Postoji u našem narodu jedno smešno ponašanje. Sklonost zabranama nečega što sami tolerišemo ili radimo. Evo na šta konkretno mislim. Povici zabranimo pink, grand, narodnjake, mrzim narodnjake na svadbama u klubovima, žurkama i slično. A sve uz priču da oni loše utiču na mlade i vaspitavaju decu. Meni sad nije jasno zašto ti ljudi koji iz sveg glasa viču kako ne slušaju i ne podržavaju te stvari sami slušaju ili ih prosto tolerišu. Ja sam jako protiv. Neumoljiva sam. Kada čujem narodnjake, gasim istog trena, ako mogu, a ako ne mogu u stanju sam svašta da kažem onome ko ih sluša. Jednostavno ne tolerišem takav terorizam na mozak i moje nerve. Moja deca neće imati TV kanale koji puštaju narodnjake, pošto nema potrebe da se drže namešteni ako se ne gledaju. Problem je kako da dete ne podpadne pod loš uticaj kada izađe iz kuće. Međutim, mnogi koji kukaju upravo nude detetu ovaj izvor u samoj kući. Dakle, čemu povici ako nema primera? Dete, ako čuje te gluposti van kuće, a kod kuće mu se objasni da to nema nikakve vrednosti niti pameti, neće slušati. A ako čuje i u kući smeće, onda neće biti svesno da je to smeće. Zar ne?
Dakle, moje pitanje je: da li smatrate da decu treba da vaspitavate vi ili društvo? Društvo će imati svog udela, ali vi ste tu da biste usmerili uticaje društva, zar ne? Porodica, kuća u kojoj živi dete, treba da bude baza koja će naučiti dete šta valja, a šta ne.
Dakle, moje pitanje je: da li smatrate da decu treba da vaspitavate vi ili društvo? Društvo će imati svog udela, ali vi ste tu da biste usmerili uticaje društva, zar ne? Porodica, kuća u kojoj živi dete, treba da bude baza koja će naučiti dete šta valja, a šta ne.
Poslednja izmena: