Beznadje i budjenje...

LBarbara

La Femme
Moderator
Poruka
48.276
Postoje dani kad čoveku nije ni do čega...:confused:
Šta uraditi da sebi poboljšamo život a da to nije ona standardna procedura
ustajanja u 8 sati,budjenje uz šolju čaja jer je kafa štetna,vežbanje,meditacija
jer sve to očigledno ne pomaže...kako očistiti svoje misli od pritiska svakodnevice,kako
prihvatiti sve što se dešava uz osmeh i tako ostati normalan.
Kako se Vi koji se stalno smešite i ujutru pevate u kupatilu,branite od beznadja?
Ispričajte nam svoju priču Vi koji ste optimisti,Vi koji znate tajnu...
 
Па ево ја бих рекла овако, није ми сваки дан исти, диван, сунчан и весео, већ итекако има и тмурних, суморних
дана, али у принципу на ствари, живот настојим да гледам позитивно, а кад наиђе лош дан, остајем међу онима
које волим и који мене воле, јер знам да ме они неће повредити, у моменту кад испољим слабост.
Што се тиче чишћења мисли, мени је ту јако битна музика и уопште уметност, позориште, филм...
 
Nisam ni veciti optimista ni veciti pesimista niti znam tajnu...:neutral:.

Trudim se da na okolinu sto manje prenosim lose momente cak i kad mi nije do igre i pesme (ne ide bas uvek...:() i to se zna vratiti pozitivno. Ne uvek i ne od svih, ali postoje divni ljudi koje volim i koji vole mene :heart: i postoje divne zivotinje koje zaista na ljubav uzvracaju ljubavlju i po mnogo ceme se razlikuju od ljudi :heart:.

Mislim da ne postoji jednostavno, lako ni jedinstveno resenje. Meni znaci uzivanje u svemu sto volim, onima koje volim, citanje literature iz koje dosta toga moze da se sazna i nauci, razgovor, pronalazenje sa srodnim dusama (kad je moguce) i sl.
 
Можда би ствар требало окренути наопако....Не говорити о максимизацији среће, задовољства него о минимизацији патње, лошег.
У сваком случају највише волим да се смејем у лице лошем расположењу.
 
Postoje dani kad čoveku nije ni do čega...:confused:
Šta uraditi da sebi poboljšamo život a da to nije ona standardna procedura
ustajanja u 8 sati,budjenje uz šolju čaja jer je kafa štetna,vežbanje,meditacija
jer sve to očigledno ne pomaže...kako očistiti svoje misli od pritiska svakodnevice,kako
prihvatiti sve što se dešava uz osmeh i tako ostati normalan.
Kako se Vi koji se stalno smešite i ujutru pevate u kupatilu,branite od beznadja?
Ispričajte nam svoju priču Vi koji ste optimisti,Vi koji znate tajnu...
Како не помаже? Није чаролија наравно.. и треба времена и стрпљења...

али помаже...:D

и не певам у купатилу... ужсано певам...:lol:
 
Postoje dani kad čoveku nije ni do čega...:confused:
Šta uraditi da sebi poboljšamo život a da to nije ona standardna procedura
ustajanja u 8 sati,budjenje uz šolju čaja jer je kafa štetna,vežbanje,meditacija
jer sve to očigledno ne pomaže...kako očistiti svoje misli od pritiska svakodnevice,kako
prihvatiti sve što se dešava uz osmeh i tako ostati normalan.
Kako se Vi koji se stalno smešite i ujutru pevate u kupatilu,branite od beznadja?
Ispričajte nam svoju priču Vi koji ste optimisti,Vi koji znate tajnu...

Uff...
Ako već ne možemo kontrolisati protok vremena, barem možemo naučiti kako da ga trošimo.
Treba misliti na vreme jer vreme, izgubljeno u beznađu, duplo je skuplje nego vreme provedeno s osmehom.
Život nije monotoni točak samsare. Njegov ritam zavisi samo od nas.

