Pravoslavne ikone

http://forum.krstarica.com/images/a...p://forum.krstarica.com/images/attach/jpg.gif

Ikona je grcka rec i znaci slika. Na ikonama Crkva predstavlja: Gospoda Isusa Hrista, Bogorodicu, andjele i svetitelje. Postovanjem ikona mi proslavljamo one koji su na njima i ozivljavamo uspomenu na njih. Kao sto iz ljubavi, postovanja, podsecanja i uspomene cuvamo slike svoje rodbine i prijatelja, tako je slicno i sa ikonama svetitelja. Ikone su spomenici religioznih velikana, spomenici koji nas podsecaju na njih i njihov rad; vrlo jako sredstvo za religiozno-moralni zivot, jer bude zivu uspomenu na njih i njihova dela koja zagrevaju, odusevljavaju, izazivaju i vuku da ih podrazavamo.

Gledajuci ikone secamo se poboznog zivota onih koji su na njima predstavljeni, i to nas pobudjuje da se ugledamo na njih i da i mi ispunjavamo hriscanske vrline kao i oni, i nagone na topliju i usrdniju molitvu. Istina je da se covek moze moliti i bez ikona, ali one bolje zadovoljavaju ljudsku prirodu, jer je covek sastavljen iz duse i tela, pa mu je potrebno nesto vidljivo da bi u njemu izazvalo predstavu nevidljivog i stvorilo vece molitveno raspolozenje. Svete ikone su kao otvorena knjiga iz koje se uce svi, a posebno neuki. Sveti Jovan Damaskin kaze: "Ikona je kao ucitelj za proste, koji ne znaju citati, a knjiga za pismene; ona govori pogledu, koliko rec sluhu. Ikona je kao knjiga ... koja nam pomaze da se setimo dela Bozijih i svetitelja njegovih". Zato ikone treba postovati. A postujemo ih ako ih stavljamo u hramove, kuce i druga mesta; ako im se klanjamo; ako ih celivamo; kadimo i svece pred njima palimo.

Ikone u Starom zavetu:

Upotrebu i postovanje svetih ikona potvrdjuje Sveto pismo. Sam je Bog zapovedio Mojsiju da nacini kovceg zaveta, koji je bio vidljiva slika prisutnosti nevidljivog Boga, presto Njegov, i da nacini dva zlatna heruvima na kovcegu i da izveze takodje dva heruvima na zavesi koja je delila svetinju od svetinje nad svetinjama. I Solomon kada je podigao hram, postavio je dva heruvima na kovceg zaveta i mnoge na zavesama i zidovima.

U Novom zavetu...

U Novom zavetu jos jasnije je potvrdjeno postovanje ikona. U hriscanstvu od pocetka ikone su u postovanju i u upotrebi. Ovo potvrdjuju mnogi spomenici iz prvih vekova hriscanstva. Po predanju, koje je priznao Sedmi vaseljenski sabor, sam Spasitelj je poslao svoj nerukotvoreni lik edeskom caru Avgaru. Ikone se nalaze na zidovima u katakombama, pecinama, mucenickim grobnicama i drugim mestima gde su se skupljali hriscani na molitvu. O upotrebi i postovanju ikona svedoce mnogi sveti oci i ucitelji crkve.

Jeres ikonoboraca...

