gost 129003
Primećen član
- Poruka
- 960
Naslov knjige: (Goodbye, Columbus) Zbogom, Kolumbo
Autor: (Philip Roth) Filip Rot
Godinja objavljivanja knjige: 1959.
Izdanje na srpskom jeziku: Politika i Narodna knjiga, 2004, prevod: Milica Karanov
Napomena: prikaz knjige je preuzet sa www.mojakritika.com
Karakterološki, u romanu Zbogom, Kolumbo sjajno je predstavljen mladi kreativni čovek koji se ne kreće u širokom društvu, a koji, pak, svoj autoritet u krugovima u kojima se nađe izgrađuje na simpatiji drugih prema njemu, kao i veri tih istih krugova u jedan drugi njegov kvalitet – talenat za kreacije nedefinisane vrste. To je čovek od koga se očekuje "da napravi nešto veliko", a koga, po pravilu, sujeta ili sebičluk spreče da to i ostvari. To je čovek u kome ljudi prepoznaju sposobnost da ostvari nešto za šta oni sami nisu bili kadri, i čak žele da mu pomognu u tom sudbinskom ostvarenju, za šta, pak, on nije zainteresovan iz ličnih ili trivijalnih razloga, ili čak doživljavanja života kao prihvatanja tuposti (autora ove kritike lik glavnog junaka romana Zbogom, Kolumbo donekle određenim karakternim osobinama podseća na likove iz antologijskih igranih filmova Njujork, Njujork i Društvo mrtvih pesnika). U skladu sa navedenim, otuda možda u romanu i lik malog crnca koji se interesuje za Gogenove slike, a kome Rothov junak postaje neka vrsta mentora. Jer, štivo poput Rotovog mora promovisati kreativne ljude sa margine društvenih tokova, skrenuti pažnju čitaocu da takvi ljudi postoje.
Sada već davne 1959. godine, tada mladi Philip Roth je sjajno prikazao čitalačkoj publici, zasigurno tada mnogo konzervativnijoj nego danas, romansu jednog mladog Jevrejina iz Amerike i jedne obične devojke, praktične devojke iz dobre jevrejske porodice. Ona je strastveni borac, lovac koji ima osećaj progonjenog, novac i komfor nisu mogli izbrisati njenu jedninstvenost, a njih dvoje u vezi na svoj način najpre izmisle osećaj, a zatim počinju i da ga osećaju. Knjiga se bavi naličjem ljubavi, jer na samom kraju oboje shvataju da jedno o drugom ne znaju više nego da su se videli na fotografiji, jer i pored obostrane želje nisu mogli da otkriju jedno drugo
Za razliku od npr. Isaka Baševisa Singera, nobelovca čiji svi rukopisi naprosto kipte od jevrejstva, nesvakidašnjih ali tipično jevrejskih sudbina i likova kojima "dominira neka nejevrejska divljina", Rothovi Jevreji su savršeno integrisani u jednu drugu kulturu (američku), odnosno njima dominira svakidašnjica. Ja nisam baš redovan – kaže Rothov junak. Možda Rothov odgovor na večitu tema jevrejstva u književnosti ležu upravo u konstataciji glavnog lika da je glupo površno razgovarati o jevrejskim stvarima, ostavljajući tu neiscrpnu temu drugim knjigama i autorima.
U svakoj značajnijoj napisanoj knjizi može se, donekle, pratiti i odnos autora prema Bogu. U romanu Zbogom, Kolumbo nema one "manijačke potrebe za bogohuljenjem" (Andre Žid), niti dileme: "Da je neko već video Boga? Da li je neko pričao sa Bogom? A ko je stvorio Boga?" (Isak Baševis Singer) Do đavola s tim Bože, ali i to si ti. A Bog, taj klovn, samo mi se nasmejao. Roth je, u ovom slučaju, pomirljiv sa sudbinom, sa Bogom, isto tako i sa životom kakav jeste.
Knjiga Zbogom, Kolumbo ne odzvanja životnim iskustvom autora, jer autor, zaista, u vreme kada je pisao knjigu to životno iskustvo nije ni imao. Duboko proživljena priča, sa druge strane, obiluje pronicljivim opažanjima mladog čoveka tokom romanse dvoje ljudi iz različitih društvenih staleža. Zbogom, Kolumbo jeste Rothova najava značajnijih dela koja su usledila tokom narednih decenija. Njegova rečenica je uverljiva, iako ne i natrpana rečima. Sjajno umetnute sudbine i karakteri sporednih likova u romanu proširile su jednu pitku priču i na dokument jednog parčeta vremena u jednom parčetu prostora iz koga se na život može gledati sa snažnim osećajem prolaznosti... Jer, bez obzira na to što Rothovi junaci u nekom čitalačkom smislu izgledaju besmrtno, sutra može da bude kraj sveta...
