Ima li Cincara na Internetu???

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
fortescue_zps461e9658-1.png

leblanc_zpsc244592b-1.png

Hammond_zps735f5096-1.jpg

hammond40_zpsf6ca1f7a-1.jpg
 
Poslednja izmena:
It is quite possible that Roma also established themselves in the guilds in Constantinople, which still existed as late as the second half of the fifteenth century, since we have evidence for the participation of Roma in the guilds of Ottoman Constantinople under Murat IV in the first half of the seventeenth century. According to Evliya, a Turkish scholar and traveller, they appeared in the guilds as leaders of bears, horse-dealers and rich merchants, musicians, dancing boys and Buza-makers.14

From Constantinople the Roma spread to the Greek mainland. In 1415 Mazaris writes in his imaginary letter Sojourn of Mazaris in Hades,15 that 'in the Peloponnese live numerous nations, of which it is not easy nor very necessary to retrace the boundaries, but every ear can easily distinguish them by language, and here are the most notable of them: Lacedaemonians, Italians, Peloponnesians, Slavs, Illyrians, Egyptians and Jews.' Since there is no evidence of Egyptians having settled in the Peloponnese, the Egyptians can be understood as Roma speaking their own language.

In the Peloponnese the majority of Roma seemed to have preferred to settle in the Venetian territories, finding more stability there than in the rest of the Peloponnese. The seaport of Modon had a Rom suburb in the fourteenth and fifteenth centuries. Situated half way from Venice to Jaffa, it was a welcome stopping place for pilgrims to the holy land. It is from these pilgrims that we get some of the liveliest descriptions of the contemporary Roma, who, we may assume, surely got their share from the Modon tourist trade, and it may have been this lively coming and going of travellers which attracted them to Modon in particular. It may even have been their acquaintance with pilgrims at Modon and other places, which led them to adopt that guise when they arrived later in the West.


http://www.isidore-of-seville.com/goudenhoorn/72karin.html

Mazaris, 15. vek - na Peloponezu zive mnogobrojni narodi (zanimljivo da ne spominje Grke/Helene): Lakedaemonci, Italijani, Peloponesci, Sloveni, Iliri, Egipcani, i Jevreji.

Lakedaemonci = Cakoni ili Tsakoni - Vlasi/Cincari/Romaioi
Italijani
Peloponesci = Romaioi
Sloveni
Iliri = Albanci
Egipcani = Romi
Jevreji

«Εν Πελοποννήσω, ως και αυτός οίδας, ξείνε, οικεί αναμίξ γένη πολιτευόμενα πάμπολλα, ων τον χωρισμόν ευρείν νυν ούτε ράδιον, ούτε κατεπείγον. α δε ταις ακοαίς περιηχείται, ως πάσι δήλα και κορυφαία, τυχγάνει ταύτα. Λακεδαίμονες, Ιταλοί, Πελοποννήσιοι, Σθλαβίνοι, Ιλλυριοί, Αιγύπτιοι και Ιουδαίοι (ουκ ολίγοι δε μέσον τούτων και υποβολιμαίοι), ομού τα τοιαύτα επαριθμούμενα επτά» [Μάζαρις 1831, 174 και Μάζαρις 1860, 239].

Για τους Λακεδαιμονίους μάλιστα διευκρινίζει:

«Δέδοικα ουν ίνα μη γένωμαι και αυτός διατρίβων εν Σπάρτη ώσπερ εν τη Κωνσταντίνου γέγονεν ο Πελοποννήσιος εκείνος, Συναδινός ο Κορμέας, ή ίνα μη βαρβαρωθώ και αυτός ώσπερ άρα βεβαρβάρωνταί γε οι Λάκωνες, και νυν κέκληνται Τζάκωνες, και πιάσον τα και σφίξον τα, και δώσον τα, και ήμενον, και ηρχόντησαν, και καθεζούτησαν, και έλαδε, πα, και αιτιτοίωσέν (ετετοίωσέν) τον, και άλλ’ άττα βάρβαρα λέγουσιν» [Μάζαρις 1831, 164 και Μάζαρις 1860, 230].

Σύμφωνα λοιπόν με το Μάζαρι επτά γένη κατοικούν ανακατεμένα (αναμίξ) στις αρχές του 15ου αιώνα στην Πελοπόννησο ή Μώρα όπως τη λέει (: ες Μώραν, ήτοι γε εις Πελοπόννησον) [Μάζαρις 1831, 124 και Μάζαρις 1860, 196].

