Dobrica Cesarić

DOBRICA CESARIC


I KADA SNIJEŽI,A SPUŠTA SE TAMA,
U PAHULJAMA TIŠINA JE SAMA.
D.CESARIĆ





TEČE I TEČE,TEČE JEDAN SLAP;
ŠTO U NJEM ZNAČI MOJA MALA KAP?
GLE JEDNA DUGA U VODI SE STVARA,
I SJA I DRHĆE U HILJADU ŠARA.
TAJ SAN U SLAPU DA BI MOGO SJATI,
I MOJA KAPLJA POMAŽE GA TKATI.
D.CESARIĆ




O,IMA TUGA ČUVANIH U KRVI,
KOJE VREME NE NIŠTI,VEĆ JAČA-
I NAJEDANPUT NAĐEMO SE TAKO
U GRČU JEDNOG ISKONSKOGA PLAČA!
D.CESARIĆ





O SATI SUMNJE,SATI BOLA,
KO STVARA TAJ VAS KLETI NEĆE;
JER RADOSTI SU MALE SVEĆE,
A IZ VAS RASTE AUREOLA.
D.CESARIĆ



UĐI VEĆ JEDNOM! ŠTO KOLEBAŠ?
TA TI ME KAO NIKO TREBAŠ
D.CESARIĆ


KO LI TO PJEVA?AH,NIŠTA,SITNICA
JEDNA U LETU POLUDJELA PTICA.
D.CESARIĆ






TIŠINA.KROZA SNIJEG ŠTO PADA,
KAO KROZ ZAČARANI VEO,
JA GLEDAM NEKUD U DAVNINU.
D.CESARIĆ



ZNAM JA ŠTA HOĆEŠ,POPODNEVNI VJETRE!
TI RADO BI S LICA OTPUHNO MI SJENU.
AL' AKO JE ONA SA NJIME VEĆ SRASLA?
NE IDE TO,VJETRE,U JEDNOME TRENU!
JA SAM VEĆ DUGO VREMENA TUŽAN.
NA KRIŽU MRAČNIH MISLI SAM PROPET.
PUSTI ME,VJETRE!S LIŠĆEM SE IGRAJ!
PA IPAK,DRAGI,NAVRATI SE OPET!
D.CESARIĆ





NJU ČUJE SAMO SRCE.NJIME BDIJ,
PREPUSTI JOJ SE SAV,I PIJ JE,PIJ!
D.CESARIĆ




NJENE MI OČI NISU DALE
ZABORAVITI POSVE NA NJU.
ONE SU SAMO MENI SJALE
NA MOJEM DUGOM PUTOVANJU.
KAO DA HOĆE DA ME BRANE
SVE MOJE PRATILE SU PUTE.
A U TEGOBA PUNE DANE
POGLEDAHU ME ZABRINUTE.
D.CESARIĆ



ZAŠUMI LIŠĆE. JA GA SLUŠAM.
PODILAZI ME ČUDNA SJETA.
JA JASNO ČUJEM GDJE MI ŠAPĆE
DA SVE ŠTO CVATE I ODCVJETA.
D.CESARIĆ


ALI JA VATRU SAMO SLUŠAT UMJEM,
I ČUDNOVATA SPOPADA ME SJETA,
ŠTO NJEZIN JEZIK NE RAZUMIJEM.
D.CESARIĆ


OD NAŠE LJUBAVI I SREĆE,
GLE,ZVEZDE SU VEČERAS VEĆE:
A ŠUM,ŠTO DOPIRE IZ GRADA,
NIJE L' KO PJESMA VODOPADA?
O,TO JE POLET U VISINU!
SRCA NAM ZAMIRU I GINU.
U LJUBAVI BIH S TOBOM DRAGA,
NESTATI HTIO JA BEZ TRAGA.
D.CESARIĆ


. . .

Pjesma o tišini

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća.

Човек се није звао Добрица, него Добриша...

Sorry, tko zuri taj i gresi...
lapsus in scribio

Kad budem trava

Mozda ce onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.
Ljuljat cu se u travama veselim,
Mjesecinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.
Nista mi nece ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja necu imat ni uha ni sluha
Da slusam tisinu svojega suma.
Ako me kada stanu i kosit,
Nece mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji cu nosit
U novom zivotu biti ce rosa.

BALADA O LAZARU

Onomu koji se digne iz groba
Dugo je hljeb u ustima gorak.
On tiho hoda između ljudi,
I nesiguran sad mu je korak.

Nerado njega sretaju ljudi.
A koji ga — ruke mu stišćući — bodre
Potajno traže na njegovom licu
Pečate smrti sablasno modre.

Skidoše s njega mrtvačko platno.
Ali ne i s lica blijedoga sjenu.
Bezdanu tugu on ù sebi nosi
I svoju smrt nedòvršenu.

Dobriša Cesarić