Ajde drage moje, malo me pokrenula ova tema o životinjama, a ja bih rado
čula od vas šta mislite o pretnji bele kuge...poznato je da je sve manje
beba....da se mladi parovi sve ređe opredeljuju da imaju decu, a i kada tu
odluku donesu, uglavnom se to svede na jedno dete. Posebna priča je
recimo Vojvodina (mislim na seosku sredinu)
...gde se nekako zarad očuvanja imovine i ne deljenja
iste...ostaje takođe na jednom detetu.....a opet u nekim jako siromašnim
krajevima...imamo porodice sa šestoro, sedmoro, čak devetoro dece!
Koliko razmišljate o deci koja su ostavljena negde usput, čije su majke
pobegle iz bolnice netragom, ili jednostavno nisu imale želju da se bave
mačinstvom...šta mislite da li one jednostavno nemaju majčinski osećaj
ili im je sloboda i život bez obaveza ispred rođenog deteta????
I naravno šta je sa očevima...ako su uopšte bili obavešteni o trudnoći
ili rođenju deteta?????
Citacu kasnije,reko' prvo da odgovorim na temu....
Rodila sam dva andjela....s tim sto priznajem da mi je trebao duzi period da se odlucim za drugu bebu...uticalo je vise razloga....prvenstveno strah,pa finansije....nije da se nije imalo,samo nisam zeljela da prvo dijete trpi zbog rodjenja drugog....zelim da im pruzim jedan normalan zivot....danas nije ko nekad....mi nismo bili zahtjevna djeca,nije bilo neke skupe mode pa ni hirova za tehniku ....kako nas je Tito ucio "nema razlike u odjevanju......"
....normalno razlike je uvijek bilo,znalo se ko ima a ko ne....
Cinjenica je da se brzo zivi,godine prodjose u nekoj jurnjavi,trkom za novcem,poslom....prvenstveno ja sam djecu zapostavila ne bi li im pruzila sve....shvatila sam da to "sve" nema neko znacenje kao kad se skupimo porodicno,shvatila sam da im je najdragocenije to vrijeme provedeno zajedno....
Da se vratim na konkretno....zacrtali smo dvoje i tako je....ne mogu reci da ne zelim trece dijete,kad sam vidjela sestrica onakog lepotana,pa sve mi neka milina oko srca,rodi se u meni taj osjecaj....a opet ovako svjesno kazem NE....
Gledajuci i citajuci o siromasnim porodicama sa gomilom djece,kazem svi su ko lucici,a opet mi zao jer nemaju ono sto moja djeca imaju,a osnovno nemaju(u vecini slucaja)pravo djetinjstvo,vaspitanje,pogled na zivot,mogucnosti izbora....mozda grijesim ne znam....
'Ajd sad da se sjetim vremena kad sam bila mala.....moji imaju nas 4,ali vecina roditelja tada stalo je na jedno,dvoje.....cini mi se da danas vise znam mladjih koji imaju vise djece....koliko je nekad mladih otislo vani,njihovi potomci sigurno nece doci ovdje osnivati porodicu,pocev od moje sestricine,sta ce nju vuci da dodje u njenu domovinu....sestru mozda i hoce po stare dane,ali.....
U takvoj drzavi zivimo,ko moze i zna za bolje tamo ide,i to je normalno.....a posebno kad smo roditelji,djeca su nam prioritet......cemu moje da ucim?...o bratstvu i jedinstvu?....o iscekivanju boljeg zivota?....NE...........vec ih ucim da je svijet veliki i da ne treba sjedati zacauren iz nekih patriotskih i nostalgicnih osjecaja....ne "tjeram" ih odavde vec treba da znaju da imaju izbor.....
A majke koje ostave svoje cedo...mozda ima neka koju bih mogla razumjeti jer realno razni su razlozi,ne opravdavam,sve je pitanje na koji nacin i zasto.........a koliko je upravo slucaja cedomorstva...tu uvijek pitam ZASTO????.....ako vec ne smije,ne moze itd.....neka ga uvije u cebence i odnese u bolnicu,dom,pred necija vrata.....zar ono nema prava na zivot...............................................
Uh napisah dosta,a kao da nista nisam napisala...teske su ovo price,teski osjecaji.....