Πρώτοι είναι οι Λακεδαίμονες ή Λάκωνες που έχουν πια εκβαρβαρωθεί και λέγονται Τζάκωνες (: Τσάκωνες). Αυτοί μιλάνε μια χυδαία γλώσσα (: βάρβαρα λέγουσιν). Για παράδειγμα λένε «πιάσον τα», «σφίξον τα», «δώσον τα», «ήμενον», «ηρχόντησαν», «καθεζούτησαν», «έλαδε», «πα», «ετετοίωσέν τον». Ο George Finlay (Φίνλεϋ) σχολιάζοντας το σχετικό χωρίο, σημειώνει πως οι Τσάκωνες το 1573 κατοικούσαν σε δεκατέσσερα χωριά, μεταξύ Μονεμβασίας και Ναυπλίου, στα χρόνια του δε είχαν απομείνει 1.500 οικογένειες που ζούσαν σε επτά χωριά [Finley 1851, 40].


"Graeci"/"Graecis" u srednjovekovnim Katolickim izvorima (na Latinskom jeziku) oznacava Hriscane Istocne ili Grcke Crkve - a ne etnicke Grke - sto se jasno moze videti iz konteksta.

Mani0_zps996a2574-1.png

Mani1_zps3bedef39-1.png

Mani3_zps2ea0d29e-1.png


Mani6_zpsaa7a2ae3-1.png

Mani11_zps6317c64f-1.png

Mani12_zpse3393933-1.png

Mani13_zps19b799ae-1.png

Mani15_zps39fa8835-1.png

Mani16_zps16d5cbf2-1.png

Mani17_zps89f2eb9e-1.png
 
Poslednja izmena:
[Mazaris, 15. vek - na Peloponezu zive mnogobrojni narodi (zanimljivo da ne spominje Grke/Helene): Lakedaemonci, Italijani, Peloponesci, Sloveni, Iliri, Egipcani, i Jevreji.

Lakedaemonci = Cakoni ili Tsakoni - Vlasi/Cincari/Romaioi
Italijani
Peloponesci = Romaioi
Sloveni
Iliri = Albanci
Egipcani = Romi
Jevreji]

Grci su pod imenom Romei.

To su ime zadrzali sve do formiranja Grcke, pa i kasnije, a onda po sugestiji njihovih tutora uzeli elinsko ime.
 
""Graeci"/"Graecis" u srednjovekovnim Katolickim izvorima (na Latinskom jeziku) oznacava Hriscane Istocne ili Grcke Crkve - a ne etnicke Grke - sto se jasno moze videti iz konteksta. "

da to je sasvim tacno,

u Otomanskoj Imperiji svi koji su bili hriscani, bili su uvarstavani u Grke, a svi muslimani u Turke.
 
Grci su pod imenom Romei.

To su ime zadrzali sve do formiranja Grcke, pa i kasnije, a onda po sugestiji njihovih tutora uzeli elinsko ime.

Mislim da ne ("Vlasi" su pod imenom Romeji). Pojmovi Romaioi/Romeji i sl. su se uvek odnosili na Romane ili Rimljane ali i na Pravoslavne Hriscane u celini (pogledaj prilozene slike dole) - nikad na Grke u etnickom smislu. Postoje na primer dvojezicni natpisi (ali i natpisi samo na Grckom i na Latinskom) sa ostrva Delos iz antike, gde se pravi jasna razlika izmedju Romaioi i Ἕλληνες. Ponavljam, na tom ostrvu su ziveli Romaioi i Ἕλληνες -- Romans and Hellenes. U dokumentima se jasno spominje kako su sami Heleni bili svesni ko su i sta su Romaioi, njihove komsije.

Zbrka je nastala posle 19. veka kada su "nacionalni" istoricari izmislili teoriju kako su se "Grci" sakrivali pod terminom Romaioi kroz srednji vek. Cista budalastina.

