Romantika i govor cveca

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
prkos_103.jpg
prkos_103.jpg
prkos_103.jpg
prkos_103.jpg



Pričaš mi o cveću sav obuzet panikom
ti si stvarno potpuno lud za botanikom
pričaš mi o ružama kao da se prisećas žena

Ne znaš više gde si od boja i mirisa
gubiš se u šumama bulki i irisa
prelaziš na latinski, sećaš se nekih imena

Refren
Hej, i ja sam retka biljka
ja sam neki čudesan cvet
jednog dana čičak, a drugog različak
divi se silan svet

Hej, i ja sam retka biljka
ja sam neki čudesan soj
meni treba nega i ljubav pre svega
čuvaj me, mili moj


To je stvarno lepo, to voliš i studiraš
al' u zadnje vreme se suviše ludiraš
zujiš kao bumbar nad cvećem od jutra do mraka

Čekam te već dugo i venu mi latice
svi su tvoji drugovi odavno tatice
a ti mi kažeš, jos gori je kaktus od braka




prkos_103.jpg
prkos_103.jpg
prkos_103.jpg
prkos_103.jpg
 
Poslednja izmena:
Jedete li cveće?

Većina će ljudi na ovo pitanje raširiti oči u čudu. Većina nas jede cveće gotovo svakodnevno, a da toga nismo svesni. Brokuli, karfiol i artičoke pupoljci su cveća. Šafran nije ništa drugo već osušen prašnik cveta šafrana (Crocus sativus).
Jedete li cveće?
Malo se zna da je većina cveća jestiva i prisutna u kulinarstvu od pamtiveka. Rimljani su izuzetno cenili ljubičice i ruže. U orijentalnim kuhinjama ruže su se našle u mnogim jelima. Mlevene suve ruže sastojak su raznih začina, ružina vodica upotrebljava se u poslasticama dok se ružinim laticama posipaju mesna jela. U Grčkoj i Kini se od davnina konzumira hrizantema. U Engleskoj u viktorijansko doba, uz drugo jestivo cveće, ružine su se latice često dodavale raznim jelima, a kandirani cvetovi ruža služili su kao ukras. Latice svih vrsta ruža su jestive. Ipak pre jela valja im ukloniti gorki beli deo pri dnu latice.

Ceo Mediteran uživa u cvetovima tikvica u njihovoj sezoni. U Italiji i Francuskoj pune ih raznim vrstama sireva, umaču u testo i prže. U Meksiku su čest nadev ili se od njih priprema krem supa. Cvetovi tikvice su vrlo delikatni ali ponekad znaju biti i gorki. Da biste to izbegli, uklonite im prašnike i tučak pre upotrebe.

Kandirano cveće jednostavan je i vrlo lep način ukrašavanja kolača. Istucite lagano belance, zatim ga malom četkicom nanesite u tankom sloju na svaki cvet i posipajte vrlo sitnim šećerom. Lagano protresite kako biste uklonili višak. Ostavite da se suši na vazduhu nekoliko sati.

Ako do sada niste koristili cveće u svojoj ishrani, nije na odmet znati neka pravila kojih se treba pridržavati.

Cveće je preporučljivo postupno i u malim količinama unositi u svakodnevnu ishranu zbog mogućih alergijskih reakcija. Jedite samo one vrste za koje ste u potpunosti sigurni da su jestive jer su neke vrste cveća otrovne. Ako niste sigurni, konsultujte stručnjaka ili pak dobru knjigu iz tog područja. U restoranima, oprez! Mnogi kuvari vole ukrasiti jelo cvećem, ali to ne znači da je ono jestivo. Nikako nemojte jesti cveće iz cvećare ili rasadnika jer je gotovo sigurno bilo tretirano pesticidima. Takođe, nemojte jesti cveće ubrano pokraj puta opet zbog mogućnosti da je bilo tretirano pesticidima, ali i zbog zagađenja. Bilo bi najbolje kad biste jestivo cveće uzgajali sami.

Cveće je najbolje brati ujutro, ali tek kad rosa ispari. Pre konzumacije svaki cvet treba lagano protresti kako bi mogući insekti izašli, zatim pažljivo oprati pod laganim mlazom hladne vode i nežno tapkajući osušiti. Takođe treba ukloniti prašnike i tučak. Kako biste bili sigurni koji se delovi cveta jedu, informišite se pre nego krenete u kuvarsku avanturu. U većini slučajeva radi se samo o laticama. Mere su opreza važne i treba ih se pridržavati, ali neka vas ne odvrate od uživanja u mirisima, neobičnim ukusima i živim bojama cveća na vašem tanjiru. Popis jestivog cveća je dug. Evo još nekoliko primera: cvet banane, karanfil, kamilica, cvet narandže i limuna, maslačak, bazga, hibiskus, jasmin, lavanda, dragoljub, lala i drugo
 
O karanfilima sam vec pisala ..i dugo o tom cvetu nisam previse razmisljala..sve dok jedne godine nisam dobila buket belih karanfila..bili su prelepi..da li zbog tog dogadjaja ili neceg drugog tek sam tada sagledala svu lepotu toga cveta ..od tada su karanfili jedni od mojih omiljenih cvetova..svih boja a beli posebno..

f4cc23cd8650c235e46008671e9e44ea.jpg
...
carnation-flower-bouquets.jpg
 
CVEĆE I VAŠ ZNAK

Svako od nas voli raznovrsno cveće. Koji bi buket najviše voleli da dobijete na poklon, pokazaće kratka studija povezanosti horoskopskog znaka sa cvećem.


