Koliko ste osetljivi na dečije suze?

mackica ns

Poznat
Poruka
7.784
Mislim na suze vaše dece.
Već sam nekoliko puta razmišljala o ovome, i sad me ponovo podstakao odgovor na jednoj temi (neka se niko ne nađe uvređen, stvarno mi je to bio samo okidač ;) ) - a čula sam to i ranije, da mama nije mogla da drži dete dok prima vakcinu; zato što joj je to suviše strašno. Ili da mama ne može da vodi dete u vrtić jer ovo plače (dobro, to je i meni bilo teško; ali svejedno sam ga vodila ja i samo ja)... Pa onda sve ono - nešto mu ne daš, pa se ono rasplače i odmah dobije sve, 'samo da ne plače'...

Ja recimo nikako ne mogu da se pronađem u toj priči. Govorim isključivo o svom detetu, koje najbolje poznajem, kod koga znam da prepoznam različite suze i kad ja znam različite uzroke koje su ih izazvali. I stvarno nisam uvek osetljiva :confused:
Recimo, kad je primao vakcinu, to je za njegovo dobro, i šta sad, proći će brzo. A znam mame koje su plakale zajedno sa svojom decom, i one koje nisu ni mogle da ih vode same.
Na suze jer nešto ne može da dobije sam potpuno imuna; ali potpuno, čak štaviše moj adobropoznata je rečenica, dokle god plačeš, nećeš ništa ni dobiti. Ako prestaneš možemo da razgovaramo o tome i da se dogovorimo. I sto puta sam rekla, kad mi mama ili svekrva kažu onako tugaljivo - pa daj, mu vidiš da plače - neka plače.

Jel' to nenormalno da me detetove suze često iznerviraju, umesto da me uvek rastuže?

Naravno postoje suze sa kojima mi ga je stvarno žao i potpuno saosećam sa njim i trudim se da ga utešim; ali to je recimo ako ga neko dete udari, ako ga nešto stvarno boli; ako se posvađao sa nekim od dece........ Još gomila stvari naravno; ali eto moje pitanje je da li ste uvek osetljivi na sve suze ili i vi imate ovako neke različite reakcije na 'različite' suze?
 
Mislim na suze vaše dece.

Jel' to nenormalno da me detetove suze često iznerviraju, umesto da me uvek rastuže?


Naravno postoje suze sa kojima mi ga je stvarno žao i potpuno saosećam sa njim i trudim se da ga utešim; ali to je recimo ako ga neko dete udari, ako ga nešto stvarno boli; ako se posvađao sa nekim od dece........ Još gomila stvari naravno; ali eto moje pitanje je da li ste uvek osetljivi na sve suze ili i vi imate ovako neke različite reakcije na 'različite' suze?

nije :) i mene nekad nateraju da pobesnim kad kenjkaju bzvz...
 
Ma ne samo na suze, osetljiva sam na tuznu facu, na lupanje vratima, na ljutnju, na cutnju, na ostre reci...Ne mogu da podnesem da sam u bilo kome izazvala neke lose emocije a u svojoj deci posebno. Naljutim se na njih, kazem neki prekor, ponekad i povisim ton, oni se posle toga ucine tako puni kajanja, tuge, grize savesti da se uglavnom rasplacem koliko mi ih bude zao. Za par dana pa i sati oni urade to isto i ja shvatim koliko je besmisleno tako decu vaspitavati.
Mora se znati barem neki red i mora se ostati istrajan bez obzira na suze i slabosti koje izaziva ljubav prema njima.
 
Pa kad ih koristi da bi nesto izmanipulisala, onda sam itekako imuna.
I odlicno razlikujem plac iz manupilacije od placa zbog koga joj nesto fali
Ona nije neka cvecka da place samo kad joj nesto fali, to je bila kao beba, ali smo je mi uredno pokvarili da bi bila sposobna da se nosi sa surovim zivotom koji je ceka, te je sposobna i za manguparije
Ali retko
kada place iz opravdanog razloga, sto je mnogo cesce (ali srecom, retko u globalu) onda mene boli srce vise nego nju, i utesim je onako kao sto sam je tesila kad je bila jos mala, na isti nacin, i to je umiruje
 
naša deca su velika i ne plaču više (sem kad je nesrećna ljubav u pitanju). dok su bile male, retko su plakale, sem kad padnu, ili kad su primale injekcije.
suze kao manipulacija nisu kod njih nikad bile metod. ne znam zašto, jer vidim da neka deca to jako često koriste da bi iskamčila nešto od roditelja.
ne kažem da one nisu razmažene (ima dosta načina da to može da se vidi), ali suze...?
u svakom slučaju mislim da sam osetljiva na njih, bez obzira na uzrok.
 