Takodje imamo manipulacije sa terminologijom iz srednjeg veka. Odnosi izmedju Katolika i Pravoslavaca su bili takvi kakvi su bili, i obe strane su koristile (pejorativne) termine. Pravoslavci su koristili termin "Latin"/"Latini", dok su Katolici uzvracali sa "Grci". Jos jedanput, neki "istoricari" su ovo shvatili da se ovo misli na Grke u etnickom smislu - iako je to besmislica kada se pogleda ceo istorijsko-verski kontekst. Jasno je da su ovi termini korisceni u crkveno-verskom smislu, a ponekad iz netrpeljivosti (ali ne u etnickom smislu). Da li su Nemci, Francuzi, Englezi, itd. bili "etnicki Latini" ako cemo da pratimo logiku do kraja?

Kostis Palamas je izjavio 1901. godine sledece: «Έλληνες για να ρίχνουμε στάχτη στα μάτια του κόσμου, πραγματικά Ρωμιοί». Uostalom, Tsakoni i Manioti su bili (dvojezicni ili trojezicni) Arvanitovlasi.

Ούτως εν Λακωνία οι Μανιάται διακρίνονται πάντοτε ευκρινώς από των μη Μανιατών, ους καλούση γενικώς Βλάχους και σφόδρα καταφρονουσιν' εν Κυνουρία οι Τζακώνες του Λεωνιδίου και των πέριξ χωριών ου μόνον κατά την γλώσσαν, αλλά και κατά συνείδησιν φιλετικιν διακρίνονται από των λοιπών της επαρχίας ταύτης κατοίκων, οίτινες εαυτούς καλούση Βλάχους εν κ υπό των μακράν οικούντων καλούνται ενίοτε εξ άγνοιας Τζακώνες.


Nakra1_zps17c68db0-1.png

Nakra27_zps2db7781c-1.png

Nakra19_zps7baf830c-1.png

Nakra9_zps31c43a7e-1.png

Nakra5_zps3fed0ca3-1.png

Nakra26_zpsd1ba3841-1.png


mediatingthenation29a_zps10f55b84-1.png


leblanc_zpsc244592b-1.png


JNAdams1_zpscbd809c4-1.png

JNAdams2_zpsdb8a97bf-1.png

JNAdams3_zps71e2c7b2-1.png

JNAdams4_zps4c4240cb-1.png
 
Poslednja izmena:
Postoje na primer dvojezicni natpisi (ali i natpisi samo na Grckom i na Latinskom) sa ostrva Delos iz antike, gde se pravi jasna razlika izmedju Romaioi i Ἕλληνες. Ponavljam, na tom ostrvu su ziveli Romaioi i Ἕλληνες -- Romans and Hellenes. U dokumentima se jasno spominje kako su sami Heleni bili svesni ko su i sta su Romaioi, njihove komsije.

]

Generalno Grci su bili identifikovani kao "Romei", a njihov jezik "romeiki", tako su zapisani u brojnim dokumentima, a i u pjesmama, kao recimo onih koje je pisao Riga de Fera.

A, tim imenom kako kazes su bili identikovani i svi ostali hriscani koji su bili pod jurisdikcijom Patrijarsije iz Constantipolja koja je bila u rukama Grka.
-----------------------------------------------------------------------------------
Interesuje me jedna stvar,dali mozes da prikazes "Postoje na primer dvojezicni natpisi (ali i natpisi samo na Grckom i na Latinskom) sa ostrva Delos iz antike," neki od ovih natpisa.

Zasto?

Zato sto je ostrov Del/Dil glavni verski centar Pelazga, a bio je osnovan od strane Hiperboreia (predaka danasnjih Rumuna).
 
U suštini postoji lična i kolektivna genetska memorija, sećamo vas se kad ste došli ANO ROŽA ( na kost) gladni, ali se niste vatali motike nego ste bili dobri glumci DA PANTA SE ( da se pamti). Od toga su proizvedene nekolike reči u grkoromskom jeziku.

e tu se grdno varas,
potomci Imperatora, kraljeva, plemica,...
nikad se ne vataju motike,
ali sa sobom su poneli cupove pune dukata prelivene medom.
 

od ovoga sto se moze videti,

nema opanaka,

ali za one koje interesuje lingvistica ima interesantnih detalja, tako recimo od onoga sto se vidi kao prevod na grckom jeziku,

u 1:32 minuti, na grckom su zapisane reci:

"kuveda ke travixe ton dromo" (rec i krenuo je na put).

interesantan je odnos sa konkretnim recim iz rumunskog jezika:

"kuvenda si trapse drumul".

imamo:

"kuveda" = "kuvenda"

"travixe" = "trapse"

"dromo" = "drumul"

vise no ocigledan je uticaj aramskog (skitskog) jezika u formiranje grckog jezika.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Zasto kazem aramskog (skitskog) koji je preteci danasnjeg rumunskog jezika, a ne pominjem jezik Makedona (Cincara).

