zabrane ili ignorisanje?

Treća

Iskusan
Poruka
6.360
Postoji u našem narodu jedno smešno ponašanje. Sklonost zabranama nečega što sami tolerišemo ili radimo. Evo na šta konkretno mislim. Povici zabranimo pink, grand, narodnjake, mrzim narodnjake na svadbama u klubovima, žurkama i slično. A sve uz priču da oni loše utiču na mlade i vaspitavaju decu. Meni sad nije jasno zašto ti ljudi koji iz sveg glasa viču kako ne slušaju i ne podržavaju te stvari sami slušaju ili ih prosto tolerišu. Ja sam jako protiv. Neumoljiva sam. Kada čujem narodnjake, gasim istog trena, ako mogu, a ako ne mogu u stanju sam svašta da kažem onome ko ih sluša. Jednostavno ne tolerišem takav terorizam na mozak i moje nerve. Moja deca neće imati TV kanale koji puštaju narodnjake, pošto nema potrebe da se drže namešteni ako se ne gledaju. Problem je kako da dete ne podpadne pod loš uticaj kada izađe iz kuće. Međutim, mnogi koji kukaju upravo nude detetu ovaj izvor u samoj kući. Dakle, čemu povici ako nema primera? Dete, ako čuje te gluposti van kuće, a kod kuće mu se objasni da to nema nikakve vrednosti niti pameti, neće slušati. A ako čuje i u kući smeće, onda neće biti svesno da je to smeće. Zar ne?
Dakle, moje pitanje je: da li smatrate da decu treba da vaspitavate vi ili društvo? Društvo će imati svog udela, ali vi ste tu da biste usmerili uticaje društva, zar ne? Porodica, kuća u kojoj živi dete, treba da bude baza koja će naučiti dete šta valja, a šta ne.
 
Poslednja izmena:
Ali ubedljivo je najbolje kada roditelj pusac zabrani detetu da pusi.
Pusenje jeste stetno za zdravlje, ali deca (tinejdzeri) se ugledaju na roditelje.
I posle se neko zali "dete uopste nije kao ja" , pa jeste.......
 
Pušenje je baš problem. Ja ne pušim. Mislim da se ljudi dele na one sklone i one nesklone pušenju. Probala sam, kao i svi u tinejdž godinama, i otrovala se. Ne ogu da podnesem ukus nikotina i ostalih otrova koji tamo postoje. Probala sam više vrsta cigareta, ali na sve isto reagujem. Dakle, moj organizam odbacuje takav otrov. Ne toleriše ga. Ako imate dete koje tako reaguje, onda mislim da neće propušiti. Ja sam oduvek bila okružena pušačima. E sa, možda je i moj strah od raka imao uticaja, pošto od malena slušam priče o raku pluća koji mogu da dobiju pušači. Ne znam sad. Morala bih na analizu da bih bila sigurna. :)
postoje ljudi koji nemaju ni potrebu da probaju. Sasvim veruju svojim roditeljima koji im govore da to ne valja ili se plaše nepoznatog, pa im je lakše da ne probaju. Meni to baš i nije nešto pozitivno. Čovek treba da ima neku zdravu znatiželju. Jednom se živi. Ali ta znatiželja može da ga odvuče...
 
Slobodna volja dece? Dete se, vidim po deci meni bliskih ljudi, ugleda na roditelje i one koje voli iz okoline. Nema baš svoj stav prema stvarima. Ne znači suzbijanje slobodnog uma deteta, ako se usmerava na prave stvari. Neka sam traži put, ali ću ga ja okretati na prave strane, a ne da ga puštam od rođenja da sam krči i upoznaje stvari na sopstvenim greškama. Neke greške se mogu izbeći. Drugi su grešili. Ne moramo sve sami da probamo.
 
Dok je dete malo ono je vise okrenuto roditeljima, kako raste okrece se svetu i misljenje sveta mu postaje znacajno.
Kad sam bila mala pocela sam da psujem (cula u vrticu) i moji su to ignorisali i posle par dana sam prestala.
Prevelike zabrane mogu u zavisnosti od karaktera deteta dovesti do bunta i imacemo suprotan efekat od zeljenog.
Umetnost je doneti odluku kada treba postaviti zabranu, a kada ignorisati, a kada pustiti dete d asamo odluci.
 
Dok je dete malo ono je vise okrenuto roditeljima, kako raste okrece se svetu i misljenje sveta mu postaje znacajno.
Kad sam bila mala pocela sam da psujem (cula u vrticu) i moji su to ignorisali i posle par dana sam prestala.
Prevelike zabrane mogu u zavisnosti od karaktera deteta dovesti do bunta i imacemo suprotan efekat od zeljenog.
Umetnost je doneti odluku kada treba postaviti zabranu, a kada ignorisati, a kada pustiti dete d asamo odluci.

