umetnost danas | za koga je umetnost

...creatrix...

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.503
... rasprava jedna se oduzila (na jednom malo manje umnom forumu) a pitanje je ostalo neodgovoreno- za koga je umetnost?

jer, dosli smo do zakljucka da u danasnje vreme senzacionalizam i "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja" u umetnosti (naveli smo lika koji je izgladnjivao psa u muzeju da bi ovaj na kraju posnifao) napaljuje (malo)gradjanstvo... pa je zakljucak da umetnost nije za (malo)gradjanstvo... sa druge strane... zakljucili smo (na osnovu empirije a i razgovora sa umejtnicima) da je umetnicima umetnost zanat, a ne umetnost... pa sad... "upotrebna" vrednost umetnosti DANAS mene interesuje... i jos bolje pitanje- da li umetnost kao takva uopste postoji danas??
 
... rasprava jedna se oduzila (na jednom malo manje umnom forumu) a pitanje je ostalo neodgovoreno- za koga je umetnost?

jer, dosli smo do zakljucka da u danasnje vreme senzacionalizam i "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja" u umetnosti (naveli smo lika koji je izgladnjivao psa u muzeju da bi ovaj na kraju posnifao) napaljuje (malo)gradjanstvo... pa je zakljucak da umetnost nije za (malo)gradjanstvo... sa druge strane... zakljucili smo (na osnovu empirije a i razgovora sa umejtnicima) da je umetnicima umetnost zanat, a ne umetnost... pa sad... "upotrebna" vrednost umetnosti DANAS mene interesuje... i jos bolje pitanje- da li umetnost kao takva uopste postoji danas??

Da, znam za slučaj "umetničkog performansa" sa nesrećnim psom (kružila je peticija netom).

Ako je umetnost samo zanat, šta je konačni proizvod? Umetničko delo upotrebne vrednosti? Lepo ali i korisno?
Ne može se "upotrebljivost" smatrati svrhom umetnosti. To jest može ali samo u smislu ako "upotrebljivost" podrazumeva doživljaj. Umetnička slika ne služi da ulepša prostor već da u nama pokrene izvesne senzacije; knjiga nije knjiga ako je zaboravimo čim zaklopimo njene korice; muzika nije muzika ukoliko možemo da je slušamo "usput" (dok ljuštimo paprike, npr, i razmišljamo koliko još paprika nam je ostalo za čišćenje). Dakle, u umetničko delo se uživljavamo.
Umetničko delo bi trebalo da bude bezvremeno. Mocart nas danas uznosi isto kao što je uznosio svoje savremenike pre par vekova. Ili Leonardo ... Uneseš se u Mona Lizino lice i pitaš se šta krije taj blago zakrivljeni osmeh, isto kao što su se to pitali ljudi iz Leonardovog vremena. Umetnost je mimezis samog umetnika, a na nama je da umetnika probamo da demistifikujemo kroz sopstvene asocijacije.

Umetnost postoji i danas. Ko ima tu čast da je prepozna i doživi, znaće i da je razlikuje od sumnjivih i neiskrenih igrokaza.

Lepa tema.z:)
Sutra ćemo da je razradimo.
 
Teoretičari umetnosti svojevremeno su tvrdili da je umetnost jedan od načina građenja života. Polazište za tu tvrdnju im je bila ideja da dete gradi stvarnost otkrivanjem i rušenjem protivrečnosti - počevši od dečijih pesmica koje ponekad deluju besmisleno a sastoje se od igre (rečima, ritmovima, glasovima) i bajki, odnosno topsy-turvy sveta.

Pa da li je umetnost način da se izgradi svet, ili je umetnost određena osnovnim ustrojstvom koje stekne život? I ko je danas pravi umetnik?

Ako prošvrljamo po istoriji umetnosti, videćemo da su svi veliki umetnici štrčali iznad svoje objektivne stvarnosti. Bili su vizionari (što je malo lepši izraz od reči “revolucionari”), neretko smatrani čudacima, neshvaćeni zbog toga što su se usudili da idu mimo svog vremena i ustaljenih obrazaca ponašanja kako u umetnosti, tako i u životu. Trpali su ih u kazamate i ludnice, udarali na njih žig sluga đavolovih, oduzimali im imovinu, stavljali na javni stub srama. Bodler, Rembo, Po … i mnogi drugi bili su, za svoje savremenike, "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja".

