Prolaznost zivota

Ne mogu reci sigurno, ali jos iz samog djetinjstva razmisljao sam o zivotu i smrti..kao
i prolaznosti zivota...ma sta
to tad znacilo, ipak ocima djeteta je pogled na svijet najljepsi, nacistiji...najposteniji
i cesto najrealniji.


Da li smo i koliko svjesni prolaznosti zivota?
Da li smo cinjenicu da je zivot prolazan iskoristili na najbolji moguci nacin tj. da
li smo zivot iskoristili i ispunili "pravim"stvarima ma sta one kod svih nas znacile.
Svaka godina vise, jos jedan razlog vise da se zapitamo o prolaznosti zivota i nasoj
ulozi u njemu.
Pa jesmo li ljudi u pravom smislu te rijeci tj. da li smo evoluirali do tog stupnja da bismo raspravljali o svim neistrazenim pitanjima do dana danas i ko zna do kad (religija, smisao zivota, svijest o nasem postojanju i prolaznosti zivota i td.)?Mislim da se trebamo baviti ovakvim pitanjima iako i ne nasli odgovor.
Sa obzirom na prolaznost zivota...
Da li pametan covek treba biti tuzan ili srecan?
Da li smo svjesni koliko smo doprinijeli covjecanstvu, kolika je zaista nasa moc?
Da li cemo kao i bezbroj ljudi (koji su zivjeli prije nas i koji ce zivjeti poslije nas )
pomiriti se sa cinjenicom da nismo za svoga zivota napravili nesto vrijedno paznje i otici u
neki "drugi svijet" nadajuci se da tamo ima nesto samo zato jer nismo nista uradili u ovom zivotu...no o tom pitanju drugog vanzemaljskog zivota ne bih mnogo.

"Svi smo mi u kratkoj posjeti na Zemlji" A. Ajnstajn

Frank Lampard:

Ne mogu reci sigurno, ali jos iz samog djetinjstva razmisljao sam o zivotu i smrti..kao
i prolaznosti zivota...ma sta
to tad znacilo, ipak ocima djeteta je pogled na svijet najljepsi, nacistiji...najposteniji
i cesto najrealniji.


Da li smo i koliko svjesni prolaznosti zivota?
Da li smo cinjenicu da je zivot prolazan iskoristili na najbolji moguci nacin tj. da
li smo zivot iskoristili i ispunili "pravim"stvarima ma sta one kod svih nas znacile.
Svaka godina vise, jos jedan razlog vise da se zapitamo o prolaznosti zivota i nasoj
ulozi u njemu.
Pa jesmo li ljudi u pravom smislu te rijeci tj. da li smo evoluirali do tog stupnja da bismo raspravljali o svim neistrazenim pitanjima do dana danas i ko zna do kad (religija, smisao zivota, svijest o nasem postojanju i prolaznosti zivota i td.)?Mislim da se trebamo baviti ovakvim pitanjima iako i ne nasli odgovor.
Sa obzirom na prolaznost zivota...
Da li pametan covek treba biti tuzan ili srecan?
Da li smo svjesni koliko smo doprinijeli covjecanstvu, kolika je zaista nasa moc?
Da li cemo kao i bezbroj ljudi (koji su zivjeli prije nas i koji ce zivjeti poslije nas )
pomiriti se sa cinjenicom da nismo za svoga zivota napravili nesto vrijedno paznje i otici u
neki "drugi svijet" nadajuci se da tamo ima nesto samo zato jer nismo nista uradili u ovom zivotu...no o tom pitanju drugog vanzemaljskog zivota ne bih mnogo.

"Svi smo mi u kratkoj posjeti na Zemlji" A. Ajnstajn

Kliknite za proširenje...

Prvo...mnogo se pitas o zivotu...bolje pocni da ga zivis
Bold: ne nadamo se nego znamo da se zivot ne zavrsava ovim postojanjem ma sta uradili ili ne uradili dok smo ovde...nesto imam utisak da si ti zivote svih vernika ocenio kao beskorisne i jalove

U pravu si,potrebno nam je jedno veliko ulicno orgijanje i zlatne kopulacije - sve treba pretvoriti u orgazmicne koloseume - naravno sve sa parolom u slavu zivota ...Zivot bi trebao da bude jedan ogromni suptropski karneval !

Vecno Nistavilo nija tako strasno ako si se dobro obukao - Vudi Alen

La Bombonera,naravno

Pa život i jeste karneval a ne dugi proces umiranja.

