Srpski manastiri van Srbije

Jacob

Buduća legenda
Poruka
49.567
Hajde ovde da stavljamo slike i opise manastira van Srbije.

Molim sve da ne spamuju vec samo da postuju informacije i slike o manastirima.

Nova Gracanica u Third Lake, Illinois, USA predgradju Chicaga.
jszlsm.jpg


Manastir je sagradjen 1984
Radjen je kao kopija manastira Gracanica na Kosovu.
Oslikavanje je tokom 3 godine od 1995 radio Fr. Theodore Jurewicz Amerikanac Poljskog porekla.

ji27mw.jpg

28sprh3.jpg

ji27mw.jpg

bfhye8.jpg
 
Poslednja izmena:
e pa, brate, baš si mi učinio ovom temom. sutra ću...sad mi se spava.....

Јакобе, задивио си ме темом и лепотом храмова, које си поставио, а који су подигнути у славу Божију...:)

Fala fala - cilj mi je da prikazem ove manje poznate,Hilandar van Srbije i Studenicu u Srbiji npr. svi znaju a ima toliko mozda i lepsih i sa istom istorijom manastira:D
 
MANASTIR OSTROG

Na petnaestak kilometara od Danilovgrada u smjeru Nikšića nalaze se Bogetići, gdje se desno skreće za manastir Ostrog, najveću svetinju hrišćana iz Crne Gore i sa prostora zemalja bivše Jugoslavije. Kad se spomene Ostrog, eto odmah asocijacije na mjesto gdje se događaju čuda, gdje mnogi teški bolesnici traže i nalaze duševni lijek svom tijelu, koje ubrzo postaje i fizički zdravo. O manastiru Ostrog mogu se čuti gotovo nevjerovatne priče.

Pribijen uz ogromnu kamenu gromadu brda Ostrog, gore iznad Bjelopavlićke ravnice, Manastir impresivno djeluje na svakog ko skrene pogled prema njemu. A kad se nađete pred ulazom u ovo svetilište i pogledate u dolinu Zete, pred vama će se ukazati slika raskošne prirode, a u njenom središtu zelenilom obrasla krivudava rijeka. Ulazeći u areal Manastira, nakon 8 km krivudavog brdskog puta od Bogetića, stiže se na zaravan na kome se nalaze prodavnice suvenira i nekoliko restorana i kafe barova, a nešto dalje i Donji manastir Ostrog. Gornji manastir je visoko u brdu (900 m/m) i dijelom zavučen u pećinu. Do njega vodi vrlo strmi put sa dvadesetak oštrih krivina, koji prolazi kroz šumu sa pješačkim prečicama.

Manastir je osnovao mitropolit zahumsko-hercegovački Vasilije Jovanović 1656. godine, i u njemu živio do svoje smrti, 1671. godine. Zbog svojih zasluga za života i očuvanosti tijela poslije smrti dugi niz godina, proglašen je za sveca sa imenom sv. Vasilije Ostroški.



U Gornjem manastiru su smještene dvije neobične pećinske crkvice - Vavedenja Bogorodice i Svetog krsta. U crkvici Vavedenja smješten je ćivot sv. Vasilija, koji je poslije smrti prozvan Čudotvorcem. Obje crkvice su živopisane lijepim freskama koje su nedovoljno vidljive zbog čađi i slabog osvjetljenja. Od ulaznih vrata u Gornji manastir do gornje crkvice treba preći 77 stepenica.Zanimljivo je istaći da je sv. Vasilije za života iz vlastitih sredstava obnovio staru, Vavedenjsku crkvu i kupio komad obradive zemlje, da bi kaluđeri mogli obezbijediti osnovne prehrambene namirnice. Donji manastir je podignut 1820. godine na nadmorskoj visini 800 metara. Na ulazu u ovaj manastir nalazi se crkva Sv. Trojice iz 1824. godine. Kako su oba manastira zavučeni pod brdom, ovdje je i zimi prijatna klima.

Manastir Ostrog je preko cijele godine najposjećenije svetilište u Crnoj Gori. Posjećuju ga vjernici svih vjera i sa prostora cijele bivše Jugoslavije i iz mnogih drugih zemalja. Poslije Hristovog groba i Svete Gore, manastir Ostrog je treće najposjećenije svetiiište u hrišćanskom svijetu.

Najveći dio hodočasnika moli se svetom Vasiliju da im pomogne u ostvarivanju najvećih životnih želja, prvenstveno radi ozdravljenja. Tradicionalni dan okupljanja vjernika je 12. maj, dan sv. Vasilija, kada se okupima hiljade vjernika na ovom prostoru. Mnogi dolaze pješice, a neki i bosonogi, kako se nekad masovno dolazilo u pohode vječnom domu sv. Vasilija Ostroškog. Na ovo sveto mjesto dolaze i najistaknutije svjetske ličnosti, a ne samo obični vjernici i posjetioci vrijednih kulturnih spomenika.





Za hodočasnike je izgrađeno konačište na prvoj krivini iznad Donjeg manastira. U manastiru Ostrog je u aprilu 1941. godine bilo sakriveno zlato iz trezora Kraljevine Jugoslavije, o čemu je snimljen i film "Zle pare". Ovdje je 1942. godine održana i Skupština crnogorskih predstavnika na kojoj je izabran Glavni narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku. To je bila, u stvari, privremena vlada naroda Crne Gore i Boke, sa sličnim težnjama kao ona iz 1813: borba za oslobođenje od okupatora. Ta težnja je postojala i ostvarivana i u borbi protiv Turaka. Upravo je ovaj manastir bio centar okupljanja Crnogoraca i akcije protiv vojske Otomanske imperije. Napadi Turaka na ovo svetilište, u namjeri da se dokopaju mrtvog tijela svetog Vasilija, odbijeni su u žestokim borbama. Dva puta su ostaci sv. Vasilija morali biti prenošeni na Cetinje iz bojazni da ne padnu u ruke neprijatelju. To se dogodilo i 1853. kada su se veliki vojvoda Mirko Petrović i manja grupa boraca zatvorili u Gornji manastir i branili ga u žestokoj borbi protiv Turaka. Potomci ovih junaka i ostali Crnogorci i Crnogorke znaće da cijene borbu svojih predaka za svako parče opjevane Crne Gore.
 
Sveti Vasilije Ostroski Cudotvorac

(Popovo Polje oko 1610 - manastir Ostrog 1671)