Čudno je to kako, npr, u antičkoj Grčkoj nije bilo “malograđanštine”. A nije je bilo ni 80. god. n.e, kada je jedan rimski pesnik, Marko Valerije Marcijal, pisao i ovakve stihove:

Koliko ti je velik nos,
Toliku imaš i pišu.
Pa kad god se kita digne,
Mogu da se pomirišu
. z:lol:

Mnogo vekova kasnije, jedan pesnik, Fransoa Vijon, dva puta umalo je “ovenčan” omčom kao razvratnik, pijanac, varalica i ubica. Ali, niko ga nije osuđivao zbog, recimo, ovih stihova:

Ološ nas voli, mi težimo njoj.
Nit časti mi treba, nit mi časti toj,
U javnoj kući gde živimo sada.


Malograđansko poimanje umetnosti podrazumeva klanjanje “brendovima” iz sveta umetnika (najčešće već priznatih, oficijelnih), bez istinskog razumevanja. Malograđanin dubokog džepa kupiće umetničku sliku u plavim tonovima da bi se uklopila sa plavim presvlakama nameštaja u njegovom salonu; malograđanin plitkog džepa kupiće reprodukciju, ili kalendar sa istim tim reprodukcijama, kako bi na dovitljiv i “estetski” način zaklonio neupotrebljiv šteker u zidu.
Ali, takođe, malograđanin neće imati interes za pojavu novog, anonimnog a istinskog umetnika, dok god je on nov i anoniman.

Danas je svet truo, malo više nego što je bio truo u Hamletovoj državi Danskoj, samo iz razloga što je narastao pa je, srazmerno i njegovoj naseljenosti, procenat malograđana porastao. Iz tog ugla gledanja umetnost nema naročitu budućnost i svodi se na ukras na zidu ili na polici.
Međutim, umetnost kao način uravnoteživanja čoveka sa svetom u najkritičnijim i najodgovornijim trenucima života, ipak ima perspektivu.
Jer, u suštini: "All beauty is truth." (Šaftsberi)
 
P r v o.
Umetnicko delo je nesto sto se ne trudi da "ide" sa sklopom desavanja "danas". Dakle, umetnik je neko ko delo ne povezuje sa time sto je danas George Bush predsednik, itd. i umetnost je nesto sto se ne trudi da "ide" sa nekom istorijom, bojevima na Vucijem Dolu... proglasenjem nezavisnosti od strane kralja\knjaza koji je sebe zvao H-1 i ponasao se arogantno.

Dakle, umetnost je slika unutrasnjeg sveta, eventualno njegovih "veza" sa spoljasnjim... ali nikad samo njih. Unutrasnji svet (psiha) moze biti "licni deo" i moze biti "obavezni deo" (koji imaju svi) i moze biti "moguci deo"... posto psiha puca od mogucnosti... ali za razliku od nara u njoj se uvek ne nadju samo za one koji su to vec videli izgledom (mada mozda ne i ukusom) monotoni i kich rasporedjeni bobci nara... odnosno, umetnost je shvatanje da nije isto jesti nar sa nekim i ponekim i sam i tad i onda...

Umetnost je shvatanje coveka koji jede rostilj i gleda (zive) svinje (neke druge, ne one koje jede) da on upravo tada jede to sto gleda... i da cak i to sto on jede jede nesto! Tu covek nadje vezu sa svinjom, posto jede "svasta".

Zakljucak

Umetnost je prikaz relacija psiha-realnost koji ne koristi statistiku. Dakle, da bi se napravilo dobro delo (u umetnickom smislu) neophodno je bataliti se statistike, i misliti i osecati i sve bez upotrebe statistickog analiziranja prethodnog iskustva, ali i bez potiskivanja istog. Kad covek prestane da "se brine" tj. da prica u domenima "danas", domenima "vecina", domenima "zvanicno"... domenima "kako mene prihvataju ljudi oko mene"... tada on pocinje da docara neke stvari bez upotrebe statistike, i onda i nacrta nesto... nesto za sta mu nije potrebno to da bude informisan o tome "koliko od takvih i takvih tada i tada radi to i to u odnosu na to kako je pre"... dakle, slika se moze nacrtati bez znanja o tome sta neko radi psu i sta danas radi vecina umetnika. Ali i bez znanja sta je juce radila. Umetnik ne tezi da nacrta iskustvo, vec njegove osnove, ono zbog cega ga ne razumeju je to sto on zna da te "osnove" nisu staticne i da ih covek slobodnom voljom moze menjati. One ne moraju biti istorijske, "osnove iskustva" shvatiti kao stvar trenutka, i predstaviti ih - to je za mene isto sto i biti umetnik.
 