naravno da me iznervira kad pocne da knjazi zato sto sam joj uzela pomfrit sa tanjira..jedan krompiric koji ona ne bi ni pojela joj natera suze na oci..ne da me iznervira nego pobesnim nacisto..
Onda izludim kad pocne da place jer je mrzi da se skida pred spavanje kao toliko je umorna pa misli sad cu ja da je skinem i spremim..Taj film se nikad inece ne daje nego joj pripretim ozbiljno najozbiljnije(ono klasika sad ces dobiti batine da znas zasto places!:roll:)
Rastuzi me kad place jer je nesto boli,kad padne pa se doobroo udari pa onako iskreno place...Onda je lepo tesim i ljubim..svo ostalo cmizdrenje za badava me iznervira i samo se sklonim dok se ne urazumi i prestane.Ignorisem zapravo!
 
ja sam veoma osetljiva na njegove suze još uvek,mada sada već prepoznajem koji plač šta znači...ali još kada je bio sasvim mali beban i onako glasno,sa sve krokodilskim suzama plakao,a ja ne znam kako da mu pomognem,što god radila nije bio uzrok plača,uh,tada sam i ja plakala...što se vakcine tiče,on nijednom nije ni zvuk pustio kada je dobio bocu,ama baš ni njanja,znači ništa...kakva sreća,jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee...a kada plače iz besa,i kada se mangupira,ja sam na to veoma imuna,odnosno spolja pokušavam biti,a iznutra se grizem,ali znam da treba tako da postupim,jel da mu sve dopustim,za godinu-dve popeo bi mi se skroz na glavu...znači pokušavam biti racionalna...a kada plače zbog bola,jeste da me boli njegov plač,ali ostajem smirena da bih njega mogla smiriti,da i ja plačem,gde bi tu bio kraj...on mora da nađe utehu kod mene,a ne da vidi da i ja plačem...
 
naravno da me iznervira kad pocne da knjazi zato sto sam joj uzela pomfrit sa tanjira..jedan krompiric koji ona ne bi ni pojela joj natera suze na oci..ne da me iznervira nego pobesnim nacisto..
Onda izludim kad pocne da place jer je mrzi da se skida pred spavanje kao toliko je umorna pa misli sad cu ja da je skinem i spremim..Taj film se nikad inece ne daje nego joj pripretim ozbiljno najozbiljnije(ono klasika sad ces dobiti batine da znas zasto places!:roll:)
Rastuzi me kad place jer je nesto boli,kad padne pa se doobroo udari pa onako iskreno place...Onda je lepo tesim i ljubim..svo ostalo cmizdrenje za badava me iznervira i samo se sklonim dok se ne urazumi i prestane.Ignorisem zapravo!



Za sve ti skidam kapu, mnogim mama je lakše da popuste, pa posle one plaču celog života što im deca nisu "ispala" kako treba, ali, za ono boldovano....kladim se da još i ne pitaš da li možeš!:eek: Ja za to ubivam!:evil: Ne dam iz mog tanjira!:rtfm:

Podeliću, prepustiću svi hranu, ali kad stigne u moj tanjir... to je, izgleda, nešto instinktivno, iskonski...ne dammmmm!:besna:

Od mnogih sam čula isto, a i od mnogih sam doživela da ne shvataju šta je tu problem. Valjda se ljudi i po tome razlikuju..vidi ti da ti dete nije od onih, a ti od ovih...pa da ne bude nesporazuma.:lol: :bye:
 
Eeeee....moram reci da ne reagujem na svake suze jednako...kad ga boli,a ne mogu da mu pomognem, i ja sam tuzna...kada kenjka jer je nervozan i ja sam nervozna ;)
Ali najvise me naljute suze zbog histerije jer mu se nesto ne da, i te suze sam u stanju citav dan da ignorisem, mada se uvek potrudim da mu zaokupim paznju necim drugim...
 