OVAN

On je impulsivan, prepun energije i ambicija. Voli uzazov. Njegove boje su oranž, crvena i žuta.
Cveće koje najviše voli: orhideje, ljubičice, jorgovan.


jorgovan.jpg


ljubicice i jorgovan? a to je lila boje? a lavanda? jel i lavanda? :) da da tacno je mame mi :)
 
Kad bi ove ruže male

Kad bi ove ruže male
za bol moga srca znale,
pustile bi suzu koju,
da ublaže tugu moju.

Al ne znaju, al ne znaju
šta je uzrok mome jadu,
samo onaj jedan znade
što mi srcu bol zadade.

roses.jpg
 
Poslednja izmena:
Lokvanj je zajedničko ime za varijetete dobijene ukrštanjem tropskih i zimzelenih vrsta. Rizom je u vodi, a cvet na uspravnoj stabljici dužine 20-130 cm, što zavisi od dubine vode, i pliva na njenoj površini. Listovi su okruglasti i takođe plivaju na površini vode. Cvetovi su sastavljeni od više redova latica bele ili ružičaste boje, te u raznim nijansama žute i crvene. Dugo, tokom celog leta, cvetaju iznad listova i to izuzetno raskošno.

img_2175a.jpg
167570518_32f3576657-1.jpg
Lokvanj je naziv u srpskom jeziku i u srpskoj botaničkoj literaturi za vrste rodova Nymphaea i Nuphar (familija Nymphaeaceae). Zajedničke karakteristike ovih vrsta su da su one višegodišnje vodene biljke, sa velikim srcolikim listovima koji plutaju po površini vode. Vidljive razlike su u građi i boji cveta: kod roda Nuphar cvetovi su isključivo žute boje sa izrazito većim čašičnim od kruničnih listića, dok su kod roda Nymphaea cvetovi beli, ružičasti, ili plavkasti (retko žućkasti), sa krupnijim kruničnim listićima i staminodijama, nego čašičnim listićima. Stoga se rod Nuphar u srpskoj literaturi naziva "žuti lokvanj".

Bijeli lokvanj je misteriozno cvijeće, cvijeće egipatskog boga sunca Ra. Miris lokvanja ima vodenu nijansu, ali nije kao prava voda; ima nijansu rječnog mulja, ali čistu: miriše cvjetno, ali strogo, skoro ljuto...vrlo je popularan za pravljenje parfema i to onih sa vodenom notom....


http://i232.photobucket.com/albums/ee9/pagomaca/yellowwaterlily.jpg
http://i232.photobucket.com/albums/ee9/pagomaca/whitewaterlily.jpg
http://i232.photobucket.com/albums/ee9/pagomaca/waterlily4.jpg
http://i232.photobucket.com/albums/ee9/pagomaca/waterlilac.jpg

itd itd
 
Lokvanj - Cistota srca


Klod Mone - idejni tvorac impresionizma. Sam pravac je nazvan po njegovoj slici „Impresionizam, zalazak sunca“. U poslednjih 25 godina svog života slikao je vodene lokvanje, a objavljena je i knjiga o tome.

mone%20lokvanji.jpg
 
Poslednja izmena:
Moja baka je volela jorgovan..imali smo ga iza kuce.beli i ljubicasti..bio je zanimljiv u tome sto nije bio visok..vec razgranat sa debelim stablima.Pricala mi je da su ti jorgovani stari..volela je da sedi ispod njih u tople suncane dane...i ja sa njom..Danas..nema moje bake ni kuce ni jorgovana..ostala je samo moja naklonost prema tom lepom cvetu..
 
cvet lipe

lipa.jpg


Drevni grcki mit govori o nimfi Filiri, kcerki Okeana i Tetije koja je zivela na ostrvu koje je nosilo njeno ime. Jednoga dana Kron, stari vladar sveta, ne mogavsi vise da odoli njenoj lepoti (a inace vec izvesno vreme strasno zaljubljen u nju), sjedini se s nimfom. Medjutim, bas u tom trenu, iznenadi ih Kronova ljubomorna zena Reja.
Kron se kao kakva kukavica brze-bolje pretvori u pastuva i pobeze u galopu... Ali, Filira je posle tog dogadjaja rodila mudrog kentaura Hejrona koji je bio pola covek, a pola konj. Kada je nimfa videla koga je rodila, zamolila je bogove da je pretvore u drvo. I tako je prekrasna nimfa postala - lipa. Zanimljivo je da je Hejron snagu nasledio od majke Filire, tacnije od drveta lipe koje je, bas kao i danas, imalo moc da leci od raznih bolesti i blagotovorno utice na covekov organizam. Izmedju ostalog, nekada davno verovalo se da lipa ima i hipnoticko dejstvo: da omamljuje i uspavljuje.


