Šta je grijeh

della

Primećen član
Poruka
587
Prije par hiljada godina djevojka koja bi rodila dijete izvan bračne zajednice počinila bi grijeh zbog kojeg bi bila kamenovana. U današnje vrijeme to je sasvim normalna pojava, čak odobravana ukoliko je djevojka došla u godine kada izgledi za brak postaju minimalni. Žene nisu imale nikakva prava, morale su se pokrivati, u doba onih dana nisu smjele biti u kontaktu s ljudima itd. Ukoliko bi prekršile bilo koje pravilo koje im je nametnuto počinile bi grijeh. Danas bi takvi grijehovi bili besmisleni. Da smo kojom igrom slučaja moralne norme postavili tako da bračni parovi mogu slobodno da upražnjavaju odnose sa strane i da slobodno pričaju o tome i ovo bi bilo svakodneno, a ne grešno. Putanja kojom idemo vjerovatno bi nas mogla dovesti do takvih rezona. Dakle, ukoliko se poimanje ili postojanje grijeha mijenja vremenom, shvatanjima i saznanjima treba postaviti pitanje postoji li uopšte grijeh ili postoje samo moralne norme.
Interesuje me vaše mišljenje o ovoj temi.
 
Zavisi kako gledas na to. Sve sto se smatralo grehom pre 2000 godina i danas se u Crkvi smatra grehom. Ni danas crkva ne odobrava radjanje izvan braka, i danas postoje propisi za odevanje zena slicni tadasnjem, i danas kad su devojke u godinama kad je manje sanse za brak Crkva vise zeli da ih vidi u manastiru nego kao samohrane majke.
Verovatno mislis na poglede drustva na greh iako je tema na religiji. U tom slucaju si potpuno u pravu.Cak i ne moras ici daleko 2000 godina unazad, dovoljno je da se vratimo u sezdesete godine proslog veka, barem ovde na nasim prostorima.
 
Della nije u tome greh ,greh je nesto suprotno zivotu nesto sto ponizava coveka i menja mu njegovu prirodu.Greh je kao mastilio koje se prospe u vodi pa je tesko prepoznati sta je mastilo a sta voda.U 10 Bozjih zapovesti se sadrzi taj zakon,ali nije bilo dovoljno to coveku ,ako si pravoslavni vernik mogu napomenuti da ,stradanje sina Bozjeg koji je pokazao da je priroda coveka sposobna da vecno zivi.Njegova zrtva je bila iskup za sve nas.
A sto se tice suda za greh ,sud je Bozji, on zna svakog od nas.Greh menja prirodu coveka i cini ga smrtnim i u ovom i u onom svetu.Greh nije prirodan ,on je alogican i unistava svu logiku zivota ,to je zid koji nam zaklanja ljubav.
Ako neko misli da nema greha ,nek uzme kamen i baci na ovu zenu.citat se odnosi na deo iz jevandjelja ,kad je narod uhvatio preljubnicu .
Posto niko se nije usudio da baci kamen jer su se svi setili svojih grehova ,Gospod rece nema ljudi koji su te hteli kazniti,odose ,ne osudise te.Ne osudjujem te ni ja,nego idi i ne gresi.
 
Prije par hiljada godina djevojka koja bi rodila dijete izvan bračne zajednice počinila bi grijeh zbog kojeg bi bila kamenovana. U današnje vrijeme to je sasvim normalna pojava, čak odobravana ukoliko je djevojka došla u godine kada izgledi za brak postaju minimalni. Žene nisu imale nikakva prava, morale su se pokrivati, u doba onih dana nisu smjele biti u kontaktu s ljudima itd. Ukoliko bi prekršile bilo koje pravilo koje im je nametnuto počinile bi grijeh. Danas bi takvi grijehovi bili besmisleni. Da smo kojom igrom slučaja moralne norme postavili tako da bračni parovi mogu slobodno da upražnjavaju odnose sa strane i da slobodno pričaju o tome i ovo bi bilo svakodneno, a ne grešno. Putanja kojom idemo vjerovatno bi nas mogla dovesti do takvih rezona. Dakle, ukoliko se poimanje ili postojanje grijeha mijenja vremenom, shvatanjima i saznanjima treba postaviti pitanje postoji li uopšte grijeh ili postoje samo moralne norme.
Interesuje me vaše mišljenje o ovoj temi.

Pre par hiljada godina...i pre par desetina godina...isto tako.
Ne znam da li je roditi dete van braka greh,to prvi put cujem,a da je normalno,po meni,nije ni sada,u danasnje vreme.Ne osudjuem,ali detetu treba otac,koliko i majka.
Neke zene ni danas nemaju skoro nikakva prava,a to opet nema veze sa grehom,to namece neka religija,zakon,pa i pojedinci.

Greh je danas isto ono sto je bio i pre par hiljada godina,moral nam definitivno slabi s godinama,ali ni to nema veze sa grehom.

Da smo kojim slucajem postavili moralne norme tako da imamo slobodu u braku,ili vanbracnoj zajednici,slobodu svako sa svakim...bilo bi rasulo,haos,ne verujem da se tako nesto moze prihvatiti,a kamoli da postane svakodnevna,normalna pojava.

Greh je,za mene,nesto sto se kosi sa mojim principima,a ne nesto za sta ce me bog kazniti.
 
Prije par hiljada godina djevojka koja bi rodila dijete izvan bračne zajednice počinila bi grijeh zbog kojeg bi bila kamenovana. U današnje vrijeme to je sasvim normalna pojava, čak odobravana ukoliko je djevojka došla u godine kada izgledi za brak postaju minimalni. Žene nisu imale nikakva prava, morale su se pokrivati, u doba onih dana nisu smjele biti u kontaktu s ljudima itd. Ukoliko bi prekršile bilo koje pravilo koje im je nametnuto počinile bi grijeh. Danas bi takvi grijehovi bili besmisleni. Da smo kojom igrom slučaja moralne norme postavili tako da bračni parovi mogu slobodno da upražnjavaju odnose sa strane i da slobodno pričaju o tome i ovo bi bilo svakodneno, a ne grešno. Putanja kojom idemo vjerovatno bi nas mogla dovesti do takvih rezona. Dakle, ukoliko se poimanje ili postojanje grijeha mijenja vremenom, shvatanjima i saznanjima treba postaviti pitanje postoji li uopšte grijeh ili postoje samo moralne norme.
Interesuje me vaše mišljenje o ovoj temi.

И данас се исте ствари сматрају за грех (у религиозном смислу, наравно), само што савремено друштво више не осуђује људе због греха, већ због кршења закона, док је појам греха као греха више пребачен у религиозну сферу, а делом и у моралну.
 
Da, ali nije to crno-bijela priča....Ima perioda u godini kada je i tjelesna strast među supružnicima nepoželjna..Baš koristim taj termin, a ne grijeh....

Zašto je nepoželjna?
Ne zasniva li se odnos supružnika na ljubavi? Telesna ljubav je samo jedan aspekt ljubavi.
Zašto je ljubav supružnika u jednom periodu nepoželjna a ljubav prema Bogu uvek poželjna?
Da li je Bog ljubav? Da li Bog ljude treba da ispuni ljubavlju? Zar se ljubav sme ograničiti, zar se nje treba odricati i u ime čega?
 
Zašto je nepoželjna?
Ne zasniva li se odnos supružnika na ljubavi? Telesna ljubav je samo jedan aspekt ljubavi.
Zašto je ljubav supružnika u jednom periodu nepoželjna a ljubav prema Bogu uvek poželjna?
Da li je Bog ljubav? Da li Bog ljude treba da ispuni ljubavlju? Zar se ljubav sme ograničiti, zar se nje treba odricati i u ime čega?

Odnosi se samo na tjelesnu ljubav u periodu posta, po kanonima Crkve...:D
Nemoj da me pogrešno shvatiš...
 

Back
Top