Karamazov
Ističe se
- Poruka
- 2.450
Ana Politkovskaja (Анна Политковская) (New York, 30. august 1958. - Moskva, 7. oktobar, 2006.) uticajna ruska novinarka, dopisnica Novaje Gazete, borac za ljudska prava.
Biografija
Ukrajinsko-ruskog porijekla, rođena je kao Ana Mazepa u New Yorku gdje su njezini roditelji boravili kao diplomati. Obrazovala se u Rusiji i završila novinarstvo na moskovskom Državnom univerzitetu. Diplomirala je na temu pjesnikinje Marine Cvetajeve. Radila je za Izvjestja, a zatim prešla u list aviopreduzeća Aeroflota. To joj je omogućilo da avionom proputuje Rusijom uzduž i poprijeko. Godine 1999. suprug Aleksandar Politkovski ju je ostavio ne mogavši više izdržati njezinu aktivnost i brojne prijetnje koje je primala. Ana Politikovskaja bila je majka dvoje djece.
Karijera
Dolaskom perestrojke prešla je na nezavisne medije: najprije Obščaja gazeta, a od 1999. Novaja gazeta. Poseban interes imala je prema Čečeniji. Bila je žestoka protivnica Putinovog režima te razotkrivala istinu iza Putinove politike.
I sama je često postajala sudionik vijesti pa je sudjelovala u pregovorima oko puštanja talaca u moskovskom pozorištu Dubrovka u oktobru 2002. i dostavljala taocima hranu i piće, no ta je kriza završila pokoljem nevinih kao i sve ostale, a u sjeni talačke krize u beslanskoj školi na vidjelo je izašao i slučaj trovanja Politikovske na putu onamo. Naime tokom leta joj je poslužen otrovani čaj od kojeg joj je odmah pozlilo te je izgubila svijest, a do Beslana nije ni stigla. Politkovska je u svojim člancima jasno pokazala koga smatra odgovornim za terorističke napade i za pokolj koji svaki put uslijedi pod parolom borbe protiv terorizma. Više od njezinih članaka govore jedino pokušaji da je se ušutka, a pogotovo onaj krajnji i konačni.
Dobitnica je brojnih nagrada:
2001. Nagrada Ruskog novinarskog saveza
2001. globalna nagrada organizacije Amnesty International za humanitarno novinarstvo
2002. nagrada američkog PEN-a Freedom to Write
2002. nagrada Međunarodne ženske medijske fondacije za hrabrost u novinarstvu
2003. nagrada Lettre Ulysses
2003. Hermann-Kesten-Medaille
2004. nagrada Olof Palme (podijeljena s Ljudmilom Aleksejevom i Sergejem Kovaljovim)
2005. nagrada za slobodu i budućnost medija [2]
Prijetnje i smrt
Godine 2001. morala je pobjeći u Beč nakon ponovljenih prijetnji e-poštom od policijskog službnika Sergeja Lapina, kojeg je optužila za zločine nad civilima i pogubljenje Čečena Zelimhana Murdalova. Godine 2004. za dlaku je izbjegla atentat trovanjem. Otrov joj je podmetnut u čaj koji je popila u avionu na putu za Beslan, gdje bi izvještavala o događaju i zacijelo sudjelovala u pregovorima. Ubijena je Moskvi 7. oktobra 2006. u 16:10 sati, dok je izlazila iz kabine lifta u svojoj zgradi u Lesnoj ulici u Moskvi, gdje je živjela u unajmljenom stanu. Njeno tijelo je u liftu otkrila jedna susjeda pet minuta nakon ubistva i pozvala je policiju. Uz tijelo se na mjestu ubistva (kao i inače u takvim slučajevima) nalazio i pištolj tipa Makarov te četiri čahure. Riječ je o podmetnutom oružju iz kojeg zapravo nije izvršeno ubistvo. Vjerovatnije je da je korišteno oružje marke Iž s prigušivačem. Dva smrtonosna hica ispaljena su joj u srce, jedan u rame, a jedan u glavu. Policija tobože istražuje njezino ubistvo, no prvi potez bio je pljenidba njenog računara na kojem je pripremala članak o mučenjima u Čečeniji. Politkovskaja je ubijena upravo na Putinov rođendan i dok cijeli svijet izražava žaljenje i zahtijeva istragu, Kremlj šuti. Nakon Igora Dominikova i Jurija Ščekočihina, Politkovskaja je treći ubijeni novinar Nove gazete, a od dolaska Putina na vlast 2000. godine, ona je dvanaesti ubijeni novinar. Novaja gazeta ponudila je nagradu od gotovo milion dolara za informacije koje bi pomogle u pronalaženju počinitelja ubistva. Sahranjena je na Trojekurovskom groblju uz veliki sprovod 10. oktobra 2006. Na sprovodu nije primijećen nijedan vladin službenik.
