rhythmking
Zainteresovan član
- Poruka
- 135
Unapred se izvinjavam ako ovaj pdf nije pogodno mesto za ovu temu,sta vi mislite o ovome i da li ima leka?
Zavisnost od interneta je bolest!
Preterano igranje onlajn igrica, gledanje internet pornografije, slanje imejlova i dopisivanje preko raznih vrsta „mesindžera“, uzročnici su tzv. kompulsivno-impulsivnog poremećaja, tvrde američki psihijatri. Dr Džerald Blok u tekstu objavljenom u uglednom Američkom psihijatrijskom žurnalu (American Journal of Psychiatry) tvrdi da je učestalost poremećaja sada već tolika da bi ga trebalo uvrstiti u Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim bolestima – knjigu koja je neka vrsta vodiča američkim psihijatrima kada uspostavljaju dijagnozu i kategorizuju poremećaj. Dr Blok navodi četiri glavne odlike „interenet zavisnosti“:
- Preterano korišćenje kompjutera, odnosno interneta, koje se često povezuje sa gubljenjem osećaja za vreme ili zanemarivanjem osnovnih potreba (spavanje, hrana, toalet...)
- „Kriziranje“ – osećanje gneva, napetosti i/ili depresije kada je kompjuter nedostupan
- Stalna potreba za što boljom „mašinom“, naprednijim softverom ili potreba da se više vremena provodi uz kompjuter
- Razne vrste negativnih posledica – svadljivost, laganje, loši rezultati na poslu ili u školi, nedruštvenost, hronični umor...
Kako prenosi britanski „Obzerver“, primarna studija na osnovu koje je dr Blok izneo ovakve tvrdnje sprovedena je u Južnoj Koreji, koja ima najrazvijeniju mrežu i najveću stopu korišćenja kablovskog interneta na svetu.
Neki od podataka koje dr Blok navodi zaista zvuče zlokobno – desetoro ljudi je umrlo od srčanog udara, kao posledice krvnih ugrušaka koji su se stvorili zbog preteranog sedenja po internet kafeima. Jedan momak ubijen je zbog igranja onlajn igrice... Vlasti Južne Koreje klasifikovale su zavisnost od interneta kao problem broj 1. kada je reč o javnom zdravlju u toj zemlji. Vlada u Seulu procenila je da oko 210.000 dece u Južnoj Koreji pati od ovog poremećaja i da im je neophodna pomoć stručnjaka – kod čak 80 odsto njih trebalo bi primeniti i terapiju lekovima, a četvrtini je potrebno bolničko lečenje. Izaračunato je da prosečan južnokorejski srednjoškolac 23 sata nedeljno provodi igrajući onlajn igrice. Sve je vreći broj mladih koji napuštaju školovanje da bi što više vremena provodili uz kompjuter, a nije mali broj onih koji zbog istih razloga napuštaju posao...
Džerald Blok, koji je psihijatar na Institutu za zdravlje i nauku Univerziteta u Portlandu, kaže da je veoma teško ustanoviti razmere ovog poremećaja u SAD, pre svega zbog toga što Amerikanci kompjuter radije koriste kod kuće nego u internet kafeima. Ipak, ubeđen je da se situacija u Americi ne razlikuje bitno od one u Južnoj Koreji. Ugledni psihijatar upozorava da se zavisnost od interneta teško leči, povlači za sobom brojne rizike, a veliki broj izlečenih se ponovo „navuče“. Blok je u izjavi „Obzereveru“ istakao i da se nijedan sajt, odnosno vrsta sajta (sajtovi za druženje, tipa Facebook-a, na primer) ne može okriviti za stvaranje zavisnosti.
„Mislim da je pre reč o svojevrsnoj vezi koju korisnik stvara sa svojim kompjuterom. Prvo, kompjuter im postaje ona „značajna druga polovina“. Zatim, emocije koje bi mogli da iskuse u stvarnom svetu, oni potroše uz kompjuter na razne načine: slanjem imejlova, igranjem igrica, gledanjem pornića. Treće, veliki deo slobodnog vremena posvećuju upravo kompjuteru. Zbog svega toga, ako ih primorate da tu „vezu“ naglo prekinu, osećaju se kao da su izgubili najboljeg prijatelja. Reakcije variraju od duboke depresije do nekontrolisanih izliva gneva“, objašnjava dr Blok kompleksnost problema.
