Spisak obmana demokratskih vlasti

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
Restitucija, reforma pravosuđa, lustracija, oduzimanje imovine stečene kriminalom i procesuiranje članova bivšeg režima osumnjičenih za zloupotrebe – bili su ključni delovi političkih programa svih predstavnika demokratskih vlasti od 2000. godine. Bili i ostali prazno obećanje. Sve napred pobrojano zapravo se može upisati u inventar obmana demokratskih vlasti od sloma Miloševićevog režima do danas.



Spisak obmana je znatno duži, ali su posledice svakako najveće zbog ovih neispunjenih obećanja i obaveza. Zato danas vladaju oni koji su bili oličenje tog režima, zato ljudi i dalje odlaze iz Srbije, zato je raslojavanje sve veće, zato nam tajne službe kroje privatizaciju i sudbinu… zato nam je država ovakva kakva jeste.
U tome se slažu i stručnjaci, naši sagovornici koje smo zamolili da prokomentarišu svaku od ovih obmana.



Obećani povratak imovine koju su komunisti oteli desetinama hiljada ljudi verovatno je najveća obmana demokratskih stranaka Srbije. Još nijedna predizborna kampanja nije prošla a da nisu pljuštala obećanja da će se oteto vratiti. Još nijedna demokratska vlast, koja je i na tom obećanju prikupila glasove i pobedu, nije mrdnula prstom da to obećanje i ispuni. Oko šest miliona kvadratnih metara otetog građevinskog, šumskog i poljoprivrednog zemljišta i danas je, protivno pravu i evropskim vrednostima, najvećim delom u posedu države (96 odsto). Političke elite se već osam godina, koliko se razvlači priča o restituciji, bave isključivo mogućnostima da na tome zarade kako političke poene, tako i novac. Kako kaže Mile Antić iz Mreže za restituciju, takozvane demokratske vlasti su jedan deo građevinskog zemljišta i poslovnog prostora protivpravno privatizovale ili dale pod zakup, pa sada na tuđoj, otetoj imovini ubiru profit.
– Ovde igraju isključivo lični interesi pojedinaca na vlasti i povlašćenih figura čije su imperije nastale u poslednjih deset do 15 godina. Izgovori nadležnih poput nedostatka para su smešni i služe isključivo za zavaravanje javnosti. Od postojeće vlasti i ljudi koji se u njoj nalaze nije moguće očekivati bilo kakav realni pomak po pitanju ekonomskog oporavka, ozbiljnog pristupa postupku evropskih integracija, a ponajmanje ozbiljnom uređenju države i restituciji – kaže Antić.
Restitucija će svakako ostati jedan od bitnih uslova na putu ka Evropi.

http://www.blic.rs/politika.php?id=72854
 
Reforma pravosuđa J. Vasilić

Partije i danas, kao i pre 2000, vedre i oblače srpskim pravosuđem. Onaj ko je na vlasti ima vrhunsku moć da po potrebi – zaustavi istragu, instruira procese, bira i razrešava sudije, postavlja svoje pulene na važne pozicije… a o sporosti sudova da i ne govorimo.
– Pravosudni zakoni sadrže odredbe koje ugrožavaju nezavisnost sudova jer su svi atributi pravosudne vlasti u rukama izvršne vlasti, odnosno partija. Finansiranje sudova i izbor sudija su izmešteni iz sudova i o njima odlučuje partija, pa se zato od 1996. godine primećuje značajan pad stručnosti kod tako biranih delioca pravde. Posledice nerada i nestručnosti sudija, kao i loših procesnih zakona, jesu maratonski procesi, ogroman broj neobrađenih i prastarih predmeta, kao i sveukupna tromost pravosudnog sistema Srbije – kaže Jelisaveta Vasilić, bivši sudija, advokat i član Sveta za borbu protiv korupcije.
Ovakvo stanje u pravosuđu, osim što krši ljudska prava sopstvenih građana na suđenje u razumnom roku, služi i odbijanju stranih investitora. Dok naši građani pravdu sve češće traže u Strazburu, stranci biraju da svoj kapital ulože u sigurnije sisteme gde im se garantuje naplata potraživanja …
– Od demokratskih promena je prošlo punih osam godina, a stanje u pravosuđu je gore nego na početku. Zato smatram da ni novi set zakona nije ozbiljan početak reforme. U novom setu je izvršena politizacija sudova, predviđeno je da opšti izbor sudija vrši Skupština, odnosno partije i tajkuni, bez merila i kriterijuma. Tako će politika u sudove ući na velika vrata – kaže Jelisaveta Vasilić.