I pored tolikih svedocanstava o postovanju ikona, bilo ih je koji su se protivili tome. Iz istorije Crkve poznato je da je borba protiv ikona trajala, sa prekidom, vise od sto godina. Inicijatori borbe bili su vizantijski carevi, a motivi su bili razni. Medju samim bogoslovima bilo je i takvih koji nisu bili saglasni sa upotrebom, a narocito postovanjem ikona. I monofiziti su bili protiv postovanja ikona. Da se utvrdi ovo misljenje uticali su muhamedanci i pavlikijani, koji su u postovanju ikona videli idolopoklonstvo. Ikonoborci su se pozivali na drugu zapovest Boziju i spise starih crkvenih pisaca koji su bili neprijatelji ikona. Borbu protiv ikona poceo je car Lav III Isavrijanac izdavanjem edikta 726. godine. Jos zescu borbu nastavio je car Konstantin V Kopronim. No, kada je na presto dosla carica Irina, ona sazva 787. godine u Nikeji Sedmi vaseljenski sabor. Odlukom ovog sabora ne samo da je dozvoljeno, nego je i korisno i Bogu ugodno upotrebljavati ikone i postovati ih. Postovanje se ne odnosi na materiju od koje je ikona izradjena: drvo, zlato, boja i dr., vec na lik koji je predstavljen na njoj. Posle smrti carice Irine pocela je ponovo borba protiv ikona. Vodili su je carevi Lav Jermenin, donekle Mihailo II i Teofilo. Kada umre car Teofilo, na presto stupi njegova zena Teodora, umesto maloletnog sina Mihaila. Ona ukide borbu protiv ikona i sazva sabor u Carigradu 842. godine. Na ovom saboru osudjeni su ikonoborci i svecano proklamovani zakljucci Sedmog vaseljenskog sabora. Prve nedelje uskrsnjeg posta ikone su trijumfalno unete u crkve. Slaveci pobedu nad neprijateljima ikona odluceno je da se, radi uspomene, ta nedelja slavi svake godine kao Nedelja pravoslavlja. Pored carica Irine i Teodore velika zasluga za ovu pobedu pripada Sv. Germanu, patrijarhu carigradskom, Sv. Jovanu Damaskinu, Nikiforu ispovedniku, patrijarhu carigradskom i Sv. Teodoru Studitu, a narocito monasima koji su bili veliki pobornici postovanja ikona.

(Preuzeto iz: Dogmatika, Knjiga II, V. Rakic)

Hristos se ovaplotio...


Svete ikone jesu i umetnicka dela i spomenici kulture i opstecovecansko kulturno nasledje, ali i mnogo vise od toga: one su dokumenta hriscanske vere, vere u tajni i neprolazni smisao i bogolikost lika ljudskog, hristolike licnosti Svetitelja kao istinskih ljudi. Prvi takav istinski ljudski Lik projavio je sam Hristos. Dostojan je nase ljubavi i postovanja umetnicki lik na svetim ikonama, kroz koji se vidljivo ispoljava neprolazna lepota i dostojanstvo u licnosti covekoljubivog Gospoda Hrista kao Bogocoveka i takodje neprikosnovena vrednost i lepota neprolaznog hristolika u licnosti coveka. Svete ikone nam na vidljiv nacin projavljuju tu bogolikost i hristolikost, tj. ono sto coveka upravo i cini covekom - divnom i bogolikom zivom licnoscu, vrednom i sposobnom za vecnu lepotu, za vecni istinski zivot u ljubavi sa Bogom i sa drugim ljudima. Ljudsko bice je po svome stvaranju i naznacenju bogoliko i bogopodobno i upravo je zato Sin Boziji i postao covek, ovaplotio se i ocovecio, da bi licno pokazao i u Sebi projavio bogolepotu coveka kao najmilijeg stvorenja Bozijeg, naznacenog za vecnog prijatelja i sina Bozijeg. Svete ikone, u hramovima i po domovima, stalno nas vidljivo podsecaju na tu istinu covekoljublja Bozijeg i bogolikosti ljudske. Kao sveti umetnicki likovi, pred kojima sa ljubavlju i postovanjem stojimo, posmatramo ih, molimo se, crkvene ikone nas liturgijski uzvode ka svetom Prvoliku i Prvoobrascu - Hristu i proslavljenim na nebu Svetim ljudima, kako je to rekao Sv. Vasilije Veliki.

(Preuzeto iz: Duhovnost pravoslavlja, jeromonah Atanasije)