Rodom iz Popova Sela u Hercegovini, od malih nogu bese ispunjen ljubavlju prema Hristu. Kad poodraste, primi monaski cin u trebinjskom manastiru Uspenija Bogorodice. Ubrzo se procu zbog svog podviznickog zivota, pa bi, i mimo svoje volje, izabran za episkopa zahumskog i skenderijskog. Kao arhijerej najpre bio u Tvrdosu, a kad Tvrdos razorise Turci, preseli se u Ostrog, gde se tvrdo podvizavase ogradjujuci stado svoje neprestanim i toplim molitvama. Umro mirno u 16. veku, ostavivsi cele i celebne mosti, neistrulele i cudotvorne do dana danasnjeg. K njegovim mostima priticu mnogi i nalaze isceljenja u najtezim bolsetima. Veliki narodni sabor u Ostrogu biva svake godine o Trojicama. Sveti Vasilije, mitropolit zahumski, osnovao je manastir Ostrog podizanjem gornje, pecinske crkve Sv. Krist 1665. godine. Licnost izuzetnih vrlina, zastitnik naroda, iscjeljitelj i cudotvorac. Njegove mosti nalaze se u manastiru Ostrog, a u njihovu iscjeljiteljsku moc vjeruju ne samo pravoslavci vec i ostali vjernici. Sveti Vasilije Ostroski utkao se u zivot naseg naroda pre svega kao svetitelj i cudotvorac .Njegov znacaj je prema tome na prvom mestu harizmaticki i sa tog aspekta treba prvenstveno proucavati njegovo prisustvo u duhovnom zivotu srpskog naroda u toku protekla tri veka .Njegov pak zemaljski zivot i rad i kao podviznika i kao arhijepeja jedne od najvaznijih oblasti u Peckoj patrijarsiji XVII veka , treba posmatrati u sklopu opstih prilika i stanja Partrijarsije novoga vremena . Samo tako moci ce da se shvati i pravilno oceni njegova licna sudbina, trpljenje i rad na dobru crkve i porobljenog naroda , kao i njegov znacaj u duhovnom zivotu naseg naseg naroda kroz vekove. Sveti Vasilije Ostroski ziveo je i radio u vrlo nemirnom periodu, u vreme sukoba medju drzavama cije su se snage, oruzije i diplomatije ukrstali izmedju srpskog naroda i povlacili ga u tesko vrzino kolo borbe i stradanja. Gotovo za sve vreme mitropolitstva Svetog Vasilija trajao je Kandiski rat (1645-1669) sa svojim strasnim reprekusijama u zivotu naseg naroda zeljnog slobode. Bilo je to vreme hajduka i uskoka , neprestalne nesigurnosti i narodnih migracija. Svetiteljski zivot i neumorni rad Svetog Vasilija, stvorili su mu ogroman ugled medju savremenicima. Narod Crne Gore i Hercegovine postovao ga je kao bozijeg coveka poslanog radi spasenja svoga roda. Cudima kojima je Bog proslavio mosti Svetog Vasilija jos vise su pojacala ovu veru u narodu. Jos od 1678 godine, kada su mosti izvadjene iz zemlje i proglasen bio za svetitelja , poceo je da se praznuje dan kad se upokojio. To je 29.april po starom, odnosno 12.maj po novom kalendaru.

Manastir Ostrog

Visoko iznad Bjelopavlicke ravnice, na njenoj severozapadnoj strani, izmedju Niksica i Danilovgrada, pri jednoj okomitoj strani, nalazi se manastor Ostrog. Iako su prve osnove ovog manastira dali isposnici koi su u ostroskim pesterima nasli pogodno mesto za svoj usamljenicki i podviznicki zivot, njegovim prvim osnivacem s pravom se smatra Sveti Vasilie Ostroski, mitropolit zahumsko-hercegovacki. Kad je pocetkom druge polovine XVII veka dobio na upravu istocno-hercegovacku, Sveti Vasilije se nastanio u Onogostu , danasnjem Niksicu. Zbog svojih asketskih sklonosti nije se zadovoljio zivotom u svojoj novoj udobnoj rezidenciji. Njemu je bila potrebna pustinja i samoca. Pomisljao je da ode u svetu goru koja ga je najvise privlacila, ali kad za to doznadose belopavlici, usrdno ga molise da ostane u zemlju. Svetitelj je popustio narodnoj ljubavi, ali je poceo da trazi pogodno mesto u kome bi mogao da provodi svoj isposnicki zivot . Boraveci u Popima on je slusao o ranijim isposnicima ovoga kraja koji su se odavali anahoretskom zivotu, a narocito o Ostroskom pustinjaku Isaiji, koji je vec tada bio postovan kao svetitelj. Isaija je bio rodom bas iz Popa kraj Niksica, a podvizavao se u pecini u kojoj se danas nalazi gornja crkva u manastiru Ostrogu posvecena Svetom Krstu. Sveti Vasilije je pronasao ovu pecinu i u njoj provodio vreme u postu i molitvi. Ali on se nije mogao odvojiti od naroda i njegovog religioznog-moralnog zivota. Prema kazivanju arhimandrita Nikodima Raicevica, Sveti Vasilije je upravljao eparhjom iz Ostroga petnaest godina. Kako je umro 1671 . godine , znacilo bi da je napustio Niksic i presao u Ostrog oko 1656. godine. Duboko prozet duhom i tradicijama pravoslavnog monarstva, Sveti Vasilije oseca potrebu da sluzi, da bude koristan ne samo sebi , vec i drugima, svom narodu. Zato on nastoji da njegova pecina preraste u manastir, koji bi kao i drugi pravoslavi manastiri bio rasadnik ne samo verskog, vec i celokupnog duhovnog zivota u okolnom narodu. Stoga je poceo da skuplja bratstvo u kojem se poimenice spominje jeromonah Isaija ,"unuk prvog svetog i prepodobnog oca nasega Isaija iz Onogosta, iz sela Popa". Njega je Sveti Vasilije postavio za igumana ovoga manastira cija je crkva Svetog Krsta bila sagradjena 1665 , a dve godine kasnije i zivopisana . Ispod crkvice Svetog Krsta uredio je Sveti Vasilije i crkvu Vavedenja presvete Bogorodice ciji se postanak ne moze tacno datirati .Predanje govori da su je podigli isposnici koji su tu ziveli pre Svetog Vasilija, dok je Vuk Karadzic zapisao po kazivanju ostroskog arhimandrita Nikodima Pancevica da je ovu crkvu sagradio sam Sveti Vasilije. Ona je verovatno zivopisna 1667 godine, kad i gornja crkvica Belog Krsta. U njoj sada pocivaju mosti Svetog Vasilija. Asketsko podvizavanje Svetog Vasilia Ostroskog nije ga odvojilo od njegovog staranja za svoju pastvu i od arhijerejskih duznosti .Naprotiv njegov podvizicki zivot jos vise je razvio narodno postovanje prema njemu .Njega su zaista savremenici dozivljavali kao "zemaljskog andjela i nebeskog coveka",kao izabrani sasud koji preko koga nebo intervenise na zemlji. U toku svog boravka u Ostrogu i izgradnje ovog manastira, sv.Vasilije je od svojih prihoda kupovao zemlju koja je trebalo da bude materijalni osnov za izdrzavanje manastira i njegovog bratstva.
 
