Da bi se dokazao kontinuitet jednog naroda, u konkretnom slucaju kontinuitet Arman Makedona (Antickih Makedonaca, “cincara”) u jednom period od 4.000 godina, koi je opstojio na prostoru Istorijske Makedonije, i mnogo sire, u praistoriji, a, i danas, potrebni su snazni argumenti.
Svakako da u svakom slucaju da je JEZIK KOJI JE U SVAKODNEVNOJ UPOTREBI, najvazniji argument koji odredzuje, potvrdzuje kontinuitet etnosa.
Iz dosadashnjih izlaganja mogli smo da vidimo da najstariji jezik za koji se zna da je bio u upotrebi na jednom vrlo sirokom prostoru Jugo-Istocne Evrope od strane “starih Grka” i Rimljana bio identifikovan kao “varvarski” i “pelazgiski” jezik.
Fakticki, i jedni i drugi su bili napisali da su njihovi “kultni” jezici proizasli, t.e. nastali su u posebnim procesima modifikacije kroz kojih je prolazio “varvarski” t.e. “pelazgiski” jezik NA ODREDZENOM PROSTORU, koji je za divno cudo OD NAJSTARIJIH VREMENA PA DO NJIHOVIH DANA Platon, Cicero, Diodor Sikuli, Herodot, ..U SAMOM NJIHOVOM OKRUZENJU OSTAO NEIZMENJEN.
Kakav je bio taj “varvarski”, “pelasgiski” jezik mozemo da vidimo iz brojnih primera koje danas srecemo ZAPISANIH na nadgrobnim stelama, relikvijama, religiskim i vlastelinskim plocama od mermera, obicne stene ili zlata.
Medzu najstarie primerke zapisanog pelazgiskog jezika, u svakom slucaju je “nadgrobna stela sa ostrva Lemnos” u Trakijskom Moru.
U prilg dajem fotografiju jednog dela “nadgrobne stele sa ostrva Lemnos”
Kao i citav tekst u transkripciji.
.
Na osnovu svega onoga sta smo “u skracenoj verziji” prezentirali mozemo konstatovati da:
Citanje “Inskripcije sa Lemnosa” je jednako citanju nekog zapisa napisanog “morzeovom” azbukom.
Ili jednostavnije: onako kako pisemo, t.s. upotrebljavamo jedno te isto slovo da bi pokrili vise glasova ( i to u pisanju koje koristimo na ovom forumu), tako, ukoliko poznajemo jezik na kojem je napisani tekst, isti bez vecih problema mozemo sasvim ispravno i da procitamo, i na datoj poziciji, tacno da identifikujemo koji glas pokriva zapisano “vise znacno slovo”,pogotovo sta su na ovoj inskripciji reci zapisane izdvojeno jedna od druge, razdvojene vertikalnim tackastim rastavnicama (
cime se mogucnost bilo kakve improvizacije u odnosu na svojevoljno grupiranje slova u reci, ISKLJUCENO..
Sadarzaj “Inskripcije sa Lemnosa” na osnovu toga dali su reci zapisane u horizontali ili vertikali, mozemo podeliti u dve integralne celine.
Celina – I – u koju spadaju reci numerisane brojevima od 1 do 10, i Celina -II- u koju spadaju reci numerisani brojevima od 11 do 70.
Dali jedan zapisani red reci, cemo citati, s leva na desno, ili s desna na levo, zavisi od toga u kom smeru su zapisana slova.
Integralno citanje i prevod –I- celine je:
Diazi !
Maraz mav.
Sialuviz(D-Z) a viz(D-Z).
E visto z(D-Z) vronait.
Bogovi !
Jad crna.
Bljesak ce vidish (Videcesh bljesak).
Vidzeno je, kazi stvarno.
Integralni izgovor i prevod, celina –II-; 11, 12, ……do 70:
“IEOLAIE : Z (D-Z) : NAFOT AKER : TA VAR DIO Z (D-Z) I VAI (V-AI), BANA LA SIAL : Z (D-Z) ERO NAI MORI NAI L, Z (D-Z), I VAI : A VIZ(D-Z) : SIALUVIZ(D-Z). : MARAZM : A VIZ(D-Z) : AO M AI RO M : IEARA LIO : Z (D-Z) I VAI : E Г (JI) : E ZIO : ARAI : TIZ : FOK E :/ IEOLAIE Z (d-z) I : FOK : IA SIAL E : Z (d-z) ERO Z (d-z) AIT : E VISTO : TOVERONA”
Читање:
“Јеолаие : ѕ : нафот акер : та вар дио, ѕ, и ваи (в-аи), бана ла сиал, ѕ еро, наи мори наи, л, ѕ, и ваи : авиѕ : сиалувиѕ. : Mаразм : авиѕ : Ао м аи ро м : Иеaра (јеaра) лио : ѕ и ваи : е ји : Е дио : араи : тиз : Фок е :/ Jеолаие ѕ и : фок : ја сиал е : ѕ еро, ѕ аит : е висто : товерона.