Oros vere Sedmog vaseljenskog sabora

...Mi se drzimo neizmenjivo svih crkvenih nama zavestanih pisanih i nepisanih predanja, od kojih je jedno i izobrazavanje ikonickog zivopisa, jer je saglasno istoriji jevandjelske propovedi, radi potvrdjivanja istinitog i ne prividnog ocovecenja Boga Logosa ... Da se paralelno sa znakom Casnog i Zivotvornog Krsta postavljaju casne i svete ikone, koje su odgovarajuce uradjene od boja i mozaika i drugog materijala, u svetim Bozijim crkvama, na svestenim sasudima i odezdama, na zidovima i daskama, u kucama i po putevima; i to: ikonu Gospoda i Boga i Spasa naseg Isusa Hrista, Preciste Vladicice nase Svete Bogorodice, Cesnih Andjela i svih Svetih i Prepodobnih ljudi. Jer ukoliko se ove stalno posmatraju u likovnim izobrazenjima, utoliko se i oni koji ih gledaju pokrecu ka zeljenju i podrazavanju samih originala. I da se ovima odaje celivanje i pocasno poklonjenje, ali ne i istinsko sluzenje po veri nasoj, koje prilici samo Bozanskoj Prirodi, nego da kao sto znaku Casnog i Zivotvornog Krsta i Svetim Jevandjelima i ostalim svestenim posvetama, tako i u cast ovih cinimo prinos kadjenja i svetlosti, kao sto je to bio pobozan obicaj i u drevnih hriscana. Jer, cast koja se odaje ikoni (liku) prelazi na Original (prvolik), i ko se poklanja ikoni, poklanja se licnosti onoga koji je na njoj naslikan...

Beseda o pravoj veri Svetog Save iz 1221. godine

"Klanjamo se i postujemo i sa ljubavlju celivamo svecasnu ikonu covecanskog ovaplocenja Boga Slova (Hrista), pomazanog Bozanstvom i ostavseg nepromenjenog, tako da onaj koji je pomazan verom smatra da na ikoni vidi samoga Boga, Koji se javio u telu i sa ljudima poziveo. Klanjamo se i cast odajemo i ikoni Presvete Bogorodice, i ikonama svecasnih Bozijih Svetitelja, uzdizuci oci duse nase ka Prvoobraznom Liku i uznoseci um nas na neshvatljivo i neizrecivo".

 

Prilozi

  • 2_bogorodica_v.jpg
    2_bogorodica_v.jpg
    35,7 KB · Pregleda: 8
  • sv-georgije.jpg
    sv-georgije.jpg
    20,2 KB · Pregleda: 8
  • sv-nikolaj.jpg
    sv-nikolaj.jpg
    13,9 KB · Pregleda: 8
Ovdi bi imo pitanje - kako se definiše šta jeste, a šta nije ikona. :)

За сликање икона постоје бројна правила почев од материјала и боја па до садржаја поједине слике за коју углавном постоји ПРЕДЛОЖАК тј. углавном се раде путем копирања али има и оних врхунских иконописаца који се усуде да сами опет сходно правилима (типицима) створе уз молитву сопствени цртеж тј.предложак. Када је све по правилима урађено она је опет САМО СЛИКА све док не буде однета у цркву где се оставља за време литургије у олтару да стоји тј. да буде освештана. Зависно од старешине негде стоји само за време недељне литургије а негде 7 или више дана а црква често потврђује да је слика постала икона тако што на полеђини ставља свој печат храма.
 
За сликање икона постоје бројна правила почев од материјала и боја па до садржаја поједине слике за коју углавном постоји ПРЕДЛОЖАК тј. углавном се раде путем копирања али има и оних врхунских иконописаца који се усуде да сами опет сходно правилима (типицима) створе уз молитву сопствени цртеж тј.предложак. Када је све по правилима урађено она је опет САМО СЛИКА све док не буде однета у цркву где се оставља за време литургије у олтару да стоји тј. да буде освештана. Зависно од старешине негде стоји само за време недељне литургије а негде 7 или више дана а црква често потврђује да је слика постала икона тако што на полеђини ставља свој печат храма.

Fala lepo. :)
Znači, ipak prolazi kroz obred...
 
bila sam na izložbi ''ikona u 21. veku'' u galeriji ''progres''-a pre pola godine, čini mi se. čak i arhimandrit tihon, koji inače fantastično ikonopiše, radi (mogu da kažem) slike sv. jovana krstitelja, lepe, ali....kao ikone, a nisu ikone. to su ulja na platnu. i prelepe su.
važno je kod prikazivanja svetaca kroz sliku (moje mišljenje, afkors) da se oseti svetost i lik Božji, da uz takvu sliku imaš prozor za molitvu....
 
bila sam na izložbi ''ikona u 21. veku'' u galeriji ''progres''-a pre pola godine, čini mi se. čak i arhimandrit tihon, koji inače fantastično ikonopiše, radi (mogu da kažem) slike sv. jovana krstitelja, lepe, ali....kao ikone, a nisu ikone. to su ulja na platnu. i prelepe su.
važno je kod prikazivanja svetaca kroz sliku (moje mišljenje, afkors) da se oseti svetost i lik Božji, da uz takvu sliku imaš prozor za molitvu....