LIPA - SVETO DRVO STARIH SLOVENA

Prema staroslovenskoj legendi - zastitnica doma. Mirisna, senovita, medonosna, lekovita..

Cetiri godisnja doba Lipa je sveto drvo starih Slovena; koristili su je za obnavljanje vatre i kao lek za mnoge bolesti. Veliki broj topografskih imena vezanih za ovo drvo (Lipovica, Lipolist, Liplje...) pokazuje da je nekada na nasim prostorima lipe bilo mnogo vise i da je postovanje prema njoj bilo veoma izrazeno.
Cvetanje lipe (Tilia sp.) pocinje krajem prve dekade maja i traje sve do pocetka jula. Prvi cvetaju hibridi iz kompleksa Tilia intermedia, a pocetkom jula cveta japanska crna lipa (Tilia japonica). Ovako dug period cvetanja nema nijedan rod sumskog drveca, sto je od velikog znacaja, obzirom da je cvet svih vrsta lipe medonosan i lekovit. Mirisni i lekoviti cvetovi
Lipe su brzorastuce vrste; dosezu zavidne dimenzije i duboku starost. U portama mnogih crkava sirom Srbije mogu se videti stabla rane i bele lipe (T. platyphilos i T. argentea) stara preko 300 godina. Posebno emotivan odnos naseg coveka prema lipi ima korene u staroslovenskom verovanju da je lipa zastitnik kucnog praga i vatre. Mnoga stara stabla sacuvana su kao zapisi, pored kojih se obavljaju narodne svetkovine i skupovi. Gusta krosnja pruza prijatan hlad
U drvoredima naselja ovo je najcesce sadjeno drvo, zbog svoje otpornosti i brzine rasta, lepe i senovite krosnje. Dobro podnosi orezivanje i ima prijatan miris.
Svi fitoterapeuti se slazu da je caj od cveta lipe delotvoran za svaki organizam, od kolevke do poznih godina. Caj deluje na ceo organizam umirujuce, potstice znojenje i ciscenje krvi od toksina. Preporucuje se kao svakodnevni napitak nervoznim osobama sklonim stresu i ljudima koji tesko dolaze do sna. Kao preventivni napitak lipov caj sa lipovim medom povoljno deluje u sprecavanju arterioskleroze, upale vena, angine pektoris, infarkta...
Krupni i treperavi listovi pruzaju oku prijatan odmor Lipov cvet treba brati sa stabala koja rastu na obodu sume, dalje od naselja i saobracajnica. Nikako ga ne treba koristiti sa stabala u gradskim drvoredima, kao sto ni pcele to ne cine. Pcele, ptice i bubice su dobar putokaz sa kog drveta se moze koristiti list ili cvet za spravljanje cajeva.
Smatra se da je najdelotvorniji caj od rane ili krupnolisne lipe koja cveta u drugoj polovini maja.
Lipov med je od davnina poznat lek. Izvesno je da su jos nasi preci od lipovog meda pravili medovinu.

579550480_6e6fb5ebb8.jpg


Lipa

Veličanstveno je stablo lipe, visoko od 15-20m i uvek prepuno ptičje pesme. I ptice znaju gde da udišu najmirisniji vazduh i gde da nađu mira i odmora. Lipa je pravi simbol mira i blagosti. Ona deluje sporo, sa dostojanstvom i sigurnošću koje joj daju njen visoki rast i mirisni cvetići. Ona raste po brdskim šumama. Lipa voli pitomu, plodnu i duboku zemlju. Bela lipa raste više u nizinama, a crna u višim planinskim predelima. Obe su lekovite i cvetaju u junu i julu, s tim što bela lipa cveta dve nedelje ranije od crne lipe. Lipu treba brati čim počne da cveta, tačnije kad su se dve trećine cvetova u cvasti rascvetali, i to brati sa priperkom, po suvom i toplom vremenu. S obzirom na zagađenost okoline, cvet lipe se bere što dalje od naseljenog mesta.

Suši se u hladu, u tankom sloju, sve sa priperkom. Osušeni cvet ima tamno žutu boju, a priperak zelenu. Samo takav cvet valja spakovati u kese. Deluju brzo umirujuće protiv grčeva. Za miran san nema ništa boljeg od šoljice toplog lipovog čaja. Preporučujemo ga svima, a najviše nervoznim osobama, onima što pate od hronične nesanice i teskobe u grudima, nemirnoj deci i starcima kojima teško dolazi san. Lipa će doneti blagotvorno smirenje onima koje muči kašalj, glavobolja, astma i srce. Ona "čisti krv", razređuje je, te tako deluje preventivno protiv arterio skleroze, upala vena, angine pektoris i infarkta. Lipa lagano pospešuje mokrenje - izvrsna za one koji pate od uloga - gihta i reume. Izaziva znojenje te tako preko znoja odstranjuje toksine iz organizma. U spoljnoj upotrebi odlično deluje na opekotine, čireve i upale koje inzvanredno ublažava. Ako je uzimate redovno, doneće vam mirisne noći, odmorna jutra i dane bez napetosti.

I pored svih pomenutih lekovitih svojstava lipovog cveta, ne preporučuje se dugotrajno uzimanje, jer može doći do oštećenja srca.