Pjesma Svetom Vasiliju Ostroskom Cudotvorcu

Boze silni, Care svih vjekova,
Stite sveti, roda Srbinova;
Istocnice svake premudrosti,
Istocnice vjecite svjetlosti,
koji stvori sv`jetove beskrajne,
ljudskom umu nedostizne tajne.
Tebe c`jela vasiona slavi
i svod neba sv`jetlosni i plavi,
Arhangeli, vojskovodje silne
i sve neba vojske preumilne.
Tebe slave tvojih ruku djela
svaka gora u prirodi cjela,
i izvori bistri, divni, mljecni,
sinje more i talasi rjecni.
Tebe slave crkve i oltari
Stvoritelja velicaju tvari,
Svako bice na zemljinom saru
Sve se klanja tebi, mocnom caru.
Tvoje slave puna su nebesa
Od tvog straha zemlja se potresa.
David pjeva molitve i hvale
Uz psaltire, gusle i kimvale:
Tvojoj slavi, tvojoj velicini,
Boze silni, na plavoj visini,
koji zemlji poeziju dade,
srca ljudska da se njome slade.
Nepristupna nebesna svjetlosti,
Obdari me znanjem i krjeposti
da u slavu pjevam tvoga lika
i svetijeh tvojih ugodnika.
Neka glase gusle javorove
divnu slavu zemlje Srbinove
oltar sveti u ostrosku st`jenu
Tvom svemocnom podignut imenu
Tu, na vrhu ove stjene jake
krst se dize nebu pod oblake,
simbol sveti i spasenje nase
od koga se zli duhovi plase
jer ne mogu gledati mu lice.
Tu je izvor blazene vodice,
Tu je crkva, Bogom osvestana
na temelju cvrstom osnovana,
gdje su mnoge suze ubrisane
i demonske veze raskidane.
Tu se vjecno poju pjesme svete,
uzdisaji k vedrom nebu lete
tu kandilo negasivo sija
tu su mosti svetog Vasilija.
Vjecna luca vjecitoga sjaja
duse vjernih koja s nebom spaja.
U viziji mnogima se javlja
Taj pobornik svetog Pravoslavlja;
Primi teske monaske zav`jete,
rad` ideje uzvisene, svete
On izbori put Bogocovjeka.
To je bilo sedamn`estog v`jeka,
Tih teskijeh i mracnijeh dana
kad vladase sila Otomana,
pistala je od teskih okova,
ponosita zemlja Hercegova;
srpsko nebo tad je tamno bilo,
a sunce se za oblake skrilo.
Al` se nasa zv`jezda ne ugasi
vjera sveta srpsko ime spasi.
Vjera sveta, sa neba poslata
covjecanskom rodu darovata,
da ga vodi putem besmrtnosti
u predjele vjecite svjetlosti,
u predjele Carstva nebeskoga
svjetlom stazom blazenstva vjecnoga,
Da ga vjecnom ljubavlju i mirom
okrijepi krstom i putirom.
Tad sv`jetljahu srpski manastiri
i monasi, duhovni pastiri.
Medju njima monah Vasilije
U Tvrdosu, blizu Travunije,
ciste duse, poboznosti jake,
koja mracne razgoni oblake
primjer bjece casnih svestenika
srpskom rodu i ponos i dika.
A imase mudrosti i dara
vjerni sluga svetoga oltara!
Nadahnucem nebeske visine
branio je hriscanske istine
sa dubokim bogoslovskim znanjem,
cistom vjerom i pozrtvovanjem.
Kasnije je na Cetinju bio
primjerom je svojim svijetlio.
Al` vrijeme protijece skoro
Cetinje je napustiti mor`o
i manastir Crnojevic Iva,
vjeruj brate, istina je ziva;
tu pretrpi uvrede velike
od nekakvog kornicskog vladike
po pitanju papskoga primata
i ideje mnogih unijata.
Pa u pratnji gatackog plemica
kneza Luke Vladisavljevica,
on putuje do Atonske gore,
gdje nebesa sa zemljom govore,
a u mjesto svetih pustinjaka,
gdje se Atos dize put oblaka,
gdje andjeo pisa na kamenu
pjesmu svetu s neba objavljenu.
Najsvetije posjeti oltare
rodu ljudskom bozanstvene dare.
Svojim trudom taj duhovni vodja
Tu podize pirg svetoga Djordja,
u prekrasnom srpskom Hilandaru
Da okrijepi zaduzbinu staru,
zaduzbinu svetitelja Save
Srbinova ponosa i slave,
taj rasadnik, u sred Gore svete,
srpske slave i srpske prosvjete.
Jos posjeti pustinjake svete
prozorljivce, velike askete
podviznike onoga vremena,
nosioce Hristova bremena,
koji zive u pestere hladne
gdje se postom i molitvom slade.
Poslije duga putovanja toga,
vjerni pastir stada Hristovoga,
od peckoga patrijarh Parsija
blagoslova svetoga dobija
i svestene prima insignije
te episkop posta Zaholmije.
Tezak zivot tih dana bijase
od zuluma Cengic Ali-pase:
teski harac od Srba ubira,
a od svakog srpskog manastira
trazi grosa po cetir` hiljade,
jadna raja placat` ne imade.
Iz Tvrdosa, Uspenskoga hrama,
razbjeza se bratsvo po gorama,
Vasilije podje iz Tvrdosa
put malenog grada Onogosta.
Episkopsku prenosi stolicu
kod Niksica, na tvrdu glavicu,
otkud svetom crkve upravljase
i naredbe sv`jetle izdavase
mirjanima i duhovnom kliru
da za vjeru zive i umiru,
da cistotu Pravoslavlja brane
vjere svete samim bogom dane;
pa Svetitelj put Ostroga krenu
i smjesti se pod granitnu st`jenu.
Studen kamen, al` ga vjera grije
i prisustvo toplote Bozije.
U pecini gdje voda izvire
i gdje ljudska zloba ne dopire;
U suncanoj i prozracnoj sferi
gdje su neba otvorene dveri,
danonocno na molitvi bdije
Boga moli sveti Vasilije,
a srce mu puno sveta zara
sa zivijem Bogom razgovara.
Tu udaljen od svjetske sujete
neprestalno cita knjige svete,
knjige svete Bogom nadahnute
koje rajske otvaraju pute.
Vjerom svojom vjernike zadivi
dvadeset ljeta u pecini zivi,
za manastir kupuje imanja
trude svoje sve crkvi poklanja.
A kad prodje punih dvades` ljeta,
predstavi se taj vrli asketa.
Pod svjetloscu nebeskih svjetila,
a angeli zefirskijeh krila
nose dusu rajskog gradjanina
pred prestolje Bozijega Sina;
sav se Ostrog svjetloscu ukrasi.
Kad to cudo vidjese monasi
svi su redom na koljena pali
i Bozije ime proslavljali.
Uz pojanje poboznih pjesama
krenuse se iz svetoga hrama,
sveto t`jelo duhovnog pastira
sahranise blizu manastira.
Sjajni biser zemljica pokriva
sedam ljeta u grobu pociva.
Boze mili, cuda nevidjena,
koja pamti ta ostroska st`jena!
Noc bijase carobna i tiha.
Vjetric lisce na granama njiha,
a mirise i cv`jece i trava
monah jedan snom tvrdijem spava.
Svetac bozji u snu mu se javi
s oreolom cudnijem na glavi,
na ramena pala kosa sjeda
lika sv`jetlog, isposnicka, bl`jeda.
On monahu tiho progovara:
"Ja sam vojnik nebeskoga cara
Nad kim vlasti smrt nikad ne ima.
Ovo reci braci monasima:
Neka oni krenu do Ostroga
i da plocu skinu s groba moga,
moje t`jelo u crkvi postave
i uz pjesmu Gospoda proslave."
Dok to rece, na nebo se vinu,
istom sunce od istoka sinu.
Oko groba svestenici stali
i grob sveti bjehu otkopali.
Divan miris razl`jeze se svuda
Zanijemise od straha i cuda.
Kad vidjese svetiteljsko t`jelo
kako bjese u grobnici c`jelo
Kao biser usred mora plava,
Izgledase k`o da svetac spava.
Tu citase velika bdenija
s puno vjere a i poklonjenja.
Pa drveni civot napravise
sveto t`jelo u crkvu stavise
od kojega sva crkva mirise.
Tu se mnogi ljudi okupise.
A to tjelo pred svetim oltarom
Bog ovjenca cudotvornim darom:
Umobolni tu zdravi postaju,
sl`jepima se oci otvaraju,
hromi hode, a n`jemi divane
glas se zacu na sve cetir` strane.
Boze mili, velikoga cuda
kad covjeka dovedose luda!
Pjenu baca, urlice i rida,
a zubima meso s ruku kida.
Na ruke mu okov gvozdja ljuta
sa konopcem vezan vise puta.
I dok cvot svestenik otvara,
bolesnik se na zemlju obara
pa san teski na oci mu pade
a u sanu muciti se stade.
Posle muka u toj ljutoj stravi
na licu mu blag se osmjeh javi.
Iza sna se preporodjen dize
i molitve Gospodu uzdize.
I proslavlja svetog Vasilija,
pred civotom do zemlje se svija.
Zdrav i cio svome domu krene,
a ostavlja verige gvozdene
kao spomen iscjeljenja svoga
Molitvama sveca ostroskoga.
Nizali se mjeseci i ljeta
Ostrog mnogo posjecase sv`jeta,
mnogi ovdje dobi iscjeljenja
oslobodjen od raznih mucenja
kod svetoga ostroskoga hrama,
kao negda banja Siloama.
Zbor veliki bjese jednog dana
tu je bilo sv`jeta sa svih strana.
Jedna majka donijela d`jete
A pod lozom vise crkve svete
D`jete spusti, a na st`jenu sjede
I sa drustvom razgovor povede.
Dokle neko iz mase povika:
"Eno pade d`jete i besika!"
A sa tako velike visine...
Majka vrisnu: "Jao, mili sine!"
Pozurise gdje je ono palo,
Al` gle cuda - zivo d`jete malo,
od potresa povr`jedjeno nije,
gle kako se umiljato smije!
Kad to vidje majka prestravljena,
Ona pade zemlji na koljena
Sa suzama proslavljase Boga,
i vladiku Sveca ostroskoga.
Hiljadama odjeknu glasova:
"Slava tebi, Care svih vjekova!"
A uzvik se kao himna vije:
"Slava tebi, sveti Vasilije!"
Ti cudesnom tvojom silom smete
Sve dusmane nase vjere svete.
Ti pomoze i vojvodi Mirku,
Da se cvrsto drzi na braniku,
Srpske slave i srpskog imena.
Pjevat` se se na vjecna vremena
Kako turske cete prestravljene
Slomise se niz ostroske st`jene.
Al` ko moze zvjezde prebrojiti
Ko l` cudesa redom nabrojiti
Pred zivotom ostroskog vladike
Tajne neba cudne i velike.
Tek misao ponekad se vine
u bezmjerne nebeske visine,
Al` ne moze dosegnuti gore
Tajni Bozjih da ispita more.
Molimo te, sveti Vasilije,
Sacuvaj nam nase najmilije,
Na put vjere izvedi nas pravi
Da se svuda Bozje ime slavi.

