Na nekoliko tema se vec provlaci ista prica - merimo druge po nasim merilima i cudimo se kako to da postoji neko drugaciji od nas. A posto je drugaciji, onda cemo ga nazvati raznim imenima.
Na temi u ovom delu je teza da zena (ali ne i muskarac
) treba da ima vise od jednog deteta. U isto vreme, na Domu i porodici je tema da se ne treba imati vise od 4-oro dece. Znaci koliko smem pa da ne
ispadnem nenormalna?
Ovo nije tema o deci nego o tome da li ponekad
razmislimo pre nego sto pocnemo da postavljamo pravila drugima. Da li vi dopustate isto drugim ljudima? Da li smatrate da su vasi stavovi jedini ispravni i da su primenjivi na svakog?
I da li postoji univerzalno pravilo kako svi treba da zivimo.
Univerzalno pravilo, po kojem svi treba da živimo? Da, postoji - nešto u stilu: "živi i pusti druge da žive" i razne slične stvari. Znači
opšte.
Detalji su samo
individualna stvar -sve dok
ne nanosimo
zlo nekom
drugom, sve ostalo je naša stvar.
Ali - ljudi koji su ograničenih pogleda na svet - ne mislim ograničenih umnih sposobnosti, već : oni koji nisu vaspitanjem stekli otvorenost u prihvatanju raznolikosti sveta oko sebe, pa ljudi koji se, ne toliko fizički, koliko mentalno, nisu "makli iz svog sela", pa ljudi sa ukorenjenim predrasudama...ima toga, dosta, da ne nabrajam...Misle da svi imaju iste potrebe, želje i ciljeve, kao oni, ili "nisu normalni".
Oni su jadni a ne ljudi koji trpe njihovu kritiku ili neprihvatanje.
Da li si nekada razmislila koliko je njihov svet ograničen i siromašan? I koliko je izvanrednih saznanja, emocija i doživljaja njima ne samo nedostupno, već i nisu svesni njihovih postojanja?
I, jeste, masa ljudi prvo počne da "iznosi svoje mišljenje", na koje, zaboga, ima
pravo (!), a da nije ni za trenutak zastala "da uzme vazduh", a kamo li da razmisli prvo koliko je u pravu, i drugo, kakve će posledice njihovo "mišljenje na koje imaju pravo" proizvesti.
I, uopšte, svi nešto imaju pravo, a niko da se seti da sve ima dve strane, i da
svako pravo nosi i određene
dužnosti!