Manastiri i pravoslavne crkve u Srbiji

Jacob

Buduća legenda
Poruka
49.567
Evo jedne lepe teme.

Hajde ovde da stavljamo slike i opise manastira u Srbiji.

Molim sve da ne spamuju vec samo da postuju informacije i slike o manastirima.

Zlatenac
(Text sam preuzeo iz stampe)

Do godine 1825, na desnoj obali Velike Morave, nedaleko od Svilajnca, postojalo je selo Zlatenac. I u njemu svetinja podignuta u doba despota Stefana Lazarevića. U akciji kneza Miloša, kojom je vršeno ušoravanje i grupisanje sela i doterivanje gradova, ovo selo je, zbog čestog plavljenja i neprikladnog rasporeda kuća - raseljeno. Ali, temelji crkve posvećene svetim Vračima i dalje su ostali mesto okupljanja i molitve. Sveto mesto i izvor lekovite vode postajali su sve poznatiji, pa su tu dolazili i vernici iz udaljenih krajeva zemlje. A legenda o petorici braće, koji su podigli pet manastira u monaškoj oazi Donje Resave, nastavila je da živi, da se dopunjuje i otkriva nove detalje iz života ovog kraja.

Iako svaki stanovnik ovog kraja zna da je manastir dobio ime po selu, prvo će vam ispričati priču o Tuti, Jakovu, Miljku, Tomi i Zlatku i uputiti vas da posetite i ostale svetinje, koje nose imena po svojim "osnivačima".
Da li je ktitor despot Stefan ili neko od njegove vlastele nije nikada tačno utvrđeno, ali je sigurno da je manastir nastao u vreme kulturnog i duhovnog procvata moravske Srbije. U njemu su boravili učeni ljudi koji su pomagali prosvetiteljskom radu, čiji su centri bili u Manasiji i Ravanici. U isto vreme bio je i stecište monaha koji su bežali ispred Turaka iz južnih krajeva i sklanjali se u ovaj i obližnje manastire. Dolaskom Turaka i u ove krajeve, manastir je do temelja spaljen, ali narod je i dalje ovo mesto, nazvavši ga crkvine, poštovao kao svetilište.

Pisani dokument u kome se pominje Zlatenac, datira spočetka 18. veka, iz vremena austrougarske vladavine. Na generalštabnoj karti ucrtano je i selo Zlatenac sa crkvom, koje je prema daljim podacima, opustošeno, a crkva urušena. Kasnije, 1734. godine, postoji zapis da je "manastir Zlatenac živ i da peva...’’ Smatra se da iz tog vremena potiče legenda o petorici braće, kao osnivačima pet manastira, koji su, verovatno, pomagali njihovu obnovu.
Ponovo je manastir porušen 1811. godine. Zabeleženo je da su Turci, posle gušenja Prvog srpskog ustanka, rušeći svetinje u ovom kraju, manastir Zlatenac "gađali topovima sa susednog brda’’.

Četvrta obnova manastira počela je početkom 1980. godine, kada je Zlatenac prestao da bude metoh Miljkovog manastira (stare Bukovice) i postao samostalni opštežiteljni, ženski manastir.

121sozp.jpg

ixd2zn.jpg

2m4ydl2.jpg



Iza česme staza sa 164 stepenika i malim odmorištima, vodi do vodenice, koju su manastiru darovali braća Ilić, iz sela Brzan kod Batočine, sa željom da posluži "manastiru i narodu i pomogne vraćanju duhovnosti i tradicije’’.

1zgaro2.jpg

iwhw5u.jpg

2cekrd3.jpg


U arhivu, u Jagodini piše da je krajem 19. veka na "ovom potezu bilo 96 vodenica vrtlara, koje su velika prepreka za plovidbu’’. Danas je ovo jedna od retkih u kojoj meštani obližnjih sela mogu samleti kukuruz i pšenicu. Možda će u njoj, dok vodenički točak pravi beskonačne krugove i paspalj poleže po vodeničarima, nastati nove legende i nastaviti se stare priče, poput one o manastirima koji su posvećeni apostolima (Tomić, apostolu Tomi, Jaković - Jakovu...).

Možda će se u neko, još nesagledivo, buduće vreme govoriti da je manastir Zlatenac dobio ime po tome što se u njegovoj vodenici najlepše mlelo zlatno, kukuruzno zrno.''


(Tomislav Ž. Popović "Danas" okt. 2006.)

Manastir Zlatenac nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Glozana.
 
Dobresh

Manastir Dobres nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Glozana.
Do manastira Dobres dolazi se obilazeci Miljkov Manastir sa severne strane. Manastir se nalazi u vrlo lepom predelu, okruzen brdima i gustom sumom.
Nije poznato ko je ktitor manastira. Manastir je sagradjen u srednjem veku u periodu vladavine Kneza Lazara.

