Voleo bih da vas vidim za hiljadu godina!

Da li će vas se iko sećati kao što se danas sećamo Homera ili Aleksandra Velikog? Da li su vaši (naši) životi uopšte imali smisla i zašto uopšte postojimo i trudimo se?

то зависи од твојих добрих дела.
Ако желиш да те се људи што дуже сећају, мораш учинити много добрих дела за друге људе и човечанство.
 
Sećaju se ljudi i onih sa mnogo loših dela, nažalost. Mada, to hoće li nas se sećati ili ne, ne dovodim u vezu sa smislom života.

Сећају се, али њих време затрпава.
А када је у питању смисао живота, твој живот је смислен, најсмисленији могућ јер ти је Творац удахнуо живот. Ти можеш само физички умрети.
 
Сећају се, али њих време затрпава.
А када је у питању смисао живота, твој живот је смислен, најсмисленији могућ јер ти је Творац удахнуо живот. Ти можеш само физички умрети.

Hoces reci da ce recimo Hitler ikada otici u zaborav?! Sada kada je nauka na ovom nivou, retko koje lose delo ce se zaboraviti.
Nazalost, upravo zbog pomenutog razvoja nauke, danasnji politicari nikada nece otici u zaborav. Za 50-ak godina imacemo kapitalno izdanje u vise tomova o politickoj istoriji Srbije pocetkom 20 veka. Ovo sve sto pricam su samo banalni primeri, ali je sustina takva.
 
Hoces reci da ce recimo Hitler ikada otici u zaborav?! Sada kada je nauka na ovom nivou, retko koje lose delo ce se zaboraviti.
Nazalost, upravo zbog pomenutog razvoja nauke, danasnji politicari nikada nece otici u zaborav. Za 50-ak godina imacemo kapitalno izdanje u vise tomova o politickoj istoriji Srbije pocetkom 20 veka. Ovo sve sto pricam su samo banalni primeri, ali je sustina takva.

То што је Хитлер остао запамћен по злу које је учинио, не треба да значи да ми треба да чинимо зла дела да бисмо били упамћени. Хитлер је више данас опомена човечанству, његов дух није дао никакав допринос људском друштву, и показао да дух без племенитости и доброчинства ма колико био уман и интелигентан је самоубилачки, саморушилачки и деструктиван.

Хитлер је више данас симбол зла и опомена, али он није оставио трага на људске душе, он није дао доприос свету као што је то учинио један Гете, Тесла, Моцарт итд....то су људи који су мењали свет и чинили га божанским. Они су прелили и преливају и даље свој дух на друге људске душе и њихов дух и после њихове физичке смрти је наставио да еволуира, за разлику од Хитлера.

Зато кажем, умиру сви, сви остају упамћени по нечему, по племенититим и узвишеним циљевима и животу, или по оном другом.

Развој науке јесте данас деструктиван управо због тога што је више материјалистички прогрес и престао је да буде племенити научни прогрес.

Свако како ради тако на крају и заслужи. То је суштина.
 
Poslednja izmena:
Da li će vas se iko sećati kao što se danas sećamo Homera ili Aleksandra Velikog? Da li su vaši (naši) životi uopšte imali smisla i zašto uopšte postojimo i trudimo se?

Odlicna tema,sve pohvale.Naravno da svi ne mozemo da budemo vecni kao Homer,Tesla,Aleksandar Veliki,ali po meni smisao zivota je uciniti nesto korisno,ostaviti trag,a ne samo otaljati zivot,trositi vreme na beznacajne materijalne stvari.Sigurno je da smo mi stvoreni,da smo nastali sa nekom svrhom,da ucinimo svet boljim,a bojim se da ljudi svoj zivot svode na neke potpuno beznacajne stvari,na neke svakodnevne rituale i da niko i nema nameru da svom zivotu da neki drugi,znacajniji oblik...Mi svi mozda ne mozemo da budemo veliki i slavni,ali mozemo da u nasem mikrosvetu ostavimo kakav takav trag,da nas ne prekrije mahovina vremena i da nas se neko nekad seti po dobru i delima koja nas simbolizuju...
 
Da bi ostao upamcen moras biti veliki i slavan, jer i taj mikrosvet ce vremenom nestati. Ako u svojoj generaciji nekima ucinis dobro, oni ce to dobro pamtiti (ili bi bar trebalo da pamte), ali taj trag ce poceti da nestaje vec u drugoj generaciji i pitanje je da li ce uopste stici do trece ili cetvrte, jer savremeni covek u sustini pamti ono sto se odnosi na njega.
 