Reakcije na atentat
Iz reakcija analitičara i medija, ruskih i stranih, vidljiv je osjećaj da je Kremlj manje-više direktno upleten u ovo kao i prethodna profesionalna ubistva. U nedjelju 8. oktobra održane su velike demonstracije pred zgradom ruske ambasade u Helsinkiju. Prema procjenama Helsingin Sanomata okupilo se oko 2000 ljudi. Bile su to demonstracije protiv Putinove vladavine. Sljedećeg dana demonstracije su održane u Francuskoj pred ruskom ambasadom u Parizu i u Strasbourgu. U vrijeme sprovoda Ane Politkovske, Putin je upravo slijetao u Drezden. No ondje je naišao na još veće kritike povezane s njezinim ubistvom. Dočekale su ga demonstracije u kojima je izraženo mišljenje da on stoji iza (ne samo ovog) ubistva. Tek na inzistiranje Angele Merkel izjavio je da je to ubistvo "nedopustivo".
____________________________________________________
Nije cudna smrt ove novinarke. I danas se o njoj prica, zato sam otvorio temu. Zanima me sta vi mislite, da li je Putin mozda umesan u ovu likvidaciju? Meni se cini kao covek koji je sposoban za to, a predsednik mora biti spreman na sve inace ne bi postao predsednik? Komentari mogu da pocnu. Tekst sam preuzeo sa bosanske wikipedie, na srpskoj nema nista o njoj.
Biografija
Ukrajinsko-ruskog porijekla, rođena je kao Ana Mazepa u New Yorku gdje su njezini roditelji boravili kao diplomati. Obrazovala se u Rusiji i završila novinarstvo na moskovskom Državnom univerzitetu. Diplomirala je na temu pjesnikinje Marine Cvetajeve. Radila je za Izvjestja, a zatim prešla u list aviopreduzeća Aeroflota. To joj je omogućilo da avionom proputuje Rusijom uzduž i poprijeko. Godine 1999. suprug Aleksandar Politkovski ju je ostavio ne mogavši više izdržati njezinu aktivnost i brojne prijetnje koje je primala. Ana Politikovskaja bila je majka dvoje djece.
Karijera
Dolaskom perestrojke prešla je na nezavisne medije: najprije Obščaja gazeta, a od 1999. Novaja gazeta. Poseban interes imala je prema Čečeniji. Bila je žestoka protivnica Putinovog režima te razotkrivala istinu iza Putinove politike.
I sama je često postajala sudionik vijesti pa je sudjelovala u pregovorima oko puštanja talaca u moskovskom pozorištu Dubrovka u oktobru 2002. i dostavljala taocima hranu i piće, no ta je kriza završila pokoljem nevinih kao i sve ostale, a u sjeni talačke krize u beslanskoj školi na vidjelo je izašao i slučaj trovanja Politikovske na putu onamo. Naime tokom leta joj je poslužen otrovani čaj od kojeg joj je odmah pozlilo te je izgubila svijest, a do Beslana nije ni stigla. Politkovska je u svojim člancima jasno pokazala koga smatra odgovornim za terorističke napade i za pokolj koji svaki put uslijedi pod parolom borbe protiv terorizma. Više od njezinih članaka govore jedino pokušaji da je se ušutka, a pogotovo onaj krajnji i konačni.
Dobitnica je brojnih nagrada:
2001. Nagrada Ruskog novinarskog saveza
2001. globalna nagrada organizacije Amnesty International za humanitarno novinarstvo
2002. nagrada američkog PEN-a Freedom to Write
2002. nagrada Međunarodne ženske medijske fondacije za hrabrost u novinarstvu
2003. nagrada Lettre Ulysses
2003. Hermann-Kesten-Medaille
2004. nagrada Olof Palme (podijeljena s Ljudmilom Aleksejevom i Sergejem Kovaljovim)
2005. nagrada za slobodu i budućnost medija [2]
Prijetnje i smrt
Godine 2001. morala je pobjeći u Beč nakon ponovljenih prijetnji e-poštom od policijskog službnika Sergeja Lapina, kojeg je optužila za zločine nad civilima i pogubljenje Čečena Zelimhana Murdalova. Godine 2004. za dlaku je izbjegla atentat trovanjem. Otrov joj je podmetnut u čaj koji je popila u avionu na putu za Beslan, gdje bi izvještavala o događaju i zacijelo sudjelovala u pregovorima. Ubijena je Moskvi 7. oktobra 2006. u 16:10 sati, dok je izlazila iz kabine lifta u svojoj zgradi u Lesnoj ulici u Moskvi, gdje je živjela u unajmljenom stanu. Njeno tijelo je u liftu otkrila jedna susjeda pet minuta nakon ubistva i pozvala je policiju. Uz tijelo se na mjestu ubistva (kao i inače u takvim slučajevima) nalazio i pištolj tipa Makarov te četiri čahure. Riječ je o podmetnutom oružju iz kojeg zapravo nije izvršeno ubistvo. Vjerovatnije je da je korišteno oružje marke Iž s prigušivačem. Dva smrtonosna hica ispaljena su joj u srce, jedan u rame, a jedan u glavu. Policija tobože istražuje njezino ubistvo, no prvi potez bio je pljenidba njenog računara na kojem je pripremala članak o mučenjima u Čečeniji. Politkovskaja je ubijena upravo na Putinov rođendan i dok cijeli svijet izražava žaljenje i zahtijeva istragu, Kremlj šuti. Nakon Igora Dominikova i Jurija Ščekočihina, Politkovskaja je treći ubijeni novinar Nove gazete, a od dolaska Putina na vlast 2000. godine, ona je dvanaesti ubijeni novinar. Novaja gazeta ponudila je nagradu od gotovo milion dolara za informacije koje bi pomogle u pronalaženju počinitelja ubistva. Sahranjena je na Trojekurovskom groblju uz veliki sprovod 10. oktobra 2006. Na sprovodu nije primijećen nijedan vladin službenik.
Reakcije na atentat
Iz reakcija analitičara i medija, ruskih i stranih, vidljiv je osjećaj da je Kremlj manje-više direktno upleten u ovo kao i prethodna profesionalna ubistva. U nedjelju 8. oktobra održane su velike demonstracije pred zgradom ruske ambasade u Helsinkiju. Prema procjenama Helsingin Sanomata okupilo se oko 2000 ljudi. Bile su to demonstracije protiv Putinove vladavine. Sljedećeg dana demonstracije su održane u Francuskoj pred ruskom ambasadom u Parizu i u Strasbourgu. U vrijeme sprovoda Ane Politkovske, Putin je upravo slijetao u Drezden. No ondje je naišao na još veće kritike povezane s njezinim ubistvom. Dočekale su ga demonstracije u kojima je izraženo mišljenje da on stoji iza (ne samo ovog) ubistva. Tek na inzistiranje Angele Merkel izjavio je da je to ubistvo "nedopustivo".
____________________________________________________
Nije cudna smrt ove novinarke. I danas se o njoj prica, zato sam otvorio temu. Zanima me sta vi mislite, da li je Putin mozda umesan u ovu likvidaciju? Meni se cini kao covek koji je sposoban za to, a predsednik mora biti spreman na sve inace ne bi postao predsednik? Komentari mogu da pocnu. Tekst sam preuzeo sa bosanske wikipedie, na srpskoj nema nista o njoj.