11log0k.jpg

epn4eh.jpg

2hd6y2p.jpg
 
Dobresh

Manastir Dobres nalazi se na oko 10 km udaljenosti od Svilajnca u ataru sela Glozana.
Do manastira Dobres dolazi se obilazeci Miljkov Manastir sa severne strane. Manastir se nalazi u vrlo lepom predelu, okruzen brdima i gustom sumom.
Nije poznato ko je ktitor manastira. Manastir je sagradjen u srednjem veku u periodu vladavine Kneza Lazara.

bilo bi dobro da kažeš, ako znaš, da li je to što navodiš muški ili ženski manastir.:p
 
dobro. jedna od ovih tvojih fotografija pokazuje neku brvanaru na vodi, kao da je tamo snimano ''selo gori, a baba se češlja''?

da li zlatenac ima aktivno monaštvo ili je to bila ''samo'' crkva?

To nije brvnara vec vodenica koju monahinje koriste.

Pise ti u textu da su poklonila braca iz Brzana.

Monahinje svih manastira na Resavskoj Svetoj gori su veoma aktivne.

Moj otac je iz sela u cijem su ataru ti manastiri pa znam da su to veoma vredne i ljubazne zene.Obradjuju zemlju,imaju kosnice,vodenicu i pomazu selo koliko mogu
 
Manastir Slanci


NASTANAK MANASTIRA
Nije nam poznato kada je tačno podignut manastir i ko je bio njegov ktitor. U najstarijim podacima koje posedujemo iz 1560. godine, manastir se u turskim dokumentima pominje kao „manastir Vavedenije kod sela Oršljan“ koji je tada imao samo jednog kaluđera. U XV, XVI i XVII veku bio je poznat kao „stari manastir“, a narodno predanje ga vezuje za dinastiju Nemanjića. U narodnoj tradiciji su očuvane dve verzije događaja. Prema prvoj, osnovao ga je sveti Sava početkom XIII veka (u blizini manastira se nalazi i izvor svetog Save), a druga nam prenosi da je ktitor Slanaca bio kralj Dragutin krajem XIII veka.
manastir-svetog-stefana-slanci-1.jpg

pozdravite oca Andreja
 
bilo bi dobro da kažeš, ako znaš, da li je to što navodiš muški ili ženski manastir.:p

Zlatenac i Miljkov manastir su zenski,Dobres kad sam poslednji put bio prosle godine nije jos bio nastanjen.

Taj manastir do skora nije bio obnovljen a sada ga obnavlja skolski drug mog oca iz sela Glozana,posle pogibije sina.

Da li ce biti muski ili zenski ne bih ti znao reci.

Svi ostali su zenski
 
Zlatenac i Miljkov manastir su zenski,Dobres kad sam poslednji put bio prosle godine nije jos bio nastanjen.

Taj manastir do skora nije bio obnovljen a sada ga obnavlja skolski drug mog oca iz sela Glozana,posle pogibije sina.

Da li ce biti muski ili zenski ne bih ti znao reci.

Svi ostali su zenski

hvala na svim informacijama.

Manastir Gradac leži na uzdignutoj zaravni iznad Gradačke reke, na obodu šumovitih padina Golije. Udaljen je 21km severozapadno od Raške i 12,5km zapadno od Brvenika i Ibarskog puta. Tačna godina gradnje manastira nije poznata. Smatra se da je završen u poslednjoj četvrtini 13. veka. Zadužbina je Jelene Anžujske. Građena je u tradiciji raške škole.

Manastir je za vreme turske vladavine uglavnom bio bez monaha a zatim i bez krovnog pokrivača na crkvi koji je odnet. 1910. je postavljen zaštitni krov na manastirsku crkvu, tokom 1963-1975. izvršena je potpuna rekonstrukcija glavne crkve, unutrašnjost hrama je bila u velikoj meri sačuvana. Od 1982. je počela izgradnja konaka i manastir je ponovo oživeo, tadašnji iguman bio je shiarhimandrit Julijan Knežević (1918-2001). Manastir je ženski, sadašnja igumanija je Efimija a duhovnik monaškog sestrinstva otac Vitalije.

Nijedan istorijski izvor ne daje potpunije podatke o poreklu svete kraljice Jelene. Njen biograf, arhiepiskop Danilo II, saopštava samo da je bila “ od plemena fruškog (francusko), kći slavnih roditelja, koji su bili u velikom bogatstvu i slavi. U biografiji kralja Uroša on ukazuje da "ovaj blagočestivi uze sebi ženu od carskoga plemena, od fruškoga roda”. U dokumentima Karla I i Karla II Anžujskog, kraljeva Sicilije i Napulja, ona se naziva “predragom rođakom” kao i njena sestra Marija. Poslednji o njenom poreklu raspravljao je Gordon Mak Danijel. Prema ishodima njegovih istraživanja Jelena i Marija bile su ćerke mađarskog plemića i vladara Srema Jovana Anđela, sina vizantijskog imperatora Isaka II Anđela i francuskinje Matilde od Požege, unuke Petra Kurtnea, latinskog cara.

Bogorodičina crkva u Gradcu je jednobrodna građevina sa kupolom. Lađu crkve čine tri odeljka: priprata, naos i oltarski prostor. Uz pripratu su ozidane dve kapele, a upravno na centralni proctor hrama, kraci transepta obrazuju prostor pevnica.

