NESTO VISE O NUMIZMATICI!!!

filip26

Obećava
Poruka
92
Numizmatika (grč. nomisma - kovanica) je nauka koja se bavi sakupljanjem proučavanjem starog i savremenog, prvenstveno kovanog novca, ali i ostalih novčanica, kao i proučavanjem ordenja i medalja.

Numizmatika je postala važna naučna grana koja numizmatički materijal obrađuje kao izvor za političku i ekonomsku historiju, epigrafsku hronologiju, lingvistiku, heraldiku i historiju umjetnosti
Kovanica (ili novčić) je novac u metalnom obliku koji se proizvodi kovanjem. Najčešće je okruglog oblika, a rijetko je višekutnik. Koristi se za manje vrijednosti valute, dok se za veće koriste banknote (novčanice). U historiji su se proizvodili od metala koji su sami po sebi imali vrijednost (zlato, srebro), dok se danas koriste različite slitine.

Prikupljanje starih kovanica danas predstavlja hobi, odnosno aktivnost poznat pod nazivom numizmatika.
 
Srednjovjekovna bosanska numizmatika
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Numizmatika je pomoćna historijska disciplina koja se bavi proučavanjem nastanka, razvoja i upotrebe kovanog novca kroz historiju. Znanstveno zanimanje za srednjovjekovni bosanski novac javilo se dosta kasno, tek sredinom 19. vijeka, kada ih je po prvi put sistematičnije objavio i opisao novosadski profesor Janko Šafarik. Poslije njega određenim pitanjima bosanske srednjovjekovne numizmatike uspješno su se bavili Šime Ljubić, Ćiro Truhelka, Milan Rešetar, Ivan Rengjeo i Mihailo Dinić.
 
nastavak:
Počeci kovanja novca u Bosni


Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini 14. vijeka, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića. Nažalost, historijski izvori nam ne govore o tome gdje se nalazila njegova kovnica, niti kada je tačno počeo sa ovom izuzetno unosnom aktivnošću koja je, kao isključivi vladarev monopol (regalno pravo), obezbjeđivala znatna materijalna sredstva vladarskom dvoru. Ban Stjepan je za vrijeme svoje vladavine razvio široku aktivnost kovanja novca te se njegove kovanice javljaju u većem broju različitih vrsta. Uglavnom su rađene po uzoru na novce koje su tada kovali Bribirski (Šubići), Mletačka republika, Dubrovnik i Srbija. Sličnost banovog novca sa novcem susjednih zemalja trebala je poslužiti da se što prije i što lakše njihov novac istisne iz banove zemlje, kao i da se njegov novac proširi po susjedstvu, ali i da se u samoj Bosni on lakše primi i sigurnije uđe u upotrebu. Najčešći motiv zastupljen na prvim bosanskim novcima bio je prikaz bana na prijestolju s mačem s jedne, i sa predstavom Isusa na prijestolju s druge strane. Pored pojednostavljene sheme kovanja novca sa isključivim bosanskim predznakom, kovnica bana Stjepana proizvodila je i 1) novce s jedne strane bosanski a s druge dubrovački, 2) s jedne bosanski a s druge srpski, 3) falsifikate dubrovačkog novca, i 4) falsifikate napola srpskog, napola dubrovačkog novca.
 
evo malog dodatka :

Kovani novac

U XIX veku u Srbiji, u vreme vladavine Karađorđa i kneza Miloša, karakteristično je postojanje u opticaju velikog broja različitih moneta, od turskih do zapadnoevropskih. Poznato je da su tokom tog perioda u opticaju bile 43 različite vrste stranog novca, i to 10 zlatnih, 28 srebrnih i 5 bakarnih. Od toga
knez-mihailo.gif
, međutim, uporedo sa uspešnim političkim oslobađanjem od turske zavisnosti, počinju da se čine prvi koraci ka uspostavljanju sopstvenog monetarnog sistema, da bi, najzad, pošto je proteklo više od četiri stoleća od kovanja poslednjeg srpskog srednjovekovnog novca, bio iskovan prvi novac u obnovljenoj Srbiji.

Suočen sa problemima koje su izazivale brojne vrste novca u Kneževini Srbiji, knez Mihailo Obrenović donosi rešenje da se kuje prva srpska moneta. Tako je nastao prvi srpski kovani novac, izrađen u bečkoj kovnici od legure bakra, u apoenima od 1, 5 i 10 para, s likom kneza Mihaila na aversu i godinom izdanja 1868. Nova novčana jedinica, s nazivom dinar, iskovana je u srebru 1875. godine. Nosila je lik kneza Milana, a izrađena je u apoenima od 50 para, 1 i 2 dinara. Prvi zlatni novac u Srbiji iskovan je 1879. godine u nominalnoj vrednosti od 20 dinara. Povodom proglašenja kneza Milana za
kralj-alaksandar.gif
kralja Srbije 6. marta 1882, kovan je zlatni novac od 10 i 20 dinara, popularno nazvan «milandor».
Time je Srbija uobličila svoju nacionalnu monetu, u potpunosti primenivši standarde Latinske novčane unije, čije su stroge odredbe propisivale finoću metala, težinu i dimenzije kao i kod franaka zemalja članica Unije.

