Ima li iskrenog prijateljstva u Novom Sadu

*pirueta*

Obećava
Poruka
65
Iz iskustva mogu reci da sam imala veliko drustvo koje se ubrzo proredilo,ovaj ne voli ovog,onaj onog i to je sve otislo u ...persun sto se kaze.Sada ne mozemo da se dogovorimo oko najbanalnijih stvari,npr.da svi izadjemo,jer ovi hoce na rok,oni na narodnu i tu haos nastane.Drugo svako gleda samo sebe,ja sam spremna da idem i na narodnu,na rok-naravno,na bilijar,klizanje,kucne zurke...ali ne razumem ljude koji ocekuju da ucestvujes i kada bi mozda pre nesto drugo radio,a posle oni tebi ne izadju u susret da radite nesto za tvoju dusu.Nema vise te solidarnosti,kreativnosti,ludosti,druzenja,nesebicnosti...Na facebooku-u imamo po 100,200 prijatelja,a u realnosti to i nije bas tako.Da li i vi imate slicno iskustvo ili sam ja izuzetak?:dontunderstand:
 
Nisi izuzetak :).

Dok sam studirala, napravila sam dogovor sa kolegom da cemo u kaficu prvo slusati muziku koju on voli, a onda onu koju ja volim. Mislis da je ispostovao dogovor koji je sam predlozio :lol: ?

Srednja skola. Devojka sa kojom sam podelila stolicu u razredu jer nije bilo slobodne (niko se na nju nije ni osvrnuo kad je stigla glanc nova u nepoznato), posle prve ekskurzije na koju nismo skupa otisle, zamenila me je onom koja je otisla i moje mesto u klupi - poklonila novoj drugarici :lol:.

Tesko da sad moze biti bolje iako se i dalje trudim da, ako je moguce, nadjem "srodnu dusu" i nadam se da ih ima. Ali, to trazenje je kao "lov" za izgubljenom iglom u plastu sena :D.

Srecom, ostaje nam oslonac na sebe same i koriscenje svih kvaliteta koje imamo da prevazidjemo krizu prijateljstava, koja, izgleda, postoji. A ostaje nam i nada koja poslednja umire :zag:.

I vreme, cini svoje, pa lakse prepoznajemo promasaje i brze ih preboljevamo :aha: .
 
Lično iskustvo: šta tražimo to i dobijemo.
Kada zapravo odlučimo šta želimo u životu (uopšte, i nekoj specifičnoj oblasti) pa i od prijatelja, to ćemo i naći.
Što se tiče NSa, mislim da nema kvalitetnijeg mesta za tako nešto, pošto je raspon "čudnosti" ljudi izuzetno velik, pa svako može da nađe adekvatnu "biljku" za sebe :mrgreen:
 
Nisi izuzetak :).

Dok sam studirala, napravila sam dogovor sa kolegom da cemo u kaficu prvo slusati muziku koju on voli, a onda onu koju ja volim. Mislis da je ispostovao dogovor koji je sam predlozio :lol: ?

Srednja skola. Devojka sa kojom sam podelila stolicu u razredu jer nije bilo slobodne (niko se na nju nije ni osvrnuo kad je stigla glanc nova u nepoznato), posle prve ekskurzije na koju nismo skupa otisle, zamenila me je onom koja je otisla i moje mesto u klupi - poklonila novoj drugarici :lol:.

Tesko da sad moze biti bolje iako se i dalje trudim da, ako je moguce, nadjem "srodnu dusu" i nadam se da ih ima. Ali, to trazenje je kao "lov" za izgubljenom iglom u plastu sena :D.

Srecom, ostaje nam oslonac na sebe same i koriscenje svih kvaliteta koje imamo da prevazidjemo krizu prijateljstava, koja, izgleda, postoji. A ostaje nam i nada koja poslednja umire :zag:.

I vreme, cini svoje, pa lakse prepoznajemo promasaje i brze ih preboljevamo :aha: .
Kako je redar mogao da toleriše takav postupak sa školskim inventarom ?!? :eek:
 
Lično iskustvo: šta tražimo to i dobijemo....

Sa prvom recenicom se ne slazem.
Sa drugom delimicno.
Poslednja recenica je generalizacija u koju se ne bih upustala.
Uvek se neko moze pronaci. Koliko je taj neko za nas ili mi za njega, vidi se s vremenom.
Ono sto smatramo da valja - svakako treba negovati :zag:.
I mislim da nije mnogo bitno o kom je gradu rec.
 
Poslednja izmena:
Sa prvom recenicom se ne slazem.
Sa drugom delimicno.
Poslednja recenica je generalizacija u koju se ne bih upustala.
Uvek se neko moze pronaci. Koliko je taj neko za nas ili mi za njega, vidi se s vremenom.
Ono sto smatramo da valja - svakako treba negovati :zag:.
I mislim da nije mnogo bitno o kom je gradu rec.
Što se tiče tražiš/dobiješ, preformulisaću "tražiš" u "težiš", i to je uglavnom podsvesna radnja. Kada smo iskreni prema sebi, uvidimo i sva sranya prema kojima smo išli, ili koja nismo izbegavali.
Sa ostatkom bih se potpuno složio, a i logički se nadovezuje na gorepomenuto, nevažno je gde smo, samo smo "krivi" za sve što nam se dešava i što će nam se desiti. Ovo drugo "još" možemo da menjamo.
I još nešto, samo od toga koliko želimo da radimo na bilo kom odnosu (prihvatanjem da je druga osoba različita od nas) će taj odnos biti kvalitetan.
 
Ne bih se bas slozila sa konstatacijom da sto trazis to i dobijes,ali svidja mi se to sto je neko od vas rekao da kroz iskustvo lakse prepoznajemo promasaje pa ih tako lakse i preboljevamo,ali nije mi jasno da se ljudi tako malo solidarisu za druge pocev od najbanalnijih stvari pa do nekih ozbiljnijih.Primetila sam da su devojke postale jako agresivne,narocito u izlasku,ako te neko slucajno gurne na neku devojku,kuku lele.Temu sam pocela bas zbog toga sto mi je par ljudi reklo da su Novosadjani jako hladni,nedruzeljubivi,a takav utisak sticem i ja.Naravno da svako ima mane,sustina drugarstva je i da prihvatis i mane i lepe stvari,ali ja pricam o tome da ljudi kao da nemaju u srcu jos malo mesta za nova drugarstva,sve je to u nekim grupicama,klanovima..nezainteresovanost za nova poznanstva.
 
Ne,nego mi nije jasno da ljudi nemaju interesovanje da upoznaju nekog,sve je to nesto povrsno,a ako nekog nisi upoznao ne mozes ni da ga prihvatis,logicno:) nije bas sve tako crno,ali mislim da su ranije generacije imele dublje odnose,sad je sve to nesto povrsno,hladno...mada i vremena su se izmenjala,valjda to ide jedno s drugim.To je vec pitanje za psihologe,sociologe
 

Back
Top