Bombe...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

drbob

Iskusan
Poruka
6.294
„Milo Đukanović i Zoran Djindjic:

Ne prekidajte bombardovanje dok Milosevic ne sidje s vlasti!

„If the war ends with a signature on a peace agreement and the same political leadership remains in power, with Slobodan Milosevic at the helm, the tragedy and violence will continue.”

http://www.hri.org/news/balkans/rfer...-10.rferl.html

Meni je potpuno jasno šta su ds ovci u stanju da priznaju a šta ne, ali cinjenica je da su ova dvojica govnara zahtevala od svojih mentora dalje unistavanje srpske populacije sve dok im se ne obezbedi njihov dolazak na vlast.

Traziti sazaljenje za „coveka” kakav je bio Z.Dj. je bezobrazno, ne moralno i nekulturno. Taj takozvani bivši premijer nije zasluzio ni prezir, ni mrznju, ni osudu, za Srbiju je najbolje da njegovo ime jednostavno zaboravi i izbrise iz postojanja jednu od svojih najvecih sramota.

'занимљиви извор' је ни мање ни више Њујорк Тајмс.
Потребно је цитирати и то као и коментаре овог немачког новинара да би се схватило како су Мило и Зоки у наизглед увијеној форми отворено подржали бомбардовање Србије а све у име својих политичких циљева.

„New York Times”

May 1999
Joint statement of Milo Đukanović and Zoran Djindjic
in „New York Times”

If the war finishes with signature on peace agreement with the same leadership with Slobodan Milosevic on top, tragedy and violence will continue.

Stability of Yugoslavia is of the main importance because of its geographic position in Balkan and its role in determing stability or instability of its neighbors, Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Albania. Up to now, however, international strategy for Yugoslavia has been conducting the crises, while the roots of the crises were being neglected.

http://www.mediaclub.cg.yu/arhiva1/e...djindjic-e.htm

Evo komentara nemackog novinara u vezi gornje zajednicke izjave Mila Đukanovića i Zorana Djindjica iz maja 1999 godine:

Klaus Hartmann

Djindjic liebte die Bombe auch, aber diplomatisch
Am 21. Mai 1999 beklagte Zoran Djindjic gegenüber der Nachrichtenagentur Reuters eine „Strategie des Regimes”, ihn zu beschuldigen, er habe „die Fortsetzung der Bombardierung gefordert”. Am 25. Mai 1999 stellte ihm die tageszeitung die Frage: „Fordern Sie vom Westen einen Stopp der Luftangriffe?” Antwort: „Das ist nicht realistisch”. Tatsächlich war Djindjic schlau genug, die Bombardierung Jugoslawiens durch die Nato nicht offen zu unterstützen, aber - und darauf bezogen sich die Vorwürfe - am 9. Mai 1999 veröffentlichte er gemeinsam mit dem montenegrinischen Präsidenten Milo Đukanović eine Erklärung, in der er die Nato aufforderte, sie dürfe „keine Vereinbarung” zum Ende des Krieges „unterzeichnen, die Milosevic den Erhalt seiner Macht gestattet”. Was sollte dies anderes darstellen als die Aufforderung zur Verlängerung des Krieges?
dieser gerichtet worden. Prüfen wir daher, was und wen wer mit Djindjic verloren hat.

U kratkom prevodu:

Djindjic je takođe voleo bombe, ali na “diplomatski način”!

21 maja 1999 Zoran Djindjic je agenciji Rojters denuncirao rezim da ga optuzuje “da trazi nastavak bombardovanja”. Na direktno pitanje “Da li je tražio od Zapada prestanak bombardovanja odgovorio je:

“To nije realno”

U stvari Djindjic je bio dovoljno pametan da ne podržava otvoreno bombardovanje Jugoslavije ali mu se “omakla” zajednicka izjava sa Milom Đukanovićem u kojoj doslovce kaže:

If the war finishes with signature on peace agreement with the same leadership with Slobodan Milosevic on top, tragedy and violence will continue

“Ako se rat zavrsi sa potpisivanjem mirovnog ugovora sa istim vodjstvom na celu sa Milosevicem, tragedija i nasilje će se produziti!”
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top