Jeromonah Georgije Mirkovic
 
Molitva Svetom Vasiliju Ostroskom Cudotvorcu

Pomozi mi Boze
jer niko ne moze
odstraniti muke
sto me jako gloze.
Muke koje jesu
od grehova tela
sto su mojoj dusi
dala strasna dela.
Pomozi mi Slavni
da odagnam grehe
i odstrani pute
sto vode u pehe.
Odagnaj iz srca
svu tamu i tugu
i spoji sa Tobom
tu predivnu dugu.
Odagnaj iz duse
sve okove mraka
ucini da hodim
krotko i bez straha.
Ucvrsti mi veru
i ispravi obraz
Da u vodi bistroj
vidim Hristov odraz.
Da u njemu hodim
cvrsto i bez muke
i da sve od sebe
dam njemu u ruke.
Zivot da pozivim
uz duha svetoga
i nikad niko
na me digne roga.
Za bolesnu decu
Svetitelju blagi
sto stojis na nebu
molitvama svetim
sto pomazu svima
pomozi i spasi
slavom sto te krasi.
Bozji ugodinice
Sveti Vasilije
Ostrog jos predaje
cudotvorstvo tvoje
molim ti se spasi
milo cedo moje.
Dete sto je bolno
od bolesti jake
sto mu zdravlje srusi
u krevet obrusi.
Kao majka svaka
ispovedam grehe
bezakonja svoja
gresna dusa moja.
U ljude se nadam
no nadanje lazno
kada snadje muka
ni od koga ruka.
Kajem se i tugom
obavijem srce
stojim nad nemoci
nema ko pomoci.
Pomozi Ostroski
Sveti Vasilije
neka moje dete
iz ruke ti pije.
Jer ruka je tvoja
Bozjom silom puna
oterace bolest
i zdravlje doneti
Bozji ugodince
Vasilije Sveti.
 
Sveti Vasilije Ostroski Cudotvorac

(Popovo Polje oko 1610 - manastir Ostrog 1671)

Rodom iz Popova Sela u Hercegovini, od malih nogu bese ispunjen ljubavlju prema Hristu. Kad poodraste, primi monaski cin u trebinjskom manastiru Uspenija Bogorodice. Ubrzo se procu zbog svog podviznickog zivota, pa bi, i mimo svoje volje, izabran za episkopa zahumskog i skenderijskog. Kao arhijerej najpre bio u Tvrdosu, a kad Tvrdos razorise Turci, preseli se u Ostrog, gde se tvrdo podvizavase ogradjujuci stado svoje neprestanim i toplim molitvama. Umro mirno u 16. veku, ostavivsi cele i celebne mosti, neistrulele i cudotvorne do dana danasnjeg. K njegovim mostima priticu mnogi i nalaze isceljenja u najtezim bolsetima. Veliki narodni sabor u Ostrogu biva svake godine o Trojicama. Sveti Vasilije, mitropolit zahumski, osnovao je manastir Ostrog podizanjem gornje, pecinske crkve Sv. Krist 1665. godine. Licnost izuzetnih vrlina, zastitnik naroda, iscjeljitelj i cudotvorac. Njegove mosti nalaze se u manastiru Ostrog, a u njihovu iscjeljiteljsku moc vjeruju ne samo pravoslavci vec i ostali vjernici. Sveti Vasilije Ostroski utkao se u zivot naseg naroda pre svega kao svetitelj i cudotvorac .Njegov znacaj je prema tome na prvom mestu harizmaticki i sa tog aspekta treba prvenstveno proucavati njegovo prisustvo u duhovnom zivotu srpskog naroda u toku protekla tri veka .Njegov pak zemaljski zivot i rad i kao podviznika i kao arhijepeja jedne od najvaznijih oblasti u Peckoj patrijarsiji XVII veka , treba posmatrati u sklopu opstih prilika i stanja Partrijarsije novoga vremena . Samo tako moci ce da se shvati i pravilno oceni njegova licna sudbina, trpljenje i rad na dobru crkve i porobljenog naroda , kao i njegov znacaj u duhovnom zivotu naseg naseg naroda kroz vekove. Sveti Vasilije Ostroski ziveo je i radio u vrlo nemirnom periodu, u vreme sukoba medju drzavama cije su se snage, oruzije i diplomatije ukrstali izmedju srpskog naroda i povlacili ga u tesko vrzino kolo borbe i stradanja. Gotovo za sve vreme mitropolitstva Svetog Vasilija trajao je Kandiski rat (1645-1669) sa svojim strasnim reprekusijama u zivotu naseg naroda zeljnog slobode. Bilo je to vreme hajduka i uskoka , neprestalne nesigurnosti i narodnih migracija. Svetiteljski zivot i neumorni rad Svetog Vasilija, stvorili su mu ogroman ugled medju savremenicima. Narod Crne Gore i Hercegovine postovao ga je kao bozijeg coveka poslanog radi spasenja svoga roda. Cudima kojima je Bog proslavio mosti Svetog Vasilija jos vise su pojacala ovu veru u narodu. Jos od 1678 godine, kada su mosti izvadjene iz zemlje i proglasen bio za svetitelja , poceo je da se praznuje dan kad se upokojio. To je 29.april po starom, odnosno 12.maj po novom kalendaru.
 