Borac za prava zivotinja:

Pa život i jeste karneval a ne dugi proces umiranja.

Kliknite za proširenje...

Jest ako si budista

AleoAleoAleoAleo!Boca Mi Vida !

po meni sve je individualno....

na temu.....

There goes the girl I dreamed all thru school about,
There goes the girl I'll now be a fool about
Ring down the curtain, I'm certain at present
My future just passed.

Don't even know if she has been spoken for.
If she is tied, the ties must be broken, for
life can't be that way,to wake me then break me
My future just passed.

Stars in the blue, tho' you're at a distance
You can at least do this,
Sometimes a boy encounters resistance
Help Me to win this miss.

Here are my arms, may she find illusion there.
Look in my heart, there is no confusion there
Now that I'm loving, I'm living at last,
My future just passed.

Pretrpan je beskorisnim pravilima koja nas guše i stežu. Većinu toga treba odbaciti, ostaviti samo ono najneophodnije.

samo cu reci to da pogled detata na zivot moze biti sve samo ne najrealiji.....to sigurno nije slucaj

I nije.

QUOTE=Frank Lampard;
Ne mogu reci sigurno, ali jos iz samog djetinjstva razmisljao sam o zivotu i smrti..kao
i prolaznosti zivota...ma sta
to tad znacilo, ipak ocima djeteta je pogled na svijet najljepsi, nacistiji...najposteniji
i cesto najrealniji.

Prirodno stanje deteta, tj coveka je SRECA...
a prvo suocavanje sa smrcu, da smrt postoji, za dete je sok i trauma,
ukoliko nema neceg viseg od smrti.. tj nade posle smrti...

Jer je smrt neprirodna i strana kao detetu tako i duhovno zdravom coveku...


Da li smo i koliko svjesni prolaznosti zivota?

Svesni smo da zivot nije prolazan kad upoznamo Boga preko njegove pisane reci Biblije...
Shvatamo da je zivot VECAN (na zemlji za coveka) , i time nas zivot ima svrhu ...
a SMRT je samo kazna za greh koju ce Bog unistiti i omugiciti tako ljudima da zive vecno...

Jer zivot je sam po sebi vecan...

Da li smo cinjenicu da je zivot prolazan iskoristili na najbolji moguci nacin tj. da
li smo zivot iskoristili i ispunili "pravim"stvarima ma sta one kod svih nas znacile.
Svaka godina vise, jos jedan razlog vise da se zapitamo o prolaznosti zivota i nasoj
ulozi u njemu.

Iskoristicemo zivot na najbolji moguci nacin ako upoznamo Boga i ako se njemu podlazemo... tada imamo duhovnu snagu i srecu... a sve ostale druge stvari su propadljive, jedino duhovne stvari nisu propadljive i zato je najbolja investicija ulagati u sopstveni duh, graditi sopstvenu duhovnost..

Pa jesmo li ljudi u pravom smislu te rijeci tj. da li smo evoluirali do tog stupnja da bismo raspravljali o svim neistrazenim pitanjima do dana danas i ko zna do kad (religija, smisao zivota, svijest o nasem postojanju i prolaznosti zivota i td.)?Mislim da se trebamo baviti ovakvim pitanjima iako i ne nasli odgovor.

Covek je oduvek sposoban da se bavi tim pitanjima jer je tako stvoren... jedino tako je srecan...

Odvajanje od Boga , od izvora zivota, cini ga nesrecnim i porpadljivim...

A ko zeli da nadje odgovore nacice ih sigurno, jer ce se za to pobrinuti Bog kada shvati nasu zelju... i iskrenost nasu.. on nas privlaci kada smo spremni na odgovore...

" Ko trazi Boga nacice ga" Ko trazi ljubav nacice je.... a Bog je ljubav...

Sa obzirom na prolaznost zivota...
Da li pametan covek treba biti tuzan ili srecan?

Pametan covek je onaj koji trazi Boga... i tako ce biti srecan, kada ga nadje i kada zivi u skladu sa njegovom voljom......

Da li smo svjesni koliko smo doprinijeli covjecanstvu, kolika je zaista nasa moc?
Da li cemo kao i bezbroj ljudi (koji su zivjeli prije nas i koji ce zivjeti poslije nas )
pomiriti se sa cinjenicom da nismo za svoga zivota napravili nesto vrijedno paznje i otici u
neki "drugi svijet" nadajuci se da tamo ima nesto samo zato jer nismo nista uradili u ovom zivotu...no o tom pitanju drugog vanzemaljskog zivota ne bih mnogo.

