Tudji zivoti

Nisi u pravu.
Empaticne osobe nisu pod obavezno i slabe.
Pogresno tumacis empatiju,nije to osecanje kad ti neko isprica da je mnogo tuzan sto su mu na poslu smanjili platu,pa se ti onda rasplaces u trenutku,i na kraju on tebe teshi.
To je osecanje razumevanja druge osobe u smislu da si u stanju da se stavis na njegovu poziciju i razumes ga,bez osudjivanja.Ne gledas njega kroz sebe,nego si ti on.

Bravo.
Upravo to.
Staviti se u polozaj drugog coveka, i probati da iz njegovog ugla osetis neku emociju ili sagledas problem.
To ili umes ili ne umes, to se ne uci.
 
Nisi u pravu.
Empaticne osobe nisu pod obavezno i slabe.
Pogresno tumacis empatiju,nije to osecanje kad ti neko isprica da je mnogo tuzan sto su mu na poslu smanjili platu,pa se ti onda rasplaces u trenutku,i na kraju on tebe teshi.
To je osecanje razumevanja druge osobe u smislu da si u stanju da se stavis na njegovu poziciju i razumes ga,bez osudjivanja.Ne gledas njega kroz sebe,nego si ti on.
ne nego ti mene nisi razumela ali nema veze
 
otkud onda znas da je tvoj ukus dobar?
ja kazem da cim ti tako nastupas tvoj ukus nije i ne moze biti dobar..pritisak stvara samo i iskljucivo otpor i nista drugo..ako je neciji ukus konzervativan tvoj ptritisak da ga promenis ce rezultovati samo i iskljucivo samoodbranom..

a kakv je danasnji ukus ne trebas mi ti da bih mogao da vidim..kic i sund na sve strane ..ako je za tebe ovo sto gledamo na tv i na ulici domet dobrog ukusa..mislim da si zrela za sanatorijum;)

ja znam da je moj ukus dobar na osnovu toga što se obrazujem u tom pravcu.
i to mi niko, ali niko ne može osporiti.
prvo: pristup o kome sam ja govorila uključuje diskusiju o nekom predmetu. oni kod kojih diskusija stvori otpor su jako prmitivni i ograničeni.
drugo: gde, gde sam ja napisala da je ono što se vrti na teveu domet dobrog ukusa?
treće: olako trpaš ljude u sanatorijum.. da bi ih.. šta? diskreditovao? vrhunac bede u razgovoru. i zaslužuje da bude sankcionisano.
 
Žena koja mi je najviše ličila na muškarca, bila je moja profesorka latinskog. Na prvi pogled žensko biće, uvek obučena u sivi kostim s belom bluzom zakopčanom do grla, jer je prezirala svaki znak ležernosti, sa metalnom, prostom šnalicom u ravno podšišanoj kosi, hodala je ispred table korakom vojskovođe koji je iz lične skromnosti ostavio sva odlikovanja kod kuće.

Nikad nije zalazila u redove između đačkih klupa. Poligon na kojem se kretala nije se ticao običnih regruta, bubuljičavih, znojavih pubertetlija koji su tu da krše naređenja izdata u latinskim konjugacijama iz kojih su, bar za moje drugare i mene, provirivale besramne scene rimskih orgija.

Moje drugarice iz odeljenja, zamišljale su nežnu Lezbiju koju pesnik opisuje u svojim stihovima, ali su se uvek stresale pri pomisli da bi Katul mogao da liči na profesorku latinskog, s onim špicastim nosem i koštunjavim šakama, tankim usnama stvorenim da izdaju naredbe dok postrojavaju četu i vrše smotru nad našim sveskama i rečenicama.

Posmatrao sam ta sentimentalna bića napupelih grudi i ozarenih lica, kako veoma lako pesnički lik preobraćaju u sliku vojnog zapovednika, kao što je (naročito muškarcima) inače lakše da zamišljaju rat nego mir, zveckanje oružja od milovanja. Pa dobro, neka bude Cezar, ali i on se činio neotporan na ljubav u odnosu na strogi profesorkin profil. A Katul koji Lezbiji izjavljuje ljubav, sigurno je, tim krhkim dušicama, ličio na ženu koja je hodala ne dodirujući zemlju, sa stihovima umesto oružja u svojim rukama.

Nosi ih tako kao što se nosi grožđe, pažljivo da ga ne ugnjavi, ne pristajući na taj rimski krkljanac pun krvi i svrgavanja, latinske mudrosti koja je naoružana sentencama osvojila pola sveta, koja je uništavala njihove mlade, menstrualne živote, nepravilnim deklinacijama o besmrtnom Jupiteru Jovisu. Jadnom pokojniku, čim bi se začulo školsko zvonce.
 
