Sebičnost

Alisa u zemlji čuda

Buduća legenda
Poruka
26.424
Ja ne mislim da je sebičnost tako strašna stvar i ne libim se da priznam kada sam sebična.
Ali ljudi se loše osećaju kada im se kaže da su sebični.

Generalno mislim da smo svi sebični jer prvo mislimo na sebe. Usrećujemo voljene osobe jer se tada dobro osećamo i srećni smo ako su oni srećni...
Svaki čin počinje od nas samih. Od zadovoljenja sopstvenih želja, potreba i osećanja.

Davno sam čitala o toj temi i jedan deo mi se urezao u mozak. Otprilike se radi o tome da su sebični i ljudi koji pomažu drugima i naizgled se nesebično daju jer time sebe doživljavaju kao moralno superiornije...

Šta mislite o tome?
 
..bog je prvo sebi bradu stvorio..
..i ja mislim da je sve shto radimo prvenstveno podstaknuto
teznjom da se mi osecamo dobro..
..chak i ono shto radimo po duznosti ili po naredjenju..
..problem je kada takvim svojim ponashanjem svesno oshtetimo drugog..
..sebichnost je ruzna rech, kao i egocentrichnost..
..podrazumeva neosetljivost na tudje potrebe..
 
Ja ne mislim da je sebičnost tako strašna stvar i ne libim se da priznam kada sam sebična.
Ali ljudi se loše osećaju kada im se kaže da su sebični.

Generalno mislim da smo svi sebični jer prvo mislimo na sebe. Usrećujemo voljene osobe jer se tada dobro osećamo i srećni smo ako su oni srećni...
Svaki čin počinje od nas samih. Od zadovoljenja sopstvenih želja, potreba i osećanja.

Davno sam čitala o toj temi i jedan deo mi se urezao u mozak. Otprilike se radi o tome da su sebični i ljudi koji pomažu drugima i naizgled se nesebično daju jer time sebe doživljavaju kao moralno superiornije...

Šta mislite o tome?



Mislim da nisi napravila razliku izmađu sebičnosti i samoživosti - dakle, između egocentrizma (kada smo sebi "centar" sveta), i egoističnosti (kada nam je jasno da utoljavajući svoju potrebu otimamo od drugih), a mislim, na osnovu tvojih dosadašnjih postova, da nisi samoživa...

Briga o sebi je deo najnormalnijeg nagona za samoodržanjem.Zar treba da očekujemo da neko drugi brine o nama?

Ima ljudi koji stvarno rado pomažu drugima, a da to nije iz sebičnih razloga, a ima i koji to rade sa jasnim i svesnim ciljem da prikažu sebe kao "mučenike", ili na neki drugi način, već prema sopstvenim frustrcijama koje pokušavaju da "leče" na taj način.

Ali, nisam ni za za to da se svako ko pomogne nekome, proglasi podlim sebičnjakom!
 
..bog je prvo sebi bradu stvorio..
..i ja mislim da je sve shto radimo prvenstveno podstaknuto
teznjom da se mi osecamo dobro..
..chak i ono shto radimo po duznosti ili po naredjenju..
..problem je kada takvim svojim ponashanjem svesno oshtetimo drugog..
..sebichnost je ruzna rech, kao i egocentrichnost..
..podrazumeva neosetljivost na tudje potrebe..


Egocentričnost je najsličnija dečjoj "sebičnosti", jer deca nisu svesna potreba drugih. Ono što si ti rekla je egoizam - tojeružnareč, jerpodrazumevadasmo svesni potrebadrugih, ali nas nije briga.
 
Nekako,vise prvo ugadjam drugima pa onda tek sebi


To je stvar vaspitanja, kulturnog ponašanja, i koliko samo naučili da kažemo ne, onda kada je to potrebno.
Tu su razlike osetljive, i lako je, ako smo navikli da budemo ljubazni prema ljudima, da oni počnu da nas iskorišćavaju.Ili da preteramo sa ne, pa da ostanemo usamljeni.:)
 
Ako nekom pomognem, pustim sebe da se osetim dobro. Nemam tendenciju da od sebe pravim najbitniju osobu u svakoj situaciji a gde cete bolji put od toga? :D "Pomogao sam, hajde sad u sitna crevca da rasclanim sta mi je bilo u glavi i koliko u procentima je to bio nesebican cin a koliko nije...bla, bla" i eto ga covek opet u centru dogadjaja. :D :D (Makar u svojoj glavi).
Tako da to razmisljanje moze biti zamaskirana sebicnost - kad nismo u stanju jedan minut da provedemo a da ne razmisljamo o sebi, makar imali i tako lepe i humane misli. :D
 
Mislim da nisi napravila razliku izmađu sebičnosti i samoživosti - dakle, između egocentrizma (kada smo sebi "centar" sveta), i egoističnosti (kada nam je jasno da utoljavajući svoju potrebu otimamo od drugih), a mislim, na osnovu tvojih dosadašnjih postova, da nisi samoživa...