U mnogim oblastima, pre svega u niziji, pocetkom juna cveta lipa: bezmalo omamljujuci, sladunjavi miris siri se tada svuda okolo. Lipa ima dug vek, moze da zivi i hiljadu godina, te je zato cesto znak dugovecnosti. U davna vremena, krajem proleca, najmudriji i najstariji pripadnici zajednice okupljali su se pod krosnjom lipe i tu donosili vazne odluke. Botanicki naziv - tilia cordata - potice od grcke reci ptylon - odnosno krilo, ili perce, sto svakako priziva u secanje oblik jednog dela cveta lipe.
 
Maslačak
"On je često, kraj puta ugledao biljku, koja ne podnosi ljudski dah, a za koju su mu rekli da je zovu ŽENSKA VERNOST, ali da bi trebalo da je zovu: MUŠKA LJUBAV. Dovoljno je duhnuti u nju pa da odleti, kao neka paučina ukleta sa nekog drugog sveta..


Maslačak zovu još trava od groznice, jer koren maslačka služi kao lek od groznice.



Maslačak - Taraxacum officinale
Compositae
Dandelion - Pissenlit



taraxacum_officinalis.jpg


Maslačak je dugovečna zeljasta biljka, koja raste kao korov svuda, a najviše po vlažnim livadama. Vlažna mesta se ponekad žute od iscvetalog maslačka. Iz vertikalnog, dugovečnog, vrlo razvijenog, malo razgranatog korena izbija rozeta od lišća polegla po zemlji. Nema stabljike. Cvetna drška je gola, šuplja, nerazgranata, valjkasta, visoka 15—30 cm a na vrhu nosi zlatnožutu glavičastu cvast složenu od jezičastih cvetova. Maslačak se razmnožava semenom koje vetar nosi kao padobrane, jer su semenke vrlo lake i imaju perjanicu. Svi delovi biljke su gorkog ukusa i imaju mnogo belog mlečnog soka, koji obilato curi kad se biljka ozledi. Mlečni sok je najgorči, a u njemu ima najviše lekovitih sastojaka.
maslacak3.jpg


Maslačak nije otrovan. Koren je dugačak do 20 cm, a debeo 0,5—1,5 cm, vretenast i valjast, spolja žutomrk. Svež koren je pun belog mlečnog soka koji obilato curi iz mlečnih cevi raspoređenih u koncentrične krugove. Kad se osuši, koren splasne, smežura se, izgubi oko 3/4 svoje težine i postane sivomrk. Uzduž, a mestimično i popreko (glava) načine se pruge i nabori. Mlečne cevi su vrlo tamne, crnomrke. Droga je krta i tvrda. Ukusa je gorkog.
Sastav: Taraksacin i taraksacerin su dve gorke, u vodi rastvorljive heterozidne supstancije, koje se nalaze najviše u mlečnom soku. U korenu ima još i enzima, holima, etarskog ulja, smole, masnih kiselina, mnogo inulina i šećera. U neosapunjivom delu masti ima fitosterola, iz kojih su izolovani terpenski alkoholi: taraksasterol i beta-amirin. U listu ima inozita, sluzi, šećera, smole taraksacina. List bran u proleće je najlekovitiji.
Upotreba: Koren maslačka, kao i sve druge gorke droge, povećava apetit i dobro deluje na varenje. Maslačak je vrlo omiljen blag laksans protiv atonične dispepsije i diuretik. Daje se u obliku čaja ili ekstrakta.



Maslačak je takođe prva prolećna salata koja je sve popularnija kao prva presna vitaminska hrana, tako potrebna posle dugotrajne zimske suve hrane. Maslačak se upotrebljava u narodnoj medicini, pored ostalog "za čišćenje krvi", kao diuretik, protiv bolova žuči i jetre itd. Nema pouzdanih podataka o upotrebi maslačka u doba Grka i Rimljana. Prvi ga spominju arapski medicinski pisci Razes i Avicena i od toga doba do danas maslačak se stalno upotrebljava, Francuski naziv pissenlit ukazuje na dejstvo maslačka.



Narodna imena: andraška, baba marta, bos-gologlav, verižnjača, vetrokaz, glušina, gologlavica, gorko zelje, grki dimac, dečji lančić, žućanica, žuIjanica, žuljevica, žutelj, žuteljak, žutenica, žućanik, žućenica, žučanik, jovančak, kravlje cveće, krmeće cveće, maslačik, maslačica, maslačnik, milosavka, mlekača, mleč, mlečak, mlečac, mlečić, mlečka, mličak, mljekača, mlječka, obrniče, ovčja mlečka, popina pogačica, popino guvno, radič, salatuša, sindžirac, talijanska salata, trava od groznice.
 