Bog nam daje dovoljno moci da menjamo sebe na bolje i da uticemo na druge dobro i time menjamo svet...
Svi umrli se ne nalaze tamo negde vec u memoriji Boga a ON ce ih vaskrsnuti kad bude vreme za to...

avi koji su ziveli pravedno imce sansu od boga da zive vecno na zemlji... To je i prvobitna Bozja namera koju Bog nikad nece promeniti...

"Svi smo mi u kratkoj posjeti na Zemlji" A. Ajnstajn[/QUOTE]

Pa i ne. Covek je u svom vecnom prebivalistu, na palneti Zemlji ...Psalam 37


bye

Svest o prolaznosti izvor je ili patnje ili utehe. Retki su oni koji su po tom pitanju ravnodušni.

Ne bih rekla da je smrt "neprirodna".
Naproriv, i život i smrt smrt jesu deo prirode, kao što su obdanica i noć deo dana. Nije li samo jedan opao list dokaz da tako prolazi život?

Evo stihova i od mene, koji suštinski sadrže ista pitanja koje je postavio autor teme:

"Došao sam na ovaj svet
i da li je on time nešto dobio?
Otići ću, a hoće li se time
štogod izmeniti?
O, kada bi mi neko mogao reći
zašto li sam ovde!
Ja, koji iz prašine dođoh
i koji se u prašinu vraćam.
Nebo će još mnogo puta izmeniti ljude.
A kad umremo, iz naše će prašine načiniti ciglu
i neko će od nje sagraditi svoj dom sreće."

Omar Hajjam, persijski pesnik

Ključni su poslednji stihovi.

JEKA021:

Prvo...mnogo se pitas o zivotu...bolje pocni da ga zivis
Bold: ne nadamo se nego znamo da se zivot ne zavrsava ovim postojanjem ma sta uradili ili ne uradili dok smo ovde...nesto imam utisak da si ti zivote svih vernika ocenio kao beskorisne i jalove

Kliknite za proširenje...

Znaci ako se pitam o zivotu, znaci da ga ne zivim u smislu kom ti vidis zivljenje.
Daleko od toga da sam zivote vjernika ocijenio kao bezvrjedne.

@bodyexumf, bokine him ne su prava stvar, iam neke i u svom tel , odusevljava me jedinstvo i vjera tih ljudi.Cak su i napravili groblje za navijace Boke, svaka cast ljudima na istinskoj i iskrenoj ljubavi...

librolibro17:

FRANK, život nikada ne prolazi uzalud. Ko kakav odgovor traži takav i dobije. On uistinu prolazi dosta brzo - u fizičkom smislu - ali mi ostajemo i dalje.
Čak i oni što traže i upražnjavaju orgije nešto nauče. Ako ništa više a ono da ih je što pre neophodno nadrasti.
Šta bi ti lično hteo otkriti? I ne plaši se ako postaviš cilj svojih traganja sigurno ćeš ga naći. Osim ako tvoja pitanja nisu samo radi pitanja.

Kliknite za proširenje...

Sad za sad ne zelim nista ciniti, samo u meni duze tinja pitanje o zivotu i smrti.
Siguran si da asko tragas za nekim pitanjima, to implicira da ces naci odgovore.Daleko od toga da su pitanja samo radi pitanja, kazem, postoji nesto urodjeno sto me tjera na trazenje odgovora po ovakvim pitanjima.Indiferentan ne mogu nikad biti za njih.

Borac za prava zivotinja:

Svest o prolaznosti izvor je ili patnje ili utehe. Retki su oni koji su po tom pitanju ravnodušni.

Kliknite za proširenje...

Ne bih se slozio Borac, recimo da me prije tisti pitanje prolaznosti, nego li je ono proisteklo iz nekakve patnje.

Borac za prava zivotinja:

Evo stihova i od mene, koji suštinski sadrže ista pitanja koje je postavio autor teme:

"Došao sam na ovaj svet
i da li je on time nešto dobio?
Otići ću, a hoće li se time
štogod izmeniti?
O, kada bi mi neko mogao reći
zašto li sam ovde!
Ja, koji iz prašine dođoh
i koji se u prašinu vraćam.
Nebo će još mnogo puta izmeniti ljude.
A kad umremo, iz naše će prašine načiniti ciglu
i neko će od nje sagraditi svoj dom sreće."