Tokom kasnijih godina emitovano je još nekoliko vrsta kovanog novca. Poslednja emisija sa likom vladara iz dinastije Obrenovića potiče iz 1897, kada je u srebru iskovan novac od 1 i 2 dinara sa likom kralja Aleksandra I Obrenovića.

Dinastička smena na prestolu 1903. godine donela je izvesne promene u oblasti izdavanja novca. Zakonom iz 1904. predviđeno je kovanje metalnog novca sa likom novog vladara, Petra I Karađorđevića. Iz iste godine je i prva emisija od pet različitih apoena, iskovanih u bronzi i srebru, kao i jubilarni srebrni novac od 5 dinara sa likovima Karađorđa i Petra I iskovan povodom stogodišnjice Prvog srpskog ustanka. Ova emisija, kao i sledeće dve, iz 1912. i 1915, kovana je u Beču. Izbijanjem rata obustavljena je svaka veza sa tom kovnicom, zbog čega je deo emisije iz 1915. iskovan u pariskoj kovnici, dok je emisija iz 1917. kovana u Americi.
grb-srbije.gif


Po završetku Prvog svetskog rata, na teritoriji novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zatekle su se u opticaju razne vrste kovanog novca. Taj novac je postepeno zamenjivan i već 1920. emitovan je kovani novac nove države, kada je prihvaćeno da nacionalna novčana jedinica bude dinar, koji se deli na 100 para. Kralj Aleksandar I Karađorđević godine 1925. emituje zlatni novac, čija je vrednost bila 20 dinara. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca postaje 1929. godine Kraljevina Jugoslavija, pa se pristupilo emitovanju novca sa novim nazivom države.

U periodu do 1941. godine emitovan je kovani novac različitih nominala i sastava metala, nastao uglavnom u Beču, da bi se s poslednjom emisijom kovanog novca Kraljevine Jugoslavije, nastalom 1938, započelo sa kovanjem u zemlji, u Državnoj kovnici u Topčideru.

Tokom 1931. godine pokrenuto je vrlo obimno emitovanje zlatnika od 1 i 4 dukata koji nisu predstavljali redovan novac, a koji se ističu posebnim likovnim rešenjima. Na dukatima je poprsje kralja Aleksandra, a na četvorodukatima, pored kralja Aleksandra, i kraljica Marija.

Posle Drugog svetskog rata, prvi kovani novac Jugoslavije emitovan je 1945. godine. Od tih prvih, poratnih, pa sve do najnovijeg perioda, iskovane su brojne emisije kovanog novca, s vremenom u naprednijim tehnikama izrade, kao i sastavima legura od kojih je sačinjen. Odgovarajućim elementima, kao što su grb i naziv države emitenta, registruju se sve promene u državnom uređenju koje su se odvijale tokom proteklog perioda.

Od 2003. godine emituje se kovani novac namenjen opticaju na području Republike Srbije. Izgled aversa tog novca vrlo uspešno predstavlja posebnost našeg identiteta, budući da su na njemu reprezentativni motivi srpskog kulturno-istorijskog nasleđa. Emisija iz 2003. na reversu nosi znak Narodne banke Srbije, dok je na emisiji iz 2005. prikazan grb Republike Srbije.

Pored redovnih emisija kovanog novca, od 1968. godine izdaje se i prigodni kovani novac, čija je namena da obeleži različite manifestacije, kulturne, sportske ili neke druge, od značaja za zemlju ili od šireg, međunarodnog značaja. Takođe se taj novac izdaje povodom važnih jubileja, koji se vezuju za određene ličnosti ili institucije. Do sada su emitovane dvadeset tri emisije tog tipa. Osobenost ovih izdanja jeste u tome što se za njihovu izradu koriste pretežno plemeniti metali, a u manjem obimu i legure. Za razliku od redovnih izdanja, prigodni kovani novac je najčešće izrađen u specijalnoj tehnici, koja podrazumeva bolji kvalitet i veću izražajnost prikazanih motiva.