Најчешћи је иконопис на дасци са кушацима специјално припремљеној - али у историји иконописа има много других материјала, у глини, на стаклу, порцулан, мајолика... и плитки и дубоки рељеф (то је када је са три стране у простору као кип али је четврта страна затворена) - дакле постоји у свим могућим и немогућим материјалима, гобленима, везовима... А ЗАШТО НЕ БИ БИЛО И УЉЕ НА ПЛАТНУ... толико имамо икона прихваћених од СПЦ које су сликане у техници уље на платну...
не знам да ли има на гуглу али ако нађеш под именом: Ел Греко, тј. Доменикос Теотокопулос (1540-1614.) видећеш просто феноменалне слике које су комбинација Византије и западног сликарства али невероватно продуховљене...
 
За сликање икона постоје бројна правила почев од материјала и боја па до садржаја поједине слике за коју углавном постоји ПРЕДЛОЖАК тј. углавном се раде путем копирања али има и оних врхунских иконописаца који се усуде да сами опет сходно правилима (типицима) створе уз молитву сопствени цртеж тј.предложак. Када је све по правилима урађено она је опет САМО СЛИКА све док не буде однета у цркву где се оставља за време литургије у олтару да стоји тј. да буде освештана.Зависно од старешине негде стоји само за време недељне литургије а негде 7 или више дана а црква често потврђује да је слика постала икона тако што на полеђини ставља свој печат храма.

hmm, meni ovo lici na neki obred :think:
 
U ono vreme kada Gospod naš Isus Hristos življaše na zemlji među ljudima i prohođaše gradove i sela Judeje i okolnih zemalja propovedajući Evanđelje i isceljujući svaku bolest i svaki nedug na ljudima, življaše u sirijskom gradu Edesi, s one strane Eufrata, knez neki Avgar. On bolovaše od neizlečive bolesti gube: spolja beše pokriven plavkastim ranama, a unutra mu se raspadahu kosti, i svi mu udovi behu raslabljeni. Čuvši o Gospodu Isusu Hristu i o velikim čudima koja čini, kako rečju svojom isceljuje gubu, raslabljenost i svaku bolest po ljudima, Avgara obuze silna želja da svojim očima vidi Tvorca takovih čudesa, nadajući se da i sam dobije od Njega isceljenje. No pošto njemu beše nemoguće da sam ide u Judeju, on posla molbu Gospodu Isusu, moleći Ga da dođe k njemu u Edesu. Ali sumjajući da će Gospod hteti doći k njemu, Avgar uputi u Palestinu iskusnog živopisca Ananiju da živopiše lik Njegov, da bar gledanjem lika Njegovog olakšava sebi bolove; tako velika beše ljubav njegova prema Gospodu Hristu, izazvana onim što on beše čuo o Njemu.

Pismo kneza Avgara Gospodu Isusu glasilo je ovako: ''Avgar knez Edeski Isusu, blagom Spasitelju koji se u telu javio u Jerusalimskim pokrajinama, radovati se! Do mene je dopro glas o Tebi i o preslavnim čudesima Tvojim, da Ti bez lekova i bilja isceljuješ bolesti: slepima daješ vid, hromima hod, gubave očišćuješ, iz ljudi nečiste duhove izgoniš, raslabljene koji godinama leže na odru isceljuješ rečju, mrtve vaskrsavaš. Slušajući to o Tebi, ja sam došao do dvojakog zaključka o Tebi: Ti ili si Bog, koji je sišao s neba, ili si Sin Božji, pošto takva divna čudesa činiš. Stoga ti i upućujem ovu smirenu molbu moju, da se potrudiš doći k meni i isceliti neizlečivu bolest moju, od koje već mnogo godina patim. Takođe čujem i to, da te Jevreji mrze i hoće da Ti učine neko zlo. Ja pak imam grad, iako ne veoma velik, ali lep i izobilan svakim blagom. Dođi dakle kod mene i živi sa mnom u mome gradu, u kome će se naći za nas obojicu ono što nam je potrebno''.

