Ako bi svi poštovali Božije zapovesti, ti bi mogla da se šetaš slobodno ulicom, da se ne plašiš da će neki manijak silovati, da ostavljaš kola gde god poželiš bez bojazni da će ih neko ukrasti, da ideš u školu a da se ne bojiš da će nekom pasti na pamet da donese pištolj u školu, da ne zaključavaš stan jer niko neće doći da te uznemirava, da možeš da radiš sve lepe stvari, da ideš gde poželiš jer je Bog dao svim ljudima, i sva mesta na ovoj planeti da Budu dostupna svima, a ne samo najbogatijima kao danas...
Razmisli malo, šta tebi znači sloboda?
Da li to znači živeti u redu i u harmoniji ili da živiš i radiš razne grozote...
Strah nije sloboda, ali Strah Božiji vraća čoveka slobodi, slobodi da živi u dobroti a ne u zlu...
Prirodno je da osećate strah; krivica je tvorevina sveštenika. Krivicu je stvorio čovek. Strah je urođen i od suštinske je važnosti. Bez straha ne biste bili u stanju da preživite. Iz straha nećete staviti ruku u vatru. Vaš život je dragocen i morate ga sačuvati, a strah vam u tome samo pomaže. Strah je odraz inteligencije; kada vidite zmiju da vam prelazi put, vi ćete odskočiti u stranu. To nije kukavički, već naprosto pametno. Ovaj prirodni fenomen može se manifestovati na dva načina. Strah može postati nenormalan, patološki. Tada se plašite stvari kojih ne bi trebalo, pa čak imate i argumente za svoj abnormalni strah. A ovu mogućnost koriste sveštenici, političari, svaki ugnjetavač to koristi. Oni strah pretvaraju u patologiju, tako da onda mogu lako da vas iskorišćavaju. Sveštenik vas plaši paklom. Samo pogledajte svete knjige, sa kakvim uživanjem opisuju mučenja, sa kakvom radošću to rade! Adolf Hitler mora da je čitao ove svete knjige i u njima našao inspiraciju. On sam nije bio toliko kreativan i inteligentan da bi mogao da osmisli koncentracione logore i svakakve vrste zverstava. Sigurno je to pročitao u svetim knjigama – one su već bile napisane, sveštenici su već sve uradili. On je samo primenio ono što sveštanici propovedaju.
Sveštanici su rano postali svesni toga da se čovekov urođeni strah može koristiti. Čovek može toliko da se uplaši da će pasti svešteniku pred noge i moliti ga: ’’Spasi nas! Samo ti možeš da nas spaseš’’. A sveštenik će pristati da ih spase samo ako ga budu sledili. Ako budu sprovodili rituale koje im sveštenik predlaže, on će ih spasiti. A ljudi su sprovodili svakave gluposti i izgradili svakakva sujeverja iz straha.
I političari su postali svesni da ljude mogu mnogo da zaplaše. A ako ljude uplašite, onda njima možete da vladate. Nacije su proistekle iz straha. Jedna nacija se plaši druge i tako je svuda u svetu. Plašimo se jedni drugih i zbog tog straha političari postaju važni. Političar govori da će vas spasiti sada, na ovom svetu, sveštenici govore da će vam obezbediti spas na nekom drugom svetu. I tako zajedno kuju zaveru.
Strah je taj koji dovodi do osećaja krivice, ali ne sam. Strah stvara osećaj krivice, ali uz pomoć sveštenika i političara. Sveštenici i političari su ti koji u vama stvaraju patološki osećaj, podrhtavanje. I onda naravno čovek, koji je po prirodi nežno i krhko stvorenje, postaje uplašen. Onda možete da mu kažete da uradi šta god hoćete i on će to uraditi, znajući savršeno dobro da je to glupo, znajući duboko u sebi da je to sve glupost – ali, ko zna? Čoveka koji se plaši možete da naterate da uradi bilo šta samo da bi se spasao. A pošto je to patološko osećanje koje su vam usadili – neprirodno, vaša priroda se buni protiv toga. Tako s vremena na vreme uradite nešto što je prirodno, nešto što ide protiv neprirodnog straha, i tako se javlja osećaj krivice.
Osećati krivicu znači imati neprirodnu ideju o tome kakav bi život trebalo da bude i šta je to što bi čovek trebalo da uradi. A onda jednog dana počnete da pratite prirodu i radite sve one stvari koje su prirodne, uprkos ideologiji koju poznajete. Osećaj krivice i srama javlja se upravo zbog toga što idete nasuprot ideologiji. Osećate se inferiorno, bezvredno.
Ljudi se ne mogu promeniti ako im se usađuju neprirodne ideje. S toga su sveštenici u stanju da iskorišćavaju ljude, ali ne da ih promene. Njih i ne zanima da vas promene; cela ideja sastoji se iz toga da vi večito budete u položaju robova. Oni vam stvaraju svest. Vaša svest i nije vaša svest, nju su stvorile religije. One kažu: ’’Ovo je pogrešno.’’ Vi možda u dubini svog bića znate da tu nema ničeg pogrešnog, ali oni kažu da jeste i tako vas hipnotišu od detinjstva.
Ako čoveku date potpunu, prirodnu slobodu od njegove takozvane svesti i morala, i ako mu pomognete da postane kompletno, prirodno biće – inteligentno, puno razumevanja, koje živi u skladu sa svojim žarom, a ne tuđim savetom – takozvane religije će nestati sa lica zemlje. Ako ljudi ne pate, onda neće tražiti spas. Takozvane religije će nestati i prvi put će se ukazati prilika da se pojavi autentična religioznost. Tu više neće biti hrišćana, hindusa, muhamedanaca: tek tada će se prava religioznost raširiti zemljom. Ljudi će živeti u skladu sa svojom savešću. Tada neće biti osećaja krivice, kajanja, jer ove stvari nikada neće promeniti ljude. Ljudi ostaju isti; oni samo menjaju svoj spoljašnji izgled, svoju formu. U osnovi, ništa se ne menja uz pomoć osećaja krivice, straha, raja i pakla. Sve ove ideje su u potpunosti propale. Živeli smo u potpuno pogrešnom svetu; stvorili smo pogrešnu situaciju. Ljudi se menjaju samo na površini: hindu postaje hrišćanin, hrišćanin postaje hindu i ništa se više nikada ne promeni. Sve ostaje isto.’’
Osho