Priprata je šira od glavnog dela crkve, a nad pripratom konstrukciju čini krstasti svod sa rebrima, koja imajukonstruktivnu ulogu i bliska su ranogotičkom stilu.

Na istočnom zidu priprate izrađena su tri prelomljena luka od štuka, dva bočna luka su bila ukrasi iznad slikane predstave Blagovesti- velikih figura Bogorodice i arhangela Gavrila.
Naos crkve ima dva dela: zapadni i srednji travej nad kojim je konstruisana kupola. Ova dva dela su u osnovi jedinstven prostor, razdvojen dvostepenim pilastrima, na čije se najistaknutije delove nastavlja poprečan polukružni luk.Ovakva otvorenost prema središnjem prostoru, poznata u jednobrodnim starijim hramovima, obeležila je epohu raške monumentalne arhitekture.

Uz podužne zidove traveja, ispod poda, smeštene su dve grobnice, a nad njima mermerni sarkofazi, sa južne strane je ktitorska grobnica, a grob i sarkofag na severnoj strani je pripadao najverovatnije nekom od bliskih rođaka kraljevske porodice.

Nad središnjim travejem izdiže se sasvim osobena kriškasta kupola na osmougaonom tamburu, inače veoma zastupljeni u arhitekturi Zapada. Naos crkve sa pevnicama najbolje je osvetljen prostor u srpskoj sakralnoj srednjovekovnoj arhitekturi, tambur ima osam prozora a na bočnim zidovima nalaze se bifore.

Oltarski prostor se sastoji od trodelnog istočnog traveja i tri apside na istoku. Odvojen je od naosa sa dva pilastra i dva stupca , između kojih je smeštena mermerna oltarska pregrada.
Fasade su bile omalterisane belim malterom, fine sturture i dobro uglačane. Portal i svi prozori, osim onih na tamburu imaju bele mermerne okvire.Osobenost fasada su četiri kontrafora. Podstrešja krovova su ukrašena slepim arkadama oslonjenim na konzolice, a na uglovima na lezene. Gradačke arkade imaju obeležja protogotike, kakve postoje na jerusalimskim svetilištima.

Crkva ima četiri portala.. Zapadni portal je najbogatije obrađen u stilu gotike. U Italiji su u XIII. veku posredstvom monaških redova najviše građeni portali sa lukovima prelomljenim u temenu.

Svi prozori na glavnom delu crkve su dvojni. Najsloženiji i najlepši prozori su na zapadnoj fasadi crkve i na oltarskoj apsidi.

Upečatljivom arhitektonskom ukrasu gradačke crkve ne može se pouzdano utvrditi ni jedinstven uzor ni sledbenik. Njene gotičke osobenosti nisu imale uticaja na razvoj arhitekture u Srbiji.

 
Poslednja izmena:
Miljkov Manastir

Jedan je od 7 manastira koji se nalaze na desnoj obali Velike Morave i svi zajedno cine celinu koja se naziva i Resavska Sveta gora.To su manastiri : Zlatenac,Miljkov manastir,Tomic,Radesin,Ivkovic,Dobresh,Devesin.

Miljkov manastir je sadasnje ime dobio krajem 18 veka,raniji naziv je bio Bukovica.
nije poznato ko je podigao bukovicu ali prvi pisani dokument je iz 1374.

Te godine Knez Lazar hrisovuljom daruje metohe manastiru Ravanici izmedju ostalih i Boukovica brod na Glozaneh na moravi
25f61yf.jpg

dx065h.jpg

2zstwuq.jpg

sxeums.jpg



Inace u kraju postoji legenda o petorici brace koji su podigli pet manastira :Tuti, Jakovu, Miljku, Tomi i Zlatku
 
MANASTIR STUDENICA

Manastir Studenica je manastir Srpske pravoslavne crkve. Studenica je jedan od najvećih i najbogatijih manastira Srpske pravoslavne crkve.

Manastir je 1190. osnovao Stefan Nemanja. Utvrđeni zidovi manstira okružuju dve crkve: Bogorodičnu crkvu i crkvu Svetog Joakima i Ane (Kraljeva crkva). Obe crkve su izgrađene od belog mermera. Manastir je poznat po svojoj kolekciji fresaka iz 13. i 14. veka.

UNESKO je 1986. uvrstio Studenicu u listu Svetske baštine.

Manastir Studenica je posvećen Uspenju presvete Bogorodice. Prva faza radova je završena u proleće 1196, kada je Stefan Nemanja prepustio prestvo svom sinu Stefanu Prvovenčanom i povukao se u svoju zadužbinu. Kad je kasnije otišao u manastir Hilandar, Stefan Prvovenčani se brinuo o Studenici. Tamo je Nemanja primio monaški postrig i ime Simeon. Sveti Simeon se upokojio u Hilandaru 1199. Nemanjin treći sin Sava Nemanjić je, nakon što je pomirio svoju braću Stefana i Vukana, prenio mošti Svetog Simeona u Studenicu gde su i dan danas. Pod Savinim starateljstvom, Studenica je postala politički, kulturni i duhovni centar srednjovekovne Srbije. Uz ostala svoja dela, Sava je napisao Studenički tipik, u kom je opisao život svog oca Nemanje, ostaviviši izvore o duhovnom i monaškom životu u njegovom vremenu