D r u g o.
Umetnost je, bar delom, asocijativni rad... sta to znaci? To znaci pokusaj da se nesto izrazi nekim znakom, pa trazenje asocijacija "toga necega" sa "necim sto bi moglo da bude znak". Za znakove se, naravno, bira nesto sto bi svako trebao da razume. Ako pricam o tome da bas pomno trazim nekoga, onda mogu umetnicki da kazem da ga trazim cak i tako sto gledam na krosnje drveca, da nije mozda tu... i svakodnevno brinem da nadjem toga nekoga. Krosnja bi ovde bila nesto "najmanje statisticki verovatno" u miru... sem, naravno, ako trazim nekoga u ratu... medjutim, procesom stvaranja takvih asocijacija (dakle, nalazenja znakova, to sam i pokazao) uvidjam sad nesto cudno, do cega sam dosao nenamerno, epiprodukt. Taj epiprodukt je zanimljivost toga sto je mesto na kome bi neko u miru najredje bio mesto na kome bi neko u ratu vrlo verovatno mogao da se nadje. Ali, do toga sam dosao slucajno. Medjutim, cak i u miru bi neko ko se igra mogao biti u drvetu (tu sad ispravljam sebe).

Sad idem dalje, trazim jos bolji simbol za "uporno trazenje" pa kazem kako cak obilazim i muzeje ne bi li mozda tu osobu nasao tamo... posto je stvarno nigde nema. Medjutim, sad vec dobijam opet epiprodukt, asocijaciju da u muzejima ima stvari u vezi mira i rata, ali nema stvari u vezi igara. I sad vec mogu da kazem (i da ispadnem pametan) kako bi trebalo otvoriti "Muzej igara", znajuci da nisam do tog zakljucka dosao zaslugom koliko naprezanjem "trazenja asocijacija". Asocijativna aktivnost psihe je cudo.
 
Kao sto stvarnost moze biti objektivna i subjektivna, tako je i umetnost subjektivna i objektivna. Objektivne umetnosti, nazalost, nema odaaaaaavno.... na sceni je iskljucivo subjektivna umetnost, i kao takva sluzi iskljucivo za konstantno odrzavanje sirokih javnih masa na nivou imbecila.
 
hipokrizija... zapadna... smrc za zivotinjama a sto istrebise citave narode nikom nista....al ima da stave na tv malu macu kojoj je neko povredio sapicu i ima da cmizdre ko blesavi...dok uz heineken i chivas imaju da gledaju vesti sa irackog ratista i komentarisu ako tako i treba tim primitivcima koji imaju naftu koja je nama potrebnija... zato su i performansi sa psima, konjima i sa kojim god qurtzom vec ne....
 
da dodam...umetnost je mrtva... ona zapadna....apokalipticni tonovi dominiraju njihovim zivotima i umetnostima. na prste se mogu nabroijati umetnici koji ce ostaviti neki istorisjki pecat...ko je pametan duhovno se okrece istocnim i arapskim mudrostima i njihovoj knjizevnosti jer u svakom delu moze sagledati buducnost ovakvog sveta bez one utopije duse zapadnog intelektalca.... narocito umetnika.
 
A mozda moze i ovako. Kada je Nice (Nietzsche) postavio pitanje "je li umetnost posledica nezadovoljstva stvarnim?" i sam je dao radikalan odgovor: "Nije dostojno jednog filozofa da su dobro i lepo jedno te isto: ako bi dodao i 'istinito',trebalo bi ga isibati. Istina je ruzna. Mi imamo umetnost da ne bismo propali zbog istine." Verovatno ni slutio nije da ce,mnogo kasnije,jedan Adorno reci da je posle Ausvica sva kultura,zajedno sa svojom kritikom-smece. Ili,da ce Djerdj Ligeti skoro vikati - " Nasuprot mnogima koji misle da umetnost mora biti istinita,ja smatram da UMETNOST MORA DA LAZE."
U jednoj drugoj terminologiji to bi se zvalo otudjenjem. Sad,ne kazem da ja zastupam te stavove povodom umetnosti,jer bih,u suprotnom bas bio u lazima i otudjenju,sav,ali da treba razmisljati i o takvom pristupu,mislim da treba.
Narocito,kada me cesto pokoleba Niceova misao : " Zasto patim,kada patim zbog sudbine muzike? Zato sto je muzika izgubila svoju osobinu da preobrazava svet."
 
... rasprava jedna se oduzila (na jednom malo manje umnom forumu) a pitanje je ostalo neodgovoreno- za koga je umetnost?

jer, dosli smo do zakljucka da u danasnje vreme senzacionalizam i "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja" u umetnosti (naveli smo lika koji je izgladnjivao psa u muzeju da bi ovaj na kraju posnifao) napaljuje (malo)gradjanstvo... pa je zakljucak da umetnost nije za (malo)gradjanstvo... sa druge strane... zakljucili smo (na osnovu empirije a i razgovora sa umejtnicima) da je umetnicima umetnost zanat, a ne umetnost... pa sad... "upotrebna" vrednost umetnosti DANAS mene interesuje... i jos bolje pitanje- da li umetnost kao takva uopste postoji danas??