Iz jednostavnog razloga sto reci "kuvenda" i "drum" ni u kom slucaju ne pripadaju fondu jezika autohtonih Makedona.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ono sto smo ucili u skoli o dolasku "grckih" plemena sa one strane Dunava, nema blage veze sa isinom i nekakvim grckim plemenima.
ta su plemena u osnovi aramska (skitska) i getska, t.s. delovi plemena koja pripadaju severnoj grupi trackih plemena.
 
ali za one koje interesuje lingvistica ima interesantnih detalja, tako recimo od onoga sto se vidi kao prevod na grckom jeziku,

u 1:32 minuti, na grckom su zapisane reci:

"kuveda ke travixe ton dromo" (rec i krenuo je na put).

interesantan je odnos sa konkretnim recim iz rumunskog jezika:

"kuvenda si trapse drumul".

imamo:

"kuveda" = "kuvenda"

"travixe" = "trapse"

"dromo" = "drumul"

vise no ocigledan je uticaj aramskog (skitskog) jezika u formiranje grckog jezika.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Zasto kazem aramskog (skitskog) koji je preteci danasnjeg rumunskog jezika, a ne pominjem jezik Makedona (Cincara).

Iz jednostavnog razloga sto reci "kuvenda" i "drum" ni u kom slucaju ne pripadaju fondu jezika autohtonih Makedona.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ono sto smo ucili u skoli o dolasku "grckih" plemena sa one strane Dunava, nema blage veze sa isinom i nekakvim grckim plemenima.
ta su plemena u osnovi aramska (skitska) i getska, t.s. delovi plemena koja pripadaju severnoj grupi trackih plemena.

Jel to uticaj iz 2012? I Jeđupci kažu dromesa, jesu li i oni Skiti ili su samo skitači?
 
Od Makedoarmnjskita, oni su prvi naplaćivali drumarinu, pisalo u "Zabavniku".

tako je pisalo u tvojem Zabavniku,

a ovo je stvarnost;

Sećanje na Branislava Nušića
Radio-televizija Srbije – pre 18 minuta

Radio-telev...
Udruženje dramskih pisaca Srbije održalo je na Novom groblju u Beogradu pomen povodom 75. godišnjice smrti Branislava Nušića (1864 -1938). Pomen je služio protojerej stavrofor, profesor dr Dimitrije Kalezić.

O Nušićevom životu i radu govorili su ministar kulture Bratislav Petković, predsednik Udruženja dramskih pisaca Miladin Ševarlić, dobitnik nagrade "Branislav Nušić" dramski pisac Vojislav Savić, pesnik Mirko Magarašević, teatrolog Raško V. Jovanović i generalni sekretar Kulturno prosvetne zajednice Srbije Živorad Ajdačić.

Ministar Petković, inače dramski pisac i reditelj, istakao je kako je Nušić svojim životom potvrdio duh i misao svog dela.

On je podsetio na anegdotu prema kojoj se Nušić, boraveći u zatvoru zbog pesme "Dva raba", predstavio kao rođak visokog državnog funkcionera i tako izdejstvovao prijem kod kralja Milana. Veliki komediograf je ostavio takav utisak na kralja da, uprkos "podvali", nije vraćen u zatvor.

Kako je pisao, tako je i živeo, rekao je Petković, dodajući da je Nušić takođe i patio zajedno sa svojim narodom i da je njegov sin jedinac poginuo u ratu.

Magarašević je pročitao govor svog pretka, pesnika Đorđa Magaraševića koji je ovaj održao na Nušićevoj sahrani 1938. godine.

Spomen-vence na Nušićev grob položili su predstavnici Udruženja dramskih pisaca, manifestacije "Nušićevi dani" iz Smedereva i Kola srpskih sestara.

Biografija

Nušić je rođen 20. oktobra (8. oktobra po julijanskom kalendaru) 1864. u Beogradu kao Alkibijad Nuša u cincarskoj trgovačkoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše.