Studenica je uživala pažnju i drugh članova dinastije Nemanjića. Kralj Radoslav je 1245. dodao crkvi pripratu, a kralj Milutin je sagradio malu crkvu posvećenu svetim Joakimu i Ani.
Od pada poslednje srpske srednjovekovne države 1459, Turci su često napadali manastir. Prva značajna restauracija je izvršena 1569, kada su freske Bogorodičine crkve ponovo naslikane. Početkom 17. veka, požar i zemljotres su oštetili manasti, a istorijski dokumenti i značajni delovi umetničke baštine su uništeni i izgubljeni zauvek.

Bogorodičina crkva je jednobrodska crkva sa kulom. Na njenom istočnom kraju je trostrani svod, dok se produžena priprata gleda prema zapadu. Na severnoj i južnoj strani su predvorja. Tokom 1230ih je dograđena spoljašnja priprata. Fasade su izgrađene od blokova belog mermera. Iznutra je crkva obložena tufom. Spolja gledano, u crkvi se skladno mešaju romanski i vizantijski stil. Mešavina ta dva stila će na kraju proizvesti poseban stil arhitekture poznat kao raška škola.

Severozapadno od Bogorodičine crkve je Crkva svetog Joakima i Ane, poznata i kao Kraljeva crkva po svom ktitoru kralju Milutinu. Crkva je sagrađena 1314, u obliku sabijenog krsta, uz osmouglu kulu. Izgrađena je od kamena i tufa, uz fasade obložene gipsom.

Kompleks manstira uključuje i Crkvu Nikoljaču, malu jednobrodsku crkvu, koja je inutra oslikana freskama iz 12. ili početka 13. veka. Između Crkve Nikoljače i Kraljeve crkve se nalaze temlji crkve posvećene Svetom Jovanu Krstitelju. Zapadno od Bogoridičine crkve je trpezarija, sagrađena od kamena za vreme Arhiepiskopa Save. Na zapadnij strani kompleksa je zvonik podignut u 13. veku. Nekada je u njemu bila kapela, a sada se samo mogu videti delovi fresaka. Ostaci fresaka se takođe mogu naći na spoljašnjem delu priprate, i one prikazuju genealogiju dinastije Nemanjića.
Severno od trpezarije se konaci za monahe iz 18. veka. Danas su oni muzej i prikazuju brojne eksponate iz riznice Studenice. Međutim, česti ratovi i pljačkaši su značajno umanjili riznicu manastira.







 
Poslednja izmena:
Manastir MANASIJA
(RESAVA)


Manasija (Resava) je jedan od najznačajnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture i pripada takozvanoj „Moravskoj školi“. Podigao je despot Stefan Lazarević - Visoki između 1407. i 1418. godine. Posvećena je Svetoj Trojici.

2enmfki.jpg

2i7qsyg.jpg


U toku viševekovne turske okupacije, manastir je više puta pustošen i razaran1439, 1456, 1476, i 1734). Sa crkve je bio skinut olovni krov, pa je više od jednog veka crkvena građevina prokišnjavala i 2/3 fresaka je nepovratno propalo. Turcima je služio kao utvrđenje, crkva kao konjušnica austrijskoj vojsci, a priparta kao barutana koja se jednom i zapalila. Obnavljana je 1735, 1806, 1810, i 1845. godine.

Zavod za zaštitu spomenika kulture (tada) SR Srbije otpočeo je 1956. godine obimne konzervatorsko-restauratorske radove. Čišćenja i konzervacija fresaka izvršeni su od 1959. do 1962. godine.

Arheološki i konzervatorski radovi i istraživanja praktično stalno traju.


Manasija je građena sa namerom ktitora da predstavlja reprezentativni objekat. Moćne zidine sa 11 kula, manastirska zdanja i arhitektura crkve sa naglašenom vertikalom koja daje crkvi posebnu eleganciju, manastiru Manasija sa manastirom Visoki Dečani daje epitet najvećih gradova srednjovekovne Srbije. Kao spomenik kulture od izuzetnog značaja , Manasija je i potencijalni kandidat Srbije za listu svetske kulturne i prirodne baštine.

e80e8k.jpg

e9i6ue.jpg


Manastir Manasija nalazi se dva kilometra severozapadno od Despotovca. Poznat je i pod imenom Resava, jer je podignut uz desnu obalu reke Resave, u živopisnoj klisuri koju čine obronci planine Beljanice.

Do Despotovca se dolazi od Svilajinca ili od Jagodine - Ćuprije.

Osim Manasije u Donjoj Resavi postojala je grupa manjih manastira, po igumanu Filaretu sedam, koji su imali sličnu prepisivačku delatnost kao najveći među manastirima Resave-Manasija. Za većinu malih manastira u Donjoj Resavi smatra se da je ktitor baš despot Stefan Lazarević. I u ovim manastirima su, po letopisu Miljkovog manastira "u tišini radili književnici resavski."Od te monaške oaze u Donjoj Resavi danas postoje tri manastira: Tomić, Zlatenac i Miljkov manastir. (O njima u nekim narednim postovima.)
 