Za sve ti skidam kapu, mnogim mama je lakše da popuste, pa posle one plaču celog života što im deca nisu "ispala" kako treba, ali, za ono boldovano....kladim se da još i ne pitaš da li možeš!:eek: Ja za to ubivam!:evil: Ne dam iz mog tanjira!:rtfm:

Podeliću, prepustiću svi hranu, ali kad stigne u moj tanjir... to je, izgleda, nešto instinktivno, iskonski...ne dammmmm!:besna:

Od mnogih sam čula isto, a i od mnogih sam doživela da ne shvataju šta je tu problem. Valjda se ljudi i po tome razlikuju..vidi ti da ti dete nije od onih, a ti od ovih...pa da ne bude nesporazuma.:lol: :bye:

Razumem...Znam o cemu pricas...Mene izludjuju slicne stvari...Mene izludjuje kada postavim rucak,a onda neko:roll: pridje i uzme nesto sa tanjira koji nije moj,nego zajednicki ili iz serpe..kao samo da proba...:evil::evil::evil:Sacekaj aman da sednemo svi...
Ovo maznajavanje iz tanjira jednog jedinog krompirica mi je kao fora...eto...i ona uzme od mene,narocito u Mc-u kad je taj pomfrit na sve strane...Ali meni to lici na cicijastvo...zato se ljutim i dodje mi da joj oduzmem sav pomfrit,da ostane bez obroka,jer mi to lici na razmazenost a ne na neku uvredjenost sto je nisam pitala...Ona kako jede inace dobro bi joj doslo da neko njeno sledovanje pojede samo da ona ne mora da zvace....
Inace ja je pitam kad nemam gumicu za kosu u odgovarajucoj boji da mi pozajmi i ona sva vazna otvori kutiju i izabere mi...A za krompiric je u stanju da se dernja..e pa neces vala.
 
već odavno mogu da razlikujem kad dete plače stvarno a kad onako, čepi se
sad kad nešto ne sme . ne sme, može da plače kolko oće
probaju oni da plačem dobiju, ali....
(dobro, moram priznatida ponekad i popustim, ali se trudim da u većini stvari ostanem dosledna)
kad su bili bebe, nosala sam ih u rukama, na svaki plač, nisam imala srca da ih puno ostavljam da plaču da bi npr širili pluća, plakali su samo dok bi se zgrejalo mleko
e kad su propuzali, tako negde otprilike, kad su bili u stanju da dohvate ono što ne smeju,
uzimala sam im iz ruke, pa nek plaču....
što se tiče vođenja kod lekara, nekad vodim ja na vakcinu, ili vađenje krvi nekad muž, kako je kome zgodnije, nikad nisu plakali, možda zbog mog stava, ništa strašno, a malo i zbog toga što smo uvek naletali na ljubazne sestre
 
Ja otkačim kada se kenjkavi :evil: I time ne može ništa da postigne. Pustim ga da se njari dok mu ne dosadi. Ranije sam ga klepala po guzici, ali nije vredelo pa sam odustala.

Ali zato, na sve druge suze sam straaaašno, osetljiva. Sreća pa je mm uvek tu da uskoči. Znala sam da se tresem kad ga vidim kako tuuuužno plače na vakcinu ili kad mu vade krv.
A u obdanište sam ga samo jednom vodila u početku dok je još plakao i jedva sam se suzdržala da ne plačem pred njim, a onda sam sela u kola i ronila suze krokodilske...

Gora sam od deteta. Plačljivica grozna i mrzim kod sebe što sam tako slaba jer time ne činim dobro ni sebi ni detetu. Pogotovo što umem da se oduzmem kad je neophodno da budem staložena i vladam situacijom :(
 
Za sve ti skidam kapu, mnogim mama je lakše da popuste, pa posle one plaču celog života što im deca nisu "ispala" kako treba, ali, za ono boldovano....kladim se da još i ne pitaš da li možeš!:eek: Ja za to ubivam!:evil: Ne dam iz mog tanjira!:rtfm:

Podeliću, prepustiću svi hranu, ali kad stigne u moj tanjir... to je, izgleda, nešto instinktivno, iskonski...ne dammmmm!:besna:

Od mnogih sam čula isto, a i od mnogih sam doživela da ne shvataju šta je tu problem. Valjda se ljudi i po tome razlikuju..vidi ti da ti dete nije od onih, a ti od ovih...pa da ne bude nesporazuma.:lol: :bye:

Tebi kao da je moj muž šta u rodu. Ne daj bože da mu dete uzme nešto iz tanjira,a kamoli neko drugi. "Imaš svoj tanjir,ne brljaj po mom!"
Ja na to nisam osetljiva.
A sad tema. Moje dete ima suze od rođenja,ja se čudila kako kad su mi uvek govorili da tako male bebe nemaju suze.
Nisam osetljiva na suze koje su u funkciji da se njima nešto dobije,pogotovo ne sad kad je "veliki" (skoro 2,5 god),kad je svestan da pokuša da manipuliše. Najviše mrzim kad krene da se baca po podu u krokodilskim suzama da bi nešto dobio. Ja mu kažem kad završi da mi se javi i dalje ga ignorišem. Kad vidi da nije upalilo,kao da ste ga na taster isključili, prestane da plače. Problem pravi baka kad je tu sa pričom "daj mu da ne plače" ,a ponekad i tata koji ulazi u rasprave sa njim kao sa detetom od deset god,a ne 2.5. Ali ja zagrmim da ga ignorišu.
Nisam osetljiva ni na suze kod lekara,kojih i nema često jer mu objasnim:sad ćeš da primiš bocu,boleće malo ali će proći,vadimo krv-opet ista priča,tako da zaista ne plače u tim situacijama,nego ko veliki napravi neku bolnu facu i stisne zube. Na pregledima je totalno kooperativan jer pre odlaska kod lekara se igramo slušalicama od aparata za pritisak i gledamo grlo kašičicom i objasnimo da će tako teta da ga gleda.
Osetljiva sam na suze kad ga nešto boli,kad je to tužno plakanje.Osetljiva sam bila i na suze kad sam ga vodila u vrtić,u periodu privikavanja.Nisam popuštala zbog toga ali me je potresalo.

Jedino sam kontradiktorna kad su scene sa plakanjem na javnom mestu,tu mi je nekako glupo da se inatim sa njim,pa probam razne druge fore tipa skretanje pažnje,zapričavanje nečim i ako baš ne upali ponekad i popustim da nas ne gledaju ljudi,glupo mi. Možda bi trebalo da me ne dotiče šta drugi misle ali mi je to na javnom mestu bezveze.
Srećom nema često te napade besa van kuće.
 
e, da....to za obdanište - tu mi se srce cepalo. ostavim dete - ono plače....vratim se, a ono podbulo od suza sedi samo ne nekoj stoličici.
2 meseca sam maltretirala dete vodeći ga u vrtić u uvek ista slika - ja, kao hrabra keva, ostavljam dete, odlazim da zaradim hleb nasušni, a ona plače i uzdiše i tako u krug.
kad sam videla da vaspitačica nema nameru da poboljša stanje i da je nekako uključi u grupu - ispisala sam je i čuvali smo je muž i ja, kako je ko stigao...
to su suze koje sam ispoštovala.
p.s. neću nikad zaboraviti zahvalan izraz njenog četvorogodišnjeg lica kad sam joj tog jednog jutra rekla ''od danas ne ideš u vrtić''.
 
e, da....to za obdanište - tu mi se srce cepalo. ostavim dete - ono plače....vratim se, a ono podbulo od suza sedi samo ne nekoj stoličici.
2 meseca sam maltretirala dete vodeći ga u vrtić u uvek ista slika - ja, kao hrabra keva, ostavljam dete, odlazim da zaradim hleb nasušni, a ona plače i uzdiše i tako u krug.
kad sam videla da vaspitačica nema nameru da poboljša stanje i da je nekako uključi u grupu - ispisala sam je i čuvali smo je muž i ja, kako je ko stigao...
to su suze koje sam ispoštovala.
p.s. neću nikad zaboraviti zahvalan izraz njenog četvorogodišnjeg lica kad sam joj tog jednog jutra rekla ''od danas ne ideš u vrtić''.

jaoj i ja se rasplaka, majke mi
možda je i bolje što si je ispisala pa kasnije , u predškolsko....
moja deca ne idu u obdanište pa ne znam kako to izgleda....
 
