Taedium Vitae

Weißenburg :.

Obećava
Banovan
Poruka
56
Taedium Vitae, odvratnost prema zivotu, ili kako bi prostaci rekli bedak... jeste stanje kada vam nije ni do cega, kada se kajete sto uopste postojite i kada biste najradije umrli... Da li ste doziveli taedium vitae u smislu da ste umorni od zivota a bojite se smrti?... Da vas cujem...
 
Prostaci kažu bedak?
Što prostaci,meni se ta reč baš svidja...više nego li "taedium vitae".
Odgovor na temu bi bio..svi bi se redom poubijali da kojim slučajem ne boli...:lol:
 
Taedium Vitae, odvratnost prema zivotu, ili kako bi prostaci rekli bedak... jeste stanje kada vam nije ni do cega, kada se kajete sto uopste postojite i kada biste najradije umrli... Da li ste doziveli taedium vitae u smislu da ste umorni od zivota a bojite se smrti?... Da vas cujem...

ybt ti ko da si slusao SS i pesmu
umoran sam od zivota a smrti se bojim, jedva druze (2X) na nogama stojim:hahaha:...

cuj umorna od zivota...
ne, nikad..
 
Bila sam više puta smrto umorna od ljudi... a život je dragocen...ne, od života nisam, za mene je život dar, i igra! Ja se vrlo ozbiljno igram - mislim da je to dobar način da se provede život zadovoljno - samo što to nisam odmah shvatila.Trebalo je sazreti.:)
 
Taedium Vitae, odvratnost prema zivotu, ili kako bi prostaci rekli bedak... jeste stanje kada vam nije ni do cega, kada se kajete sto uopste postojite i kada biste najradije umrli... Da li ste doziveli taedium vitae u smislu da ste umorni od zivota a bojite se smrti?... Da vas cujem...

Ne, ne i ne.

Volim život i kad me ne mazi (život, mislim :)).

"Knjiga života je knjiga divnog čara,
nit se sklapa, nit po volji otvara..." (Lamartin)
 
Meni se iza toga krije veliko SEBELJUBLJE,Depresija je koncept misli ocaja koje se neprestano ponavljaju u krug.Jedini neprijatelj ljubavi je Ego drugih neprijatelja ljubav nema.Kad covek udje u takvo stanje preporucujem mu da uzme nesto fizicki da radi,ili da brine o drugima.
 
Taedium Vitae, odvratnost prema zivotu, ili kako bi prostaci rekli bedak... jeste stanje kada vam nije ni do cega, kada se kajete sto uopste postojite i kada biste najradije umrli... Da li ste doziveli taedium vitae u smislu da ste umorni od zivota a bojite se smrti?... Da vas cujem...

jesam.. samo nisam znala da se tako zove.. mada, to nista ne bi menjalo.. bila sam par puta u takvom ocajanju zbog nekih, sada bezazlenih, a tada prilicnih "problema" koje sam ja licno napravila da izgledaju dovoljno OGROMNO da padam u depresiju, osobito nocu.. kada sam sama u toj tami i tisini sobe.. kao, sve je protiv mene, nista me nece, nesreca me prati, bla bla bla.. i.. pozelim da me nema.. i.. pozelim da se nisam ni rodila.. i.. pozelim DA UMREM.. ali.. da, bojim se smrti.. u tom trenutku krajnje patnje po glavi mi se vrzmaju i stvari tipa - ne mogu ja ovo, nisam "hrabra" za takav cin.. najezim se pri pomisli sta mogu uraditi sebi a da nisam ni sigurna u tu odluku.. i.. odustanem.. i tako jos par puta.. sve nadajuci se suludo da, mozda, bice bolje, da, mozda, nije tako strasno kao sto mi se cini.. i nije.. ali trebas sazreti da to shvatis.. da je zivot u tvojim rukama.. ti njime upravljas.. ne moze biti dobro ako si SIGURAN da bice lose..

da ne odem u drugu pricu..
 
Da li ste doziveli taedium vitae u smislu da ste umorni od zivota a bojite se smrti?
Doživio, i doživljavam već nekih 8 godina. No, ne bih to nazvao umorom od života, buduć ga nije ni bilo; pre bih kazao umorom od životarenja, onog praznog ili čekanja na život. E, to ume da umori. A život - kad se živi - u stvari odmara.

I čini mi se paradoksalnim: kad čekaš na život ili životariš izgleda da je prisutnija strah od smrti (kao da je taj život koji se čeka nešto izuzetno), dok onda kada živiš zaboravljaš da smrt uopšte postoji, iako bi trebalo da ti bude žao što se on u stvari svršava.
 

Back
Top