost
ali za čitati ga.......... treba imati živce.
Ja tu ništa ne razumijem niti se mogu šta iz toga naučiti.
A rukopis je stvarno fantastičan iako je pisan u pećini bez svijetla.
 
Poslednja izmena:
На страну оно Дукљаниново лупетање, пошто говоримо о 12. веку и верској ситуацији која се не може поредити са данашњом, занима ме ово:

29233bm.jpg


1. Да ли је ово Жван или Ѫван? Име Јован/Иван се може писати и са јусом, имамо јотовану варијанту Ѭван. Далеко од тога да је ово неко хватање за сламку само како име не би било "католичко", али на основу слике не видим да ли је оно Ж или Ѫ, а нешто не верујем оној дукљанској сензационалистичкој литератури, пошто се већ жестоко испаљивала.

2. Ако јесте Ж, из ког језика може бити ћирилично "Жван"? Са ког језика би се име Јован тако транскрибовало, када знамо да да транскрипције на ћирилицу нису ишле по изговору, него верзално? Ако је француски (?), зар не би требало да уместо В стоји ОУ?
 
Ne,bosanica tek nastaje kasnije.

Kako ,kad piše da je pisano bosančicom :
"Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. st.); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. st. stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog svaralaštva na bosančici."
http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosančica
 
"U osnovnom dijelu teksta zastupljene su dvije redakcije staroslovenskog, zetsko-humska i raška, a u načinu kako je oblikovana ćirilica osjeća se prisutnost glagoljičke tradicije, dok je ornamentika spisa obilježena snažnim zapadnim, romanskim, uticajem."
http://sh.wikipedia.org/wiki/Miroslavljevo_jevanđelje
Biće da je bosančica ...

I sto, kod nase wiki pise mesavina zetsko humskog i raskog stila.

I ja sam to procitao.
 
Ne,bosanica tek nastaje kasnije.
Nije nastala kasnije, već u isto vrijeme.
Pa zar nije poznata povelja Kulina Bana napisana 29.07.1189g.

Taj oblik ćiriličkog pisma se razvio nekako istovremeno sa malim razlikama u slovima onoga na istoku (bugarsko-grčkog izvora) i onoga na zapadu (pretežno u današnjoj srednjoj Bosni, Hercegovini i u Dubrovniku).

Može se reći, da je to pismo ustvari prva ćirilica , koju je svak nazivao svojom (srpska ćirilica;hrvatska ćirilica; a u Bosni bosansko pismo ili bosančica).
To pismo se koristilo i šire izvan Balkana, tako da su i neke poljske knjige napisane sa tim pismom, nekoliko kasnije.
 
Nije nastala kasnije, već u isto vrijeme.
Pa zar nije poznata povelja Kulina Bana napisana 29.07.1189g.

Taj oblik ćiriličkog pisma se razvio nekako istovremeno sa malim razlikama u slovima onoga na istoku (bugarsko-grčkog izvora) i onoga na zapadu (pretežno u današnjoj srednjoj Bosni, Hercegovini i u Dubrovniku).

Može se reći, da je to pismo ustvari prva ćirilica , koju je svak nazivao svojom (srpska ćirilica;hrvatska ćirilica; a u Bosni bosansko pismo ili bosančica).
To pismo se koristilo i šire izvan Balkana, tako da su i neke poljske knjige napisane sa tim pismom, nekoliko kasnije.



Nisam znao da je vec Kulin pisao na Bosancici. Inace Bosancica je izraz iz 20 veka. Kulin sigurno nije taj izraz koristijo.
 
Nisam znao da je vec Kulin pisao na Bosancici. Inace Bosancica je izraz iz 20 veka. Kulin sigurno nije taj izraz koristijo.

Pa valjda znaš da su Ćirilo (Konstantin) i Metodije ,misionari iz Grčke, donijeli pismenost Južnim Slavenima, a to uključuje i bosanskohercegovačko područje. Kod nas je na taj način nastalo naše pismo koje se kasnije imenovalo bosančicom. Korišteno je sve do 20. vijeka.
 
Kako ,kad piše da je pisano bosančicom :
"Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. st.); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje,Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. st. stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog svaralaštva na bosančici."
http://bs.wikipedia.org/wiki/Bosančica

Naravno da je Bosančica, isto ono pismo koje je koristio Mojsije
http://bs.wikipedia.org/wiki/Mujo_kuje_konja_na_Mesecu

:tease:

Pa valjda znaš da su Ćirilo (Konstantin) i Metodije ,misionari iz Grčke, donijeli pismenost Južnim Slavenima, a to uključuje i bosanskohercegovačko područje. Kod nas je na taj način nastalo naše pismo koje se kasnije imenovalo bosančicom. Korišteno je sve do 20. vijeka.

Valjda i ti u međuvremenu znaš da su Južni Sloveni imali svoje pismo i pre Svete Braće. Možda Bosanci nisu, ali ostali jesu. Inače, voleo bih da vidim neki tekst na bosančici iz 19. veka.
 
Čini se da Miroslavov Evanđelistar (ME) ne spada ni u srpsku, ni hrvatsku, ni bosansku kulturu kao takvu.

On je izraz kulture humsko-dukljanskoga kruga, zasebnoga etničkoga sloja koji onda nije imao etničke, vjerske i ine identifikacije s ostalim narodnim slojevim među koje se utopio.

Taj tekst nema ni po ikonografiji, ni pravopisu, ni leksiku,..pravoga baštinika u srpskoj pismenosti.
Ima ga u staroj bosanskoj, te hrvatskoj u Bosni (Divković, Papić, Posilović,..) i Hrvatskoj (Libro od mnozijeh razloga 1512.) što je ujedno i najveći korpus na toj zapadnoj ćirilici.
Ne znam ima li većih djela u crnogorskoj, i srpskoj u Bosni nakon 1500., te u muslimanskom krugu, bar po grafiji.
 
Naravno da je Bosančica, isto ono pismo koje je koristio Mojsije
http://bs.wikipedia.org/wiki/Mujo_kuje_konja_na_Mesecu

:tease:



Valjda i ti u međuvremenu znaš da su Južni Sloveni imali svoje pismo i pre Svete Braće. Možda Bosanci nisu, ali ostali jesu. Inače, voleo bih da vidim neki tekst na bosančici iz 19. veka.


Nije na Mjesecu , nego po mjesecu , što će reći - pod svjetlom mjesečine. Mujo upo u sevdah , pa potkiva konja da pohita dragoj pod pendžer.

Mujo kuje konja po mjesecu

Mujo kuje konja po mjesecu,
Mujo kuje, a majka ga kune:

"Sine Mujo, živ ti bio majci,
ne kuju se konji po mjesecu,
već po danu i jarkome suncu!"

"Mila majko, ne kuni me mlada,
znaš kad meni na um padne draga.

Ja ne gledam Sunca nit' Mjeseca,
nit' moj đogo mraka nit' oblaka
već me nosi dragoj pod pendžere!"


Ja nikad ne čuh za neko pismo prije braće Ćirila i Metodija. Da vi niste imali neko slikovno - možda je egipasko vaše, znaš da su - Srbi narod najstariji.
 

Back
Top