crveni oblak
Elita
- Poruka
- 19.115
Zanima me sta mislite da li se ova dva pojma porichu u danashnjici. Ako ljubav podrazumeva i zainteresovanost za blizhnjeg svog i napor da mu se pomogne ukoliko srlja u propast, onda se takvo osecanje i delovanje vernika sukobljava sa pojmom tolerancije kako se on danas shvata u svetu.
Recimo pravo udruzhivanja vernika je na osnovu zvanichnih dokumenata dato je svim mogutjim sektama koje "nisu agresivne" u smislu da ne podstichu ubistvo ili samoubistvo, a meni se cini da su sve sekte usmerene na cepkanje pravoslavlja i na razdvajanje ljudi po verskim osnovama sto u dugorocnom periodu dovodi do mnogih koshenja medju ljudima i udaljavanja ljudi jednih od drugih u poimanju vere i nacinu na koji ce zhiveti u skladu s njom.
Zatim tolerisanje skaradnosti (primer: homoseksualizam) i nebavljenje istom kao drushtvenim i verskim problemom je zapravo okretanje glave od djavoljih rabota medju nama dok one same sebe promovishu.
Zatim postoji problem izrazhenog licemerja u prici o toleranciji kada su u pitanju nacini ratovanja. Sablja, pushka, nozh i buzdovan ostaju netolerantan nacin odbrane svoje otadzbine, a ekonomska djavolja igrarija i potchinjavanje slabijih postaju uvazheno sredstvo manipulacije (citaj rativanja) u svetskoj politici.
Prica se jos i o toleranciji prema razlicitosti stavova i misljenja, a u isto vreme se manipulishe sveshcu celih naroda medijski i urushava se narodni duh i identitet.
I dechije razmisljanje je rastrzano podelom izmedju dva skolska predmeta: gradjanskog vaspitanja i veronauke, koji se u ogromnom delu svog programa medjusobno kose i stvaraju dva suprotstavljena nacina razmisljanja na osnovu kojih ce ta deca kasnije delovati u sukobu jedni s drugima kada odrastu.
Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.
Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?
Recimo pravo udruzhivanja vernika je na osnovu zvanichnih dokumenata dato je svim mogutjim sektama koje "nisu agresivne" u smislu da ne podstichu ubistvo ili samoubistvo, a meni se cini da su sve sekte usmerene na cepkanje pravoslavlja i na razdvajanje ljudi po verskim osnovama sto u dugorocnom periodu dovodi do mnogih koshenja medju ljudima i udaljavanja ljudi jednih od drugih u poimanju vere i nacinu na koji ce zhiveti u skladu s njom.
Zatim tolerisanje skaradnosti (primer: homoseksualizam) i nebavljenje istom kao drushtvenim i verskim problemom je zapravo okretanje glave od djavoljih rabota medju nama dok one same sebe promovishu.
Zatim postoji problem izrazhenog licemerja u prici o toleranciji kada su u pitanju nacini ratovanja. Sablja, pushka, nozh i buzdovan ostaju netolerantan nacin odbrane svoje otadzbine, a ekonomska djavolja igrarija i potchinjavanje slabijih postaju uvazheno sredstvo manipulacije (citaj rativanja) u svetskoj politici.
Prica se jos i o toleranciji prema razlicitosti stavova i misljenja, a u isto vreme se manipulishe sveshcu celih naroda medijski i urushava se narodni duh i identitet.
I dechije razmisljanje je rastrzano podelom izmedju dva skolska predmeta: gradjanskog vaspitanja i veronauke, koji se u ogromnom delu svog programa medjusobno kose i stvaraju dva suprotstavljena nacina razmisljanja na osnovu kojih ce ta deca kasnije delovati u sukobu jedni s drugima kada odrastu.
Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.
Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?