Hrishcanska ljubav ili licemerna neodemokratska tolerancija

crveni oblak

Elita
Poruka
19.115
Zanima me sta mislite da li se ova dva pojma porichu u danashnjici. Ako ljubav podrazumeva i zainteresovanost za blizhnjeg svog i napor da mu se pomogne ukoliko srlja u propast, onda se takvo osecanje i delovanje vernika sukobljava sa pojmom tolerancije kako se on danas shvata u svetu.

Recimo pravo udruzhivanja vernika je na osnovu zvanichnih dokumenata dato je svim mogutjim sektama koje "nisu agresivne" u smislu da ne podstichu ubistvo ili samoubistvo, a meni se cini da su sve sekte usmerene na cepkanje pravoslavlja i na razdvajanje ljudi po verskim osnovama sto u dugorocnom periodu dovodi do mnogih koshenja medju ljudima i udaljavanja ljudi jednih od drugih u poimanju vere i nacinu na koji ce zhiveti u skladu s njom.

Zatim tolerisanje skaradnosti (primer: homoseksualizam) i nebavljenje istom kao drushtvenim i verskim problemom je zapravo okretanje glave od djavoljih rabota medju nama dok one same sebe promovishu.

Zatim postoji problem izrazhenog licemerja u prici o toleranciji kada su u pitanju nacini ratovanja. Sablja, pushka, nozh i buzdovan ostaju netolerantan nacin odbrane svoje otadzbine, a ekonomska djavolja igrarija i potchinjavanje slabijih postaju uvazheno sredstvo manipulacije (citaj rativanja) u svetskoj politici.

Prica se jos i o toleranciji prema razlicitosti stavova i misljenja, a u isto vreme se manipulishe sveshcu celih naroda medijski i urushava se narodni duh i identitet.

I dechije razmisljanje je rastrzano podelom izmedju dva skolska predmeta: gradjanskog vaspitanja i veronauke, koji se u ogromnom delu svog programa medjusobno kose i stvaraju dva suprotstavljena nacina razmisljanja na osnovu kojih ce ta deca kasnije delovati u sukobu jedni s drugima kada odrastu.

Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.

Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?
 
Zanima me sta mislite da li se ova dva pojma porichu u danashnjici. Ako ljubav podrazumeva i zainteresovanost za blizhnjeg svog i napor da mu se pomogne ukoliko srlja u propast, onda se takvo osecanje i delovanje vernika sukobljava sa pojmom tolerancije kako se on danas shvata u svetu.

Recimo pravo udruzhivanja vernika je na osnovu zvanichnih dokumenata dato je svim mogutjim sektama koje "nisu agresivne" u smislu da ne podstichu ubistvo ili samoubistvo, a meni se cini da su sve sekte usmerene na cepkanje pravoslavlja i na razdvajanje ljudi po verskim osnovama sto u dugorocnom periodu dovodi do mnogih koshenja medju ljudima i udaljavanja ljudi jednih od drugih u poimanju vere i nacinu na koji ce zhiveti u skladu s njom.

Zatim tolerisanje skaradnosti (primer: homoseksualizam) i nebavljenje istom kao drushtvenim i verskim problemom je zapravo okretanje glave od djavoljih rabota medju nama dok one same sebe promovishu.

Zatim postoji problem izrazhenog licemerja u prici o toleranciji kada su u pitanju nacini ratovanja. Sablja, pushka, nozh i buzdovan ostaju netolerantan nacin odbrane svoje otadzbine, a ekonomska djavolja igrarija i potchinjavanje slabijih postaju uvazheno sredstvo manipulacije (citaj rativanja) u svetskoj politici.

Prica se jos i o toleranciji prema razlicitosti stavova i misljenja, a u isto vreme se manipulishe sveshcu celih naroda medijski i urushava se narodni duh i identitet.

I dechije razmisljanje je rastrzano podelom izmedju dva skolska predmeta: gradjanskog vaspitanja i veronauke, koji se u ogromnom delu svog programa medjusobno kose i stvaraju dva suprotstavljena nacina razmisljanja na osnovu kojih ce ta deca kasnije delovati u sukobu jedni s drugima kada odrastu.

Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.

Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?