Manastir MORAČA

5w9jyp.jpg


Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevekovnih spomenika na teritoriji Republike Crne Gore. Podignut je na desnoj obali Morače, u proširenom delu kanjona, na prirodnoj zaravni slikovitog pejzaža.

2uft8nd.jpg


Morački hram je podigao 1252. godine Stefan, sin kralja Vukana a unuk Nemanjin, što se spominje u natpisu na nadvratniku zapadnog portala. To je bilo za vreme vladavine Uroša I.

n8ion.jpg


Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, (na slici iznad) male crkve Svetoga Nikole i zgrada konaka. Porta manastira opasana je visokim zidom sa dve kapije.

Saborna crkva je velika jednobrodna građevina građena u stilu raških crkava, sa polukružnom apsidom, bočnim pevnicama i kupolom i, za razliku od crkava građenih u primorskom stilu, zidovi su joj omalterisani. Uz naos je sagrađena prostrana priprata.

Glavni portal je urađen u romaničkom stilu.
illkid.jpg

2r7u1ic.jpg


Pored arhitekture, posebnu znamenitost manastira Morača predstavlja njegov živopis.

2db33ft.jpg

2557ymc.jpg


Od prvobitnog slikarstva iz 13. veka sačuvan je samo manji deo u đakonikonu, gde se monumentalnošću i snagom izraza izdvaja 11 kompozicija iz života proroka Ilije.
1zyd84p.jpg

Gavran hrani Proroka Iliju

2ufc30y.jpg

Jedinstvena slika - Isus sa plavim očima!

2432u5t.jpg

U priprati. Živopis je oslikan u obnovi manastira 1578, 70 godina posle spaljivanja.

Ostali deo živopisa stradao je u prvoj polovini 16. veka kada su manastir opustošili Turci i odneli olovni krov.

20qbamw.jpg

Krst nad ikonostasom rezan je i slikan od 1596. do 1607.
Iz kubeta visi veliko Bogorodičino kolo (luster) ispod koga su se stranke u sporovima zaklinjale kada nije bilo drugog načina da se utvrdi istina.
Amvon (kružni ornament na podu - mesto na kome sveštenici stoje) je jedna od znamenitosti.

snhyra.jpg

*Krasna vrata* su ukrašena slonovačom i sedefom.

Prema zabeleženom predanju je manastir spaljen 1505. i bio pust sve do 1565. ili 1570. godine kada je obnovljen, pod patronatom igumana Tome i Vukića Vučetića. Ukrašavanje se nastavlja do kraja 16. veka i tokom 17. veka.

U 16-17. veku u manastiru je bilo preko 100 monaha.

Morača je imala značajnu ulogu upravo u 17. veku, pogotovo kada je patrijarh Jovan 1608. godine ovde organizovao sabor narodnih prvaka, a u ovom manastiru je 1648. godine izabran patrijarh Gavrilo (Rajić) za naslednika patrijarha Pajsija.
Manastir Morača je imao, pored velikog duhovnog, i veliki politički značaj za Srbe, naročito u 16. i 17. veku.
Iz Morače je inicirano više ustanaka za oslobođenje od Turaka (u Banatu, u Klisu, oko Peći i u Crnoj Gori).
Održano je i nekoliko značajnih sabora.

Poslednji turski napad na manastir se desio 11. juna 1877. godine, kada je iguman Mitrofan Ban lično predvodio bataljon koji je odbranio manastir.

ncywb9.jpg

fogg20.jpg

Crkva Svetog Nikole je starija od velike.

Današnji izgled manastira potiče iz 1935. godine kada je učinjena znatna restauracija.
Manastir Morača se nalazi na polovini puta Kolašin - Podgorica.
 
Cetinjski manastir

Kamen na kamenu. Možda se tako najtačnije može opisati Cetinjski manastir. I kamen postaje grad antigradom monaškog življenja. I oba zajedno, i grad, prizvan Jerusalimu i antigrad prizvan spasenju, postaju jedno pod kupolom cetinjskih jutara. Ivan Crnojević 1484. godine ustanovi ovdje manastir po opštežiteljnom ustavu Svetih Otaca Crkve. Njegov blagoslov i danas primaju cetinjski monasi.

Manastir Rođenja Presvete Bogorodice pod vječnim je pokroviteljstvom Prisnodjeve. Njegovi ostali pokrovitelji kroz vjekove se pridodaju privučeni sveosvećujućom silom blagodati Božije. Pridodaju se, ali ih i svetinja rađa, isklesavši ih na kamenu podvižničkog življenja. Sveti Petar Cetinjski je jedan od njih. Drugi je Sveti Vasilije Ostroški. Jedno vrijeme on bješe đakon u ovom Manastiru. Budući čudotvorac tada se projavi i prvim čudom - nevino dijete progovori da potvrdi nevinost svetitelja, nijemo budući u utrobi, da zaštiti nijemog pred klevetnicima

Čitavih dvjesta godina manastir Ivan-bega znao je samo za mirisna jutra širokog cetinjskog polja, rani poj ptica, klepala i zvona. Vrijeme i prostor, osmišljeni silaskom Nadvremenoga i Neograničenoga - Hrista Gospoda - u Svetoj Liturgiji u zenicu ljudskog postojanja, i odatle preobražavani počeli su kao mnogo plodno tlo da donose duhovne ljiljane. Jedan od njih bješe "Oktoih" - prva štampana knjiga za srpske oči. Zasadi ga inok Makarije "ot Černija Gori", potonji iguman carske lavre Hilandarske. Usnuvši u Svetoj gori, on ne počinu dok od Crne Gore ne poče da oblikuje Svetu.

U praskozorje trećega vijeka svoga postojanja, 1692. godine, antigrad manastirski postrada od zlobe zemaljske. Sulejman-paša ga potpuno razruši, sabivši ga u temelje, do danas vidive; da temelji budu čvršći, da stradanjem manastir pusti dublje korijene, kao drvo šibano vjetrom što se sve dublje i dublje u zemlju spušta. A neki kažu i da se vaznio na Nebo, jer pored svih proučavanja v istraživanja niko ne zna kako je tačno izgledao. Samo se zna da je bio "mali, ali prelijepi manastir Bogorodice".

A Ivanov dvor za nepristrašće zemaljskom i okretanje nebeskom bi nagrađen - jer on, umjesto zemaljskog blaga sačuva krunu Nemanjića i blago nad blagima - epitrahilj svetoga Save, koje patrijarh Arsenije Čarnojević, i sam Cetinjanin, ostavi pred polazak na Veliku seobu - bi nagrađen, jer se na njegovim temeljima sazida nov manastir. Vladika Danilo ga ukrasi i crkvom i arkadama, učestalim kao da pozivaju na učestalu i neprestanu molitvu - Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj nas.

Rodonačelnik svetolikosti naše, Sava, pobježe kao dijete u tuđu zemlju da nađe Boga. I kada ga susrete licem k Licu vrati se da plamenom lica svoga upali plamen u otačastvu. A Svetom Petru Cetinjskom bi određen teži zadatak: da u samome sebi nađe taj plamen i da ga prenese znajući kakva ga plata čeka za prorokovanje u sopstvenoj kući. Plamen bi prihvaćen ali plamenonosac doživje mnoge teške trenutke.