Буквални превод:
“Јеолаие : реци : морнарим (пловим) на небо : за неког бога, реци, и ваљда (и иматћеш), живот код сунца, реци хероју, ниси умро ниси, бре, реци, и ваљда : видећеш : бљесак. : Велику јад : видећеш : Овде само имаш зло само : Био је лав : реци и ваљда : је жив : Е бог : био си : ти : Ватра је : / Јеолаие реци и : ватра : ево сунце је : реци хероју, реци орао: јесте виђено : одиста “.
Слободан превод:
“Јеолаие : реци : пловим на небо : за неког бога, реци, и ваљда (и иматћеш), живот код сунца, реци хероју, ниси умро ниси, бре, реци и ваљда : видећеш : бљесак. : Велику јад : видећеш. : Овде имаш само зло само. Био је лав, реци и ваљда је жив. Е, ти си био бог. Ватра је : / Јеолаие реци и : ево ватре : код сунца си : Реци хероју, реци орао: јесте виђено (видео си сунце) : одиста“.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Smatram da je dobro da se da jedan kratak opis sadrzaja:
Grupa –I-
U –I- delu imamo obracanje “Bogovima” sa objasnjenjem o “crnom jadu” koji se je dogodio smrcu Ieolaia (borca sa kamene stele). Ujedno izrazava se vjerovanje da ce “heroj” videti “bljesak” svetlosti, sta bi trebalo da znaci da je stigo kod sunca.
U staroj religiji odlazak suncu, odgovara danasnjem odlasku u “raj”.
Prvi deo zavrsava recima: “Vidzeno je, kazi stvarno “, sta u danasnjem religiskom vokabularu odgovara jedinstvenom terminu “AMIN”.
Grupa –II-
Ovde su reci zapisane u vertikalnim redovima.
Sadrzaj zapisa odnosi se direktnom obracanju mrtvom heroju Ieolaiu.
Obracanje sadrzi pitanja koja po svom sadrzaju su adekvatna tadasnjem verovanju o zadgrobnom zivotu koje verovanje ne mnogo se razlikuje od onog danasnjeg.
Sustina monologa sastoji se u verovanju da je Ieolaie stigao kod sunca (u raj), pritom se napominje da je za zivota bio hrabar kao “lav”, a da se je sa pogibiom pretvorio u orao koji leti prema suncu.
Poznato je da u pogrebnoj ceremoniji vezanu sa Imperatorima Rima, u momentu kada vatra zahfata telo mrtvog Imperatora, sa pozicije pored njegove glave pustao se je “beli orao” koji je trebao da prenese Imperatorovu dushu na nebo, gde se je orao “kao besmrtna ptica” pretvarao u “zvezdu”.
I ovaj deo zavrsava receima: “ јесте виђено : одиста (stvarno) “, sta u danasnjem religiskom vokabularu odgovara jedinstvenom terminu “AMIN”.
U vezi same inskripcije znacajno je da istaknemo da se radi o zapisu na pelazgiskom dijalektu kojim je govorilo legendarno pleme Sinti sa Lemnosa.
Prema pisanju Homera u jegovoj “Ilijadi”, Sinti su ziveli oduvek na ostrovu Lemnos.
Znacajno je da na osnovu jasnih prepoznatljivih argumenata moze se konstatovati da zapis potioce od vremena pre “trojanskih ratova”.
U gramatickom pogledu zapis je 100% identican sa gramatikom danashnjeg govornog arman makedonskog (cincarskog) jezika, cime se potvrdzuje cetiri mileniumski kontinuitet arman makedonskog jezika.
U odnosu na upotrebljene reci, mozemo konstatovati da je 80% reci u upotrebi u danashnjem arman makedonskom jeziku, dok za ostalih 20% sa izuzetkom reci “sial” (sunce) koje se ne upotrebljava u arman makedonskom jeziku i uopste u trako-ilirskom jeziku, mozemo reci da imaju minimalnu razlikuju sta je sasvim normalno ako se zna da se radi o dijalektu.