Ljubav nije globalno, već individualno osećanje.
Svi živimo pod istom nebeskom kapom, ali različito vidimo horizont.
Tolerancija je pokušaj da se razume (ne nužno i zavoli) neko ko je različit od nas. Tolerancija, dakle, ne mora da znači ljubav.
Tolerancija je, takođe, prihvatanje tuđe slobode izbora, a naš slobodni izbor (svest o odlučivanju pojedinca) je hoćemo li uopšte biti tolerantni (pokušati da razumemo, prihvatitimo il ne ono što se kosi sa našim shvatanjima), ili nećemo.
 
Kao prvo, homoseksualnost, i muska i zenska, nisu ''djavolja rabota'', vec legitimno seksualno opredeljenje.Ekonomija nije ''djavolja rabota'', a pretpostavljam da mislis na nasu ekonomsku propast; razlozi tome leze u prici koja veze nema sa religijom.Dakle, smatram da postoji neverovatan nesklad izmedju hriscanske poruke ljubavi koju propoveda SPC i koju njeni vernici, nacelno, prihavtaju, sve dok se ne sretnu sa ljudima koji imaju razlicita verska ubedjenja.Odmah se to naziva sektom ili satanistickim kultom koji ima za cilj da unisti SPC i sve sto je srpsko.Poseban je nesklad izmedju hriscanske skrusenosti, kako ti kazes, koju bi pre sevga, crkvene vladike, za primer, morale da promovisu; a ne da ispre dpatrijarsije bude parkirano nekoliko miliona evra u voznom parku, a vladike nastavljaju zasedanje u kaficu ''Ke pasa''.Video ja licno.
 
pa, znaš kako kažu - ljubi Boga u čoveku, ali ne i ljudski greh. dakle, mogu da smatram homoseksualca grešnikom, ali kao čoveka (jer je svaki čovek Božja tvorevina) bi trebalo da ga volim. meni tu nema nikakvog sukobljavanja.
pitanje je da li smo u stanju da se uvek tako ponašamo? nismo, naravno i zato ovoliki haos oko nas i u nama.
poistovećujemo greh nečiji sa samim čovekom i onda smo ljuti i besni. to raspoloženje emitujemo ka toj osobi i tako stvaramo začarani krug iz koga nema izlaza, sem ako te nešto žestoko ne lupi po glavi.....
 
Pazi ovako:

Prvo, naslov je demagoški. Sasvim komotno može da piše, na primer:
Licemrna hrishcanska ljubav ili licemerna neodemokratska tolerancijaZato što licemrje zavisi od ljudi, a ne od "programa".

zatim:
Zanima me sta mislite da li se ova dva pojma porichu u danashnjici. Ako ljubav podrazumeva i zainteresovanost za blizhnjeg svog i napor da mu se pomogne ukoliko srlja u propast, onda se takvo osecanje i delovanje vernika sukobljava sa pojmom tolerancije kako se on danas shvata u svetu.

Ovde možemo govoriti o žrtvama egzorcizma motivisanog željom "da se pomogne bližnjem kad srlja u propast".

Recimo pravo udruzhivanja vernika je na osnovu zvanichnih dokumenata dato je svim mogutjim sektama koje "nisu agresivne" u smislu da ne podstichu ubistvo ili samoubistvo, a meni se cini da su sve sekte usmerene na cepkanje pravoslavlja i na razdvajanje ljudi po verskim osnovama sto u dugorocnom periodu dovodi do mnogih koshenja medju ljudima i udaljavanja ljudi jednih od drugih u poimanju vere i nacinu na koji ce zhiveti u skladu s njom.

Na duži rok, pravoslavlje bi se moglo stopiti sa rimokatoličkom religijom i na taj način smanjiti razdvajanje po verskim osnovama. :mrgreen:

Zatim tolerisanje skaradnosti (primer: homoseksualizam) i nebavljenje istom kao drushtvenim i verskim problemom je zapravo okretanje glave od djavoljih rabota medju nama dok one same sebe promovishu.

Bavljenje "skaradnostima" najbolji je način da se one reklamiraju.

Zatim postoji problem izrazhenog licemerja u prici o toleranciji kada su u pitanju nacini ratovanja. Sablja, pushka, nozh i buzdovan ostaju netolerantan nacin odbrane svoje otadzbine, a ekonomska djavolja igrarija i potchinjavanje slabijih postaju uvazheno sredstvo manipulacije (citaj rativanja) u svetskoj politici.

Kakav je stav hrišćana? Koje metode preferiraju? :mrgreen:

Prica se jos i o toleranciji prema razlicitosti stavova i misljenja, a u isto vreme se manipulishe sveshcu celih naroda medijski i urushava se narodni duh i identitet.