Lustracija V. Rakić

Na javnim funkcijama u Srbiji i danas sede ljudi za koje je dokazano da su teško ogrešili o ljudska prava, profesiju i moral. Za mogućnost da oni ponovo odlučuju o našoj sudbini, možemo da zahvalimo demokratskim vlastima od 2000. godine, koje nisu učinile apsolutno ništa na polju lustracije ili utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Lustracijom je trebalo da se spreči da na javne funkcije dođu ljudi koji su u vreme autoritarnog režima teško kršili ljudska prava. To se nije dogodilo, a rezultat je čudna koalicija koja trenutno vlada Srbijom.
– Svaki pokušaj primene mera tranzicione pravde, u koje spada i lustracija, sprečavala je vlast. Tako je i danas. Smena vlasti 5. oktobra bila je izvršena uz javne ili tajne pogodbe s nekim od ključnih ljudi Miloševićevog režima. Takozvana deklaracija o pomirenju između DS i SPS na duže vreme je odložila, a možda i sasvim ukinula mogućnost lustracije i drugih vidova suočavanja s prošlošću – kaže dr Vesna Rakić-Vodinelić, profesor prava.
Nadležni uporno odbijaju da se suoče s prošlošću i to je svakako jedan od poraza demokratskih vlasti.
– Oni koji su kršili ljudska prava i za koje se to može bez većih teškoća dokazati imaju razloga da sprečavaju lustraciju, težeći i dalje da ostanu deo takozvane političke klase koja je danas u Srbiji, uz tajkune, najmoćniji deo društva. Sve zajedno svedoči o tome koliko je čvrsta ideja održavanja političkog i pravnog kontinuiteta s autoritarnom vlašću do 5. oktobra. Očigledno je da su delovi vlasti posle promena bili u čvrstim javnim i tajnim vezama sa delovima ranije vlasti – kaže Vesna Rakić-Vodinelić.

Oduzimanje imovine stečene kriminalom Č. Čupić

Da su srpske demokratske vlasti posle 2000. godine odmah usvojile zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, ne bi stotine miliona prljavog novca završilo u privatizaciji srpskih preduzeća na najlegalniji mogući način. Ne bi više od 16 miliona evra bilo oprano kroz ostavine nakon smrti kriminalaca i korumpiranih pojedinaca sa vlasti. Ostavine su danas idealan oblik da oteta imovina nikada ne bude vraćena, ali ne i jedini. Činjenica je da će, zahvaljujući nečinjenu demokratskih vlasti, sve što je oteto poslednjih decenija ostati zaštićeno od ruke pravde. Ili će pripasti samom kriminalcu kada izađe na slobodu ili njegovoj porodici, ali se zakon, sa kojim se debelo kasni, svakako neće primenjivati retroaktivno. Kroz to kašnjenje i nečinjenje srpskih demokrata provukao se veliki broj malverzatora kako iz državnih, tako i iz krugova podzemlja.
– Da je ikada postojala politička volja da se takva imovina oduzme, ona bi se do sada i pokazala. Očigledno je da su kočnica nelegalnosti koji su činili pripadnici vlasti od 2000. godine. Mnogi ljudi iz demokratske vlasti su upali u zamke koje su im predstavnici prethodnog režima postavili. Uleteli su u dilove s njima, a samim tim i u sistem ucene koji vlada srpskom političkom scenom. Mi više ni ne znamo ko tu koga ucenjuje i zašto, ali se jasno vidi da su mnogi za kratko vreme stekli imperije. Nedavno smo čak i imali priznanje da je politička partija dobijala novac i automobile od bogatog pojedinca. Kako onda da imate političku volju u parlamentu koji bi trebalo da donese zakon, kada u poslaničkim klupama sede ljudi koji javno priznaju da su ih finansirali bogati pojedinci – kaže Čedomir Čupić, profesor na Fakultetu političkih nauka, koji smatra da bi ovaj zakon koji će se primenjivati od 2009. trebalo da važi retroaktivno bar od 1992. godine.