Манастир Покајница
У атару Старог Села, на лепом пропланку изнад Грабовачког потока, налази се једна од малобројних цркава брвнара у Bраничевској епархији. Посвећена је Светом оцу Николају, односно празнику Преноса његових моштију. Познатија је под именом "Покајница". За разлику од старих манастира, Покајница је сведок нашег новијег времена. Подигнута је 1818. године, како је урезано у брвно с леве стране улазних врата, а иста година наведена је и у натпису на икони светог Ђорђа на иконостасу који даје податке о задужбинару: "Сију церков огради господар Вујица за спомен, 1818". Цркву је дакле, а не манастир, подигао Вујица Вулићевић, војвода а потом кнез цмедеревске нахије, у знак кајања што је организовао убиство вожда Првог српског устанка Карађорђа Петровића, почињено у оближњем Радовањском Лугу у ноћи 12-13. јула 1816. године. Осим народне традиције и поменутог записа на икони, немамо других података о настанку цркве. Један део народне традиције говори да је цркву подигао кнез Милош новцем нађеним код убијеног Карађорђа.




hotel_plana100605-5.jpg




Покајање је једна од хришћанских врлина. Треба подсетити да је свети Јован Крститељ почео своју проповед позивом својих савременика на покајање: "Покајте се јер се приближило Царство небеско" (Мт 3,2). Шест месеци касније и Господ Христос "поче проповедати и говорити: Покајте се јер се приближило Царство небеско" (Мт 4,17). Нико није без греха осим Бога, али свест човека о греху и кајање воде га са грешних стаза на пут Божје правде.









Неколико цркава у Србији носи назив "Покајница". Тако овај назив носи између осталих и једна задужбина краља Драгутина, за коју је народ убеђен да је подигнута у знак кајања за свргавање оца са престола. Чуло се много о томе да нам је модерна историја почела братоубиством (Карађорђе брата Маринка) и кумоубиством (Милош Карађорђа), али братоубиство није српски изум, већ постоји од када и човечанство. Кајин и Авељ, били су два једина брата на земљи, "Али кад бијаху у пољу, скочи Кајин на Авеља брата својега, и уби га" (Пост 4,8). У династичким и политичким обрачунима убијали су владаре и на Западу и на Истоку, те ни ту ницмо ништа ново измислили. И у најхришћанскијој царевини - Византији, убијали су владаре: на улици, у брачном кревету, у купатилу, на гозбама, па чак и у - цркви. Али су Срби били већи хришћани и свој грех признали и окајали. Само спаљена и успавана савест не зна за кајање, а епохе и народи који немају тај осећај личе на камените бесплодне пустиње.




024.jpg





Године 1880. цркви је придодат трем са западне стране који има функцију спољне припрате. Тада је прерађен кров и препокривен новом шиндром. У време Првог светског рата постављена је решетка на огради трема. Црква је служила као парохијска црква Велике Плане све до 1951. године тј. до изградње и освећења садашње цркве у Великој Плани. Године 1954. основан је при овој цркви манастир са мушким братством а 1991. претворен је у женски манастир.
ЦРКВА у облику лађе, припада већим црквама ове врсте (15,30х5,80м) са полигоналним завршецима на оба краја. Темељ је од камена, а зидови висине 2,90 м урађени су од храстових талпи дебљине 12-15 цм, међусобно ужљебљених и на понеким местима са унутрашње стране, ојачаних косницама и гредицама дебљине 20х28 цм. Кров, најкарактеристичнији детаљ брвнара, масиван, стрм и слеменом достиже висину од 7,70 м. Покривен је шиндром дебљине 5 цм и дужине 100 цм. Кров је на оба краја заобљен а стрмина ублажена нагибом над 1,5 м широким стрејама. Западна врата су ниска. Примитивно приковане профилисане дашчице без посебне резбарије, складно делују својим рељефом. Северна врата су још мања и једноставнија. Унутрашњост цркве чини олтарски простор, брод цркве и крстионица у притвору, са галеријом за хор изнад ње. Свод је коритаст, поткован ужљебљеним и профилисаним шашовцима. Иконостас има само царске и северне двери, вешто је урађен и уклопљен у грађевину чијој архитектури и сликарству одговара. Грчке сигнатуре на иконама упућују да је њихов аутор или Грк или неко ко је копирао грчка дела. То се види и на икони светога Димитрија, који копљем убија бугарског цара Калојана.
На цркви има доста детаља рађених у дрвету и кованом гвожђу као и оних сликаних на дасци. Они су највећим делом оригиналних јер се не налазе на другим грађевинам ове врсте.
ЗВОНАРА подигнута западно од цркве постављена је на четири дрвена стуба и покривена даскама, а носи два звона.
КОНАК (17,5х11,5м) подигнут је 1980-82. године, и има приземље и спрато. Има површину одоко 230 м2. У конаку је и капела у којој се служи током зимског периода.
У току је изградња новог конака са келијама за сестринство.
 