Mislim na suze vaše dece.
Već sam nekoliko puta razmišljala o ovome, i sad me ponovo podstakao odgovor na jednoj temi (neka se niko ne nađe uvređen, stvarno mi je to bio samo okidač ;) ) - a čula sam to i ranije, da mama nije mogla da drži dete dok prima vakcinu; zato što joj je to suviše strašno. Ili da mama ne može da vodi dete u vrtić jer ovo plače (dobro, to je i meni bilo teško; ali svejedno sam ga vodila ja i samo ja)... Pa onda sve ono - nešto mu ne daš, pa se ono rasplače i odmah dobije sve, 'samo da ne plače'...

Ja recimo nikako ne mogu da se pronađem u toj priči. Govorim isključivo o svom detetu, koje najbolje poznajem, kod koga znam da prepoznam različite suze i kad ja znam različite uzroke koje su ih izazvali. I stvarno nisam uvek osetljiva :confused:
Recimo, kad je primao vakcinu, to je za njegovo dobro, i šta sad, proći će brzo. A znam mame koje su plakale zajedno sa svojom decom, i one koje nisu ni mogle da ih vode same.
Na suze jer nešto ne može da dobije sam potpuno imuna; ali potpuno, čak štaviše moj adobropoznata je rečenica, dokle god plačeš, nećeš ništa ni dobiti. Ako prestaneš možemo da razgovaramo o tome i da se dogovorimo. I sto puta sam rekla, kad mi mama ili svekrva kažu onako tugaljivo - pa daj, mu vidiš da plače - neka plače.

Jel' to nenormalno da me detetove suze često iznerviraju, umesto da me uvek rastuže?

Naravno postoje suze sa kojima mi ga je stvarno žao i potpuno saosećam sa njim i trudim se da ga utešim; ali to je recimo ako ga neko dete udari, ako ga nešto stvarno boli; ako se posvađao sa nekim od dece........ Još gomila stvari naravno; ali eto moje pitanje je da li ste uvek osetljivi na sve suze ili i vi imate ovako neke različite reakcije na 'različite' suze?

Paaaaaaaaaaaa - gle kad je ona primila prvu vakcinu, neka doktorka se našla tu i nisam ni znala da ja treba da držim dete, mislila sam da to inače oni rade. I dođemo kući sve ok, svi otišli i ostanem ja SAMA s njom.
Ona je meni prvo dete, prvo tako malo dete koje sam ikada videla u životu, prvo malo dete koje sam dodirnula... I nađem se s njom sama u stanu bez telefona i bez kredita na mobilnom par sati posle vakcine skače temperatura ko luda ona se skupila, skvrčila ne mogu ni da je uzmem kako treba... oladila sam se od straha.
Tek posle par sati, kad sam joj skinula temperaturu i kad je ponovo sve bilo ok, meni stigne dopuna za mobilni od Žarka, dođu mi mama i svekrva gotovo u isto vreme u posetu, bebac spava spokojno u krevetcu i ja ti tako mačko moja udarim u plač da je to bilo i smešno za gledati :lol:
I sledeća vakcina ,,Držite dete majko"
JA?????
,,Da, da - vi, nego ko?"
Ma neću da je držim, nećuuu, nećuuuu, nećuuuuu i gotovo. Ne možeš me naterati... Ma neću da je pipnem. Uzela je svekrva ja tu pored stala ko ovca neka... I šta se desilo, mala dobije podlive na ručici i nozi ,,Niste je dobro držali" rekli mi kad sam je posle par dana odvela kod lekara jer je plakala non stop, bolelo je :(
I nisam je držala - al od tad je držim i ne ispuštam iz ruku!
I ništa mi nije ni teško ni... ne deluju njene suze na mene više tako poražavajuće...

A L I...

I insistiram da kad plače a ja sam tu odma dobijem moje dete kod koga god da je - od oca, od oca :lol:


Smešna sam, znam - ne mogu da smislim da ona plače a da je teši neko drugi. kad sam ja pored nje ja oću moje dete da uzmem i da ga smirim.

i MRZIM one ubacivače - daj je meni, daj joj vode.... :besna:
 
e, da....to za obdanište - tu mi se srce cepalo. ostavim dete - ono plače....vratim se, a ono podbulo od suza sedi samo ne nekoj stoličici.
2 meseca sam maltretirala dete vodeći ga u vrtić u uvek ista slika - ja, kao hrabra keva, ostavljam dete, odlazim da zaradim hleb nasušni, a ona plače i uzdiše i tako u krug.
kad sam videla da vaspitačica nema nameru da poboljša stanje i da je nekako uključi u grupu - ispisala sam je i čuvali smo je muž i ja, kako je ko stigao...
to su suze koje sam ispoštovala.
p.s. neću nikad zaboraviti zahvalan izraz njenog četvorogodišnjeg lica kad sam joj tog jednog jutra rekla ''od danas ne ideš u vrtić''.