Briga o sebi je deo najnormalnijeg nagona za samoodržanjem.Zar treba da očekujemo da neko drugi brine o nama?

Ima ljudi koji stvarno rado pomažu drugima, a da to nije iz sebičnih razloga, a ima i koji to rade sa jasnim i svesnim ciljem da prikažu sebe kao "mučenike", ili na neki drugi način, već prema sopstvenim frustrcijama koje pokušavaju da "leče" na taj način.

Ali, nisam ni za za to da se svako ko pomogne nekome, proglasi podlim sebičnjakom!

Kako uvek umeš sve da razložiš :)

Mene ljudi često pogrešno shvate jer ne umem da se izrazim na pravi način.

I priznajem, nisam uvek sigurna 100% šta neki termin znači. Zato nam ti uvek lepo objasniš i to je to: velika je razlika između sebičnosti i samoživosti, ali opet, razdvaja ih tanka linija....
 
Ja ne mislim da je sebičnost tako strašna stvar i ne libim se da priznam kada sam sebična.
Ali ljudi se loše osećaju kada im se kaže da su sebični.

Generalno mislim da smo svi sebični jer prvo mislimo na sebe. Usrećujemo voljene osobe jer se tada dobro osećamo i srećni smo ako su oni srećni...
Svaki čin počinje od nas samih. Od zadovoljenja sopstvenih želja, potreba i osećanja.

Davno sam čitala o toj temi i jedan deo mi se urezao u mozak. Otprilike se radi o tome da su sebični i ljudi koji pomažu drugima i naizgled se nesebično daju jer time sebe doživljavaju kao moralno superiornije...

Šta mislite o tome?

Mislim da sebičnost nije stavljati sebe u prvi plan, već je sebičnost stavljati sebe u prvi i svaki drugi, dakle nigde nikoga drugog sem sebe. Sebičnost je i pomaganje drugome zato što se tako osećamo superiornim. To nije pomaganje. To je medveđa usluga. Osoba kojoj pomažemo oseća zahvalnost, ali i sramotu zato što nije glupa i vidi da se mi osećamo posebno boljim zato što pomažemo. To je unižavanje osobe kojoj pomažemo i sebičnost.
Sebičnost je odvratna osobina. Ne volim sebične ljude.
Stavljanje sebe na prvo mesto, ali iskreno pomaganje i drugima radi njih, je normalno ponašanje i jedino ispravno. Ko ne stavlja sebe na prvo mesto ne može ni druge da voli. Velika je razlika barem ja tako mislim, između osobe koja brine o sebi prvenstveno, pa onda i o drugima, radi njih, a ne da bi se osećala superiornije i osobe koja brine o drugima više nego o sebi i osobe koja brine samo o sebi, a o drugima radi sopstvenog osećaja moći. To su tri vrste ljudi i druga i treća vrsta su zlo.
 
Evo jedan malo banalan primjer.........

Da li iko od vas kaze kad bi on/ona dobili loto,bingo (premiju}

Ja kazem jaoooooo kad bi ja dobila,i onda cu pomoci,dati,uciniti mnogima.....al' samo da dobijem onih (sada) 1 600 000................jesam sebicna jer zelim JA te pare,ali i nisam jer znam da bih pomogla moje bliznje.........
 
Postoje momenti kad sam sebicna. Najcesce kada se radi o necem sto smatram svojim (ziva bica koje volim, stvari...) i mislim da sam tada potpuno u pravu.

Da mislim prvo na sebe...tesko... Tu sam dosta losa i jos treba da poradim na razvijanju te osobine koja je, verovatno, bolja od one koju posedujem.

Pomaganje drugima kad god mogu i koliko god mogu zaista volim. Usrecuje me da nekom mogu priciniti zadovoljstvo (covek, zivotinja). Ne mislim da je to sebicno vec humano i korisno i za onog ko daje i za onog ko dobija (osim ako nije poenta u tome da se neko oseca kao mali Bog nakon toga :banovati:). One koji ne umeju da nesebicno daju, a mogu - :dontunderstand: i ne slazem se sa takvim stavom. To smatram sebicnim.