Bravo Kalis..predivno ..uzivam

Cvece ne mora da nas vezuje za osobu.moze za neki trenutak..neku emociju..neku stvar..pa tako i mene Zuti narcisi vezuju za jedan film..Volim filmove..posebno one stare.Pre par godina sam gledala Dr.Zivagho..predivna ljubavna prica Lare i Zivaga smestena u ratni vihor ruske revolucije..Divan film...i gledajuci ga..jedna scena mi je ostala zauvek ucrtana u secanje..Nakon sto je sa porodicom dosao iz Moskve i proveo zimu na selu jednog suncanog prolecnog jutra Zivago izlazi iz kuce i gleda sa suzama u ocima prekrasno polje zutih narcisa koji su ga podsetili na Laru i njenu plavu kosu..za koju nije znao gde je..i ja sam zaplakala tada i..smrc..da romanticna sam i previse..od tada su za mene zuti narcisi ..Zivago i Lara ..nerazdvojivi...i veciti
 
O KARANFILU JOS NESTO MALO ...


Karanfil, crveni cvet, saputnik ljubavi i radosti. Po staroj legendi kada su živeli bogovi, među njima boginja Artemida koja se sa Zevsom i Latonijem vraćala sa zabave i videla svirača koji svirajući na flauti ne obraća pažnju da zvukovi flaute plaše i rasteruju sve životinje u okrugu. Ljuta boginja je razapela strelu i ustrelila prelepog svirača. Veoma brzo ljutnju boginje smenila je milost i pokajanje. Ona je zamolila boga Zevsa da mrtvog mladića pretvori u crveni cvet, zato se taj cvet još zove i cvet Zevsa, mudrog i moćnog boga koji je mladića načinio besmrtnim.
02_karanfil_pembe.jpg

Napoleon prvi je 15. maja 1802 dobio orden prvog reda. On je izabrao cvet karanfila kao simbol lente za to više francusko odlikovanje. Interesantno je da u vreme francuske revolucije 1793 godine nevine žrtve revolucionarnog terora idući na streljanje ukrašavale su sebe ovim cvetom da bi pokazali kako oni umirući za svog dragog kralja neustrašivo gledajući u oči smrti. Tada je po čitavoj Francuskoj taj cvet nazvan trenutak užasa-oružje užasa.

U Engleskoj se on pojavio tek u šestaestom veku i odmah na početku svog pojavljivanja zavladale su simpatije carstva i u to vreme kraljice Elizabete i svih engleskih aristokrata. Svi su ih sadili u vrtovima, parkovima i toplim lejama. Sama kraljica Elizabeta se nije razdvajala od njega i svuda se pojavljivala sa njim, na državnim priredbama, balovima, takođe i u uskom krugu dvorskih dama.

Ako je u Francuskoj i Engleskoj ovaj cvet bio ljubimac viših slojeva u Belgiji je on bio ljubimac običnog naroda i postao je simbol blagonaklonog domaćeg roditeljstva, roditeljske ljubavi i roditeljskih priča. A u Holandiji mnogi holandski umetnici sreću ozarena ženska lica noseći bukete karanfila u rukama. Na jednoj svečanosti u ferarskom saboru sa buketom tih cvetova određen je dan svih svetih.

U Italiji je cvet karanfila proglašen talismanom ljubavi. U Bolonji karanfil se naziva cvetom apostola Svetog Patra i 29. juna na dan njegove smrti karanfilom se ukrašavaju crkve u svim gradovima. U savremenoj istoriji cvet karanfila je takođe ostvario svoj neizbežan ugled.

Izvesno je da je 25. april u Portugaliji jedan od najvažnijih praznika u državi. Tada je 1974 godine bio svrgnut fašistički režim i ta revolucija se zove revolucija crvenih karanfila. Tu revoluciju karakteriše odsustvo nasilja u korist vlasti liberalno demokratske partije. Tada je na ulice Lisabona izašlo stanovništvo grada sa crvenim cvetovima karanfila u rukama. Crveni cvet karanfila je postao simbol revolucije. Tada su vojnici te cvetove poređali po kundacima svog oružja.
 
Dama s kamelijama


Nadaleko čuvena priča više od vek i po ne prestaje da uzbuđuje povest o tragičnoj ljubavi Margerite Gotje i Armana Divala, ili, o propasti zbog srca, koja stalno iznova nadahnjuje mnogobrojne pozorišne, filmske i druge umetnike.
Priča melodramskog zapleta, za ono vreme provokativnoj, „jeretičkoj" ljubavi mlade, prelepe pariske kurtizane i mladića iz ugledne porodice, istovremeno, pobuna protiv licemerja društva, traje kao suptilno promišljanje navek složenog odnosa muškarca i žene. Čudni su, bolni putevi ljubavi, mnogo toga razjeda niti koje drže tu „uzvišenu detinjariju", bez obzira da li se ona rodila „u Parizu, matičnom gradu skandala" i u doba „lakog morala"...
camille2_lightbox.jpg

Mladu Margeritu Gotje, izuzetne lepote, okolnosti, i ćudljivo srce „dece slučaja", ubacili su u pustoš brzog, bučnog i vatrenog života, u kojem je i svaka radost „tužnija nego jad". Drama se plete i na nedoumici „kako je to moguće da je život pun strasti ostavio Margeritinom licu devičanski, čak detinjast izraz"...
Krhka ljubav Margerite i nežnog Armana Divala, bila je, svime, osuđena na propast. Jedini radosni trenuci njenog života, ljubav od koje je ona načinila nadu, san i iskupljenje, odlazili su unepovrat, najdublja žudnja i njegovog srca preobrazila se u bol... Jer, „u životu postoje ponekad nužnosti svirepe po srce, ali kojima se treba povinovati"... Tragični nesporazumi, gotovo sa neumitnošću, nizali se, usamljenost bića bivala sve veća, bolest i slutnja skore smrti sagorevali život, „bolan život... ispod zlaćanog vela kojim je bio obavijen"... Čitamo: „Avaj! Žurili smo da budemo srećni, kao da smo slutili da nećemo dugo srećni biti." I, potom: „Kako čovek, po brzini kojom mu se smenjuju osećanja, opaža da mu je život kratak!"...
 