Na ovakve suze je normalno da padnes,ko nebi?

Inace ni meni nije smak svijeta kada mi dijeca placu,ovaj stariji je odavno prestao jer je uvidio da nema nista sa tim a ova mala place jer nezna drukcije da me obavijesti da je gladna!!!
Jednom sam zaplakala i ja kada sam u zurbi posle kupanja da ga sto prije obucem i dam da jede ustipnula ga sa dugmicem na bodiju:sad2:! Ja mu nanijela bol:thumbdown:
 
Ali zato, na sve druge suze sam straaaašno, osetljiva. Sreća pa je mm uvek tu da uskoči. Znala sam da se tresem kad ga vidim kako tuuuužno plače na vakcinu ili kad mu vade krv.
A u obdanište sam ga samo jednom vodila u početku dok je još plakao i jedva sam se suzdržala da ne plačem pred njim, a onda sam sela u kola i ronila suze krokodilske...

Gora sam od deteta. Plačljivica grozna i mrzim kod sebe što sam tako slaba jer time ne činim dobro ni sebi ni detetu. Pogotovo što umem da se oduzmem kad je neophodno da budem staložena i vladam situacijom :(


Pronalazim se u tvom postu.... ja sam ranije plakala s njom gledajuci neke crtace... strasno, sta reci... ta hiperemotivnost ume da bude breme, potpuno te shvatam....
Sad kad me nesto potresem se sklonim al da ona ne vidi, a ne znam ni da li je to uopste pametno...
 
moj stariji sin je ima dve godine kad je krenuo u vrtic..ostavim ga u ridanju, zateknem ga sa nosem zalepljeniom za ulazna vrata..i musavog kao cigance..
ne znam kako sam to prezivela..bio je ocajan, ja jos ocajnija.
i onda, jedan dan, izasli mi iz vrtica, on tako musava..i sednemo na jednu klupu i ja mu kazem.
slusaj sine, mozes da nastavis da places. meni je mnogo tesko da te gledam tako tuznog, ali nemamo izbora. ni ti ni ja. u zivotu ponekad nesto jednostavno mora.
a on me gleda, onako mali, i kaze dobro mama necu vise plakati.
ima tome 13 god, secam se svakog detalja..
nikad vise nije zaplakao kad ostaje u vrticu..
i secam se grceva, o boze, tri meseca..ja bukvalno nisam nikako spavala..jer on vristi..a ja ne mogu da ga ostavim da place u krevetu..lakse mi da place u mojim rukama.
strasno.
inace, kenjkanje mi je smesno, ne ljuti me..ignorisala sam ga, pa su obojica brzo odustajali..
mali nikad ne place, on je bas vedro dete..i kad se njemu oci napune suzama, meni se svi radri ukljuce..jer je sigurno nesto ozbiljno..
 
Moja beba ima pet ipo meseci, još uvek ne ume da manipuliše ni suzama ni nikako drugačije.
S obzirom da mi je prvo dete, ni najmanje me nije sramota da kažem da je ne držim kada treba
da dobije vakcinu, drži je tata. Kao mala dobila sam puno injekcija zbog problema sa krajnicima i
možda zbog sopstvenog straha od igle ne mogu da je držim dok je bodu.
Žao mi je, nisam savršena kao većina majki na ovom forumu ali se ne stidim to da kažem.

Kada odraste, verovatno će kao i sva deca pokušati da plače i suzama dobije ono što želi, ali tada
će već biti velika i to će biti očigledno. Sada, kad se zaceni od uboda igle, jednostavno mi je strašno.
Mada sam je držala dok su joj vadili krv iz prstića, bila je dobra hrabrica moja ni suzicu nije pustila
ali sa vakcinom je druga stvar.
 
Poslednja izmena:

Back
Top