Pravoslavni manastiri su oduvjek bili košnice. Košnice slovesnih bogoljubivih pčelica koje u dvigu za nebeskim ne ostavljaju zemaljsko trudoljublje, u njemu samom, čak pronalazeći klicu uzdizanja. Zato manastirske zgrade liče na pčelinje saće. Ćelija se nadovezuje na ćeliju, niče jedna na drugoj i jedna kraj druge bez nekog utvrđenog reda, a opet na kraju sve biva blagoobrazno i diviš se skladnosti građevine. I na Cetinjskom manastiru svaki naraštaj ostavlja svoj pečat. Arkade i pirg doda vladika Danilo, isposničku keliju sveti Petar, konake Njegoš i patrijarh Gavrilo Dožić, a sve trudom i ljubavlju preobraženo stapa u cijelinu zmijoliko pruženu podlovćenskim kršem. Radost za oko i da dušu blagorodi.

Veoma je važno za Cetinjski manastir da su za njega od samog početka vezani arhijereji - episkopi i mitropoliti. Tako je aktivnost u njemu oduvjek bila zapečaćena blagoslovom. Kada su potrebe nalagale onda se njihovo episkopsko služenje širilo i na državu koja je time poprimala teokratske osobine. Kada je bilo potrebe jahali su konje i vodili vojsku. A pri svemu tome oni su se prije, i iznad svega, bavili Jedinim na potrebu - Hristom Gospodom; sve ostalo je iz toga izviralo.

Crna Gora posjeduje neki unutarnji sjaj. Možda baš zato u njoj nema mnogo spoljašnjeg sjaja. Ukoliko ga ima, on se prinosi svetinji. Kada dođete u riznicu Cetinjskog manastira i pred vama zasijaju zlatotkane odežde i zlatni i srebrni putiri, onda shvatite da je ono najskupocjenije prinijeto Bogu na dar. Ali je prinijeto kao žrtva žarom tog unutarnjeg sjaja koji odsjaj sunca na kamenu i u bistrotečnoj vodi u slobodi više cijeni nego bljesak platine.

Naša obitelj ima nekoliko nebeskih zastupnika - njihove mošti nalaze se pod svodovima manastira. Ruka svetog Jovana Krstitelja, koja je krstila Hrista u Jordanu i danas blagosilja one koji se pred njom krštavaju i sve one koji, poklonivši joj se, napajaju duše svoje živonosnim vodama blagočešća. Pružena ka čestici Časnog Krsta, na kome je Gospod raspet, kao da i danas govori: "Gle, Jagnje Božije koji uzima grijeh svijeta".

Krst je put hrišćana, a svjedočenje Hrista i stradanje - njegovo ostvarivanje. Svi zastupnici naše obitelji su mučenici - čak i Sveti Petar Cetinjski, čije je svakodnevno mučeništvo zamijenilo mučeništvo krvlju. Njegovim stopama osvećen je svaki kamen manastira.

Mošti svetog Teodora Stratilata stare su 1600 godina. Iz prvih vjekova je i lobanja svete Fevronije, golubice jače od orla neznabožne Rimske imperije. Svojom drevnošću oni vode na ishodišta Pravoslavne vjere i ukorijenjuju naše obeskorijenjeno pokoljenje u rumena jutra ranog hrišćanstva. Neprekinuti niz svetitelja-mučenika obasjava i naše dane - preko čestica moštiju Novomučenika Srpskih iz Ržanog Dola, postradalih i za života i po smrti - spaljivanjem moštiju - i preko spomena Sveštenomučenika Joanikija, mitropolita Crnogorsko-primorskog, kome je i grob skriven. U molitve svih njih cetinjski monasi polažu svoje nade.

Za monaha je manastir središte vasione. On je - jasle u kojima se rađa, kolijevka u kojoj se povija, blago-sjenolisno drvo pod kojim sjedi i sa koga mu pada jabuka u krilo. Od tog istog drveta on pravi i krst na kome biva raspet.

U manastiru monasi opipljivo doživljavaju tajnu Vaskrsenja.

Vaskrsenje je mjerilo kojim se u monaškom životu sve mjeri - ono ulazi u svaku poru života i sobom je osvećuje - gradnju i sadnju, izlazak sunca i pozdrav pri susretu. Gledati manastirske građevine, a ne vidjeti u njima upisanu tajnu Vaskrsenja, znači ne vidjeti ih uopšte. Pogruzivši se u tu tajnu, monah i svaki čovjek, može osjetiti i u šumu lišća i u cvrkutu ptica, da je smrt pobijeđena.

Oaza u pustinji urbane civilizacije, Cetinjski manastir pruža dobrodošlicu poklonicima, blagodaću svetih moštiju i gostoljubivom srdačnošću monaha, mirisom drevnosti i radošću Vijeka koji dolazi.
 
jedište crnogorskih mitropolita u poslednjih 500 godina. Zadužbina Ivana Crnojevića, gospodara Zete (kraj XV v.).

Stari manastir podigao je Ivan Crnojević 1484. g. a srušen je 1692. g. pri upadu Sulejmana Bušatlije na Cetinje.

Obnovljen od strane mitropolita Danila Petrovića početkom XVIII v. Tada je novi manastir podignut na mjestu dvora Ivana Crnojevića, pri čemu su sa starog zdanja prenešeni ktitorski natpis koji se nalazi iznad ulaznih vrata hrama i grb Crnojevića uzidan u spoljnu stranu oltarske apside.

U manastirskom hramu Roždestva Presvete Bogorodice čuvaju se:

* ruka Sv.Jovana Krstitelja
* mošti Sv. Petra Cetinjskog
* čestica Časnog Krsta Gospodnjeg
petar_cetinjski1.jpg
 
MIHOLJSKA PREVLAKA


Михољска Превлака - Острво Св. Арханђел Михаило – или у скорије време Острво Цвијећа - је прво од три острва у јединственом низу острва у Тиватском заливу Боке Которске, познатијих као кртољски архипелаг. Ово острво се после пет метара широког и плитког мореуза надовезује на полуострво Брда. Стотинак метара даље је шкољ Страдиоти или острво Св. Марка, а још толико је удаљено Богородичино острво, Оток или Госпа од Милости.

На овај део залива простирала се метохија манастира светог архангела Михаила. Ове области подно Ловћена, окупљене око манастира, прастаро су српско упориште. Источна страна Боке Которске (од рта Оштра до Пераста) била је дио Травуније, односно Херцеговине, а град Котор са Боком Которском и Грбљем, у средњем веку познат као "краљевски град", био је посебна област са дворцима српских владара. Михољска Превлака је именована по манастиру светог архангела Михаила, данас у рушевинама, који је свети Сава Немањић 1219. установио као седиште Зетске епископије.Дуго времена језгро Михољског збора је била Михољска превлака.