đul

...jednoj ženi posvećena zbirka pesama...

Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904), spada u red najplodnijih pesnika srpskog romantizma, oženio se Ružom Ličanin kojoj će posvetiti čitav ciklus pesama pod naslovom Đulići (đul = ruža).


,,,
misleć' na te, kad mi duša
grli, ljubi sveta oba, -
mila ružo, duše dušo,
šta ti misliš u to doba?
,,,



35.jedna_crvena_ruza.jpg
 
proleceumomdvoristutamizq8.jpg
proleceumomdvoristutamizq8.jpg




-----------------------------------------Dva cvijeta u bostanu rasla:
-----------------------------------------plavi zumbul i zelena kada.
-----------------------------------------Plavi zumbul ode na Doljane,
-----------------------------------------osta kada u bostanu sama.
-----------------------------------------Porucuje zumbul sa Doljana:
-----------------------------------------"Duso moja, u bostanu kado,
-----------------------------------------kako ti je u bostanu samoj?"
-----------------------------------------Odgovara iz bostana kada:
-----------------------------------------"Sto je nebo - da je list hartije,
-----------------------------------------sto je gora - da su kalemovi,
-----------------------------------------sto je more - da je crn murecep,
-----------------------------------------pak da pisem tri godine dana,
-----------------------------------------ne bi moji ispisala jada!"




th_zelenkada-1.jpg
th_zelenkada-1.jpg
th_zelenkada-1.jpg
th_zelenkada-1.jpg
 
Poslednja izmena:
bogumila-1.jpg


Bougainvillea spectabilis – Bogumila

Ova izuzetno atraktivna puzavica koja može da raste i kao drvo (uz pravilno podrezivanje) poreklom je iz Brazila. Veoma efektno pokriva fasade, balkone, zidove itd.

S obzirom na poreklo, ne podnosi najbolje temperature ispod nule, a zimi lišće većim delom opadne, i pored toga što joj to nije svojstveno jer u svojoj domovini tokom cele zime ostaje zelena. Uprkos tome što ima veliku regenerativnu moć, mora se voditi računa gde se sadi jer je reč o heliofilnoj vrsti koja ne trpi jače udare vetra a pogotovu ne bure.

Period cvetanja je veoma dug (čak i preko pet meseci) mada se sredinom leta pokazuje u svojoj punoj lepoti. Cvetovi se razvijaju na vrhovima bezlisnih izdanaka, pojedinačno ili 3 i više cvetova koje formiraju prelepe ljubičaste ili ružičaste buketiće.

Listovi su jajasto-okruglasti, spiralno raspoređeni a na granama se nalazi snažno, blago povijeno trnje.
Bogumila je prilično popularna i odavno prisutna u Boki tako da je moguće naići i na veoma stare primerke koji dostižu visinu i preko 7 metara.
 
AMARILIS

Za ovu vrstu cveća treba znati da ima svoj period mirovanja. Amarilis ima lukovicu, dugo uzano lišće i čvrstu uspravnu stabljiku koja nosi krupne i veoma lepe cvetove. U Evropu je donet iz Južne Amerike pod imenom Amaryllis aulicum posle Prvog svetskog rata. Prvi cvet mu je veoma lep i liči na trubu. Cvetovi mogu biti crveni, krem, roza, beli i prugasti. Cveta u aprilu ili maju. Nega i gajenje Amarilisa je jednostavna i laka. U zimu ili rano proleće zasadi se plitko (tako da bude samo pola lukovice u zemlji) u saksiju, u laku zemlju, najbolje klijališnu i stavi na toplo mesto (20 do 25°C). Tu sada počinje da ''tera'' (klija). Kada malo izraste (nikako pre) treba početi sa zalivanjem, i to na način što se ispod saksije stavi tacna u koju se naliva voda. Saksija se stavlja na svetlo mesto, gde prvo istera cvet, pa onda lišće. Što više raste više ga treba zalivati i češće prihranjivati.
Naročito je važan postupak sa biljkom posle precvetavanja. Tada treba umerenim zalivanjem održati listove svežim da lukovice mogu nakupiti što više rezervne hrane za naredno cvetanje. Biljku treba i dalje držati na svetlom mestu (prozoru). Kad se listovi prestanu razvijati, tada je treba zalivati sve manje i manje, a kada se listovi počnu sušiti treba prekinuti zalivanje. Sasušene listove treba poseći, a saksiju sa lukovicom staviti preko zime na suvo mesto gde je ujednačena temperatura od 10 do 12°C.