Autor: (Philip Roth) Filip Rot
Godinja objavljivanja knjige: 1959.
Izdanje na srpskom jeziku: Politika i Narodna knjiga, 2004, prevod: Milica Karanov
Napomena: prikaz knjige je preuzet sa www.mojakritika.com
Karakterološki, u romanu Zbogom, Kolumbo sjajno je predstavljen mladi kreativni čovek koji se ne kreće u širokom društvu, a koji, pak, svoj autoritet u krugovima u kojima se nađe izgrađuje na simpatiji drugih prema njemu, kao i veri tih istih krugova u jedan drugi njegov kvalitet – talenat za kreacije nedefinisane vrste. To je čovek od koga se očekuje "da napravi nešto veliko", a koga, po pravilu, sujeta ili sebičluk spreče da to i ostvari. To je čovek u kome ljudi prepoznaju sposobnost da ostvari nešto za šta oni sami nisu bili kadri, i čak žele da mu pomognu u tom sudbinskom ostvarenju, za šta, pak, on nije zainteresovan iz ličnih ili trivijalnih razloga, ili čak doživljavanja života kao prihvatanja tuposti (autora ove kritike lik glavnog junaka romana Zbogom, Kolumbo donekle određenim karakternim osobinama podseća na likove iz antologijskih igranih filmova Njujork, Njujork i Društvo mrtvih pesnika). U skladu sa navedenim, otuda možda u romanu i lik malog crnca koji se interesuje za Gogenove slike, a kome Rothov junak postaje neka vrsta mentora. Jer, štivo poput Rotovog mora promovisati kreativne ljude sa margine društvenih tokova, skrenuti pažnju čitaocu da takvi ljudi postoje.
Sada već davne 1959. godine, tada mladi Philip Roth je sjajno prikazao čitalačkoj publici, zasigurno tada mnogo konzervativnijoj nego danas, romansu jednog mladog Jevrejina iz Amerike i jedne obične devojke, praktične devojke iz dobre jevrejske porodice. Ona je strastveni borac, lovac koji ima osećaj progonjenog, novac i komfor nisu mogli izbrisati njenu jedninstvenost, a njih dvoje u vezi na svoj način najpre izmisle osećaj, a zatim počinju i da ga osećaju. Knjiga se bavi naličjem ljubavi, jer na samom kraju oboje shvataju da jedno o drugom ne znaju više nego da su se videli na fotografiji, jer i pored obostrane želje nisu mogli da otkriju jedno drugo
Za razliku od npr. Isaka Baševisa Singera, nobelovca čiji svi rukopisi naprosto kipte od jevrejstva, nesvakidašnjih ali tipično jevrejskih sudbina i likova kojima "dominira neka nejevrejska divljina", Rothovi Jevreji su savršeno integrisani u jednu drugu kulturu (američku), odnosno njima dominira svakidašnjica. Ja nisam baš redovan – kaže Rothov junak. Možda Rothov odgovor na večitu tema jevrejstva u književnosti ležu upravo u konstataciji glavnog lika da je glupo površno razgovarati o jevrejskim stvarima, ostavljajući tu neiscrpnu temu drugim knjigama i autorima.
U svakoj značajnijoj napisanoj knjizi može se, donekle, pratiti i odnos autora prema Bogu. U romanu Zbogom, Kolumbo nema one "manijačke potrebe za bogohuljenjem" (Andre Žid), niti dileme: "Da je neko već video Boga? Da li je neko pričao sa Bogom? A ko je stvorio Boga?" (Isak Baševis Singer) Do đavola s tim Bože, ali i to si ti. A Bog, taj klovn, samo mi se nasmejao. Roth je, u ovom slučaju, pomirljiv sa sudbinom, sa Bogom, isto tako i sa životom kakav jeste.
Knjiga Zbogom, Kolumbo ne odzvanja životnim iskustvom autora, jer autor, zaista, u vreme kada je pisao knjigu to životno iskustvo nije ni imao. Duboko proživljena priča, sa druge strane, obiluje pronicljivim opažanjima mladog čoveka tokom romanse dvoje ljudi iz različitih društvenih staleža. Zbogom, Kolumbo jeste Rothova najava značajnijih dela koja su usledila tokom narednih decenija. Njegova rečenica je uverljiva, iako ne i natrpana rečima. Sjajno umetnute sudbine i karakteri sporednih likova u romanu proširile su jednu pitku priču i na dokument jednog parčeta vremena u jednom parčetu prostora iz koga se na život može gledati sa snažnim osećajem prolaznosti... Jer, bez obzira na to što Rothovi junaci u nekom čitalačkom smislu izgledaju besmrtno, sutra može da bude kraj sveta...