Svakako, jednoumlje je najbolji način da se očuva narodni duh i identitet.

I dechije razmisljanje je rastrzano podelom izmedju dva skolska predmeta: gradjanskog vaspitanja i veronauke, koji se u ogromnom delu svog programa medjusobno kose i stvaraju dva suprotstavljena nacina razmisljanja na osnovu kojih ce ta deca kasnije delovati u sukobu jedni s drugima kada odrastu.

Zapravo, podela je između religijskog i naučnog pogleda na svet, odnosno između veronauke i više-manje svih ostalih predmeta.
Roditelji najviše nastradaju jer treba da razmršavaju protivrečnosti koje unosi veronauka. Tek ukoliko oni ne obave ovaj posao, dolazi do problema kod deteta.
A sve bi se dalo lako urediti vraćanjem veronauke u crkvu, gde joj je i mesto.

Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.

Bezuslovi konformizam je više stvar prirode ljudskog bića, tako da će se, zavisno od okolnosti izražavati kao konformizam u odnosu na političku, ili pak religijsku propagandu.

Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?

"Kontra" postoji i u ljubavi prema jednom jedinom biću, a kamoli "u principu".
Sve totalitarističke ideologije imaju posebnu naklonost da regulišu "kako valja živeti i šta osećati prema bližnjem svom".
Hrišćannstvo je u tome otišlo korak dalje, pa nameće čak i šta i kad valja jesti. :confused:
 
Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO.

Dakle, da li mislite da postoji kontra izmedju ljubavi i tolerancije u svesti pojedinca i u drushtvenom i verskom aspektu nasheg shvatanja danashnjice i shvatanja i prihvatanja vrednosti koje nam govore kako valja zhiveti i sta valja osecati prema blizhnjem svom?

Evo mene da malo pametujem sa svojim zivotnim stavovima ovde:bye:
Istina je da postoji kontra o kojoj pricas
Ja necu ulaziti u duboku filozofiju jer me to ne zanima, ali gledano pragmaticki iz ugla jednog tipicnog pravoslavca meni se ova svekolika propaganda - svi smo super i sve je normalno - nimalo ne svidja.
Da je tako ne bi postojalo dobro i lose, lepo i ruzno itd.
Znaci postoje merila koja su oduvek postojala i sta je dobro i sta je lepo itd. i ona ce opstati i posle nas. To sto zivimo u vreme kada su kriterijumi poremeceni ne znaci da i mi treba da podlegnemo uticaju da tolerisemo sve, narocito onda kada nas to i ocigledno unistava i kao jedinke i kao zajednicu.
Ima mnogo nakaradnih pojava kao sto su pornografija, internet, senzacionalizam, novac kao jedino merilo vrednosti i da ne nabrajam dalje, znate i sami....
 
Ljubav nije globalno, već individualno osećanje.
Svi živimo pod istom nebeskom kapom, ali različito vidimo horizont.
Tolerancija je pokušaj da se razume (ne nužno i zavoli) neko ko je različit od nas. Tolerancija, dakle, ne mora da znači ljubav.
Tolerancija je, takođe, prihvatanje tuđe slobode izbora, a naš slobodni izbor (svest o odlučivanju pojedinca) je hoćemo li uopšte biti tolerantni (pokušati da razumemo, prihvatitimo il ne ono što se kosi sa našim shvatanjima), ili nećemo.

Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.
 
Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.

Cinjenica N 1 - Biblija je puna ofucanih,propagandnih fraza.

Cinjenica N 2 - Vera uci i koga voleti i koga ne,zene npr po Bibliji ne treba voleti

Cinjenica N 3 - vise mrznje proisteklo iz religije (bilo koje) nego iz bilo koje druge ideologije
 
Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.

Kakvoj "ovoj" ili "onoj" ljubavi? Kakve ofucane fraze?

Uopšte ne primećujem da je ovo tema isključivo "religijskog tipa", jer naslov, kao i deo teksta, upućuje na pitanje o svetskoj političkoj sceni.
Primer (cit.): "Sve u svemu, nametje se bezuslovni konformizam svetskoj politickoj propagandi umesto skrushenosti u hrishcanskim vrednostima, a ta dva NISU ISTO."