Manastir Poganovo


0000246525_m_0_fvBuV9.jpg


Oko 25 kilometara jugoistočno od Pirota nalazi se manastir Poganovo. Podignut je 1390. kao zadužbina Gospodina Konstantina i njegove ćerke, gospođe Jelene, koja će se udati za vizantijskog cara i tako postati majka poslednja dva vizantijska cara – Jovana VIII i Konstantina XII.

Uskoro nakon svršetka gradnje manastira, gospodin Konstantin, koji je vladao današnjom jugoistočnom Srbijom i severoistočnom Makedonijom, morao je da se odazove svojim vazalnim obavezama prema Turcima, te je poginuo u bici sa Ugarima na Rovinama, zajedno sa Markom Kraljevićem.

Kako je nakon Konstantinove smrti u njegovoj državi zavladao nered, manastirski hram ostao je neoslikan sve do 1499.

Crkva posvećena svetom Jovanu Bogoslovu skromno je zdanje koje ima neke od odlika moravske škole, kao što je visoki zvonik nad pripratom. Oniski trem dodatak je iz XIX veka. I sve manastirske zgrade, od kojih su neke remek-dela narodne arhitekture, iz istog su vremena.

Posebno je vredan vrstan živopis koji su izradili majstori iz severne Grčke. Oslikane figure poseduju izraženu individulnost likova, što se objašnjava uticajem gotičkog slikarstva.

Manastir se nalazi na samom ulasku u najzanimljiviji deo kanjona reke Jerme, koja se ka severu probija između litica Vlaške planine i Grebena.

Piše Vladimir Dulović (Izvor: Srbija na dlanu, KOMSHE)

158641585447f25e9c73fe338957469_extreme.jpg
 
Manastir RADOŠIN

Sedamnaest kilometara od Svilajnca u selu Radošin u maloj dolini, nalazi se manastir Radošin, posvećen Svetoj Bogorodici.
Manastir je sagrađen u srednjem veku. Ne zna se sa sigurnošću koje godine je sagrađen manastir, kao i ko je ktitor manastira. Po jednom predanju prvobitni manastir je zadužbina Visokog Stefana, a po drugom manastir je sagradila Rada, sestra Miljkova, Zlatkova, Tomina, Jakovljeva i Tutina. Ili: Priča se da su braća Miloš i Radoš bežali pred Turcima - Miloš se nastanio na levoj rečnoj obali i tu je nastalo Miloševo, a Radošu je desna obala oivičena brdima bila pouzdanija i tu je nastao Radošin.


U blizini ima ostataka zidina srednjovekovnog grada. Arheološka istraživanja govore o činjenici da tadašnja crkva manastira, bila je impozantnih razmera, kao i o izuzetnom bogatstvu manastira. Kako predanje kaže, zvonik ovog manastira imao je velika zvona, koja kada su zvonila čula su se na 4 sata hoda od tog mesta.

Prvobitni manastir je porušen od strane Turskog osvajača. Današnji izgled manastir je stekao tokom Drugog svetskog rata. Obnovljen je 1942. jer je seoski starešina predložio da je bolje popraviti crkvu nego ratovati.

Manastir se nalazi blizu istoimenog sela na putu koji od Svilajinca vodi preko sela Gložane, pa dalje, kroz selo Vojska, Rajkinac do Glogovca gde je raskrsnica za Jagodinu, Ćupriju i Despotovac. Sa tog puta se skreće ka ovim donjoresavskim manastirima.


2u8uu6o.jpg

2a7zqjm.jpg
 
Manastir JAKOVIĆ

Crkva posvećena apostolu Jakovu (otuda i ime Jaković) nalazi se uz seosko groblje. Kao njen ktitor pominje se knez Lazar.
1zd0nxw.jpg

27zj39u.jpg

Na drugoj obali Morave se nalazi Kočino selo, pa je Jaković poznatiji po aktivnostima Koče kapetana.

Veza Koče Kapetana i manastira uočljiva je već na ulasku - portom dominira spomenik srpskim borcima, a na strani sa koje se ulazi je ploča o Koči.
hrymas.jpg

Manastir Jaković se nalazi u selu Duboka; najbliži je Jagodini, tj. najudaljeniji od Svilajinca od ovih šest (sedam) donjoresavskih manastira do kojih se stiže istim putem.
 
Manastir Poganovo


0000246525_m_0_fvBuV9.jpg


Oko 25 kilometara jugoistočno od Pirota nalazi se manastir Poganovo. Podignut je 1390. kao zadužbina Gospodina Konstantina i njegove ćerke, gospođe Jelene, koja će se udati za vizantijskog cara i tako postati majka poslednja dva vizantijska cara – Jovana VIII i Konstantina XII.

Uskoro nakon svršetka gradnje manastira, gospodin Konstantin, koji je vladao današnjom jugoistočnom Srbijom i severoistočnom Makedonijom, morao je da se odazove svojim vazalnim obavezama prema Turcima, te je poginuo u bici sa Ugarima na Rovinama, zajedno sa Markom Kraljevićem.