Poslednja izmena:
Opet ti u krajnost.
Covek IMA izbora i MOZE da izbegne ljude kojima ce sluziti kao kontejner u koji ce kad god im dodje, da bace svoje tuge, neuspehe i razocaranja.
A ako to navodno "ne moze da izbegne" rekoh, neka se pita sto mu ta njegova osobina toliko znaci?
Cesto ispadne da igra igru u kojoj ce po svaku cenu dokazati da je on jedini dobar, plemenit i saosecajan a da su svi drugi grubi, bezosecajni i stoka.
Ta igra se u psihologiji zove otprilike "jadan ja/jadna ja" ili majica na kojoj sa prednje strane pise "dokazi mi da nisi kao drugi" a na ledjima "znao sam/znala sam !! "
NE MOZE DA IZBEGNE..

empatican covek ce da udje u diskoteku..i bice zatrpan emocionalnim s r anjima kojih je diskoteka prepuna..empata ne mora ni da prica sa nekim da bi osecao..dovoljno je da bude na istom mestu sa vise ljudi pa da ga ti ljudi zatrpaju s r anjem a da ne kazu niti jednu jedinu rec..
empata ce da jednotavno oseti tu trulu atmosferu koja vlada na nekom mestu..
rekoh empata nema bitnog izbora..on prima i vraca
 
ja znam da je moj ukus dobar na osnovu toga što se obrazujem u tom pravcu.
i to mi niko, ali niko ne može osporiti.
prvo: pristup o kome sam ja govorila uključuje diskusiju o nekom predmetu. oni kod kojih diskusija stvori otpor su jako prmitivni i ograničeni.
drugo: gde, gde sam ja napisala da je ono što se vrti na teveu domet dobrog ukusa?
treće: olako trpaš ljude u sanatorijum.. da bi ih.. šta? diskreditovao? vrhunac bede u razgovoru. i zaslužuje da bude sankcionisano.
ehh zivote..:D

btw hvala na komplimentu o primitivnosti.:hvala:

samo da dodam pitanje..a sto kod tebe moja prica stvara otpor? da nisi i ti ogranicena i primitivna pa ostro reagujes..

ovim postom upravo demosnstriras sve ono sto ja ne nazivam dobrim ukusom..ma kako se ti obrazovala..to samo kaze meni da si ti snob a to je gore nego biti primitivac
 
a zar takvima nije dobro???;)

uostalom i sam balans je princip klackalice zar ne? samo ono sto je za tebe krajnjost nije i za mene..

Pa....i nije im nesto dobro.
Osim ako nemaju nimalo savesti i ako su psihopate, osecace potrebu da ih ljudi prihvate, da ih cene, da ih postuju, da ih vole, da ih zele....zbog onoga sto JESU a ne zbog onoga sto IMAJU ili MOGu....a ljudi sve to nece hteti dobrovoljno.
Htece za novac ili da bi nesto dobili od njih ili ako ih se plase i od njih zavise..... i oni su toga svesni.

O da, zatrpace tu tugu novcem i luksuzom i moci, ali to kod iole normalnih ljudi stalno izbija i izbija, to su osnovne ljudske potrebe i to se ne moze kupiti.
 
Poslednja izmena:
Pa....i nije im nesto dobro.
Osim ako nemaju nimalo savesti i ako su psihopate, osecace potrebu da ih ljudi prihvate, da ih cene, da ih postuju, da ih vole, da ih zele....zbog onoga sto JESU a ne zbog onoga sto IMAJU ili MOGu....a ljudi sve to nece hteti dobrovoljno.
Htece za novac ili da bi nesto dobili od njih i oni su toga svesni.

O da, zatrpace tu tugu novcem i luksuzom i moci, ali to kod iole normalnih ljudi stalno izbija i izbija, to su osnovne ljudske potrebe i to se ne moze kupiti.

podvuceno je problem ogromnog broja ljudi koji nemaju mnogo..koji zive sasvim obicnim zivotom..oni nemaju nista jer nemaju novac i moc da to sto im treba i kupe a niko ih takdje ne voli zbog onog sto jesu..

bajke su ipak za malu decu a stvaran svet je nesto u cemu nema mesta bajkama
 
podvuceno je problem ogromnog broja ljudi koji nemaju mnogo..koji zive sasvim obicnim zivotom..oni nemaju nista jer nemaju novac i moc da to sto im treba i kupe a niko ih takdje ne voli zbog onog sto jesu..

bajke su ipak za malu decu a stvaran svet je nesto u cemu nema mesta bajkama

E, sad vec preterujes i to prilicno.
Ja na primer ogranicavam ko mi je bitno da me voli i ceni zbog toga sto JESAM.
Sta me se tice oce li me voleti neko, ko u meni ne gleda coveka nego pojavu na kojoj skenira koliko sam mocan, koliko imam novca, gde sam sve bio, cime se bavim, s kim se druzim, hocu li mu biti od koristi, hoce li preko mene ostvariti neki svoj cilj, kome ce moci da se pohvali sto je sedeo sa mnom i sl.