Sa ovim Avgarevim pismom živopisac Ananija stiže u Jerusalim. U Jerusalimu on vide Gospoda Isusa usred mnoštva naroda gde na ravnom mestu govori pouku narodu, ali mu se ne mogaše približiti od silne teskobe i tiskanja. Očekujući da se narod raziđe, Ananija stade na jedan poveći kamen i pažljivo posmatrajući Spasiteljevo lice pokušavaše da ga živopiše. Ali mu to beše nemoguće, jer Svevidac, nenaklonjen živopiščevoj nameri, menjaše presveto lice Svoje božanskom, nepostižnom i neizobrazivom slavom i blagodaću. Dugo se Ananija truđaše, ali bez ikakvog uspeha. Gospod pak naredi apostolu Tomi da ide i dovede mu tog čoveka koji, stojeći na kamenu, živopiše Njegovo lice. Kada ga dovedoše, i dok on još ne beše ni progovorio, Gospod ga pozva k sebi po imenu i po zanimanju, nazvavši ga Ananijem živopiscem i otkrivši mu razlog zbog koga je došao, upita ga: Gde je pismo kneza tvoga Avgara, koje si mi doneo iz Edese?''

Ananija, udivljen i zapanjen ovom prozorljivošću Gospoda Isusa, brzo izvadi pismo iz nedara i s trepetom ga predade u ruke Spasitelju. Pročitavši pismo, Gospod otpisa Avgaru ovako: ''Blažen si, Avgare, što si poverovao u mene ne videvši me. Jer je pisano o meni: da oni koji me vide neće verovati, a koji me ne vide poverovaće u mene i naslediće život večni. Ti mi pišeš da dođem k tebi, ali meni valja izvršiti ono radi čega sam poslan, i po izvršenju vratiti se k Ocu koji me posla. Kad budem uznesen k Ocu ja ću ti poslati jednog od mojih učenika, koji će te potpuno isceliti od tvoje bolesti, i kroz krštenje podariti život večni tebi i onima što su s tobom''.

Napisavši takvo pismo Avgaru, Gospod Hristos ga zapečati pečatom, na kome je jevrejskim slovima stajalo napisano: Božije viđenje, Božanstveno čudo. – Zatim Gospod, ispunjavajući drugu želju Avgarevu i živopiščevu, naredi da se donese voda, te On umi presvetlo lice Svoje, i ubrisa ga podanim Mu četvrtastim ubrusom. I, o čuda! Prosta voda pretvori se u boju, i na ubrusu se upisa savršeno prečist lik Njegov. Predajući taj ubrus sa Svojim likom Ananiji i pismo, Gospod reče: Nosi i predaj onome koji te posla''. ( Ovo se dogodilo u poslednje dane života Spasiteljeva na zemlji, pred Njegovo stradanje ).

I vrati se Anaija u Edesu k svome knezu, i predade mu nerukotvorenu ikonu lica Hristova na ubrusu i pismo. Primivši ih, Avgar se ispuni velikom radošću i sljubavlju ih celiva; i poklonivši se liku Hristovom, on se odmah isceli od bolesti, samo jedan mali deo gube ostade na licu njegovom, do onoga vremena kada je imao doći k njemu poslani od Gospoda učenik.

