Sremuš (medveđi luk, divlji beli luk, divlji luk, cremoš, cremboš a zovu ga i ,,ubica otrova''), lat. Allium ursinum, je biljka iz porodice lukova (Alliaceae).
Raste samo u prirodi, gajenje u baštama ne uspeva.
Karakteristično za ovu biljku i njene srodnike, koji spadaju u istu familiju, jeste lukovica (metamorfozirani podzemni izdanak). Stablo je trostrano, a beli cvetovi sakupljeni u višecvetne, štitolike cvasti. Sa osnove stabla polaze dva izduženo eliptična lista na dugačkim drškama. Seme je srvene boje i okruglog oblika.
Mladi listovi su odlična salata puna vitamina, dok su stariji jako, neprijatno ljuti. Lukovica se može na hladnom očuvati nekoliko dana.
U našem narodu postoji uverenje da nijedna biljka ne čisti tako dobro sistem za varenje i krv kao sremuš. Ima jako dejstvo na crevne parazite, sprečava infekcijske upale sluzokože creva, snižava visok krvni pritisak, a i odbrana je od gripa i groznice. Pored delovanja na crevni, sremuš povoljno deluje i na kardiovaskularni sistem sprečavajući arteriosklerozu, otkanjajući nesanicu i nesvesticu.
Dakle - vlašac i sremuš nisu ni slični.