Novac jeste bitan i njegov stalni nedostatak vremenom oduzima coveku dostojanstvo.
Samo je pitanje koja kolicina novca ti je potrebna da bi se osecao dobro i da bi cenio sebe?
500-1.000-10.000-100.000- milion, x milona xx miliona mesecno
Koja kolicina moci i nad kim tebe cini srecnim i vrednim u svojim i tudjim ocima itd.
 
E, sad vec preterujes i to prilicno.
Ja na primer ogranicavam ko mi je bitno da me voli i ceni zbog toga sto JESAM.
Sta me se tice oce li me voleti neko, ko u meni ne gleda coveka nego pojavu na kojoj skenira koliko sam mocan, koliko imam novca, gde sam sve bio, cime se bavim, s kim se druzim, hocu li mu biti od koristi, hoce li preko mene ostvariti neki svoj cilj, kome ce moci da se pohvali sto je sedeo sa mnom i sl.

Novac jeste bitan i njegov stalni nedostatak vremenom oduzima coveku dostojanstvo.
Samo je pitanje koja kolicina novca ti je potrebna da bi se osecao dobro i da bi cenio sebe?
500-1.000-10.000-100.000- milion, x milona xx miliona mesecno
Koja kolicina moci i nad kim tebe cini srecnim i vrednim u svojim i tudjim ocima itd.
ja se u velikoj meri slazem sa tim matori
ali za podvuceno mogu odgovorno da tvrdim da sam u svom zivotu samo i iskljucivo takve osobe sretao..koje su mene iskljucivo na taj nacin gledale..i naravno da me se ne ticu te osobe..nakon sto sam saznavao stvarne razloge koji stoje iza njihovg interesovanja za moju malenkost..jer ja nikad unapred ne pretpostavljam da neko hoce da se druzi ili sta vec samnom iz nekog koristoljublja..sto ce reci da svima pruzam istinsku sansu..ako mi neko da povoda da sam samo usputni stepenik za postizanje nekog cilja..onda dva zamenjuje komandu voljno..
 
posle kazu "budi iskren" a kad budes iskren osude te iz momenta..ehh zivote..:D

A jel vidis sta ti sad radis?
Bez ljutnje, ali skoro dve strane pricas o tome kako si dobar i kako lose prolazis i kako je biti dobar jednako biti glup i kako su ljudi losi i kako je svet tuzo mesto i kako zivot nije bajka i kako ovo i kako ono.
A mi ne pisemo o temi nego reagujemo na tvoje pisanje.
Mislim, sta je to ako ne ono o cemu sam pisao.
 
E, sad vec preterujes i to prilicno.
Ja na primer ogranicavam ko mi je bitno da me voli i ceni zbog toga sto JESAM.
Sta me se tice oce li me voleti neko, ko u meni ne gleda coveka nego pojavu na kojoj skenira koliko sam mocan, koliko imam novca, gde sam sve bio, cime se bavim, s kim se druzim, hocu li mu biti od koristi, hoce li preko mene ostvariti neki svoj cilj, kome ce moci da se pohvali sto je sedeo sa mnom i sl.

Novac jeste bitan i njegov stalni nedostatak vremenom oduzima coveku dostojanstvo.
Samo je pitanje koja kolicina novca ti je potrebna da bi se osecao dobro i da bi cenio sebe?

500-1.000-10.000-100.000- milion, x milona xx miliona mesecno
Koja kolicina moci i nad kim tebe cini srecnim i vrednim u svojim i tudjim ocima itd.
Што се губитка достојанства тиче услед константног недостатка новца тиче, нисам баш сигурна.
Не мораш даље ићи од нас Срба.
Деценијама се у Србији не живи добро, али народ није , у великој мери, изгубио достојанство.

Новац јесте битан, али не и за то колико ћеш имати самопоуздања и како ће те други видети.

Мени је грађење самопоуздања на бази новца идентично ономе кад женско мисли да је добра риба зато што је напирлитана, намазаних ноктију и сређене фризуре.

Исто ср. само друго паковање.
 