Suđenje članovima bivšeg režima S. Gredelj

Kada je Božidar Đelić, kao ministar finansija, 2001. godine podigao 16 krivičnih prijava protiv ministara iz režima Slobodana Miloševića koji su zloupotrebili svoje položaje, niko nije očekivao da će oni i danas ostati bez sudskog epiloga. Među osumnjičenima najpoznatiji je slučaj Milovana Bojića, bivšeg ministra zdravlja, na čijem računu u švajcarskoj banci je pronađeno oko milion maraka. Miloševićevi ministri su, prema krivičnim prijavama, iz republičkog budžeta nenamenski potrošili 2,673 milijarde dinara, nezakonito 1,573 milijarde, a iz sredstava solidarnosti još 1,082 milijarde dinara. To je, naravno, samo deo za koji se saznalo pre podnošenja prijava, dok ono što su suđenja trebalo da otkriju nikada nismo i nećemo saznati. Neki postupci su obustavljeni ili prekinuti, drugi su još u fazi istrage, a beznačajan broj je stigao do optužnica i suđenja. Za sada niko nije kažnjen. A u međuvremenu se daju migovi da se ne dira kriminal koji su počinili potencijalni koalicioni partneri.
– Članovi onoga što se naziva DOS-ov sistem vlasti su oduvek, sada je to već jasno, bili protiv procesuiranja tih i takvih. Sada se, najzad, dogodilo i to da se ono što smo izbacili kroz prozor vratilo kroz vrata. Kada su kadrovi SPS na bitnim ministarskim funkcijama, jasno je da ne možemo da očekujemo da će na procese protiv tih ljudi sada biti stavljena tačka. Ali, tačka nije stavljena ni ranije, tokom proteklih sedam godina. Mislim da niko od njih, bar za moga života, neće odgovarati zbog te uzajamne povezanosti, gde svi imaju putera na glavi i u džepovima, stranim bankama… Dok god postoji uzajamna ravnoteža straha, svi će ostati zaštićeni od ruke pravde jer će tako i ovi aktuelni moći bez bojazni da kradu znajući da nikada neće zbog toga odgovarati – kaže Stjepan Gredelj sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.
 
Reforma pravosuđa J. Vasilić

Partije i danas, kao i pre 2000, vedre i oblače srpskim pravosuđem. Onaj ko je na vlasti ima vrhunsku moć da po potrebi – zaustavi istragu, instruira procese, bira i razrešava sudije, postavlja svoje pulene na važne pozicije… a o sporosti sudova da i ne govorimo.
– Pravosudni zakoni sadrže odredbe koje ugrožavaju nezavisnost sudova jer su svi atributi pravosudne vlasti u rukama izvršne vlasti, odnosno partija. Finansiranje sudova i izbor sudija su izmešteni iz sudova i o njima odlučuje partija, pa se zato od 1996. godine primećuje značajan pad stručnosti kod tako biranih delioca pravde. Posledice nerada i nestručnosti sudija, kao i loših procesnih zakona, jesu maratonski procesi, ogroman broj neobrađenih i prastarih predmeta, kao i sveukupna tromost pravosudnog sistema Srbije – kaže Jelisaveta Vasilić, bivši sudija, advokat i član Sveta za borbu protiv korupcije.
Ovakvo stanje u pravosuđu, osim što krši ljudska prava sopstvenih građana na suđenje u razumnom roku, služi i odbijanju stranih investitora. Dok naši građani pravdu sve češće traže u Strazburu, stranci biraju da svoj kapital ulože u sigurnije sisteme gde im se garantuje naplata potraživanja …
– Od demokratskih promena je prošlo punih osam godina, a stanje u pravosuđu je gore nego na početku. Zato smatram da ni novi set zakona nije ozbiljan početak reforme. U novom setu je izvršena politizacija sudova, predviđeno je da opšti izbor sudija vrši Skupština, odnosno partije i tajkuni, bez merila i kriterijuma. Tako će politika u sudove ući na velika vrata – kaže Jelisaveta Vasilić.