Posle dobrovoljnog stradanja, vaskrsenja i vaznesenja Gospodnjeg na nebo, u Edesu dođe poslat Božanskom blagodaću sveti Tadej, jedan od sedamdesetorice apostola., koji je bio Jevrejin rodom iz Edese. Došavši u Edesu on se ne javi odmah knezu, nego najpre uđe u kuću jednog poznanika svog , Jevrejina Tovije; i stanujući kod njega sveti Tadej stade silom Hristovom tvoriti razna iscelenja, isceljujući sve moguće bolesti, polaganjem ruku i prizivanjem imena Gospodnjeg. Vest o svetom Tadeju brzo se raznese po celom gradu, i žitelji grada stadoše donositi k njemu svoje bolesnike, i videći kako ih apostol brzo isceljuje divljahu se veoma. A nakon nekog vremena bi obavešten knez Avgar, da neki čovek, koji je došao iz Jerusalima, čini mnoga čudesa imenom Hristovim. I Avgar se odmah opomenu obećanja Hristova, da će mu poslati jednog od svojih učenika, i pomisli u sebi: da nije došao onaj koga mi Gospod obeća poslati? – I naredi te pozvaše Toviju, i on mu reče: Čujem da se u tvojoj kući nalazi neki čovek iz Jerusalima, koji imenom Isusovim isceljuje bolesti. – Tovija odgovori: Zaista, gospodaru, gost moj čini mnoga čudesa imenom Isusovim. – Knez mu onda reče: Dovedi ga k meni. – Tovija ode k svetom Tadeju i reče mu: Pozvao me knez ovoga grada i naredio mi da te vodim k njemu, da ga isceliš od bolesti, od koje pati. – Sveti Tadej odgovori: Stvarno sam poslan k njemu.
Sutra izjutra oni oba odoše knezu, kod koga se već behu skupile sve velmože i bojari. Kad sveti apostol Tadej sa Tovijom ulažaše na vrata kneževe palate, knez pogleda u njega i vide gde njegovo apostolsko lice sija nekom neobičnom svetlošću. Avgara spopade užas, i on brzo ustade sa svoga mesta i pokloni se do zemlje Hristovom apostolu, čemu se svi začudiše. I knez upita svetog Tadeja: Jesi li ti učenik Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, koji mi pismom obeća poslati jednog od svojih učenika, da me potpuno isceli od moje bolesti i daruje meni i svima mojima život večni? – Apostol Hristov odgovori: Zato što si veliku nadu položio na Gospoda mog Isusa Hrista, ja sam i poslan od Njega k tebi. I ako se vera tvoja u Njega uveća još više, onda će ti se po veri tvojoj ispuniti sve što želiš. – Avgar odgovori: Ja toliko verovah u Gospoda Isusa, da sam hteo skupiti vojsku i udariti na Jevreje koji ga raspeše, ali mi zabrani rimska vlast pod kojom se nalazimo. Na to sveti Tadej reče: Gospod i Bog naš Isus Hristos nije trebao ljudske pomoći u vreme svog stradanja; jer je mogao, da je hteo, izvest legione anđela; ali ispunjujući volju Oca, Gospod naš postrada za spasenje celoga sveta. A ispunivši volju Oca Svoga, On uziđe k Njemu na nebo sa slavom i sede s desne strane Njega. I Gospodu našem nije potrebno da se ko sveti za Njega i neprijateljima Njegovim, jer sam ima vlast nad svima, i On će suditi živima i mrtvima, i svakome dati po delima njegovim.

Poučivši mnogo Avgara i one što behu snjim, i privevši ga u savršenu veru u Gospoda, on ga krsti. I dobi Avgar u svetom krštenju iscelenje i onog ostatka gube što mu po prvom iscelenju beše ostala na licu. Sutra dan sveti apostol pouči sav narod koji zadivljen njegovim čudima primi veru Hristovu.

Silno želeći da se oduži apostolu Tadeju, knez Avgar mu ponudi mnogo zlata, ali sveti apostol ne primi ništa, rekavši: Kad svoje ostavismo, kako tuđe da primamo.

Utvrdivši veru u Edesi, narod podiže crkve i sveti apostol rukopoloži prezvitere - ( sveštenike ) i ode u Mesopotamiju, a potom u Finikiju u grad Virit ( Bejrut ) prosvećujući svuda narod verom Hristovom. U Viritu sveti apostol se upokoji u Gospodu.

Knez Avgar sa kapije grada Edese skinu idola neznaboačkog božanstva i uništi ga, i iznad kapije postavi okruglo kameno udubljenje, da kiša ne dopire do njega, namesti ubrus sa nerukotvorenom ikonom Hristiovom na dasci od netruležnog drveta, okruži ga i ukrasi zlatom i dragim kamenjem, pa postavi na tom mestu udubljenoim iznad kapije. Pored toga on napisa zlatnim slovima ispod ikone ovo: ''Hriste Bože, niko se neće postideti, ko se Tebi klanja''.

U X veku nerukotvorena ikona Gospda našeg Isusa Hrista preneta je u Carigrad.
 
