Problem jeste vrlo slozen i licno, da mi kojim slucajem dodje do ruku neki velik novac, ulozila bih sva sredstva i znanje i napor da organizujem sluzbu nalik ASPCA ili vec gomili drugih koje postoje u razvijenijim zemljama. Trebalo bi puno rada i organizovane akcije da bi se to postiglo, sli sve se moze kad se hoce. I zbog zivotinja i zbog ljudi, radi stvaranja bezbedne zivotne sredine i za jedne i za druge. Mozda mi se posreci, mozda uspem da ostvarim to sto je moja najveca zelja i san. Na zalost, u Srbiji je manjak novca+manjak svesti o nasusnoj potrebi da covek, kao razumno bice, brine o drugim, uslovno receno nesvesnim bicima, koja ne mogu da brinu o sebi, rezultirao ovakvom situacijom. I sad parola glasi snadji se. Protivim se okrutnosti i sebicnoj okrenutosti samo sebi i samo sebi. I ceo svoj zivot posveticu borbi protiv tih pojava koje su toliko ceste...i strasne. Nikada necu podeliti misljenje da je "normalno" da covek brine prevashodno o sebi. Naprotiv, mi kao umno i duhovno najrazvijenija trebamo i moramo da brinemo najpre o svemu oko sebe, pa tek onda o sebi, i to zbog sebe. Inace smo propali, pre, ne kasnije.