Amarilis je poreklom iz Meksika. Ima više vrsti amarilisa. Amaryllis vallota purpurea i Amaryllis robusta odlikuju se time što im lišće ne opada u jesen, već ga i zimi zadrže. Njih treba umereno zalivati i držati na svetlom i toplom mestu, pri temperaturi 10 do 12°C, a kada se želi da cvetaju onda se stave na toplije mesto i češće zalivaju.

Razmnožava se deljenjem mladih lukovica od starih i semenom. Razmnožavanjem semenom dobijaju se ponekad nove sorte. Mlade lukovice treba ostaviti što duže uz staru lukovicu od koje su izrasle, da što bolje ojačaju. Sade se najpre u male saksijice, čiji gornji otvor ima u prečniku 7 × 7 cm, a kada se dobro užile presađuju se u nešto veće saksije.

Prilikom presađivanja lukovice se stave samo do pola u zemlju saksije i zalivaju umereno. Ne zahtevaju veliku saksiju, ali im treba jaka, plodna zemlja.

6f76400c262fa8554e6cc171e81740ce_content_large.jpg
 
STEFANOTIS

z4938094X.jpg


Kao lončanica stefanotis se najčešće uzgaja kao venac oko obruča od žice. Pripada grupi mirisnih cvetnica. Da bi ponovo procvetao, zahteva veliku pažnju. U svojoj pradomovini, na ostrvu Madagaskaru, stefanotis raste kao zimzelena povijuša. Početkom 19 veka donesen je u Evropu i odmah je pobudio veliko zanimanje. To nije nimalo čudno jer se i danas ubraja među naše najlepše sobne biljke.
Tanke stabljike stefanotisa mogu biti duge i po nekoliko metara i ukoliko se ne oblikuju da rastu u vencu, potrebno im je osigurati oslonac za penjanje. Cvetovi će se pojaviti od maja nadalje, a u staklenicima se može ''prisiliti'' na cvetanje u bilo koje vreme određenim postupcima i primenom veštačke rasvete.

Od svih šesnaest vrsta iz porodice svilenica poreklom sa Madagaskara i Malajskog arhipelaga za nas je kao lončanica zanimljiv jedino Stephanotis floribunda. Njegovi se cvetovi javljaju kao aksijalni paštici. Kako stefhanotis neprimerno zameće pupoljke već vrlo rano, važno je da biljku držite na svetlom i hladnom mestu. Ako je potrebno stefanotis obrezati, obavite to za vreme presađivanja u martu, ali imajte pritom na umu da će znatnije skraćivanje dugih stabljika nužno prouzrokovati znatno manji broj zametnutih cvetnih pupoljaka, dakle i siromašnije cvetanje. Iz tog razloga je bolje, isto kao i kod hoje (Hoya carnosa) pojedine stare grančice odrezati pri dnu, a mlade i cvetovima bogatije sačuvati. Ovo temeljito obrezivanje starijih biljaka obavite takođe u proleće. Ispravno prihranjivanje poboljšaće brzi rast mladih stabljika vrlo bogatih cvetovima.

Često se u stručnoj literaturi može pročitati da je uzgoj mladih biljaka zakorenjivanjem reznica vrlo jednostavan. To je tek delimično tačno. Za tu svrhu ne smeju se upotrebiti premekane, zeljaste reznice, već prošlogodišnje poludrvene. Osim toga, za uspešno zakorenjivanje je potrebna visoka i ujednačena temperatura tla od 25°C pa i više. Ko to želi pokušati mora posudu sa reznicama prekriti staklom ili plastičnom folijom kako bi se održala visoka vlažnost vazduha. Supstrat u posudi treba ravnomerno i stalno vlažiti. Čim se u proleće pojave prvi izboji, biljku počnite obilno zalivati mekom i odstajalom vodom. Zalivanje smanjite tek u septembru, oktobru. Na hladnom staništu tokom zime biljku zalivajte veoma oskudno. Od marta do kraja jula prihranjujte svake dve nedelje.

Srefanotis je biljka dugog dana. Traži prozračno i svetlo mesto zaštićeno od direktnog sunca tokom letnjih vrućih podnevnih sati. Tokom zime mora biti na srazmerno hladnom mestu. Temperatura prostorije ne bi smela biti viša od 12 do 14°C, jer se pri višim temperaturama zametnuti cvetni pupoljci suše. Biljka se presađuje svake ili svake druge godine u martu. Najpogodnija je mešavina treseta, ilovače i peska.
 
...........
ukoliko idete na venčanje odlučite se za bele ljiljane ili bele ruže jer simbolizuju čistoću i nevinost , a možete ih iskombinovati i sa nekoliko karanfila, takodje bele boje. Nikako ne nosite samo karanfile; kod nas nisu omiljeni, valjda zbog pristupačne cene pa ljudi mogu da pomisle da ste hteli da uštedite.
Ukoliko ne poznajete dovoljno mladi bračni par kupite irise jer od svog cveća oni imaju najmanje sentimentalan karakter a istovremeno ukazuju na želju za prijateljstvom.