DALI SE TREBA BOGU MOLITI ISPRED IKONA

Naravno da treba!!! I nije poštovanje ikona idolopoklonstvo već poštovanje Ličnosti koja je svoj život dala za Hrista. Mi se toj LIčnosti molimo da nas pomene pred Hristom. Medjutim, ne moramo se uvijek moliti pred ikonama. Ako si ikad čitao ili gledao film Vladike Nikolaja Velimirovića onda ćeš saznati kako je on najveću duhovnost stekao iz djetinjstva kada se čitava njegova porodica molila pred vedrim svodom. Hocu reći, da i mi možemo postati te iste ikone, ali put je "vijugav, i ne treba misliti na njega nego na jezero koje te čeka".
 
Naravno da ne treba :mrgreen:

U Bibliji stoji da je idolopoklonstvo nesto sto Bog mrzi I neodobrava, ceo stari zavet je protiv idolopoklonstva, a to je takodje Isus preuzeo u novom zavetu…. Nigde nema dokaza da je Isus koristio neke simbole ili idole, Isus je doneo nauku i preneo je Bozanku poruku a sto je I zapisano u Bibliji…
Dolaskom Isusa je ukinut obedni nacin obozavanja…

Al vec u 2 veku su se u hriscanstvo uvukle lazne doktrine i nauke narocitto u 4 veku nakon Nikejskog sabora 325 god ne. kada je prihvaceno trojstvo iako je paganska doktrina, kao i ucenje o paklu, ucenje ao besmrtnosti duse se uvuklo u hriscanstvo vec u 2 veku pod uticajem grcke filozofije i Platona, ucenje o cistilistu koje je uvedeno tek u 15 veku..itd…

Bog preko Pete Mojsijeve 13:6-9
kaže ovako...

Ako bi te podbadao brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj ili kći tvoja, ili žena tvoja mila, ili prijatelj tvoj koji ti je kao duša tvoja, govoreći ti tajno: hajde da služimo drugim bogovima, kojih nijesi znao ni ti ni oci tvoji, Između bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, Ne pristaj s njim niti ga poslušaj; neka ga ne žali oko tvoje, i nemoj mu se smilovati niti ga taji, Nego ga ubij: tvoja ruka nek se prva digne na nj da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda.


taj zakon iz 5 Mojsijeve 13:6-9 odnosi se na sluzenje tudjim Bogovima, tj ako bi neko nekoga nagovarao da sluzi tudjim bogovima bio bi kaznjen smrcu...
Iz toga vidimo kako Bog gleda na IDOLOPOKLONSTVO i koliko je to ZLO u njegovim ocima cim oni koji to rade zasluzzjuju smrt .

Ovo nacelo se odnosi protiv idolopoklonstva i to nacelo ostaje..i u novom zavetu ...

1.Korincanima 10:14 Zato voljeni moji, bezite od idolopoklonstva."
da Bog mrzi idolopoklonstvo i da ce unistiti idolopoklonike... tako i pise u novom zavetu...

1.Korincanima 6:9,10"Zar neznate da nepravednici nece naslediti Bozje Kraljevstvo? ne zavaravajte se. Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muskarci koji se upustaju u neprirodne odnose, ni muskarci koji lezu s muskarcima, ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznudjivaci nece naslediti Bozje kraljevstvo."

Otkrivenje 21:8 "A kukavicama i onima koji su bez vere i onima koji su odvratni u svojoj prljavstini i ubicama i i bludnicima i onima koji sebave spiritizmom i idolopoklonicima i svim lazovima, deo ce im biti u jezeru ognjenom i sumpornom. i ono predstavlja drugu smrt"


druga smrt znaci unistelje iz koga nema vaskrsenja, tj konacno unistenje ...

S tim sto sad Bog nikoga ne unistava odmah, vec ceka Sudnji dan a u Armagedonu ce ce unistiti sve one koji krse Bozji zakon... za koje ce presuditi da su zasluzili unistenje...
a prema starom zavetu smrt tj unistenje je bila kazna za prekrsaj nekih zakona i to odmah...

ali nacelo se nije promenilo... idolopoklonstvo je nesto sto je zlo u Bozjim ocima..

Evo jos nekih svima poznatih stihova
2.Mojsijeva 20:4,5 “ne pravi sebi rezani lik niti bilo sta nalik onome sto je gore na nebesima ili dole na zemlji ili u vodama izspod zemlje. 5 ne klanjaj im se niti im sluzi, jer sam ja Jehova, tvoj Bog, Bog koji zahteva iskljucivu odanost….”