Omar Hajjam, persijski pesnik

Ključni su poslednji stihovi.

Kliknite za proširenje...

fenomenalno Borac hvala

Borac za prava zivotinja:

A kad umremo, iz naše će prašine načiniti ciglu
i neko će od nje sagraditi svoj dom sreće."[/I]

Omar Hajjam, persijski pesnik

Ključni su poslednji stihovi.

Kliknite za proširenje...

od moje cigle ima da naprave javni pisoar.... to ono na temu sta mislite o sebi....

Zivot je prolazan,pa sta?
Zasto bi razmisljao o smislu?Smisao je ziveti.Smisao je svuda oko nas i u nama.Zasto velika dela?Zasto ne mala?Radovati se svitanju ili posmatrati treperenje zvezda i lepotu meseca.Osmeh prijatelja ili zagrljaj devojke.Da li je to mali razlog?Svaki dan je novo iznenadjenje.Dobices poruku od prijatelja ili ce te obradovati neciji gest.Pa cak i ako te iznervira neciji bezobrazluk,zar je to malo i nedovoljno za smisao?Svaki dan je novi pocetak i nova sansa za nesto.I uvek smo mi sami reditelji.Zar je to malo?Naidje i crni oblak i vise ne vidimo nista,ali i to je zivot.Zar bi bez mraka znali sta je svetlo?Malo li je to?

Sa druge strane vecan zivot...sta bi sa tim?Vecno ziveti....veci je izazov ovaj nas mali i kratki zivot.Mada,na neki nacin i zivimo vecno,kroz gene koje prenesemo,kroz price i secanja ljudi,kroz sitnice koje ostaju i posle nas.Vecnost je u trenutku,kao sto i trenutak moze biti vecnost.Ljubav...to je nikad nije mali razlog.Cak i kad je na tren,na mesec,na dan....Zivot nije prolazan.Zivot je intezivan i stalan.

TTTTT:

Zivot je prolazan,pa sta?
Zasto bi razmisljao o smislu?Smisao je ziveti.Smisao je svuda oko nas i u nama.Zasto velika dela?Zasto ne mala?Radovati se svitanju ili posmatrati treperenje zvezda i lepotu meseca.Osmeh prijatelja ili zagrljaj devojke.Da li je to mali razlog?Svaki dan je novo iznenadjenje.Dobices poruku od prijatelja ili ce te obradovati neciji gest.Pa cak i ako te iznervira neciji bezobrazluk,zar je to malo i nedovoljno za smisao?Svaki dan je novi pocetak i nova sansa za nesto.I uvek smo mi sami reditelji.Zar je to malo?Naidje i crni oblak i vise ne vidimo nista,ali i to je zivot.Zar bi bez mraka znali sta je svetlo?Malo li je to?

Sa druge strane vecan zivot...sta bi sa tim?Vecno ziveti....veci je izazov ovaj nas mali i kratki zivot.Mada,na neki nacin i zivimo vecno,kroz gene koje prenesemo,kroz price i secanja ljudi,kroz sitnice koje ostaju i posle nas.Vecnost je u trenutku,kao sto i trenutak moze biti vecnost.Ljubav...to je nikad nije mali razlog.Cak i kad je na tren,na mesec,na dan....Zivot nije prolazan.Zivot je intezivan i stalan.

Kliknite za proširenje...

bold: Pa zato sto se duboko u meni budi da ga postavljam i pod cijenu da ne "zivim zivot"
, svjesno se opredjeljujem za taj put, tj. trazeci smisao

sto se tice ostalog: lijepo pises , znas...osjecam da mi dajes mat u 2 poteza

(Ovaj [1]) u ovom telu u kojem si[2] zivot na ovoj planeti jeste prolazan, i brzo prolazi...

Medjitim, greska je misliti da bi mi mislili da je on 2x duzi kad bi zaista trajao 200 godina.
Tada bi i telo bilo drugacije (to bi bilo neko telo koje moze da zivi 200 godina), pa verovatno i "dozivljaj" vremena, koji bi 200 doziveo kao mi 100, a kao ljudi pre mozda nekad 50... ma i da imamo telo koje moze da zivi 1000 godina, on bi nam se cinio kratak... da li je to stvarno tako, ili nas "telesnost" vara kad pomisljamo o tome "koliko zivot dugo traje"? Telesnost, podlozna prostoru, mozda i vremenu... i u svakom tom telu bi bila dusa u kojoj se od samog proticanja vremena zapravo nista od njene strukture ne menja... a covekov dozivljaj vremena je u relaciji sa necim, ne znam tacno s' cim, jer droge znatno mogu da ga uspore ili (neke lose) ubrzaju kod nekih...