Upravo to. Tako i ja mislim. Svašta će dete pokupiti, ali ako se kod kuće to ne radi i ako mu se kaže da to ne treba da radi zato što je to nevaspitano, ružno, prosto ili kako već (zavisi o čemu se radi), dakle, ne zabrana NE, već obrazloženje i primer, onda neće biti problema. Zato i kažem da neću imati kanale koji puštaju narodnjake. Čemu da kažem da ne sme da ih sluša. Ne mogu da imam dete na oku 24h sata. Slušaće, ako ne zato što mu se sviđa, a ono zato što sam ja rekla da ne sme. Već nema primera u kući. Niko ne sluša, iznesem svoj stav da je to smeće i dete poredi atmosferu u kući i atmosferu na mestu gde ih sluša i zaključi samo da je to smeće. Pozitivan primer, neka vrsta ignorisanja. Ja barem živim kao da narodnjaci i ljudski šljam ne postoje. Tako želim da i moje dete živi, a napolju se svašta vidi i čuje. Porodica treba da bude izvor za prepoznavanje dobra i zla.
 
Poslednja izmena:
Decu treba usmeriti to je tačno i truditi se maksimalno koliko je u mići svakog od nas,
da postanu dobri kvalitetni ljudi, a to hoće li slušat narodnu ili zabavnu muziku ili možda
samo klasičnu...mislim da je negde na zadnjem ili bar predzadnjem mestu. Nije ni sva
narodna kao ni sva zabavna ili neka druga, loša ili dobra, svuda ima svakakvog smeća,
kao i u filmskoj i nekoj drugoj industriji namenjenoj narodnim masama.
Poznato je da je zabranjeno voće, uvek bilo najslađe...tako da ne mislim da je dobro
braniti bilo šta od toga...treba im pustiti da čuju sve, pa da sami shvate, šta im se
sviđa, a šta ne. Lično nemam ništa ni protiv jedne muzike, ali opet postoje pevači koje
ne služam i oni koje jako volim.
Što se pušenja tiče, tu zabrane nema, niti se može zavraniti, ako ne budete to mogli
da prihvatite kao nešto normalno, dete će čim počne da puši, pušiti u školi, oko zgrade,
na igralištu, više će čak odsustvovati od kuće i ići tamo gde će moći da puši...nema
zabrane za to. Ako to shvatite, i što pre shvatite, biće svima lakše...jedino ako neko
od vas ne želi da se pravi kako ništa ne zna i da živi u (nekoj kao) zabludi..kako eto
zamisli njegovo dete to neće. Imam u kući obe varijante...i koja hoće i koja neće...i
to je ono o čemu pričam...ako neće...niko ga neće nagovoriti, ako hoće ne može mu
se zabraniti. Život treba gledati širom otvorenih očiju, nije baš dobro žmuriti pred nekim
činjenicama....to nikom dobro donelo nije.
 
Slobodna volja dece? Dete se, vidim po deci meni bliskih ljudi, ugleda na roditelje i one koje voli iz okoline. Nema baš svoj stav prema stvarima. Ne znači suzbijanje slobodnog uma deteta, ako se usmerava na prave stvari. Neka sam traži put, ali ću ga ja okretati na prave strane, a ne da ga puštam od rođenja da sam krči i upoznaje stvari na sopstvenim greškama. Neke greške se mogu izbeći. Drugi su grešili. Ne moramo sve sami da probamo.


OK je dete usmeriti na pravi put ... ali ne i staviti šapu na bilo kakvu odluku koju sam može da donese ..... muzika je jedna od njih.
 
Ја бих волео да могу да будем у кожи наших старих макар само на тренутак, оних којима су звуци модерне популарне музике, садржај или испразност текстова и енергија која се притом емитовала били несношљиви. На њиховом примеру и примеру како су на своје млађе генерације покушавали да утичу, види се да те забране немају никаквог смисла и никакву сврху.

Друго, шта се овде сматра под народњацима? Овај поп-фолк у турбо-продукцији са целокупним имиџом који га прати, шаторски фолк, изворна народна, тамбураши... Да се не заваравамо, у народној музици има исто толико квалитетних остварења колико и треша у попу или року. Кич, неукус и турбо-продукција су везани за мејнстрим, а људска потреба за простачењем ће се манифестовати у било којем погодном типу музике. На пример, многи када помену тамбураше, прва асоцијација им је на нешто лепо, естетски допадљиво и подношљиво. Ретко коме падају на памет бећарци и цајке, јер су се бећарци и цајке са тамбуре преселили на хармонику и синтисајзер, и опет имају исту публику.

