Kako razlikovati Laž od Istine?

O Istini i Laži se najviše i govori u nekom apstraktnom duhu. Da li ste se zapitali nekad koliko su to relativne, pomalo kontradiktorne stvari, gledane iz različitog ugla? Interesovalo me, u stvari, u šta Čovek sve neće verovati da bi podržao svoju razboritost? Koliko se ljudi povladjuju za lažnim autoritetima, lažnim religijama, lažnim ateističnim nastojanjima da se samo podrži sopstveni sud. Ko je tu u stvari PRETPLAĆEN NA ISTINU? Zar filozofiji nije cilj i svrha spoznaja Istine, a ne Laži? Zar to ne činimo svi? Zar to nije cilj svih nas, vera i priznanje samo Istine, ali...ko može 100% biti siguran u svoju verziju Istine, jer Istina i Laž su puni medjuzavisnosti i kontradicije, izopštavanja iz konteksta....

Šta vi mislite o vašim Istinama i Lažima? Koliko ste sigurni u ispravnost vašeg suda, u tu vašu tzv. KONAČNU I JEDINU ISTINU? A šta ćemo ako je vaša Istina, zapravo moja Laž, a moja Istina vaša Laž? Kako onda doći do jedinstvenih pojmova Istine i Laži, a ne do parcijalnog sagledavanja onog što jeste, onog što će tek biti ili ne.... :?
 
Hese u Sidarti kaze "suprotnost svake istine je istina".
Istinu je nemoguce do kraja percipirati, razumeti, otkriti. Svaka ideja ima bar dva lica obicno suprotstavljena jedno drugom. Dualitet je prisutan u svemu, ako ga razumemo kao istinu i njenu suprotnost (laz) onda nam tu lezi i odgovor. Mislim da je na to mislio Hese, a mozda se i varam. :idea:
Ajnstajn je rekao "najvaznije je uvek se pitati"(the important thing is never to stop questioning), pa valjda nam jedino to i preostaje, da se pitamo i sumnjamo.
 
Suprotnost svake Istine je Istina, a svake Laži Laž....

ali, opet smo na istom, nikako ne možemo videti njihov presek, odvojivost. Istina i Laž, Dobro i Zlo su samo dve sile čije postojanje je skrojilo svet, odredilo mu svrhu i tok. Jedna bez druge ne idu i ne dokazuju se bez pomoći druge strane, ni Istina ni Laž.
Kako bi ljudi spoznali Ljubav, da nije spoznaje Mržnje? Kako bi ljudi cenili Dobrotu, ako ne bi znali sta je to Zlo? Koreni i dobrog i zlog su u tananim česticama kosmosa, i ljudskog srca... A mogu biti i veliki prostor bezgraničnog pitanja, šta su oni zapravo, ta Istina i Laž, to Dobro i Zlo?
 
Kako razlikovati laz od istine? Hmmm... Paa, evo ovako: laz od istine covek moze samo u dubini duse da razluci i da bude ubedjen u to. Zvuci konfuzno? I jeste konfuzno. 1000 puta sam se uverio da covek moze samog sebe da ubedi da govori istinu, a u stvari iznosi notornu laz. To je pitanje za psihologa (kako ono bese, podsvesno potiskivanje...). Ako se radi o nekim spostvenim istinama ili lazima, koje samo nama znace - tu je vec klizaviji teren i ne moze se bas precizno o tome raspravljati jer sve moze da se dovede u sumnju. Nihilizam je, recimo, primer za tako nesto. Stvarno, kada skepticizam prelazi u nihilizam? :roll:
 
koliko vidim pitanje se odnosi na neki unutrasnji zakon i smisao kojem tezimo, iz tog ugla gledano istina je ona kljucna, cesto neverbalizovana tema ili ideja u pojedincu sposobna da usmeri njegov zivotni polet i nametne osecaj unutrasnje misije.
Ako je nametnuta od spolja onda se obicno radi o konformizmu i oponasanju nekih uzora ili reakcije bunta na iste.
ne mislim da je kriterijum ispravnosti licne istine nas zivot, pre sam za onu narodnu - bolje jedan dan soko...
 
kako god..pitanje je mentolski postavljeno...
a shto se toga tiche,ljudi chesto vide stvari onakve kakve jesu ali im je iz odredjenih razloga lakshe da vide ono shto zele (ili ne zele)...
u to spada,recimo,procena nekoga...veza,emotivna,prijateljska,bla bla,deshava se razocharavanje,a zashto?!...zato shto chovek ne zeli da "gleda"...pa ispadne"jao,pa ja nisam znao da je on takav i takav"..a, stvari leze ispred tebe,pitanje je samo chime gledash,ochima,srcem,mozgom....nosem..shta ja znam..
 

Back
Top