Da bi ostao upamcen moras biti veliki i slavan, jer i taj mikrosvet ce vremenom nestati. Ako u svojoj generaciji nekima ucinis dobro, oni ce to dobro pamtiti (ili bi bar trebalo da pamte), ali taj trag ce poceti da nestaje vec u drugoj generaciji i pitanje je da li ce uopste stici do trece ili cetvrte, jer savremeni covek u sustini pamti ono sto se odnosi na njega.

Па сад....слажем се, али не баш у потпуности. То да човек мора да постане за живота славан да би остао упамћен није баш тачно. Постоје људи који су имали своје мале "микро-животе" водили, а били су велики људи по свом доброчинству, или некој специфичности коју су радили у свом "микро свету" и тек касније су се прославили. То никад не мора да значи, да ако неко није славан за живота да ће остати неупамћен.

Зато је врло битније да човек гледа како да живи у складу са својим животом, и да чини добра дела, а не да брине о томе како да постане славан и да се истакне. Највећи умови човечанства су презирали славу и били јако скромни људи, али их је друштво и време само "избацило" на површину.
 
Veoma je bitno buducim generacijama ostaviti nesto u amanet.Tu pre svega misim na odgoj i vaspitanje sopstvene dece.To je po meni najbitnije,jer se vaspitanje(naravno dobro) prenosi s kolena na koleno i time se svrha covekovog zivota produbljuje i traje...Svako ce biti ispunjen i srecan ako mu deca budu dobri ljudi i ako ih izvede na pravi put.To je taj,po meni najbitniji deo mikrosveta,u kome covek mora da ispolji svoju svrsishodnost...
 
Па сад....слажем се, али не баш у потпуности. То да човек мора да постане за живота славан да би остао упамћен није баш тачно. Постоје људи који су имали своје мале "микро-животе" водили, а били су велики људи по свом доброчинству, или некој специфичности коју су радили у свом "микро свету" и тек касније су се прославили. То никад не мора да значи, да ако неко није славан за живота да ће остати неупамћен.

Зато је врло битније да човек гледа како да живи у складу са својим животом, и да чини добра дела, а не да брине о томе како да постане славан и да се истакне. Највећи умови човечанства су презирали славу и били јако скромни људи, али их је друштво и време само "избацило" на површину.

Htedoh reci da moras da uradis nesto veliko i znacajno za covecanstvo ili da stvoris nesto dovoljno upecatljivo i jedinstveno ili da se po necemu odvajas od drugih (ali to moras vec za zivota, recimo Merilin Monro prva mi je pala na pamet ili eto i Hitler ili Eva Braun u paketu sa njim). Nisam rekla da mora bit priznanje bas za zivota, jer slava se moze dostici nakon smrti, samo je tad tom slavnom od male koristi.
Kad ovo kucam mislim biti poznat da se coveku/zeni zna ima i prezime jos dugo posle smrti u sirokim masama ili bar ime i da se zna uradio/la je to i to. A posto ne mogu svi biti poznati po dobrom ili lose, namece mi se da vecina parazitira.
 
Poslednja izmena:
Tacno je da trebamo svi da ostavimo neki trag, da uradimo nesto dobro za covecanstvo, ali pitanje je kako? Ako nisi ekstra talentovan jako je tesko. Evo na primer, moj profesor, istoricar, nema sta ne zna, pisao je nekoliko knjiga ali sa jako strucnim temama, znaci ne za siru publiku... I sta onda? Niti je sad poznat, niti ce biti.
Nazalost, danas komercijalne stvari ostaju vise zapamcene. Pre ce se ljudi secati onog kretena Mace iz velikog brata, nego nekog nekomercijanog coveka koji je cinio dobra dela.
 
Tacno je da trebamo svi da ostavimo neki trag, da uradimo nesto dobro za covecanstvo, ali pitanje je kako? Ako nisi ekstra talentovan jako je tesko. Evo na primer, moj profesor, istoricar, nema sta ne zna, pisao je nekoliko knjiga ali sa jako strucnim temama, znaci ne za siru publiku... I sta onda? Niti je sad poznat, niti ce biti.
Nazalost, danas komercijalne stvari ostaju vise zapamcene. Pre ce se ljudi secati onog kretena Mace iz velikog brata, nego nekog nekomercijanog coveka koji je cinio dobra dela.

"Svirao je klarinet,tumacio Prevera,uz svaku priliku izabrao bi odgovarajucu latinsku sentenciju,diskretno i nepogresivo(kao i maramice uz kravatu,uostalom),znao je ponesto o Bekenbaueru,ponesto o Shadowsima,sve o Bonaparti,pa opet,u starost je usao peske,pognuto,ne zasluzivsi ni narandzastog ficu,prepusten na milost kondukterima farbane kose,i prigradskim barabama koje podriguju na zaprsku i vec u rano jutro smrde onako kako kulturan svet eventualno smrdi pri kraju sparnog i napornog dana..."

Dj.Balasevic
 

Back
Top