Na nekoliko tema se vec provlaci ista prica - merimo druge po nasim merilima i cudimo se kako to da postoji neko drugaciji od nas. A posto je drugaciji, onda cemo ga nazvati raznim imenima. :confused:

Na temi u ovom delu je teza da zena (ali ne i muskarac :mrgreen:) treba da ima vise od jednog deteta. U isto vreme, na Domu i porodici je tema da se ne treba imati vise od 4-oro dece. Znaci koliko smem pa da ne ispadnem nenormalna? :D

Ovo nije tema o deci nego o tome da li ponekad razmislimo pre nego sto pocnemo da postavljamo pravila drugima. Da li vi dopustate isto drugim ljudima? Da li smatrate da su vasi stavovi jedini ispravni i da su primenjivi na svakog?

I da li postoji univerzalno pravilo kako svi treba da zivimo.


Univerzalno pravilo, po kojem svi treba da živimo? Da, postoji - nešto u stilu: "živi i pusti druge da žive" i razne slične stvari. Znači opšte.
Detalji su samo individualna stvar -sve dok ne nanosimo zlo nekom drugom, sve ostalo je naša stvar.

Ali - ljudi koji su ograničenih pogleda na svet - ne mislim ograničenih umnih sposobnosti, već : oni koji nisu vaspitanjem stekli otvorenost u prihvatanju raznolikosti sveta oko sebe, pa ljudi koji se, ne toliko fizički, koliko mentalno, nisu "makli iz svog sela", pa ljudi sa ukorenjenim predrasudama...ima toga, dosta, da ne nabrajam...Misle da svi imaju iste potrebe, želje i ciljeve, kao oni, ili "nisu normalni". Oni su jadni a ne ljudi koji trpe njihovu kritiku ili neprihvatanje.
Da li si nekada razmislila koliko je njihov svet ograničen i siromašan? I koliko je izvanrednih saznanja, emocija i doživljaja njima ne samo nedostupno, već i nisu svesni njihovih postojanja?
I, jeste, masa ljudi prvo počne da "iznosi svoje mišljenje", na koje, zaboga, ima pravo (!), a da nije ni za trenutak zastala "da uzme vazduh", a kamo li da razmisli prvo koliko je u pravu, i drugo, kakve će posledice njihovo "mišljenje na koje imaju pravo" proizvesti.

I, uopšte, svi nešto imaju pravo, a niko da se seti da sve ima dve strane, i da svako pravo nosi i određene dužnosti!
 
Што се губитка достојанства тиче услед константног недостатка новца тиче, нисам баш сигурна.
Не мораш даље ићи од нас Срба.
Деценијама се у Србији не живи добро, али народ није , у великој мери, изгубио достојанство.

Новац јесте битан, али не и за то колико ћеш имати самопоуздања и како ће те други видети.

Мени је грађење самопоуздања на бази новца идентично ономе кад женско мисли да је добра риба зато што је напирлитана, намазаних ноктију и сређене фризуре.

Исто ср. само друго паковање.

Ne slazem se.
Narod u srbiji nije izgubio dostojasntvo je diskutabilna izjava, da ne pominjem sto ovde od doznaka iz inostranstva stigne 5 milijardi evra svake godine. To je vec teren politike a to ovde necemo.

Ono sto hocu da ti kazem je da dugotrajno nemanje novca rusi covekovo dostojanstvo.
To dobro znaju oni koji kraci ili duzi period nisu imali dovoljno ili su imali tek minimum novca.
Na krace staze, covek se nada, radi, veruje, ali ako to traje duze vreme to postaje problem.
 
Nisi u pravu.
Empaticne osobe nisu pod obavezno i slabe.
Pogresno tumacis empatiju,nije to osecanje kad ti neko isprica da je mnogo tuzan sto su mu na poslu smanjili platu,pa se ti onda rasplaces u trenutku,i na kraju on tebe teshi.
To je osecanje razumevanja druge osobe u smislu da si u stanju da se stavis na njegovu poziciju i razumes ga,bez osudjivanja.Ne gledas njega kroz sebe,nego si ti on.


Nisu slabe uopšte! Čak su, usuđujem se da kažem, možda i jači nego što izgledaju.
Ljudi sa razvijenom sposobnošću empatije mogu da se stave i u ulugu osobe koja ih je povredila, kao i u položaj neprijatelja, i da shvate uzroke, porive, razloge ili ciljeve te osobe, potpuno nevezano za sopstvena osećanja i potrebe u odnosu na osobe u čiji su se položaj stavile.
Sama sposobnost empatije je jednaka drugim sposobnostima kojima ljudi u manjoj ili većij meri raspolažu, ili su obdareni - nije ni dobra ni loša osobina - sve zavisi kako je čovek koji ima tu sposobnost koristi.
Taman kao što i veoma talentovan umetnik može biti neobično veliki skot prema svojoj okolini ili divna osoba, što ni malo ne umanjuje ili ne povećava umetničku vrednost njegovih dela.
 
Poslednja izmena:

Back
Top