Oteram pritiske i mislim na nešto lepo.
To je, ponekad, isto što i guranje prašine pod tepih ali ... ko šiša prašinu? Pre ili kasnije, sve istrune.
Nije potrebna jutarnja šolja čaja ili kafe. Samobodrenje je efikasnije.
Takođe, pevušim u kupatilu. :lol:
 
Mene je tema podsetila na beznadje koje osetim kada mi u 6.00 zvoni sat....
Pogotovo od kako je krenula zima - a ono mrak....
U autobusu do posla slusam Briana Eno-a ili Jarre-a , pa se opustim :)
....
A pre neki dan, zvoni sat....ja se budim....a ono mrak....i ja sve tripujem, ma sigurno ima 2-3 sata nocu, zajebo se sat....al trt, digitalija se nikad ne zajebe i neumoljivo pokaze 6.00....

Sva sreca da ne moram da ustanem u 6.00 nego u 6.20 :):)
 
ma ne branim se bre..mada ne pamtim kad sam bila tako raspolozena da bih to nazvala beznadjem, ali imam padove..smorove..zamore materijala..a to je to, isto
cekam da prodje
ne mozes uvek biti raspolozen
ni srecan
ni jak
ni hrabar
nije uvek dan
legnes i spavas
pustis
odes do reke i ne radis nista..voda sve opere, dobro i lose..
sve prodje
 
Uff...
Ako već ne možemo kontrolisati protok vremena, barem možemo naučiti kako da ga trošimo.
Treba misliti na vreme jer vreme, izgubljeno u beznađu, duplo je skuplje nego vreme provedeno s osmehom.
Život nije monotoni točak samsare. Njegov ritam zavisi samo od nas.

Oteram pritiske i mislim na nešto lepo.
To je, ponekad, isto što i guranje prašine pod tepih ali ... ko šiša prašinu? Pre ili kasnije, sve istrune.
Nije potrebna jutarnja šolja čaja ili kafe. Samobodrenje je efikasnije.
Takođe, pevušim u kupatilu. :lol:
Или те угуши толика прашина....:sad2:

пре или касније...
 
Postoje dani kad čoveku nije ni do čega...:confused:
Šta uraditi da sebi poboljšamo život a da to nije ona standardna procedura
ustajanja u 8 sati,budjenje uz šolju čaja jer je kafa štetna,vežbanje,meditacija
jer sve to očigledno ne pomaže...kako očistiti svoje misli od pritiska svakodnevice,kako
prihvatiti sve što se dešava uz osmeh i tako ostati normalan.
Kako se Vi koji se stalno smešite i ujutru pevate u kupatilu,branite od beznadja?
Ispričajte nam svoju priču Vi koji ste optimisti,Vi koji znate tajnu...

Ustvari, vrlo je jednostavno.
I ujednom i najteze.
Samo treba da shvatis da ti je ovo prvi dan ostatka tvog zivota. I zadnji. I tako stalno. Poceces da zivis danas. Te stvari koje te uznemiravaju dogadjace se i dalje, samo nece imati toliku vaznost.
 
Postoje dani kad čoveku nije ni do čega...:confused:
Šta uraditi da sebi poboljšamo život a da to nije ona standardna procedura
ustajanja u 8 sati,budjenje uz šolju čaja jer je kafa štetna,vežbanje,meditacija
jer sve to očigledno ne pomaže...kako očistiti svoje misli od pritiska svakodnevice,kako
prihvatiti sve što se dešava uz osmeh i tako ostati normalan.

Kako se Vi koji se stalno smešite i ujutru pevate u kupatilu,branite od beznadja?
Ispričajte nam svoju priču Vi koji ste optimisti,Vi koji znate tajnu...

kada si u tom stanju... nema tog pritiska koji utice na tvoje raspolozenje na bilo koji nacin
dovoljno je da ujutro otvoris oci i tu si
opet
ostalo nije vazno
 