Kako je nakon Konstantinove smrti u njegovoj državi zavladao nered, manastirski hram ostao je neoslikan sve do 1499.

Crkva posvećena svetom Jovanu Bogoslovu skromno je zdanje koje ima neke od odlika moravske škole, kao što je visoki zvonik nad pripratom. Oniski trem dodatak je iz XIX veka. I sve manastirske zgrade, od kojih su neke remek-dela narodne arhitekture, iz istog su vremena.

Posebno je vredan vrstan živopis koji su izradili majstori iz severne Grčke. Oslikane figure poseduju izraženu individulnost likova, što se objašnjava uticajem gotičkog slikarstva.

Manastir se nalazi na samom ulasku u najzanimljiviji deo kanjona reke Jerme, koja se ka severu probija između litica Vlaške planine i Grebena.

Piše Vladimir Dulović (Izvor: Srbija na dlanu, KOMSHE)

158641585447f25e9c73fe338957469_extreme.jpg

volim ovako divljačne predele...milina. baš lep manastir.
 
Manastir TOMIĆ

2w3xfkg.jpg


U ataru sela Vojske u Resavi, nalazi se mali manastir svetog apostola Tome, poznat pod imenom Tomić. Pretpostavljamo da njegovo ime ne dolazi od imena ktitora, već od deminutiva imena svetitelja kome je crkva posvećena. Verovatno je podignut pred kraj postojanja srpske despotovine, kada se u vreme despota Stefana formirao sloj nove vlastele. Do ovoga je došlo nakon pogibije stare vlastele u bitci na Kosovu. Despot je izgleda poslušao Bajazitov savet, da uzdigne male i neznatne plemiće jer će mu biti poslušniji i zahvalniji od stare vlastele. Oni su prema svojim mogućnostima sledili despota Stefana u njegovoj zadužbinarskoj delatnosti.

swadf4.jpg



O vremenu izgradnje manastira Tomića, njegovom ktitoru, imovini i ostalom, nemamo nikakvih podataka. Nedostaju primarni izvori - osnivačka povelja, ktitorski natpis i ktitorska kompozicija koji bi pružili neki podatak. Turski popis iz 1572. godine pominje manastir kod sela Grnčar. S obzirom da to ime danas nose delovi dva resavska sela: Gložana i Malog Popovića, manastir se identifikuje sa Tomićem. U vreme Murata III manastir takođe postoji i u njemu živi jedan monah. Kasnije se pomeni o njemu gube u izvorima.

Kao i ostali manastiri, rušen je više puta, a vreme je uništilo ostale manastirske zgrade. No, narod ga je obnavljao te im je manastir služio dugo kao parohijska crkva. Nedavno su obnovljene dve manastirske zgrade.

10gl7ck.jpg


Skromna građevina crkve manastira Tomića svedoči o skromnim materijalnim mogućnostima ne samo drugog ktitora - obnovitelja, već i prvog ktitora - osnivača, obzirom da se obnova vršila na istim temeljima.

Crkva je pravougaone osnove sa oltarskom apsidom na istoku i otvorenom spoljnom pripratom na zapadu

2qn7dpf.jpg

Tomić je muški manastir .Sa ostalih šest (pet) obližnjih, čini celinu po svim značajnijim karakteristikama.

Do manastira se dolazi od Svilajinca, preko Gložana i sela Vojska, ili iz Jagodine i Ćuprije preko sela Dobra i Vojska na putu za Svilajinac.
 
MANASTIR MESIĆ

je ženski manastir Srpske pravoslavne crkve u banatskoj eparhiji.
Jedan je od najznačajnijih manastira u jugoistočnom Banatu, nastao najverovatnije u XV veku, mada ga po lokalnoj legendi osniva 1225. godine Arsenije Bogdanović Hilandarac koga je lično Sv. Sava postavio za igumana manastira. Druga verzija ima najviše verovatnoće, naime po njoj je manastir Mesić osnovao Jovan Branković, poslednji iz loze Brankovića, krajem XV veka. Prvi pisani dokumenat koji pominje manastir Mesić je katastig Pećke patrijaršije iz 1660. i 1666. godine. To je vreme osnivanja prvih srpskih manastira na teritoriji južne Ugarske tokom XV i XVI veka, u vreme velikih migracija srpskog naroda u ove krajeve. Takođe, iz ovog dokumenta se saznaje da je Mesić bio rezidencija vršačkih episkopa u vreme odmah nakon velike seobe, kada je privilegijama austrijskog cara Leopolda I potvrđeno postavljanje Spiridona Štibice za vršačkog vladiku. Manastir je rušen u nekoliko navrata 1716. i 1788. od strane Turaka ali i ubrzo obnavljan, drugi put trudom vršačkog episkopa Josifa Jovanovića Šakabente, kao i u zemljotresu 1892. godine kada je najviše oštećenja u manastirskom kompleksu imala sama crkva. U crkvi posvećenoj Sv. Jovanu Preteči, nalaze se ostaci ranijih fresaka iz XVII veka (detalji u naosu), kao i freske koje su nastale u XVIII veku i koje karakteriše izvesna konzervativnost i oslanjanje na ranije srednjevekovno iskustvo i veliki otpor ka nastupajućoj baroknoj umetnosti. Crkva je, kao i većina crkava u Vojvodini, pretrpela intervenciju u vidu dodavanja baroknih zvonika, koji kasnije menja svoj prvobitni oblik nastao po planu majstora Antona Blobergera. Manastir u svojoj riznici čuva više vrednih rukopisnih i štampanih knjiga, kao i niz slika poznatih slikara kao što su Jovan Popović iz Opova ("Portret J.J.Šakabente"), Johan Tobias Kaergling, Arsenije Petrović, Pavel Đurković i drugih manje poznatih
autora.