Porodica mu se preselila u Smederevo, gde je pohađao osnovnu školu i dve godine gimnazije, a maturirao je u Beogradu.

Kada je napunio 18 godina, zakonski je promenio ime u Branislav Nušić. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Borio se u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, koji ga je zatekao na služenju redovnog vojnog roka.

Godine 1900. postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Ubrzo je postao dramaturg Narodnog pozorišta, zatim upravnik Srpskog narodnog pozorišta, a od 1905. se bavio novinarstvom, pod svojim imenom i pod pseudonimom Ben Akiba. Od 1912. radio je u Bitolju kao državni službenik, a 1913. osnovao je pozorište u Skoplju.

Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata, boravio u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj.

Posle rata postavljen je za upravnika Umetničkog odseka Ministarstva prosvete, zatim je bio upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, odakle se 1927. vratio u Beograd.

U istoriju srpskog pozorišta i književnosti upisao se izuzetnim komedijama među kojima su najpoznatije "Gospođa ministarka", "Mister dolar", "Pokojnik", "Dr", "Ožalošćena porodica".

Napisao je romane "Tako je moralo biti", "Hajduci", a pisao je i pripovetke, rasprave i tragedije.

Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije Nušić je izabran 1933. godine.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kako je pisao, tako je i živeo, rekao je Petković, dodajući da je Nušić takođe i patio zajedno sa svojim narodom i da je njegov sin jedinac poginuo u ratu.

Za koga su to prolivali svoju Makedonsku (Cincarsku) krv?
 
tako je pisalo u tvojem Zabavniku,

a ovo je stvarnost;

Sećanje na Branislava Nušića
Radio-televizija Srbije – pre 18 minuta

Radio-telev...
Udruženje dramskih pisaca Srbije održalo je na Novom groblju u Beogradu pomen povodom 75. godišnjice smrti Branislava Nušića (1864 -1938). Pomen je služio protojerej stavrofor, profesor dr Dimitrije Kalezić.

O Nušićevom životu i radu govorili su ministar kulture Bratislav Petković, predsednik Udruženja dramskih pisaca Miladin Ševarlić, dobitnik nagrade "Branislav Nušić" dramski pisac Vojislav Savić, pesnik Mirko Magarašević, teatrolog Raško V. Jovanović i generalni sekretar Kulturno prosvetne zajednice Srbije Živorad Ajdačić.

Ministar Petković, inače dramski pisac i reditelj, istakao je kako je Nušić svojim životom potvrdio duh i misao svog dela.

On je podsetio na anegdotu prema kojoj se Nušić, boraveći u zatvoru zbog pesme "Dva raba", predstavio kao rođak visokog državnog funkcionera i tako izdejstvovao prijem kod kralja Milana. Veliki komediograf je ostavio takav utisak na kralja da, uprkos "podvali", nije vraćen u zatvor.

Kako je pisao, tako je i živeo, rekao je Petković, dodajući da je Nušić takođe i patio zajedno sa svojim narodom i da je njegov sin jedinac poginuo u ratu.

Magarašević je pročitao govor svog pretka, pesnika Đorđa Magaraševića koji je ovaj održao na Nušićevoj sahrani 1938. godine.

Spomen-vence na Nušićev grob položili su predstavnici Udruženja dramskih pisaca, manifestacije "Nušićevi dani" iz Smedereva i Kola srpskih sestara.

Biografija

Nušić je rođen 20. oktobra (8. oktobra po julijanskom kalendaru) 1864. u Beogradu kao Alkibijad Nuša u cincarskoj trgovačkoj porodici Đorđa i Ljubice Nuše.

Porodica mu se preselila u Smederevo, gde je pohađao osnovnu školu i dve godine gimnazije, a maturirao je u Beogradu.

Kada je napunio 18 godina, zakonski je promenio ime u Branislav Nušić. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Borio se u Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, koji ga je zatekao na služenju redovnog vojnog roka.

Godine 1900. postavljen je za sekretara Ministarstva prosvete. Ubrzo je postao dramaturg Narodnog pozorišta, zatim upravnik Srpskog narodnog pozorišta, a od 1905. se bavio novinarstvom, pod svojim imenom i pod pseudonimom Ben Akiba. Od 1912. radio je u Bitolju kao državni službenik, a 1913. osnovao je pozorište u Skoplju.

Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata, boravio u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj.

Posle rata postavljen je za upravnika Umetničkog odseka Ministarstva prosvete, zatim je bio upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, odakle se 1927. vratio u Beograd.

U istoriju srpskog pozorišta i književnosti upisao se izuzetnim komedijama među kojima su najpoznatije "Gospođa ministarka", "Mister dolar", "Pokojnik", "Dr", "Ožalošćena porodica".

Napisao je romane "Tako je moralo biti", "Hajduci", a pisao je i pripovetke, rasprave i tragedije.

Za redovnog člana Srpske kraljevske akademije Nušić je izabran 1933. godine.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Kako je pisao, tako je i živeo, rekao je Petković, dodajući da je Nušić takođe i patio zajedno sa svojim narodom i da je njegov sin jedinac poginuo u ratu.

Za koga su to prolivali svoju Makedonsku (Cincarsku) krv?

Mnogo dižeš neke stvari na dramatičan nivo. Ne, nego će stanovnik kraljevine Srbije da sedi u Beogradu dok drugi krvare na frontu samo zato što nije Srbin. Mobilisan je kao i drugi stanovnici Beograda. ( Osim toga on se osećao Srbinom pa je to još jedna stepenica distance od tvojih teza)
 
Mnogo dižeš neke stvari na dramatičan nivo. Ne, nego će stanovnik kraljevine Srbije da sedi u Beogradu dok drugi krvare na frontu samo zato što nije Srbin. Mobilisan je kao i drugi stanovnici Beograda. ( Osim toga on se osećao Srbinom pa je to još jedna stepenica distance od tvojih teza)

Ne dizem nista "na dramatičan nivo", vec pokusavam da dokucim dosadasnja tvoja tvrdzenja da su Makedoni (Cincari), zelenasi, pljackasi, ratni profiteri koji su na sve moguce nacine "gulili" Srbe.
Nemogu da dokucim, kako su to ti Makedoni (Cincari) koji su u svim ratovima koja je vodila Srbija, masovno ucestvovali i ginuli, potom postajali "beskrupolozni ratni profiteri"?

Nemogu da dokucim kako ti "zelenasi", koji su toliko mnogo dali za drzavu i narod u kojoj su ziveli, drzava oduzela bukvalno sve.

Nemogu da dokucim, kako ona "saka jada" koja je ostala, i pokusava da na neki nacin obelezi svoje "postojanje", u demokratskoj zajednici nemoze da obezbedi ni najelementarnije uslove za svoje delovanje.
......................
 
Poslednja izmena:
Ne dizem nista "na dramatičan nivo", vec pokusavam da dokucim dosadasnja tvoja tvrdzenja da su Makedoni (Cincari), zelenasi, pljackasi, ratni profiteri koji su na sve moguce nacine "gulili" Srbe.
Nemogu da dokucim, kako su to ti Makedoni (Cincari) koji su u svim ratovima koja je vodila Srbija, masovno ucestvovali i ginuli, potom postajali "beskrupolozni ratni profiteri"?

Nemogu da dokucim kako ti "zelenasi", koji su toliko mnogo dali za drzavu i narod u kojoj su ziveli, drzava oduzela bukvalno sve.

Nemogu da dokucim, kako ona "saka jada" koja je ostala, i pokusava da na neki nacin obelezi svoje "postojanje", u demokratskoj zajednici nemoze da obezbedi ni najelementarnije uslove za svoje delovanje.
......................

Sve ti je objašnjeno, Pašić je iz pristojnosti uveo porez na ratne profitere kroz zadužbinarstvo. Time ih je abolirao i stavio tebe u situaciju da o njima razmišljaš kao o dobrotvorima. Što se mobilizacije tiče, ona je nemilosrdna, ide po glavi i ne bira. Što se masovnosti tiče, ona je bila onoliko masovna koliko je masovno učešće nekog etnosa u ukupnom građanstvu. Ali postoji jedna poslovica kod nas, koja je nastala na primerima , između ostalog i Cincara, koji su se ranije podvodili pod Grke: "Buni se ko Grk u apsu", južnjaci poslovično izazivaju veliku dreku kada je u pitanju sprovođenje njihovih interesa.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top