5 Mojsijeva 7:25,26 “Ognjem ces rezane bogove njihovespaliti. Na srebro I na zklato sto je na njima neces se polakomiti, I neces ih za sebe uzeti, da ti ne budu zamka, jer je to GADNO pred Jehovom Bogom tvojim.
26 neces unositi GADA u dom svoj, da ne budes PROKLET kao I ON, nego se GADI na nj I GROZI se od njega, jer je proklet.”


Bas zbog svega toga Jehovini Svedoci se drze iskljucivo izvornog hriscanstva i Biblije i naravno da su protiv idolopoklonstva i ne koriste nekakve simbole, kipove ili slike koje se obozavaju… vec obozavaju jedino Boga Jehovu.
Pridrzavaju se Biblijskih moralnih nacela i naucavaju Biblijsku nauku.


A takodje mi nije jasno kako uopste moze da se opravda idolopoklonstvo, kad je jasno sta ono znaci pred Bogom I da je zlo prwed Bogom…

IDOLI su likovi koji sluze u svrhu obozavanja… bilo sta sto je nacinjeno u svrhu obozavanja, a Bog jasno kaze da samo njega treba obozavati i da je on ljubomoran Bog koji nece deliti slavu sa drugim bogovima …

Na primer IKONE su idoli, ako nisu sta onda jesu?? Sta se sa njima radi?? Jel se ljube? Da ljube se… u crkvi makar i klanja im se i moli im se …,znaci sluzi im se ... A to je idolopoklonstvo… sadrzi sve elemente idolopoklonstva mada ida ne sadrzi sve elemente ipak jeste…, i daleko je od postovanja kako neki opravdavaju idolopoklonstvo( koje se ne oze opravdati jer je ocigledno sta je) a i da je samo blagonaklono postovanje i to je isto idolopoklonstvo … Pa kad neko samo drzi ikonu nemora joj se moliti to je gadno pred Bogom jasno pise u Bibliji – “ne unosi gada u dom svoj” I to je idolopoklonstvo…


ali ikone su IDOLI, lako je to skapirati, a Bog ne voli idolopoklonstvo, tj mrzi ga ...


pozz
treptrep2-1.gif





Vidim da si neupućena. Hristos nije došao na svijet da ukine Zakon već da ga ispuni. Hrišćanski SIMVOL je predstavljala riba. Gospod se, naravno nije ni mogao klanjati niti likovima a NAROČITO idolima, jer on je savršenstvo koje je došlo u svijet da spase palog čovjeka. Naravno da u Knjigama Svetog Pisma (oba zavjeta) piše da Bog ne voli idolopoklonstvo, jer su se ljudi klanjali, a i danas se klanjaju nekim ličnostima koje nisu "ikone Boga živog". Klanjali su se kipovima, stvarima itd. Pojam ikone je nešto sasvim drugo. Ličnosti sa ikona su posvetili svoj život Bogu i postale su "ikone Boga živog". I svako od nas treba da teži tome. Mi se ne klanjamo njima kao Bogu nego onome ko je dao svoj život za njega. U molitvama mi njega (ličnost sa ikone) molimo da nas pomene pred Bogom Živim.
 
Može li za nas malo gluplje pojašnjenje?
Ikona u ovom dozivanju sa bogom preko posrednika ima ulogu:
- pojačala
- antene
- automata za biranje brojeva?
z:hm:

За неразумне и маловерне - одговарајући израз би био: ПОЈАЧАЛО... можда ће им тако и доћи до мозга.

Ево, ја ћу цело вече молити Св.Петку Параскеву ДА ВАМ УТЕРА МАЛО ПАМЕТИ У ГЛАВУ јер је она као СВЕТА ближа Господу и пре Га може умолити да вам да ЗДРАВЉА У ГЛАВУ:



27.jpg
 
Postoje mnoge cudotvorne ikone, pogotovu Bogorodice, kao sto je ikona Bogorodice Lepavinske, ili ikona Bogorodice iz manastira Jovanje. Da ne pominjem hilandarsku Trojerucicu, i neke ruske ikone. Makar i iz tog razloga, naravno da je bolje moliti se pred ikonama.
 

Back
Top