Kao posledica svega navedenog, a u skladu sa poznatim američkim preduzetničkim duhom, počele su da niču klinike za lečenje od internet zavisnosti. Ironično zvuči podatak da mnogi ljudi pomoć traže putem – internet foruma. Jedan od najpopularnijih je Internet Addicts Anonymous, nastao po uzoru na već poznate asocijacije za odvikavanje kao što je, na primer, Alcoholics Anonymous.
Robert Fridman, urednik Američkog psihijatrijskog žurnala, kaže da se zavisnost od interneta različito manifestuje. „U Južnoj Koreji, to je zavisnost od onlajn igrica. U Americi, to je opsesija Facebook-om. Pornići, igrice, kocka, ćaskanje sa prijateljima – sve su to „stari poroci“, ali su nam sada mnogo dostupniji“, objašnjava Fridman.
Kako pobediti zavisnost? Fridmanov savet: „Oformite grupu za samopomoć. Jednostavno, zamenite grupu onlajn prijateja, grupom stvarnih prijatelja, od krvi i mesa“.
Test – Da li ste „net džanki“?
„Obzerver“ je, kao dopunu tekstu, objavio i kratak test. Ako odgovorite sa „da“ na pet ili više sledećih pitanja, trebalo bi da se zabrinete:
Da li smatrate da ste preokupirani internetom? (razmislite o tome šta sve obavljate putem interneta ili šta ćete sledeće da uradite kad se konektujete)
Da li vam je potrebno da provodite sve više vremena uz internet da biste se osećali zadovoljno?
Da li ste u više navrata bezuspešno pokušavali da sebi ograničite vreme za upotrebu interneta ili, čak, da prestanete da ga koristite?
Da li ste uznemireni, ćudljivi, depresivni ili razdražljivi kada pokušavate da se uzdržavate od upotrebe interneta?
Da li se, po pravilu, na internetu zadržavate duže nego što ste nameravali kad ste seli za kompjuter?
Da li ste ikada doveli sebe u opasnost da zbog preteranog korišćenja interneta izgubite voljenu osobu, posao, priliku za napredovanje u karijeri?
Da li ste ikada slagali člana porodice, terapeuta ili nekog drugog, kada vam je postavljeno pitanje o tome koliko vremena provodite na internetu?
Da li internet koristite kada želite da pobegnete od nekih problema (npr. osećanja bespomoćnosti, krivice, anksioznosti, depresije)?
Zavisnost od interneta je bolest!
Preterano igranje onlajn igrica, gledanje internet pornografije, slanje imejlova i dopisivanje preko raznih vrsta „mesindžera“, uzročnici su tzv. kompulsivno-impulsivnog poremećaja, tvrde američki psihijatri. Dr Džerald Blok u tekstu objavljenom u uglednom Američkom psihijatrijskom žurnalu (American Journal of Psychiatry) tvrdi da je učestalost poremećaja sada već tolika da bi ga trebalo uvrstiti u Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim bolestima – knjigu koja je neka vrsta vodiča američkim psihijatrima kada uspostavljaju dijagnozu i kategorizuju poremećaj. Dr Blok navodi četiri glavne odlike „interenet zavisnosti“:
- Preterano korišćenje kompjutera, odnosno interneta, koje se često povezuje sa gubljenjem osećaja za vreme ili zanemarivanjem osnovnih potreba (spavanje, hrana, toalet...)
- „Kriziranje“ – osećanje gneva, napetosti i/ili depresije kada je kompjuter nedostupan
- Stalna potreba za što boljom „mašinom“, naprednijim softverom ili potreba da se više vremena provodi uz kompjuter
- Razne vrste negativnih posledica – svadljivost, laganje, loši rezultati na poslu ili u školi, nedruštvenost, hronični umor...
Kako prenosi britanski „Obzerver“, primarna studija na osnovu koje je dr Blok izneo ovakve tvrdnje sprovedena je u Južnoj Koreji, koja ima najrazvijeniju mrežu i najveću stopu korišćenja kablovskog interneta na svetu.