U cvetni aranžman namenjen venčanjima obavezno uključite bršljana koji simbolizuje plodnost i “sladak život” a nije loše nadje li se nekoliko listića bršljena u bidermajeru. Za istu priliku, ali i za egzotičnije, ekskluzivnije kombinacije možete izabrati bambus koji je simbol odanosti i postojanosti bračne zajednice pa čak i čičak koji nedvosmisleno simbolizuje spoljnu odbranu i zaštitu srca.
Ako ste sigurni u značenje nekog cveta onda i sami možete da osmislite aranžman. Ukoliko u njega stavite nekoliko margareta nekom ćete poželeti dugovečnost, orhideje će biti podrška i radost onima kojima su upravo dobili bebu, a za rodjenje blizanaca poklonite suncokrete. Osobi koju volite darujte crvenu ružu koja je simbol večne i strasne ljubavi. Crvene ruže se poklanjaju i kao znak zadovoljstva i zahvalnosti na učinjenoj usluzi ili dobro uradjenom poslu. Bela ruža šalje poruku iskrenosti, tajanstvenosti, duhovitosti i spokoja, žuta onome ko je prima donosi pregršt energije i radosti, dok u ljubavi simbolizuje ljubomoru. Kombinacije crvenih i belih ruža preneće poruku jedinstva u ljubavi. Blago ružičaste ruže znače prijateljstvo, odanost, nežnost i obožavanje. Plave ruže obično nisu omiljene jer su najčesće veštački obojene pa možda i zato simbolizuju nemoguće, dok crna, tačnije tamnoljubičasta ruža ukazuje na ekscentričnost, želju za izdvajanjem i ostavlja pomalo morbidan utisak naročito kada ih je više u buketu. Ruža bez trnja znači ljubav na prvi pogled. Poklonite li crvenu ružu muškarcu, a obično je to jedna sa dugom stabiljkom, poklonili ste mu svoju odanost. Ljubičice su znak odanosti, zumbuli simbolizuju vernost i nepokolebljivost, ciklame nose crtu stidljivosti a lale su simbol ponosa i slave. Hortenzije pošaljite nekome s kim ste se posvadjali i želite da se pomirite, ljubavnicima ovaj cvet govori “sanjao sam te” i “mogu li da ti verujem?”.
Interesantno, ali prema simbolici, cvet koji može najviše da znači jednoj ženi nije ruža nego suncokret jer on ukazuje da je muskarac spreman da se okreće i uvek samo prema njoj.Naravno, i boje imaju odredjenu simboliku. Crveno cveće je usko povezano sa životom, vatrom, lepotom; Pošaljite ga nekom ko je klonuo duhom. Plavi iris i sve što je plavo podstice sanjarenje i maštu, lagodan život i sreću. žuto i narandžasto poseduje energiju sunca, unose radost, život i prizivaju napredak.

zimsko_vencanje.jpg

assorted-gladiolus.jpg

kala.jpg
 
Poslednja izmena:
Orlovi nokti

Orlovi nokti je žbun sa lijepim cvijetovima, porijeklom je iz Kine, ali je sada dosta rasprostranjen u mediteranskim zemljama. Njegov prekrasni miris je teško opisati: veoma intenzivan, kao što je običaj kod noćnog cvijeća, slatko-cvjetni, podsjeća na jasmin sa notama naranže, meda i drvenim nijansama. Eterično ulje se ne dobija iz cvjetova, već se uglavnom rekonstruiše pomoću drugih eteričnih ulja.
240px-Orlovi-nokti.jpg



Lonicera caprifolium

(orlovi nokti)

Poluzimzelena povijuša, izuzetno otporna na sve uslove sredine. Raste u dužinu do 5m. Raste brzo. Cveta maja - juna. Cvetovi kod osnovne vrste su bledo žuti, veoma prijatnog mirisa, medonosni. Pored osnovne vrste postoji niz varijeteta različite boje cveta. Bujni porast omogućava brzo i potpuno ozelenjavanje vertikalnih povrsina.
NEWHCDW.jpg

s5030937lt8.jpg
 
Poslednja izmena:
TRATINČICA (Bellis perenis)
Drugi nazivi: bela rada, gusja ružica, katarincica, margetica, ovcica .

Zbog oblika cveta koji podseća na sunce i zbog karakteristike da se on otvara samo kad ga obasja sunce, a zatvara čim sunce zađe, tratinčicu su odavna nazivali "sunčevom nevjestom". Sitan cvet koji pažljivo prati sunce simbol je ljubavne vernosti i predanosti. Međutim, sunce se ne mora svaki dan pojaviti, tako da ta predanost nije uvijek obostrana. Simbolikom tratinčice poslužio se i Shakespeare u svom "Hamletu" kad Ofelija, dajući kraljici tratinčicu, zapravo je upozorava da se ne oslanja na trajnost muževe površne i prevrtljive ljubavi. Ne čudi stoga ni činjenica da se uz tratinčice i slično cveće veže svima poznata igra proricanja ljubavne sreće: "Voli me, ne voli me…" Dakle, kad nekome poklanjate tratinčicu, upozoravate ga da se ne uzda previše u trajnost nečije opčinjenosti i da ne veruje bezuslovno u slatkorečiva obećanja zaljubljenog udvarača ili udvaračice.

Cvijet_Tratincica-Krasuljak-Margeti-1.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top