На Михољској Превлаци се налази црква Св. Троијце. То је једнобродна грађевина са полукружном апсидом и троделним звоником на преслицу. На западној фасади, изнад портала налази се розета, а испод ње фрагменти пластике. Саградила је 1883. године Катарина Властелиновић.

ostaci starog manastira sv.arhangela mihaila (čiji je praznik sutra, hvala Bogu):



crkvica na ostrvu, posvećena sv. trojici:





 
Poslednja izmena:
Манастир светог Пантелејмона у селу Горњи Нерези






Манастир светог Пантелејмона Нерези


Манастир светог Пантелејмона Нерези је стара византијска црква из средине XII века која се налази у селу Горњи Нерези, недалеко од Скопља.Према ктиторском натпису на грчком језику који се налази изнад улаза у манастирску цркву, види се да ју је подигао 1164.године,рођак тадашњег византијског цара Манојла I Комнина (11431180), Алексије Анђел (Комнин)[1].Помиње се 1300.године у повељи краља Милутина (12821321) којим се он потврђује као метох манастира светог Ђорђа на Серави. Сама црква има основу основу уписаног крста са припратом, четири мања кубета у угловима цркве и једним већим изнад средишњег дела цркве, по чему подсећа на манастирске цркве у Старом Нагоричану и Матејићу[2]. Значајна је по аутентичним фрескама из XII века које представљају један од најзначајнијих приказа византијске уметности и најбољи приказ епохе византијског сликарства под Комнинимаhttp://sr.wikipedia.org/sr-ec/Нерез...F.D1.80.D0.BE.D1.81.D0.BF.D0.B5.D0.BA.D1.82-1. Поред њих, у манастирској цркви се налазе и оне рађене у XVI века после земљотреса из 1555. године и XIX века.


Најзначајније фреске








http://sr.wikipedia.org/sr-ec/Слика:Meister_von_Nerezi_001.jpg

Оплакивање Христа (XII век)




Живопис у цркви је најјочуванији у наосу,док се најстарије и најзначајније фреске налазе у самом броду и олтарском делу].Једна од занимљивости живописа је и представа руског светитеља светог Јакова који је био ростовски епископ и који је канонизован 1549.године[1].
Најзначајније фреске из XII века века су:

  • Оплакивање Христа
  • Скидање са крста
  • Преображење
  • Сретење
Фреске карактеришу одмереност у приказу ликова и покрета и хармонија боја,као и специфичне одлике које се јављају при приказивању људи којима су дати живи и реалистични ликови са пуним изразом и покретом.На фресци Оплакивање Христа се јавља један од првих покушаја да се уведе реализам у фрескосликарство приказом нежности и материнства кроз став Богородице и њен пољубац.Велико уметничко достигнуће аутора фресака потврђује и композиција Скидање са крста на којој је изванредно приказан бол мајке за изгубљеним сином.



[FONT=Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif]Скидање са крста
Нерези, 1164.г

[/FONT]


nerezi02.jpg
 
MANASTIR OSTROG

Na petnaestak kilometara od Danilovgrada u smjeru Nikšića nalaze se Bogetići, gdje se desno skreće za manastir Ostrog, najveću svetinju hrišćana iz Crne Gore i sa prostora zemalja bivše Jugoslavije. Kad se spomene Ostrog, eto odmah asocijacije na mjesto gdje se događaju čuda, gdje mnogi teški bolesnici traže i nalaze duševni lijek svom tijelu, koje ubrzo postaje i fizički zdravo. O manastiru Ostrog mogu se čuti gotovo nevjerovatne priče.

Pribijen uz ogromnu kamenu gromadu brda Ostrog, gore iznad Bjelopavlićke ravnice, Manastir impresivno djeluje na svakog ko skrene pogled prema njemu. A kad se nađete pred ulazom u ovo svetilište i pogledate u dolinu Zete, pred vama će se ukazati slika raskošne prirode, a u njenom središtu zelenilom obrasla krivudava rijeka. Ulazeći u areal Manastira, nakon 8 km krivudavog brdskog puta od Bogetića, stiže se na zaravan na kome se nalaze prodavnice suvenira i nekoliko restorana i kafe barova, a nešto dalje i Donji manastir Ostrog. Gornji manastir je visoko u brdu (900 m/m) i dijelom zavučen u pećinu. Do njega vodi vrlo strmi put sa dvadesetak oštrih krivina, koji prolazi kroz šumu sa pješačkim prečicama.

Manastir je osnovao mitropolit zahumsko-hercegovački Vasilije Jovanović 1656. godine, i u njemu živio do svoje smrti, 1671. godine. Zbog svojih zasluga za života i očuvanosti tijela poslije smrti dugi niz godina, proglašen je za sveca sa imenom sv. Vasilije Ostroški.



U Gornjem manastiru su smještene dvije neobične pećinske crkvice - Vavedenja Bogorodice i Svetog krsta. U crkvici Vavedenja smješten je ćivot sv. Vasilija, koji je poslije smrti prozvan Čudotvorcem. Obje crkvice su živopisane lijepim freskama koje su nedovoljno vidljive zbog čađi i slabog osvjetljenja. Od ulaznih vrata u Gornji manastir do gornje crkvice treba preći 77 stepenica.Zanimljivo je istaći da je sv. Vasilije za života iz vlastitih sredstava obnovio staru, Vavedenjsku crkvu i kupio komad obradive zemlje, da bi kaluđeri mogli obezbijediti osnovne prehrambene namirnice. Donji manastir je podignut 1820. godine na nadmorskoj visini 800 metara. Na ulazu u ovaj manastir nalazi se crkva Sv. Trojice iz 1824. godine. Kako su oba manastira zavučeni pod brdom, ovdje je i zimi prijatna klima.

Manastir Ostrog je preko cijele godine najposjećenije svetilište u Crnoj Gori. Posjećuju ga vjernici svih vjera i sa prostora cijele bivše Jugoslavije i iz mnogih drugih zemalja. Poslije Hristovog groba i Svete Gore, manastir Ostrog je treće najposjećenije svetiiište u hrišćanskom svijetu.

Najveći dio hodočasnika moli se svetom Vasiliju da im pomogne u ostvarivanju najvećih životnih želja, prvenstveno radi ozdravljenja. Tradicionalni dan okupljanja vjernika je 12. maj, dan sv. Vasilija, kada se okupima hiljade vjernika na ovom prostoru. Mnogi dolaze pješice, a neki i bosonogi, kako se nekad masovno dolazilo u pohode vječnom domu sv. Vasilija Ostroškog. Na ovo sveto mjesto dolaze i najistaknutije svjetske ličnosti, a ne samo obični vjernici i posjetioci vrijednih kulturnih spomenika.





Za hodočasnike je izgrađeno konačište na prvoj krivini iznad Donjeg manastira. U manastiru Ostrog je u aprilu 1941. godine bilo sakriveno zlato iz trezora Kraljevine Jugoslavije, o čemu je snimljen i film "Zle pare". Ovdje je 1942. godine održana i Skupština crnogorskih predstavnika na kojoj je izabran Glavni narodnooslobodilački odbor za Crnu Goru i Boku. To je bila, u stvari, privremena vlada naroda Crne Gore i Boke, sa sličnim težnjama kao ona iz 1813: borba za oslobođenje od okupatora. Ta težnja je postojala i ostvarivana i u borbi protiv Turaka. Upravo je ovaj manastir bio centar okupljanja Crnogoraca i akcije protiv vojske Otomanske imperije. Napadi Turaka na ovo svetilište, u namjeri da se dokopaju mrtvog tijela svetog Vasilija, odbijeni su u žestokim borbama. Dva puta su ostaci sv. Vasilija morali biti prenošeni na Cetinje iz bojazni da ne padnu u ruke neprijatelju. To se dogodilo i 1853. kada su se veliki vojvoda Mirko Petrović i manja grupa boraca zatvorili u Gornji manastir i branili ga u žestokoj borbi protiv Turaka. Potomci ovih junaka i ostali Crnogorci i Crnogorke znaće da cijene borbu svojih predaka za svako parče opjevane Crne Gore.
Valjda je to crnogorski manastir u Crnoj Gori. Sasvim sigurno nije Srpski.
 