Није проблем у доброј и лошој музици, него у томе што медији преносе наку атмосферу која би требала да буде везана за задимљене кафане са лошим вином и за шатре, нешто што је одувек постојало и постојаће, само што је једна ствар када човек оде из своје куће у кафану, а друга када преко ТВ-а ту кафану унесе у свој породични дом.

Нисам ни за забране, ни за нека објашњавања. Лично, био бих помало разочаран да код своје деце видим нижи ниво укуса него код себе, али им не бих бранио докле год музика коју слушају не ремети мене.
 
OK je dete usmeriti na pravi put ... ali ne i staviti šapu na bilo kakvu odluku koju sam može da donese ..... muzika je jedna od njih.

Narodnjaci nisu muzika, već mafijaška organizacija neobrazovanih i nemoralnih i nevrednih ljudi koji nemaju smisla, volje, dara, pameti da bilo šta drugo u životu rade, već da kukaju, leleču i urlaju uz nesnosne zvuke lakih nota, sklepanih u jaslicama muzičkog obrazvanja. Oni ne mogu biti izbor i mada sam liberalna u mnogim stvarima, muzika nije jedna od njih. Uostalom, mislim da inteligentno biće ne može da ih sluša. A mislim da inteligentno biće koje je moglo da u kući uje neki zvuk narodnjaka može da ih toleriše. A tolerancija tog smeća je skoro jednaka slušanju. Neke stvari moraju da se ignorišu. Tako će oni koji su inteligentni moći sami da shvate da baš i ne moraju da slušaju ono što ne žele.
 
Poslednja izmena:
Na gradjenje licnosti coveka utice vaspitanje u kuci, vaspitanje skole, vaspitanje koje se detetu namece kroz medije i drustvo iz kvarta. Uticu geni ( koji su cesto podcenjeni u odnosu na vaspitanje), utice zivot i okolnosti, traume koje su se desile visom silom npr. ratovi, saobracajne nesrece i sl. Utice sve sto vidi, cuje i oseti, posebno u ranijem detinjstvu. Sopstveni primer i bezuslovna ljubav su po mom misljenju nase najjace oruzje u tako teskoj borbi sa nesrecama i opasnostima koje vrebaju po nasu decu. A tako isto i sa sundom ne samo u muzici nego u mnogim drugim sferama zivota.
 
И још нешто.

Постоји и разлика, тј. може постојати, између љубави или симпатија према одређеној музици и активног слушања те музике у слободно време. На пример, ја волим добру народну песму, волим и лошу народну песму, волим да слушам тамбуру, али никад не пуштам то себи кад сам сам, већ се опредељујем за неки рок, џез... ређе блуз, некад неки етно, амбијентал или интрументалну. Више сам нетолерантан према популарној музици типа Цеце или Северине, него према правим народњацима, а не прија ми и неподношљиво ми је када неко поваздан слуша било једно било друго. Рецимо, никад се на ТВ Дуги (постоји ли то још) нећу задржати дуже од пар минута, али ми неће сметати да вече проведем у кафани где ће се чути ти исти звуци.
 
Друго, шта се овде сматра под народњацима? Овај поп-фолк у турбо-продукцији са целокупним имиџом који га прати, шаторски фолк, изворна народна, тамбураши...
На пример, многи када помену тамбураше, прва асоцијација им је на нешто лепо, естетски допадљиво и подношљиво. Ретко коме падају на памет бећарци и цајке, јер су се бећарци и цајке са тамбуре преселили на хармонику и синтисајзер, и опет имају исту публику.

Od kad znam za sebe pod narodnjacima se podrazumeva smeće, dakle to što ljudi preciziraju terminima turbo i slično. Nikada nisam smatrala tamburaše i starogradske pesme narodnjacima. Oni jesu narodna muzika, ali nisu narodnjaci. Mislim da insistiranje na preciziranju nije neophodno. Tamburaše koje pominješ, dakle da se izuzmu bećarci i cajke, jako volim. I kada odem u kafanu volim da slušam tamburaše i starogradsku muziku. To je muzika za kafane. Bećarce i cajke jednako prezirem kao i te tzv. turbo. To su narodnjaci.
Ako ćemo insistirati na tačnim definicijama, onda su sve vrste muzike, sem klasične, narodna muzika. Jedino klasičnu muziku istorija vezuje za aristokratiju i obrazovani sloj. A sve ostalo pop, rok, džez, bluz, tamburaši, starogradske, tzv. turbo, cajke, bećarci su narodna, nastali u narodu za narod. I istina je da u svemu ima smeća. Ali u narodnjacima, (turbo, cajke, bećarci) nema dobrih stvari. Apsolutno nema dobrih stvari.
 