Lustracija V. Rakić

Na javnim funkcijama u Srbiji i danas sede ljudi za koje je dokazano da su teško ogrešili o ljudska prava, profesiju i moral. Za mogućnost da oni ponovo odlučuju o našoj sudbini, možemo da zahvalimo demokratskim vlastima od 2000. godine, koje nisu učinile apsolutno ništa na polju lustracije ili utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Lustracijom je trebalo da se spreči da na javne funkcije dođu ljudi koji su u vreme autoritarnog režima teško kršili ljudska prava. To se nije dogodilo, a rezultat je čudna koalicija koja trenutno vlada Srbijom.
– Svaki pokušaj primene mera tranzicione pravde, u koje spada i lustracija, sprečavala je vlast. Tako je i danas. Smena vlasti 5. oktobra bila je izvršena uz javne ili tajne pogodbe s nekim od ključnih ljudi Miloševićevog režima. Takozvana deklaracija o pomirenju između DS i SPS na duže vreme je odložila, a možda i sasvim ukinula mogućnost lustracije i drugih vidova suočavanja s prošlošću – kaže dr Vesna Rakić-Vodinelić, profesor prava.
Nadležni uporno odbijaju da se suoče s prošlošću i to je svakako jedan od poraza demokratskih vlasti.
– Oni koji su kršili ljudska prava i za koje se to može bez većih teškoća dokazati imaju razloga da sprečavaju lustraciju, težeći i dalje da ostanu deo takozvane političke klase koja je danas u Srbiji, uz tajkune, najmoćniji deo društva. Sve zajedno svedoči o tome koliko je čvrsta ideja održavanja političkog i pravnog kontinuiteta s autoritarnom vlašću do 5. oktobra. Očigledno je da su delovi vlasti posle promena bili u čvrstim javnim i tajnim vezama sa delovima ranije vlasti – kaže Vesna Rakić-Vodinelić.

Oduzimanje imovine stečene kriminalom Č. Čupić

Da su srpske demokratske vlasti posle 2000. godine odmah usvojile zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, ne bi stotine miliona prljavog novca završilo u privatizaciji srpskih preduzeća na najlegalniji mogući način. Ne bi više od 16 miliona evra bilo oprano kroz ostavine nakon smrti kriminalaca i korumpiranih pojedinaca sa vlasti. Ostavine su danas idealan oblik da oteta imovina nikada ne bude vraćena, ali ne i jedini. Činjenica je da će, zahvaljujući nečinjenu demokratskih vlasti, sve što je oteto poslednjih decenija ostati zaštićeno od ruke pravde. Ili će pripasti samom kriminalcu kada izađe na slobodu ili njegovoj porodici, ali se zakon, sa kojim se debelo kasni, svakako neće primenjivati retroaktivno. Kroz to kašnjenje i nečinjenje srpskih demokrata provukao se veliki broj malverzatora kako iz državnih, tako i iz krugova podzemlja.
– Da je ikada postojala politička volja da se takva imovina oduzme, ona bi se do sada i pokazala. Očigledno je da su kočnica nelegalnosti koji su činili pripadnici vlasti od 2000. godine. Mnogi ljudi iz demokratske vlasti su upali u zamke koje su im predstavnici prethodnog režima postavili. Uleteli su u dilove s njima, a samim tim i u sistem ucene koji vlada srpskom političkom scenom. Mi više ni ne znamo ko tu koga ucenjuje i zašto, ali se jasno vidi da su mnogi za kratko vreme stekli imperije. Nedavno smo čak i imali priznanje da je politička partija dobijala novac i automobile od bogatog pojedinca. Kako onda da imate političku volju u parlamentu koji bi trebalo da donese zakon, kada u poslaničkim klupama sede ljudi koji javno priznaju da su ih finansirali bogati pojedinci – kaže Čedomir Čupić, profesor na Fakultetu političkih nauka, koji smatra da bi ovaj zakon koji će se primenjivati od 2009. trebalo da važi retroaktivno bar od 1992. godine.

Suđenje članovima bivšeg režima S. Gredelj

Kada je Božidar Đelić, kao ministar finansija, 2001. godine podigao 16 krivičnih prijava protiv ministara iz režima Slobodana Miloševića koji su zloupotrebili svoje položaje, niko nije očekivao da će oni i danas ostati bez sudskog epiloga. Među osumnjičenima najpoznatiji je slučaj Milovana Bojića, bivšeg ministra zdravlja, na čijem računu u švajcarskoj banci je pronađeno oko milion maraka. Miloševićevi ministri su, prema krivičnim prijavama, iz republičkog budžeta nenamenski potrošili 2,673 milijarde dinara, nezakonito 1,573 milijarde, a iz sredstava solidarnosti još 1,082 milijarde dinara. To je, naravno, samo deo za koji se saznalo pre podnošenja prijava, dok ono što su suđenja trebalo da otkriju nikada nismo i nećemo saznati. Neki postupci su obustavljeni ili prekinuti, drugi su još u fazi istrage, a beznačajan broj je stigao do optužnica i suđenja. Za sada niko nije kažnjen. A u međuvremenu se daju migovi da se ne dira kriminal koji su počinili potencijalni koalicioni partneri.
– Članovi onoga što se naziva DOS-ov sistem vlasti su oduvek, sada je to već jasno, bili protiv procesuiranja tih i takvih. Sada se, najzad, dogodilo i to da se ono što smo izbacili kroz prozor vratilo kroz vrata. Kada su kadrovi SPS na bitnim ministarskim funkcijama, jasno je da ne možemo da očekujemo da će na procese protiv tih ljudi sada biti stavljena tačka. Ali, tačka nije stavljena ni ranije, tokom proteklih sedam godina. Mislim da niko od njih, bar za moga života, neće odgovarati zbog te uzajamne povezanosti, gde svi imaju putera na glavi i u džepovima, stranim bankama… Dok god postoji uzajamna ravnoteža straha, svi će ostati zaštićeni od ruke pravde jer će tako i ovi aktuelni moći bez bojazni da kradu znajući da nikada neće zbog toga odgovarati – kaže Stjepan Gredelj sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.

Najveća greška tadašnjeg DOS-a što odmah nisu počeli sa lustracijom i istraživanjem zloupotreba već su odmah počeli da se kolju, neke od partija odmah napustile koaliciju,neke su i prihvatile kao finansijere ljude iz prethodne vlasti.
Nijedna vlast posle Miloševića nije se bavila a nije ni htela da istražuje dešavanja iz 90-ih.
 
Што би рекао колега Pazdrkan, овако ствари стоје:

(морам да га цитирам, њега бановаше па нема ко да постави поново ове лепо извучене чињенице)


obecali su eu za koju godinu.... od toga nema nista lepo im rekli iz te eu

obecali ukidanje viza... nema nista i to im jasno rekli i to oma posle izbora i potvrdili pre mesec dana

obecali ulaz u prepristupne fondove... pa kad su ovi videli sta spremaju sa rusima odlozili davanje love do daljnjeg

obecali povoljno kreditno zaduzivanje kod mmf povoljno... pa i to je odlozeno...

obecali borbu za kosovo u sastavu srbije a potpisali da udje euleks

obecali da ce da povoljno sklope aranzaman sa rusima i da ne dolazi u obzir ona pogodba od ranije... a dali ga jos crnje i pod josh gorim uslovima

obecali fenomenalnu prodaju jata i bora... a ove niko nece ni dzabe da uzme

obecali 1000 evra akcija po glavi svakog srbina i za to potrosili milijarde u papirologiji i administraciji... bunar i to dvostruki...

obecali borbu protiv korupcije... a svi njihovi kadrovi lopovi kakvima zavide cak i oni na zapadu i nikome dlaka sa glave ne fali

obecali kadrovska resenja po strucnosti a stavili samo stranacke ljude na sve vodece pozicije gde se vrti novac

obecali raskid sa prosloscu a vladu napravili sa onima koji su unistili zemlju tj. sps-om delom srs-a koji se profinio a slobinim zlocincima dali ministarska i podpremijerska mesta

obecali reformu pravosudja i odmah posle izbora oslobodili odgovornosti onog krimosa marka milosevica

obecali raskid sa kriminalnim elemtima iz ldp-a .... kao i ovi drugi njima a ono....