[1] Mozda ima i neki drugi?
[2] Ma,... otkud znam da li je i dusevni

Frank Lampard:

bold: Pa zato sto se duboko u meni budi da ga postavljam i pod cijenu da ne "zivim zivot"
, svjesno se opredjeljujem za taj put, tj. trazeci smisao

sto se tice ostalog: lijepo pises , znas...osjecam da mi dajes mat u 2 poteza

Kliknite za proširenje...

Hmm....trajno vreme ili nesvrseni oblik ali ukoliko je svesno onda je to tvoj put i ti si nasao smisao

TTTTT:

Zivot je prolazan,pa sta?
Zasto bi razmisljao o smislu?Smisao je ziveti.Smisao je svuda oko nas i u nama.Zasto velika dela?Zasto ne mala?Radovati se svitanju ili posmatrati treperenje zvezda i lepotu meseca.Osmeh prijatelja ili zagrljaj devojke.Da li je to mali razlog?Svaki dan je novo iznenadjenje.Dobices poruku od prijatelja ili ce te obradovati neciji gest.Pa cak i ako te iznervira neciji bezobrazluk,zar je to malo i nedovoljno za smisao?Svaki dan je novi pocetak i nova sansa za nesto.I uvek smo mi sami reditelji.Zar je to malo?Naidje i crni oblak i vise ne vidimo nista,ali i to je zivot.Zar bi bez mraka znali sta je svetlo?Malo li je to?

Sa druge strane vecan zivot...sta bi sa tim?Vecno ziveti....veci je izazov ovaj nas mali i kratki zivot.Mada,na neki nacin i zivimo vecno,kroz gene koje prenesemo,kroz price i secanja ljudi,kroz sitnice koje ostaju i posle nas.Vecnost je u trenutku,kao sto i trenutak moze biti vecnost.Ljubav...to je nikad nije mali razlog.Cak i kad je na tren,na mesec,na dan....Zivot nije prolazan.Zivot je intezivan i stalan.

Kliknite za proširenje...

Javna pohvala.

U životu najbolje prođu oni što nikada ne razišljaju o prolaznosti života, ili žive kao da prolaznosti nema.

ristob:

Javna pohvala.

U životu najbolje prođu oni što nikada ne razišljaju o prolaznosti života, ili žive kao da prolaznosti nema.

Kliknite za proširenje...

Hvala.
I dodala bih razmisljanje o zivotu je jedno,a razmisljanje o prolaznosti zivota je nesto drugo.Htela sam reci da je akcenat na pogresnom mestu.Umesto na zivotu,on je na prolaznosti.To je greska,bar po mom nacinu vidjenja i razmisljanja.

"Svi smo mi u kratkoj posjeti na Zemlji" A. Ajnstajn

Kliknite za proširenje...

Ovo je potpuno netacno. Ispravnije je reci da je zemlja kao opazaj, slika, pojava samo u kratkoj poseti necijoj svesti. Cinjenica je da ono subjektivno "svest" jeste najblize "Stvari po sebi" a da su opazaji, slike, pojave koje se smenjuju u svesti ustvari nesto prolazno i sekundarno. Pojava je proizvod intelekta koji je ,u kreiranju iste, upotrebio svoje apriorne forme ciste culnosti (prostor i vreme) kao i princip kauzaliteta. Ta pojava stoji onda kao opazaj, slika u svesti i u sledecoj istanci ,upotrebom uma i njegovih kategorija, tj apstrahovanjem razlika i reflektovanjem slicnosti dobijamo pojam koji cemo nazvati "Zemlja", "covek", "priroda" itd.itd. Sve je to nastalo iz opazanja i daleko je od sustine , znaci od stvari po sebi.