Sveti Vasilije Ostroski Cudotvorac

(Popovo Polje oko 1610 - manastir Ostrog 1671)

Rodom iz Popova Sela u Hercegovini, od malih nogu bese ispunjen ljubavlju prema Hristu. Kad poodraste, primi monaski cin u trebinjskom manastiru Uspenija Bogorodice. Ubrzo se procu zbog svog podviznickog zivota, pa bi, i mimo svoje volje, izabran za episkopa zahumskog i skenderijskog. Kao arhijerej najpre bio u Tvrdosu, a kad Tvrdos razorise Turci, preseli se u Ostrog, gde se tvrdo podvizavase ogradjujuci stado svoje neprestanim i toplim molitvama. Umro mirno u 16. veku, ostavivsi cele i celebne mosti, neistrulele i cudotvorne do dana danasnjeg. K njegovim mostima priticu mnogi i nalaze isceljenja u najtezim bolsetima. Veliki narodni sabor u Ostrogu biva svake godine o Trojicama. Sveti Vasilije, mitropolit zahumski, osnovao je manastir Ostrog podizanjem gornje, pecinske crkve Sv. Krist 1665. godine. Licnost izuzetnih vrlina, zastitnik naroda, iscjeljitelj i cudotvorac. Njegove mosti nalaze se u manastiru Ostrog, a u njihovu iscjeljiteljsku moc vjeruju ne samo pravoslavci vec i ostali vjernici. Sveti Vasilije Ostroski utkao se u zivot naseg naroda pre svega kao svetitelj i cudotvorac .Njegov znacaj je prema tome na prvom mestu harizmaticki i sa tog aspekta treba prvenstveno proucavati njegovo prisustvo u duhovnom zivotu srpskog naroda u toku protekla tri veka .Njegov pak zemaljski zivot i rad i kao podviznika i kao arhijepeja jedne od najvaznijih oblasti u Peckoj patrijarsiji XVII veka , treba posmatrati u sklopu opstih prilika i stanja Partrijarsije novoga vremena . Samo tako moci ce da se shvati i pravilno oceni njegova licna sudbina, trpljenje i rad na dobru crkve i porobljenog naroda , kao i njegov znacaj u duhovnom zivotu naseg naseg naroda kroz vekove. Sveti Vasilije Ostroski ziveo je i radio u vrlo nemirnom periodu, u vreme sukoba medju drzavama cije su se snage, oruzije i diplomatije ukrstali izmedju srpskog naroda i povlacili ga u tesko vrzino kolo borbe i stradanja. Gotovo za sve vreme mitropolitstva Svetog Vasilija trajao je Kandiski rat (1645-1669) sa svojim strasnim reprekusijama u zivotu naseg naroda zeljnog slobode. Bilo je to vreme hajduka i uskoka , neprestalne nesigurnosti i narodnih migracija. Svetiteljski zivot i neumorni rad Svetog Vasilija, stvorili su mu ogroman ugled medju savremenicima. Narod Crne Gore i Hercegovine postovao ga je kao bozijeg coveka poslanog radi spasenja svoga roda. Cudima kojima je Bog proslavio mosti Svetog Vasilija jos vise su pojacala ovu veru u narodu. Jos od 1678 godine, kada su mosti izvadjene iz zemlje i proglasen bio za svetitelja , poceo je da se praznuje dan kad se upokojio. To je 29.april po starom, odnosno 12.maj po novom kalendaru.

Manastir Ostrog

Visoko iznad Bjelopavlicke ravnice, na njenoj severozapadnoj strani, izmedju Niksica i Danilovgrada, pri jednoj okomitoj strani, nalazi se manastor Ostrog. Iako su prve osnove ovog manastira dali isposnici koi su u ostroskim pesterima nasli pogodno mesto za svoj usamljenicki i podviznicki zivot, njegovim prvim osnivacem s pravom se smatra Sveti Vasilie Ostroski, mitropolit zahumsko-hercegovacki. Kad je pocetkom druge polovine XVII veka dobio na upravu istocno-hercegovacku, Sveti Vasilije se nastanio u Onogostu , danasnjem Niksicu. Zbog svojih asketskih sklonosti nije se zadovoljio zivotom u svojoj novoj udobnoj rezidenciji. Njemu je bila potrebna pustinja i samoca. Pomisljao je da ode u svetu goru koja ga je najvise privlacila, ali kad za to doznadose belopavlici, usrdno ga molise da ostane u zemlju. Svetitelj je popustio narodnoj ljubavi, ali je poceo da trazi pogodno mesto u kome bi mogao da provodi svoj isposnicki zivot . Boraveci u Popima on je slusao o ranijim isposnicima ovoga kraja koji su se odavali anahoretskom zivotu, a narocito o Ostroskom pustinjaku Isaiji, koji je vec tada bio postovan kao svetitelj. Isaija je bio rodom bas iz Popa kraj Niksica, a podvizavao se u pecini u kojoj se danas nalazi gornja crkva u manastiru Ostrogu posvecena Svetom Krstu. Sveti Vasilije je pronasao ovu pecinu i u njoj provodio vreme u postu i molitvi. Ali on se nije mogao odvojiti od naroda i njegovog religioznog-moralnog zivota. Prema kazivanju arhimandrita Nikodima Raicevica, Sveti Vasilije je upravljao eparhjom iz Ostroga petnaest godina. Kako je umro 1671 . godine , znacilo bi da je napustio Niksic i presao u Ostrog oko 1656. godine. Duboko prozet duhom i tradicijama pravoslavnog monarstva, Sveti Vasilije oseca potrebu da sluzi, da bude koristan ne samo sebi , vec i drugima, svom narodu. Zato on nastoji da njegova pecina preraste u manastir, koji bi kao i drugi pravoslavi manastiri bio rasadnik ne samo verskog, vec i celokupnog duhovnog zivota u okolnom narodu. Stoga je poceo da skuplja bratstvo u kojem se poimenice spominje jeromonah Isaija ,"unuk prvog svetog i prepodobnog oca nasega Isaija iz Onogosta, iz sela Popa". Njega je Sveti Vasilije postavio za igumana ovoga manastira cija je crkva Svetog Krsta bila sagradjena 1665 , a dve godine kasnije i zivopisana . Ispod crkvice Svetog Krsta uredio je Sveti Vasilije i crkvu Vavedenja presvete Bogorodice ciji se postanak ne moze tacno datirati .Predanje govori da su je podigli isposnici koji su tu ziveli pre Svetog Vasilija, dok je Vuk Karadzic zapisao po kazivanju ostroskog arhimandrita Nikodima Pancevica da je ovu crkvu sagradio sam Sveti Vasilije. Ona je verovatno zivopisna 1667 godine, kad i gornja crkvica Belog Krsta. U njoj sada pocivaju mosti Svetog Vasilija. Asketsko podvizavanje Svetog Vasilia Ostroskog nije ga odvojilo od njegovog staranja za svoju pastvu i od arhijerejskih duznosti .Naprotiv njegov podvizicki zivot jos vise je razvio narodno postovanje prema njemu .Njega su zaista savremenici dozivljavali kao "zemaljskog andjela i nebeskog coveka",kao izabrani sasud koji preko koga nebo intervenise na zemlji. U toku svog boravka u Ostrogu i izgradnje ovog manastira, sv.Vasilije je od svojih prihoda kupovao zemlju koja je trebalo da bude materijalni osnov za izdrzavanje manastira i njegovog bratstva.
Bice da je i ova manastir crnogorski.
 

Back
Top