Kovani novac
Bakarni novac od 10 para iz 1868. sa likom kneza Mihaila Obrenovića


Kovani novac
Kovani novac Kraljevine Jugoslavije od 50 dinara iz 1932. sa likom kralja Aleksandra I


Kovani novac
Kovani novac u izdanju Narodne banke Srbije, pušten u opticaj 1. jula 2005, na reversu ima prikazan Veliki grb Republike Srbije
 
nastavak2.
Bosanski novac za vrijeme bana i kralja Tvrtka I Kotromanića [uredi]


Ban Tvrtko je nastavio aktivnost svog prethodnika te je i sam kovao vlastiti novac koji nam je poznat u samo dvije tipološki različite vrste. Unatoč tome, Tvrtkovi banski novci spadaju u ljepše i bolje novce bosanskog srednjovjekovlja. Na njihovoj izradi su posebno bili angažovani dubrovački zlatari koji su na molbu bana za njega izrađivali vrhunske kalupe za kovanje. Odlukom od 18. marta 1365. godine dubrovačko Vijeće umoljenih (Consilium Rogatorum) dozvolilo je majstoru Radoju da za Tvrtka izradi 12 kalupa, ali pod prijetnjom da će mu se odsjeći ruka ako izradi koji komad više. Dugo se vremena u nauci smatralo da Tvrtko za vrijeme kraljevanja nije kovao svoj novac, ali su takva mišljenja oborena pronalaskom srebrenog dinara kovanog u kotorskoj kovnici sa natpisom T : REX : BOS - NE : > : RASIE.

Za kralja Tvrtka se veže i jedan od najljepših primjeraka novca čitavog srednjeg vijeka - to je čuveni četverostruki zlatnik, u nauci poznat pod tim imenom jer je, u poređenju sa tadašnjim mletačkim dukatom, bio četiri puta teži. Na zlatnoj pločici debljine 1mm, širine 30 mm i težine 14.05 g, iskovan je, na aversu: lav i natpis + MONETA AUREA REGIS STEPHANI, i na reversu kraljevski grb sa natpisom + GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA. U nauci je danas uglavnom općeprihvaćeno da ovaj zlatnik pripada kralju Tvrtku, međutim, Ivan Rengjeo, koji ga je prvi objavio i opisao smatrao je da se on treba pripisati kralju Stjepanu Tomaševiću. Svoju tezu temeljio je na argumentima da prikaz lava na aversu predstavlja grb Brankovića s kojima je Stjepan Tomašević bio povezan preko svoje supruge Mare Branković. Njegovim argumentima je Mihailo Dinić suprotstavio pisani arhivski podatak iz marta 1393. godine u kojem se spominju ducatos domini regis Bosne magnos quatordecim, znači veliki dukati bosanskog kralja.
 
Bosanski novac u 15. vijeku


Nakon smrti kralja Tvrtka I. bosanski vladari prestaju kovati novac sve do druge vladavine kralja Tvrtka II Tvrtkovića koji je sigurno kovao novac 1436. godine. Pošto su se u dugom periodu u kojem nije radila bosanska kovnica u Bosni skoro sasvim udomaćili dubrovački novci, kralj Tvrtko II je nastojao svoje kovove što više približiti dubrovačkim te su oni izrađivani u sasvim identičnoj novčanoj stopi. Prema tome Tvrtko II kovao je groš, dinar i poludinar, sa novinom da se na njegovim novcima sve češće ustaljuju prikazi njegovog grba. Takvu tradiciju nastavio je i njegov nasljednik Stjepan Tomaš koji je također kovao tri vrste novca sa predstavom grba na aversu i sv. Grgura Nazijanskog na reversu. I Tomašev sin, Stjepan Tomašević, kovao je novac kao i njegovi prethodnici, sa istim motivima, i istom tipologijom, s tom razlikom da su njegovi novci izuzetno skladno i lijepo urađeni, po čemu spadaju u sam vrh srednjovjekovnih bosanskih novaca po pitanju umjetničke vrijednosti.
 
AKO NEKO HOCE DA UCESTVUJE U KVIZU KOJI CE SE ODRZATI OVOG MESECA NEK POSALJE SVOJE PUNO IME MENI porukom I NADAJTE SE SRECOM!!!

I VI OKUSAJTE SVOJE ZNANJE O NUMIZMATICI I NJENOJ VREDNOSTI

detaljno o pitanjima i takmicenju uskoro ali ako ne mozete da cekate pitanje postavite u mojoj temi POZZ!
 
Poslednja izmena:
ajd okachi ako imash krupne slike novchica iz 1938 god. da se lepo vidi razlika izmedju male i velike krune
ubi se trazeci po internetu i uglavnom su sitne slike a video sam da si na onom polkushaju za kviz stavio lepe krupne slike.Izgleda da si izbrisao tu temu o kvizu.....
hvala unapred
pozdrav
Dragan
 

Back
Top