Ono sto zovemo "zivot" ne koreni se u pojavi. Niko nije video zivot kao objekat ispred sebe vec je video samo nepokretne slike, opazaje u svesti, poredjane jedne do drugih , kako je govorio Bergson. Nikada iz nepokretnih slika necemo dobiti zivot , kretanje.
Zivot je trajanje, intuicija , nesto mnogo blize stvari po sebi nego pojavi. Zivot ne moze uci u forme opazanja intelekta ,tako da kada oduzmemo forme pojave (prostor vreme i kauzalitet) ono sto "ostaje" ne prolazi, ne nastaje i nestaje kako kaze Platon, vec uvek jeste ili tacnije receno, zivot ne moze uci u forme culnosti i kategorije razuma sto znaci da je pitanje sustine zivota transcendentno pitanje koje samim tim u sebe ne ukljucuje pojmove kao sto su prolaznost, smena , nastajanje ili nestajanje.

librolibro17:

Svako od nas živi život ne pitajuci se mnogo o prolaznosti, svrsi, smislu i besmislu do odredjenog trenutka. Onda se pocne osecati teskobnim, pomalo nezadovoljnim i u sebi otkriva razne dileme i pitanja koja ga podsticu da istražuje.
Zašto?
Zato što je duhovno sazreo za novi nivo razumevanja i shvatanja života (svesti). Tada malo istražuje, otkrije što ga je interesovalo i ponovo nastavi življenje bez komešanja.
Dokle tako?
Dok ne sazri za novi skok svoje svesti ili novi stepenik. I tako redom svako od nas cini korak po korak u pravcu razumevanja života.
Ovo kaže da se možemo osecati srecnim samo ako cinimo te neophodne i ispravne korake na putu spoznaje ili razumevanja života i sebe. Ne cinimo li tako osecamo se sputanim, teskobnim i nezadovoljnim te kao da nam život promice a mi ga živimo uzaludno.
Svakako da ga živimo uzaludno ako ne utolimo tu našu unutarnju potrebu. Jer, najveca je bolest coveka i covecanstva ne odgovoriti toj unutarnjoj potrebi i ne otkriti i razumeti smisao, svrhu, cilj i put samog života.
Upravo ti unutarnji podsticaju nam govore da je život nešto mnogo uzvišenije i lepše od same fizicke pojavnosti.
Veoma cesto ta naša nezadovoljstva i unutarnje teskobe jesu zbog gušenja nace potrebe da spoznamo odgovore koje nam život namece. Svako za sebe u datom momentu ili periodu života treba i ima obavezu potražiti odgovor kao licnu duhovnu hranu i nadogradnju.
Iz tih razloga poštovani Lampard nastavi u traženju odgovora. Tvoje unutarnje stanje je i te kako poznato i to ne malom broju ljudi današnjice. Koliko ceš lako ili teško pronaci odgovor i prigrliti ga zavisice od tvoje mogucnosti da pobedjuješ u vlastitom unutarnjem Svetom Ratu.
Prakticno odgovor bude ponudjen istovremeno kada se pojavi i pitanje ali ga nismo kadri prihvatiti odmah zbog našeg težeg otkidanja od starih shvatanja, poimanja i razumevanja života.

Kliknite za proširenje...

Slazem se da covjek u datom periodu zivota treba da trazi odgovore koje se ticu zivota...ali odbacujem mogucnost, vrlo cestu kod nas da pod tim "datom periodu" ne spada i onaj dio bolesti kada covjek stane da se zapita o zivotu.
Po mom misljenju bi bilo ispravno da svaki covjek treba da se pozabavi pitanjima osnovnim o njegovom zivotu...a da ta pitanja nisu uzrokovana nekakvim "primoranjem" za trazenjem.Dakle , pod primoranjem podrazumijevam bolest covjeka, odnosno kada osjeca da je nesto vazno propustio u zivotu, a da iako mentalno sposoban da shvati, nece i ne trudi se da spozna.Ima tu sposobnosti i nesposobnosti...nekima je napor kada cuju rijec "filozofija", a kamoli raspravka o bilo kojoj filozofskoj temi, i takvima cini mi se i ne treba da se bave....jer ni to ne bi imalo smisla...kako bi izgledao svijet da svaki covjek na ovoj planeti je od pamtivjeka se bavio tim pitanjima....mozda (ili mozda bolje reci sigurno) bi ga i nasli ili bar nasli plan kako ga naci.

Sledece ssto bih htio da pitanje : Da li je religioznost covjeka tj. njegova vjera u Boga u korelaciji , (tj. da li je povezana )sa odgovorom o zivotu, svijesti o (u) njemu?
Da li smislenost zivota ima veze sa vjerom u Boga.
Ako je religioznim ljudima, jedan od boljih odgovora o zivotu, smislu, ljepoti zita u postojanju Boga, sta je onda odgovor kod nereligioznih?