Čovek je suviše slab i suviše malen da bio skrenuo s puta,
kojim ga gura sudbina. Opiranje njoj često može da bude pogubno za čoveka,
jer ona nije nešto s čim se lako manipuliše, njom ne možeš gospodariti i nema tog ulara koji će je ukrotiti.
Čoveka često mori misao: kako je izbeći, kako se sakriti od nje, kako je umilostiviti,
čime je podmititi, kako staviti povez na oči sudbini koja nosi čemer,
jad, bol, patnju, smrt, ništavilo, kako? Ima li uopšte smisla i suprotstavljati se njoj?
Čak i Gilgameš, bogo-čovek, izgubio je tu svoju neizbežnu bitku sa sudbinom i njenim mračnim paketom, smrću,
koju je neposredno posle krvavog dvoboja i dobio. Tu se pokazalo da i bogovi padaju pred njom ničice,
što možda znači da je ona nešto još nedodirljivije, svetije,
uzvišenije od njih. Ali onda se zapitamo: šta ako taj poštar nosi sa sobom sreću,
spokoj, zadovoljstvo, blagostanje, raj u minimiziranom izdanju?
I ko je taj, koji će odbiti takvu isporuku, ko će tada i pomisliti da se ukloni s puta
točku sudbine?
Uzalud tražimo, jer se takav još nije rodio na ovoj planeti.
To je ono ljudsko što se ne može promeniti, jer smo mi od pamtiveka takvi: otimaj se za dobro, a od lošeg beži glavom bez obzira!
:)
Može li se promeniti smer kretanja točka sudbine?I da li tako nešto postoji?
 
"Dno zivota",draga moja je osecaj koji ne moze da se opise...mora da se dozivi...
Zivis, a umreti bi hteo...znam da zvuci morbitno, ali veruj mi ja licno sam dozivela bas takav osecaj...a kada te to osecanje napusti,postajes zahvalna Bogu sto si ziva...Vrlo cudno, zar ne":worth:
 
Nikad se ne zna sta donosi novi dan....Sutra je novi dan...bice bolje...I tako u nedogled,nadas se da to BOLJE SUTRA "padne s neba".Malo se salim, ali LBarbara u pravu si skroz...mozda je mene bas ta depresija koju ja nisam zelela prepoznati dovela do samog dna..o tome cu nekom drugom prilikom,,,sada mi bas ne ide pisanje....ili jos bolje pisacu nekom drugom prilikom opsirnije o tome..
 
Čovek je suviše slab i suviše malen da bio skrenuo s puta,
kojim ga gura sudbina. Opiranje njoj često može da bude pogubno za čoveka,
jer ona nije nešto s čim se lako manipuliše, njom ne možeš gospodariti i nema tog ulara koji će je ukrotiti.
Čoveka često mori misao: kako je izbeći, kako se sakriti od nje, kako je umilostiviti,
čime je podmititi, kako staviti povez na oči sudbini koja nosi čemer,
jad, bol, patnju, smrt, ništavilo, kako? Ima li uopšte smisla i suprotstavljati se njoj?
Čak i Gilgameš, bogo-čovek, izgubio je tu svoju neizbežnu bitku sa sudbinom i njenim mračnim paketom, smrću,
koju je neposredno posle krvavog dvoboja i dobio. Tu se pokazalo da i bogovi padaju pred njom ničice,
što možda znači da je ona nešto još nedodirljivije, svetije,
uzvišenije od njih. Ali onda se zapitamo: šta ako taj poštar nosi sa sobom sreću,
spokoj, zadovoljstvo, blagostanje, raj u minimiziranom izdanju?
I ko je taj, koji će odbiti takvu isporuku, ko će tada i pomisliti da se ukloni s puta
točku sudbine?
Uzalud tražimo, jer se takav još nije rodio na ovoj planeti.
To je ono ljudsko što se ne može promeniti, jer smo mi od pamtiveka takvi: otimaj se za dobro, a od lošeg beži glavom bez obzira!
:)
Može li se promeniti smer kretanja točka sudbine?I da li tako nešto postoji?

pa ja ne znam šta je točak sudbine ...jedino u šta verujem od tih "spirituelnih stvari " je ono da kad si "pozitivan", uspevaš da dostigneš ono u šta si uložio tu "pozitivu",a ako to nisi ,onda možeš a drviš(bezvoljno delanje) unedogled ,a efekta nema ...al to je možda na kraju više fizika , nego metafizika ...
 

Back
Top