Inace, kod davanja, uopste nije neophodno da mora da se zna da sam bas ja nesto ucinila. Bez problema mogu da budem anonimna, a opet zadovoljna sto sam ucinila sto sam mogla :).
 
Taska:

Pa to nije sebičnost. Barem meni nije. Pa zar je sebičnost želeti dobro sebi, ako time ne štetiš drugima direktno? Ako dobiješ novac, zašto bi bio sebičan? Ja bih volela da dobijem veliki novac i prvo bih sebe namirilia onim što mi treba za život, počevši od najkrupnijih stvari koje mogu tim novcem da dobijem. Ne mislim da sam sebična zbog toga. Ne uzimam nikome iz usta, ne gazim preko mrtvih. Dobila sam i moje je kako ću potrošiti. Naravno da ću sebi pomoći. Uostalom, tako pomažem i ljudima oko sebe i državi, pošto rešavam neke važne stvari zbog kojih sam na teretu, možda.
 
Да бисте доказале да нисте себичне треба да мислите овако:''Баш бих желела да Хелен добије седмицу на лотоу, то би је баш усрећило!'' :mrgreen::lol:
 
Да бисте доказале да нисте себичне треба да мислите овако:''Баш бих желела да Хелен добије седмицу на лотоу, то би је баш усрећило!'' :mrgreen::lol:

Ti promenila avatar!
Kako neobično sad izgleda, ja navikao na onu koku...
Kao da si sa dugačke kose odjednom prešla na neku Eni Lenoks frizuru.
 
Pa normalno je biti sebican u smislu da najpre sebi zelis najbolje pa onda i svakom drugom.
Mislim, meni je licemerno reci da nekom drugom sem sebi i svojoj porodici, vise zelim dobro.
Zelim da svima bude dobro, ali najpre to zelim sebi.

Ali ako sebicnost definisemo da bude dobro samo nama, a da smo frustrirani svaki put kad je dobro drugima, onda nisam sebican.
Umem iskreno da se obradujem tudjem uspehu, naravno, onim zasluzenim i zaradjenim, ali i slucajnim tipa nagrada, dobitak, neki srecan obrt, nasledstvo, isto ono sto se ne bih bunio da se desi i meni.

Egocentrizam ne volim ako ga definisemo kao potrebu da uvek i sve bude onako kako meni odgovara, a briga me odgovara li to i drugima i slazu li se, i smara li ih to, bitno je nabiti u svoju guicu.
Ja takve ljude zovem "analnim tipovima" onima koji bi sve da im udje a nista da im ne izadje i da uvek samo njihove potrebe moraju biti zadovoljene
 
Poslednja izmena:
Да бисте доказале да нисте себичне треба да мислите овако:''Баш бих желела да Хелен добије седмицу на лотоу, то би је баш усрећило!'' :mrgreen::lol:

Ево, ја бих желела да Хелен добије седмицу на лотоу! :)

( И да врати коку...)
 
Pa normalno je biti sebican u smislu da najpre sebi zelis najbolje pa onda i svakom drugom.
Mislim, meni je licemerno reci da nekom drugom sem sebi i svojoj porodici, vise zelim dobro nego sebi.
Zelim da svima bude dobro, ali najpre to zelim sebi.

Само мало да допуним: а да би мени било добро - мора да буде добро мојој деци, рецимо.
Значи, њихово добро мени чини добро! Значи, то је некако испреплетано.

...Ако сам била јасна...а мислим да нисам баш....
 
Jesi. Ja sam se setila toga kada sam pisala prvi post. Htela sam da napišem da je sebičan onaj ko misli samo na sebe i svoju decu, a onda sam stala i rekla, nije. Ako misli na svoju decu onda nije sebičan. Dakle sebičan je samo onaj ko misli samo i isključivo na sebe.

I ja sam da se vrati koka. Koka je autoritet. :p
 
Само мало да допуним: а да би мени било добро - мора да буде добро мојој деци, рецимо.
Значи, њихово добро мени чини добро! Значи, то је некако испреплетано.

...Ако сам била јасна...а мислим да нисам баш....

Jesi.
Podrazumeva se da kad imamo decu, najpre zelimo da njima bude dobro, da budu zdravi, siti, da su srecni....to je normalno.
Istovremeno je normalno da vodimo racuna i o sebi, jer cemo toj deci trebati jos mnogo godina i samo ako je nama dobro moze biti dobro i njima
Kad sam rekao sebi, podrazmevao sam moje dete, mene i moju zenu.
Upravo tim redom :mrgreen:
 
Poslednja izmena:

Back
Top