Neki od podataka koje dr Blok navodi zaista zvuče zlokobno – desetoro ljudi je umrlo od srčanog udara, kao posledice krvnih ugrušaka koji su se stvorili zbog preteranog sedenja po internet kafeima. Jedan momak ubijen je zbog igranja onlajn igrice... Vlasti Južne Koreje klasifikovale su zavisnost od interneta kao problem broj 1. kada je reč o javnom zdravlju u toj zemlji. Vlada u Seulu procenila je da oko 210.000 dece u Južnoj Koreji pati od ovog poremećaja i da im je neophodna pomoć stručnjaka – kod čak 80 odsto njih trebalo bi primeniti i terapiju lekovima, a četvrtini je potrebno bolničko lečenje. Izaračunato je da prosečan južnokorejski srednjoškolac 23 sata nedeljno provodi igrajući onlajn igrice. Sve je vreći broj mladih koji napuštaju školovanje da bi što više vremena provodili uz kompjuter, a nije mali broj onih koji zbog istih razloga napuštaju posao...
Džerald Blok, koji je psihijatar na Institutu za zdravlje i nauku Univerziteta u Portlandu, kaže da je veoma teško ustanoviti razmere ovog poremećaja u SAD, pre svega zbog toga što Amerikanci kompjuter radije koriste kod kuće nego u internet kafeima. Ipak, ubeđen je da se situacija u Americi ne razlikuje bitno od one u Južnoj Koreji. Ugledni psihijatar upozorava da se zavisnost od interneta teško leči, povlači za sobom brojne rizike, a veliki broj izlečenih se ponovo „navuče“. Blok je u izjavi „Obzereveru“ istakao i da se nijedan sajt, odnosno vrsta sajta (sajtovi za druženje, tipa Facebook-a, na primer) ne može okriviti za stvaranje zavisnosti.
„Mislim da je pre reč o svojevrsnoj vezi koju korisnik stvara sa svojim kompjuterom. Prvo, kompjuter im postaje ona „značajna druga polovina“. Zatim, emocije koje bi mogli da iskuse u stvarnom svetu, oni potroše uz kompjuter na razne načine: slanjem imejlova, igranjem igrica, gledanjem pornića. Treće, veliki deo slobodnog vremena posvećuju upravo kompjuteru. Zbog svega toga, ako ih primorate da tu „vezu“ naglo prekinu, osećaju se kao da su izgubili najboljeg prijatelja. Reakcije variraju od duboke depresije do nekontrolisanih izliva gneva“, objašnjava dr Blok kompleksnost problema.
Kao posledica svega navedenog, a u skladu sa poznatim američkim preduzetničkim duhom, počele su da niču klinike za lečenje od internet zavisnosti. Ironično zvuči podatak da mnogi ljudi pomoć traže putem – internet foruma. Jedan od najpopularnijih je Internet Addicts Anonymous, nastao po uzoru na već poznate asocijacije za odvikavanje kao što je, na primer, Alcoholics Anonymous.
Robert Fridman, urednik Američkog psihijatrijskog žurnala, kaže da se zavisnost od interneta različito manifestuje. „U Južnoj Koreji, to je zavisnost od onlajn igrica. U Americi, to je opsesija Facebook-om. Pornići, igrice, kocka, ćaskanje sa prijateljima – sve su to „stari poroci“, ali su nam sada mnogo dostupniji“, objašnjava Fridman.
Kako pobediti zavisnost? Fridmanov savet: „Oformite grupu za samopomoć. Jednostavno, zamenite grupu onlajn prijateja, grupom stvarnih prijatelja, od krvi i mesa“.
Test – Da li ste „net džanki“?
„Obzerver“ je, kao dopunu tekstu, objavio i kratak test. Ako odgovorite sa „da“ na pet ili više sledećih pitanja, trebalo bi da se zabrinete:
Da li smatrate da ste preokupirani internetom? (razmislite o tome šta sve obavljate putem interneta ili šta ćete sledeće da uradite kad se konektujete)
Da li vam je potrebno da provodite sve više vremena uz internet da biste se osećali zadovoljno?
Da li ste u više navrata bezuspešno pokušavali da sebi ograničite vreme za upotrebu interneta ili, čak, da prestanete da ga koristite?
Da li ste uznemireni, ćudljivi, depresivni ili razdražljivi kada pokušavate da se uzdržavate od upotrebe interneta?
Da li se, po pravilu, na internetu zadržavate duže nego što ste nameravali kad ste seli za kompjuter?
Da li ste ikada doveli sebe u opasnost da zbog preteranog korišćenja interneta izgubite voljenu osobu, posao, priliku za napredovanje u karijeri?
Da li ste ikada slagali člana porodice, terapeuta ili nekog drugog, kada vam je postavljeno pitanje o tome koliko vremena provodite na internetu?
Da li internet koristite kada želite da pobegnete od nekih problema (npr. osećanja bespomoćnosti, krivice, anksioznosti, depresije)?