 
Poslednja izmena:
volim ovako divljačne predele...milina. baš lep manastir.
А.. па онда мораш да одеш у Пирот.. јер у пречнику од двадесетак километара можеш да видиш следеће:

PIROT - CRKVE I MANASTIRI

Pirot, kao grad koji pripada području gornjeg ponišavlja, bogate je istoriske i kulturne prošlosti. Ovu tvrdnju potkrepljuje činjenica postojanja velikog broja duhovnih hramova u okolini Pirota. Prema sačvanim zapisima po oslobođenju od Turaka Srpska uprava je zatekla 13 manastira i 72 crkve, u kojima je bilo 137 mirskih i 11 manastirskih sveštenika, tako da Pirot s pravom nosi naziv MALI JERUSALIM.


CRKVE
1. Gradske

-Crkva Rodenje Hristovo u Pirotu ili Pazarska crkva iz 18. v.
- Saborna crkva u Pirotu ili Tijabarska crkva iz 19. v.

2. Seoske

- Crkva Svetog Petra i Pavla-Rsovci ili Pećinska crkva iz 13. v.
- Crkva Sveti Đorde - Slavinja, ne zna se pouzdano vreme njene gradnje, Živopisana je 1844. g.
- Crkva Sveti Nikola - Krupac iz druge polovine 17. v.
- Crkva Svetog Nikole i Svete Petke - Staničenje iz 13. v.
- Crkva Sveti Đorde - Osmakovo iz 15. v.
- Crkva Sv. Trojice - Rudinje iz 19. v.
- Crkva Sv. Arhangel Mihailo - Činiglavci, sagrađena 1858.g.
- Crkva Sv. Unufrija - Bazovik, sagrađena 1868. g.
- Crkva Sv. Nikole - Bela, sagrađena 1854. g.
- Crkva Sv. Paraskeve - Brlog, sagrađena 1878. g.
- Crkva Sv. Jovan Krstitelj - Gostuša, obnovljena 1835. g. Sagrađena je na temeljima starijeg hrama
- Crkva u selu Gradašnica, sagrađena u prvoj polovini 19. v.
- Crkva Sv. Đorde - Dojkinci iz 15. v.
- Crkva Sv. Jovan, ranije Vaznesenje Gospodnje - Dobri Do, sagradena 1849. g. na temeljima starijeg hrama, a prema pisanim izvorima sagrađena 1640. g.
- Crkva Sv. Trojice - Zaskovci
- Crkva Vaznesenje Gospodnje - Zavoj iz 17. v (potopljena zbog izgradnje brane HE \"Pirot\" )
- Crkva Sv. Trojica - Izvor, sagrađena 1883. g.
- Crkva Sv. Haralampije - Kostur, sagrađena 1864. g.
- Crkva Sv. Paraskeva - Rosomač, sagrađena 1868. g.
- Crkva Sv. Besrebrnik - Rasnica, sa kraja 18. v.
- Crkva Sv. Bogorodice - Sopot, sagrađena 1849. g.
- Crkva Sv. Ilije - Srećkovac, sagrađena 1876. g.
- Crkva Sv. Ignjata - Suvodol, sagrađena 1838. g.
- Crkva Sv. Paraskeva - Temska iz 15. v.
- Crkva Sv. Petke - Cerova, sagrađena 1875. g.
- Crkva Sv. Petra i Pavla - Crnoklište, sagrađena krajem 16. i početkom 17.v.
- Crkva Sv. Ilija - Crvenčevo
- Crkva Sv. Paraskeva - Topli Do iz 19. v.
- Crkva Sv. Petke - Orlja iz 14 v.
- Crkva Sv. - Vranište

MANASTIRI

- Manastir Sveti Jovan Bogoslov ili Poganovski manastir iz 14. v. pod zaštitom je UNESCO-a
- Manastir Svete Bogorodice - Sukovo iz 18. v.
- Manastir Sveti Đorde - Temska iz 14. v.
- Manastir Sveti Ilija - Rsovci iz druge polovine 19. v.
- Manastir Svete Bogorodice - Visočka Ržana iz 18. v.
- Manastir Sveti Jovan - Krupac, spomen-crkva iz druge polovine 18. v.
- Manastir Svete Marija - Činiglavci, sagrađen 1858. g.
- Manastir Sveti Nikola - Planinica iz 16 v.

За сличице питај чика Гуглета.. мене мрзело да тражим...:D
 

Back
Top