I sad mi reci - poznaješ li nekog, ko voli svakog čoveka koji postoji?:)
 
Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.
jes ti jeko pročitala moj post?:confused:
 
pa, znaš kako kažu - ljubi Boga u čoveku, ali ne i ljudski greh. dakle, mogu da smatram homoseksualca grešnikom, ali kao čoveka (jer je svaki čovek Božja tvorevina) bi trebalo da ga volim. meni tu nema nikakvog sukobljavanja.
pitanje je da li smo u stanju da se uvek tako ponašamo? nismo, naravno i zato ovoliki haos oko nas i u nama.
poistovećujemo greh nečiji sa samim čovekom i onda smo ljuti i besni. to raspoloženje emitujemo ka toj osobi i tako stvaramo začarani krug iz koga nema izlaza, sem ako te nešto žestoko ne lupi po glavi.....

upravo o toj ljubavi i pricam, zato za njih brinemo i zhelimo im izlechenje od naopakosti, ne treba ih mrzeti, al ni ignorisati naopakost kad se eksponira i propagira kao drushtveno prihvatljiva
sasvim se slazhem sa mislenjima u tvom postu
 
Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.
Istina je da su to fraze, ali nisu sigurno ni veća klasika, a Boga mi nisu ni ofucanije od dvomilenijumske parole "hrišćanske ljubavi prema bližnjem".

Hrišćanstvo je imalo šansu da preko nje, kako Ti to kažeš, "širi horizonte" i nije uspjelo.
Praksa "hrišćanske ljubavi prema bližnjem" je, 'ajmo reći (mada je i to diskutabilno) bezuslovna na nivou ideje čovjeka, ali na nivou njezine konkretizacije ona je uslovljena njezinim hrišćanskim sadržajem.

Sa tom hrišćanskom ljubavlju slična je stvar kao i sa, od hrišćanstva čovjeku danom slobodnom voljom.
Kao što je hrišćanska ljubav u temelju modernog humanizma, tako je i slobodna volja u fundamentu modernog poimanja slobode ličnosti, ali ništa više.
Savremeni pojam slobode ličnosti je rođen iz teške borbe između ostalog upravo i sa hrišćanstvom, koje jeste dalo slobodu izbora, ali nije dalo slobodu poslije slobode izbora.
Nakon izbora, kao apostata ili jeretik, čovjek je postao progonjena zvijer, a kao hrišćanin, on postaje dio stada.

Isto je i sa modernim humanizmom, koji se formira kroz (opet između ostalog) borbu sa praksom uslovljene hrišćanske ljubavi prema bližnjem.
 
Kao prvo, homoseksualnost, i muska i zenska, nisu ''djavolja rabota'', vec legitimno seksualno opredeljenje.Ekonomija nije ''djavolja rabota'', a pretpostavljam da mislis na nasu ekonomsku propast; razlozi tome leze u prici koja veze nema sa religijom.Dakle, smatram da postoji neverovatan nesklad izmedju hriscanske poruke ljubavi koju propoveda SPC i koju njeni vernici, nacelno, prihavtaju, sve dok se ne sretnu sa ljudima koji imaju razlicita verska ubedjenja.Odmah se to naziva sektom ili satanistickim kultom koji ima za cilj da unisti SPC i sve sto je srpsko.Poseban je nesklad izmedju hriscanske skrusenosti, kako ti kazes, koju bi pre sevga, crkvene vladike, za primer, morale da promovisu; a ne da ispre dpatrijarsije bude parkirano nekoliko miliona evra u voznom parku, a vladike nastavljaju zasedanje u kaficu ''Ke pasa''.Video ja licno.

bold 1: homoseksualnost je psiholoshki poremetjaj
bold 2: ekonomsko uslovljavanje nerazvijenijih zemalja jeste djavojla rabota i ujedno je i rat
bold 3: to jesu sekte jer su se otrgle od pravoslavlja ili ga nikad nisu ni upoznali
bold 4: na koji nachin to tebe to tishti kao Hriscanina?
 
bold 1: homoseksualnost je psiholoshki poremetjaj
bold 2: ekonomsko uslovljavanje nerazvijenijih zemalja jeste djavojla rabota i ujedno je i rat
bold 3: to jesu sekte jer su se otrgle od pravoslavlja ili ga nikad nisu ni upoznali
bold 4: na koji nachin to tebe to tishti kao Hriscanina?


1.- to je vec diskriminacija - sta bi sa ljubi bliznjeg svog?

