Nije bitno da li ste musko ili zensko, svi smo jednako prosli djacko doba kad su dani tekli uceci ono sto nam danas koristi ili ne zavisi kako se ko snasao...Secam se osnovne skole pa posle i srednje gde sam htela ne htela morala da budem dobar djak jer se to jednostavno ocekivalo od mene...Rasla sam u okruzenju gde su svi bili obrazovani, gde je skola bila na prvom mestu, gde se neizostavno morao pokazati uspeh i kad ocekivanja nisu bila ispunjena nastajao je veliki problem...Mislim da je to bilo doba i za nastajanje neuroze kad sam strepela sta ce mi roditelji reci ako podbacim u skoli, kako ce me gledati ostali djaci koji su bili moji drugari a redjali samo petice...Sad se mozda pitate sta me je uhvatilo da se vracam na te dane ali mi je nekako zao i krivo kad vidim da sada posle eto nekog vremena zivim u sredini gde ta skola nikom nesto i nije bitna...Jednako radim sa nekima koji su se provlacili kroz "iglene usi" koji su cekali nestrplivo da se sva ta muka oko skole vec jednom zavrsi...To vidim po mnogo cemu, jer ih uopste ne interesuje ni knjiga ni da neki kurs upisu bar...Ja sam u skoli od prvog dana ucila pravopis, nacin na koji se nesto kaze, kako bih rekla bonton, kako nekog pozdraviti, zahvaliti se izraziti veselje ili saucesce...jednostavno kulturu zivljenja...ovo oko sebe sto vidim me totalno razocarava...Kad dobijem sms poruku i vidim da je neko nesto napisao pogresno, znam da nikad nije ni naucio kako se to pise...niti ce da nauci...Secam se lektira, sta se sve moralo procitati...U bioskopu se daje film "Budenbrokovi" i ovde niko pojma nema ko su oni bili, sta je tu interesantno...Da ne govorim o totalnom nepoznavanju istorije svog naroda a kamoli tudjeg...Sve sam to ucila i ucila i znam i s ponosom kazem da sam skolu zavrsila u tadasnjoj Jugoslaviji odakle smo u svet posli sa odlicnim poznavanjem bilo o kojoj sferi da se radi...A sta sam sve srela i cemu sam se nacudila...Totalnoj nepismenosti i nezainteresovanosti i mladjih i starijih da bar cuju i saznaju nesto vise o zivotu...Osecam se zaista kao u onoj budistickoj prici o orlu i kokoskama...Ko ne zna da je orao umire srecniji od onog ko je to spoznao...