Не знам, ја кад кажем "народњаци", прва асоцијација ми је на новокомпоновану народну, и ту ми прво падају на памет Тома Здравковић, Мирослав Илић, Харис Џиновић и тај репертоар. Наравно, са једним широким распоном од Мице Трофртаљке до Недељка Билкића; распоном од крајњег неукуса, преко подношљивог, па до одличних ствари. Оно "турбо" није ознака за прецизирање музике, већ за масовну продукцију, "турбо"-продукцију, где се масовно и брзо пишу нови текстови, избацују нови "хитови" и то једним темпом који је немогуће пропратити (додатак: и за употребу модерних електронских инструмената и ритам-машина). А ово све спада у народну музику, народњаке, ту неку музику и енергију који су на овом простору "домаћи".

А тај неки недостатак укуса је више постао синоним за појам народњака, него сама музика. Ево, на пример, по чему се ова песма:


одмах од самог почетка препознаје као "народњачка", када је заправо у питању песма We Will Rock You од Queena, или Кебине обраде Стонса, свеједно. Бука, осветљење, кич... та "води нас БоБАне" атмосфера.

Али да не идем непотребно у ширину, моје мишљење је да се ретко дешава да родитељи који имају макар зрно укуса у свом дому одгоје децу која ће бити оперисана од истог... а ако се то чак и деси, не верујем да томе има лека.
 
Poslednja izmena:
@Treca tebi je muzika vazna, kao sto je meni vazan sport i sta sad ako moje dete ne bude sportski tip?
Sta ako ti dete bude bez talenta za muziku i ako mu bude sve jedno sta slusa. Nije zahebavanje, ozbiljno pitam, jer vidim da imas izrazen osecaj za muziku i da ti ona mnogo znaci, a to moze biti posledica tvog talenta, koji ne moras obavezno preneti na dete.
Mozda ce tvoje dete reagovati vise na reci pesme nego na samu pesmu, odnosno svidjace mu se one pesme u kojima se pronadje i mozda ce to biit jedini kriterijum po kome ce birati muziku.
 
Pa dobro, meni su narodnjaci i Zdravković, Džinović, Ilić i ostali slični. Ne volim njihove pesme. Mada priznajem da za one koji vole da ih slušaju neću kazati da su prostačine, ali ne smatram ih umetnošću niti vrednim stvarima. Neću kazati da su prostačine zato što, istina, nema tog prostačkog ponašanja i scenskih efekata. Ali ne pravim razliku u smislu da ću ih "dozvoliti".
 
Poslednja izmena:
@Treca tebi je muzika vazna, kao sto je meni vazan sport i sta sad ako moje dete ne bude sportski tip?
Sta ako ti dete bude bez talenta za muziku i ako mu bude sve jedno sta slusa. Nije zahebavanje, ozbiljno pitam, jer vidim da imas izrazen osecaj za muziku i da ti ona mnogo znaci, a to moze biti posledica tvog talenta, koji ne moras obavezno preneti na dete.
Mozda ce tvoje dete reagovati vise na reci pesme nego na samu pesmu, odnosno svidjace mu se one pesme u kojima se pronadje i mozda ce to biit jedini kriterijum po kome ce birati muziku.

Uh, pa bila bih očajna. Ako moje dete ne bude imalo smisla, ne bude umelo da sluša muziku, onda ću gledati da mu usadim poštovanje prema stvarnim vrednostima, pa da nekako shvati da je bolje da ne sluša ništa nego da sluša narodnjake. :lol: Moram priznati da mi nije palo na pamet da moje dete može da bude bez talenta i sposobnosti da uživa u muzici.
 
Mislim da,ako detetu uporno branimo da slusa odredjenu muziku,gleda odredjeni program....to ce vise hteti da radi.
Koliko god ja mislila da je ensto djubre...i smatrala da to nesto lose utice na moju cerku,ja pre svega moram da imam jako dobre argumente zasto je to lose.
Meni se ne svidja?!To nije dobar razlog,jer cuvena je ona fraza da o ukusima ne treba raspravljati.
Opet ,drustvo cesto masovno slusa Grand i gleda Pink,i to mu prosto dodje kao normalno.I sad,kao da dete moze da zakljuci zasto to nije dobro po njega samog,ako gleda ljude oko sebe koji to vole i ''konzumiraju'',a nista im ne fali,normalno rade,normalno zive....
zato ja sam protiv tih zabrana.Neka slusa sta god hoce.Ja privatno ne slusam tu muziku,ali nemam nista protiv iste.Moja duznost je da mu objasnim svoje misljnje o tome,pokazem mu sta valja i pokusam da ga usmerim.Ako nece....***.Uglavnom,pre ili kasnije deca shvate da to ne valja,jer ako imaju dozvolu da to probaju,da cuju i vide,uz to i objasnjenje zasto je to bezveze i primer necega sto je kvalitetno...u pocetku ce im biti zanimljivo ovo prvo,verovatno da se ne bi razlikovali od okoline,zatim ce nesvesno preci na ovo drugo.
 

Back
Top