2 - to je stvarnost

3. - zavisi od tacke gledista za nekog je i pravoslavlje sekta,pa i samo hriscanstvo
 
Klasika, fraze, fraze, fraze, koje nemaju veze sa ljubavi prema blizhnjem svom. Ne pricamo o ovoj ili onoj ljubavi, vec o hriscanskoj ljubavi prema coveku. Blizhnji svoj je po Bibliji svaki covek koji postoji, dakle vera nas uchi da volimo, a ne da volimo il ne volimo. Ono o cemu ti pishesh nema veze s verom u Boga, ovo je tema religijskog tipa, ne propagandno politickog, zato treba prestati s tim ofucanim frazama i posmatrati naslov sa religijske tachke gledista koja daje mnogo shire horizonte pred ocima od pukog frazisanja.


jao da...kako li je samo...prenebregla: religija se ne sluzi frazama...:)

inace; kako se npr. pop koji blagosilja ljude pod oruzjem uklapa u taj koncept "ucenja da volimo" ?
 
Pazi ovako:

Prvo, naslov je demagoški. Sasvim komotno može da piše, na primer:
Licemrna hrishcanska ljubav ili licemerna neodemokratska tolerancijaZato što licemrje zavisi od ljudi, a ne od "programa".

Hrishtjanska ljubav ne mozh biti licemerna

Ovde možemo govoriti o žrtvama egzorcizma motivisanog željom "da se pomogne bližnjem kad srlja u propast".

Pobogu choveche, ne meshaj sektashke radnje sa brigom i pomotji koju mozhesh pruzhiti svom blizhnjem


Na duži rok, pravoslavlje bi se moglo stopiti sa rimokatoličkom religijom i na taj način smanjiti razdvajanje po verskim osnovama. :mrgreen:

To nije dovoljno, potrebno je da sve religije budu jedna, pravoslavna

Bavljenje "skaradnostima" najbolji je način da se one reklamiraju.

bavljenje u smislu lechenje, uputjivanje, vratjanje veri, mislish? pa kakve to veze ima sa reklamom.

Kakav je stav hrišćana? Koje metode preferiraju? :mrgreen:

pitanje je glupo i zlonamerno

Svakako, jednoumlje je najbolji način da se očuva narodni duh i identitet.

jednoumlje je samo zajednichko misljenje, ali ne uvek korisno, postoji jednoumlje koje ga chuva i jednoumlje koje ga urushava

Zapravo, podela je između religijskog i naučnog pogleda na svet, odnosno između veronauke i više-manje svih ostalih predmeta.
Roditelji najviše nastradaju jer treba da razmršavaju protivrečnosti koje unosi veronauka. Tek ukoliko oni ne obave ovaj posao, dolazi do problema kod deteta.
A sve bi se dalo lako urediti vraćanjem veronauke u crkvu, gde joj je i mesto.

problem je u roditeljima jer nisu dobri vernici pa ne znaju da tumache
a gde bi vratio idiotsko gradjansko, u Ameriku, jel?

Bezuslovi konformizam je više stvar prirode ljudskog bića, tako da će se, zavisno od okolnosti izražavati kao konformizam u odnosu na političku, ili pak religijsku propagandu.

to nije tacno, politichki konformizam je stvar zatupljenosti u narodu, a ne stvar ljudske prirode
sta ti je to religijska propaganda, mislis na sekte?


"Kontra" postoji i u ljubavi prema jednom jedinom biću, a kamoli "u principu".
Sve totalitarističke ideologije imaju posebnu naklonost da regulišu "kako valja živeti i šta osećati prema bližnjem svom".
Hrišćannstvo je u tome otišlo korak dalje, pa nameće čak i šta i kad valja jesti. :confused:
crveno da se vidi, a malo je naporno ovako replikovati, mozh sledeci put obicno, sve moje pa sve tvoje, snatji tju se ne brini i na taj nacin
Ti bash imas sukob sa Bogom u sebi. Tesko ces se vratiti na pravi put, vidim ja, jer si dosta zabazao u skepsu. Al truditjemo se.
 
crveno da se vidi, a malo je naporno ovako replikovati, mozh sledeci put obicno, sve moje pa sve tvoje, snatji tju se ne brini i na taj nacin
Ti bash imas sukob sa Bogom u sebi. Tesko ces se vratiti na pravi put, vidim ja, jer si dosta zabazao u skepsu. Al truditjemo se.

:rotf::rotf::rotf::rotf:

Ovo je genijalno

Znaci ko god ne misli ko ti trudicete se da gu vratite na put?

Inkvizicija u najavi? :sad2:
 

Back
Top