obecali jeftinije lekove a ono svi poskupeli i kontrolu preuzima tast onoga iznad sa kojim su kao raskinuli

obecali bolji zivot gradjanima radnicima i seljacima.... ovo ni ne pokusavam da komentarisem

obecali 100 000 novih radnih mesta a samo ove godine na desetine hiljada ljudi otpusteno, nezakonito i bez sanse da im sudske zalbe budu uvazene

obecali velelepni dolazak fiata i super ugovor za 200.000 automobila .... a potpisali da dajemo fiatu vise od pola milijardi evra a ovi ce tamo da prave one matchbox automobile za novogodisnje praznike...

obecali reformu skolstva a stanje u skolama nikad gore i za sledecu godinu spremili plan otpustanja 30.000 nastavnika i formiranja odeljenja sa po 50-60 djaka

obecali razdvajanje drzave i crkve a guraju vladiku gregorija da iznutra podriva spc

obecali da sa njima nece biti kao sto bi moglo sa radikalima... inflacija... a potrosili milijardu i vise evra iz rezervi na odbranu vestackog kursa samo radi sprecavanja gradjanskih nemira i svojih internih pranja novca kroz legalne tokove

obecali da sa njima nema povratka u devedesete a ponasaju se gore nego milosevic u apsolutistickoj vlasti

obecali vojvodini koja im je dala najvise glasova da ce da dobiju svasta pa i 90 posto od prodaje nisa... sta ce da dobiju videcete vrlo brzo...

obecali su i madjarima mnogo toga pa oni sad ispadose najpametniji i uskratili im poverenje kad su videli sa kakvom bandom imaju posla

obecali su celovitu srbiju a vec imaju plan kantonizacije

obecali su zvucno penzionerima sve... povisice reformu socijalnog mesecima odlagali... kad je stiglo povecanje vec je bilo obezvredjeno i zamrzli ga na godinu i po dana

obecali reformu vojske i podizanje ugleda srpske armije u svetu... a stavili za ministra bolesnika koji se hvali javno da kupuje satove po 10. 000 evra i koji rasprodaje vojnu silu budzasto i poklanja svojima sta je preostalo od eksluzivnih lokacija armijskih nekretnina ciji poguban rezulatat imamo prilke da procitamo ovih dana do cega dovodi zemlju

obecali su i da sa njima na vlasti nema rata a sa drugima moze da bude.... to cete tek da vidite sledece godine kad se broj otpustenih popenje na sestocifren broj i kad narodna milicija pod palicom sps-a pocne da uteruje demokratiju gladnom narodu u bubrege.... ne bi me cudilo da se ponovi scenario bivse cehoslovacke sad kad smo postali ruska gubernija u prevodu protektorat.

obecali su mladima odlazak u razvijeni svet i usavrsavanje a jedino mesto gde mogu danas da odu bilo bi neukusno da kazem gde je....

obecali su brigu za srpsko potomstvo i nove bebe a kako to stimulisu vidimo ovih dana sa porodiljama

obecali su ponosnu i jaku srbiju a svojim beskarakternim i nekonstruktivnim postupcima u belom svetu srozavaju na najnize grane srpsku cast, srpsku istoriju, srpski duh i kulturu i nanose neprocenjivu stetu ovom narodu za buducnost koja dolazi ogrnuta crnim velom.



znaci... prevara veka, na koju su svi ukazivali jos pre izbora, na koju su ukazivali i posle proglasenja izbornih rezultata kada je predsednik pretio i to javno i koji je kao sto znamo neustavno predsednik jer vrsi funkciju predsednika ds-a i predsednika srbije sto nema nigde... oni koji su glasali pored svega za ove lazove bagru i kriminalce i koji su sad ogorceni i besni ne treba imati ni trunke zaljenja.
 

Back
Top