Kada već povezujemo umetnost i životinje setih se primera o konju čija jedna slika košta oko 2000 e . Ko nije čuo o tome može pročitati na ovom linku
http://www.blic.rs/zanimljivosti.php?id=70864
Napraviti izložbu u Veneciji i prodavati slike po tim cenama mi je stvarno preterano.
Poznati su mi i radovi majmuna kojima daju papire i bojice u zološkim vrtovima, a šta se dalje dešava sa tim umetničkim radovima i ko procenjuje njihovu umetničku vrednost ostaje mi da se pitam.:think:
Da, čudna je ova umetnost danas, a pravo je pitanje za koga je ?
Verovatno će ljudi sa radošću kupovati takve slike i sa ponosom pričati : ta i ta slika na zidu je rad konja /majmuna, dokle god budu mislili da je ta "umetnička" slika stvar prestiža. Što skuplje to bolje.
 
... rasprava jedna se oduzila (na jednom malo manje umnom forumu) a pitanje je ostalo neodgovoreno- za koga je umetnost?

jer, dosli smo do zakljucka da u danasnje vreme senzacionalizam i "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja" u umetnosti (naveli smo lika koji je izgladnjivao psa u muzeju da bi ovaj na kraju posnifao) napaljuje (malo)gradjanstvo... pa je zakljucak da umetnost nije za (malo)gradjanstvo... sa druge strane... zakljucili smo (na osnovu empirije a i razgovora sa umejtnicima) da je umetnicima umetnost zanat, a ne umetnost... pa sad... "upotrebna" vrednost umetnosti DANAS mene interesuje... i jos bolje pitanje- da li umetnost kao takva uopste postoji danas??
Borka je samo dodirnula pitanje :Čemu služi kreacija?
Evo,nekompetentnog,ali nadam se dovoljnog odgovora:
Sva umetnost je vežbanje kreativnosti-stvarnog stvaranja novih svetova...Borka piše priču,roman...Koji se
nisu nikad dogodili niti će se ikad dogoditi...Tol slika fantastični rajski pejsaž NJENE zamišljene rajske planete,
Oziman grafikom softvera slika jabuku bojama lepšim od onih na stvarnim jabukama...VEŽBAJU...Da potomci
koji dostignu dugovećnost,sveznanje i svemoć kojom mogu sve KREIRAJU TO ŠTA SU NJIHOVI PRECI
VEŽBALI,a njima kao fragmenti informacija stiglo pekazipovano u genima...
Imam običaj da kažem da na putu oboženja brda pasulja četkaju,ali i milijarde umetničkih dela u praktičnoj vežbaonici
budućih bogova...Mi kao polubogovi to jedva i naziremo...
Vau,neka buduća mala Tol ,umesto da slika-PRAVIĆE RAJSKU PLANETU!:heart::heart::heart:z:)
 
Umetnost je u samoj osnovi sposobnost oblikovanja ili preoblikovanja stvarnosti odnosno jasnije..predstave o stvarnosti
medjutim umetnost zarad umetnosti je besmislena..procerdano i vreme i trud i energija umetnika u nesto sto ozda ima neko znacenje ali nema nikakvu svrhu

s druge strane zanimljivi su oni snobovi koji posecuju recimo galerije i "dive" se slikama ovoga onoga hahah komentarisu..to je kultura ..BRE
 
Vredno je ono umetničko delo koje otkriva nove horizonte ili inspiriše na stvaranje...A svakako
je veoma korisno i ono koje nije s tim efektima jer je vežba stvaranja...Najbolja su ona koja
ponesu milione...Kakav muzički hit ili grafit...Inspiracija u talasima...
 
... rasprava jedna se oduzila (na jednom malo manje umnom forumu) a pitanje je ostalo neodgovoreno- za koga je umetnost?

jer, dosli smo do zakljucka da u danasnje vreme senzacionalizam i "wow" efekat nekog "granichnog sluchaja" u umetnosti (naveli smo lika koji je izgladnjivao psa u muzeju da bi ovaj na kraju posnifao) napaljuje (malo)gradjanstvo... pa je zakljucak da umetnost nije za (malo)gradjanstvo... sa druge strane... zakljucili smo (na osnovu empirije a i razgovora sa umejtnicima) da je umetnicima umetnost zanat, a ne umetnost... pa sad... "upotrebna" vrednost umetnosti DANAS mene interesuje... i jos bolje pitanje- da li umetnost kao takva uopste postoji danas??
Ćah da te bonujem kad, ono, samo trougao. z:lol:
 

Back
Top