Demencija

Carsko

Početnik
Poruka
27
Koliko znam ova bolest ima dobre osnove u genetici. Baka i deka po majci su bili dementni i od ove bolesti oboleli u ranim sedamdesetim godinama zivotnog doba. Njihova cerka, moja majka, koja sada ima 72 godine pokazuje neke od simptoma.
Zanimaju me sledece stvari:
1. Kojim metodama se utvrdjuje stepen ostecenja mozga (skener, magnetna rezonanca ili...)?
2. Pretpostavljam da postoje medikamenti koji bi usporili ovaj proces...?
3. S obzirom da se blizim 40-oj godini zivota, kada bi bilo uputno da se i sama pozabavim poseti lekaru po ovom pitanju?
Hvala
 
Ne, daleko od toga.
Samo su pitanja malo...hm, kako bi ih nazvala....Kako mali Perica zamislja medicinu.
Bez uvrede.
Lek za demenciju ne postoji, niko od lekara Vas nece slati na ogromnu dozu zracenja da bi Vi imali uvid dokle ste stigli u procesu starenja mozga.

Jedino sto mozete da uciniti za sebe je da zivite zdravo, koliko god mozete, da negujete svoje telo, smanjite stres, hranite se zdravo...
 
Bilo bi dobro da taj komentar pored svog imena "starim" pretvorite u "podmladjujem se"....
Naš um ne zna za šalu ;)
i naravno sve ovo što je rekla dr u ogromnim količinama - to je jedino bitno - fokus na lepotu i radost, a ne na bolest, starenje, lekove...
Ono na šta se fokusiramo to napreduje - dakle fokus na životno podržavajuće emocije, teme, dogadjaje, koliko god je to moguće, i u kojoj god situaciji je moguće
 
Draga Dr.,
Vase pismo nisam dozivela kao uvredljivo, ali moram priznati-ni kao informativno. Iz njega mogu jedino da zakljucim da je odgovor u alternativnoj medicini. Upravo iz razloga sto ne zelim da se "tripujem", obratila sam se Vama tj. ovom forumu, a ne nekom specijalizovanom 'sajtu' za ovu boljku koji bi i trogodisnjem detetu izazvao napad hipohondrije. Vasi odgovori svakako imaju rezona, ali to nisu odgovori na moja pitanja.
U medjuvremenu je moja majka otisla na skener glave gde su joj pronadjene degenerativne promene na mozgu. Kako je mogucnost tumora odbacena, a shodno njenoj porodicnoj istoriji bolesti (koju sam navela u svom prvom pismu), dobila je uput za neurologa koji je dalje uputio na snimanje prokrvljenosti mozga. Kad sa time zavrsi, dobice i odgovarajucu terapiju.
Uzgred, sto se medikamenata tice, znam da je moja pokojna baka jos 80-ih, kada joj je bolest ustanovljena, dobila neku terapiju. Od Vas nisam ocekivala da mi preporucujete neke odredjene lekove, vec da me eventualno izvestite da li je doslo do pozitivnih pomaka u farmaceutskoj industriji, a koji su vezani za ovu bolest.
Ono sto mene interesuje je: kada (u kom zivotnom dobu) ja treba da pocnem da se ozbiljnje interesujem za "stanje" svog mozdanog tkiva i njegovih sposobnosti (nadam se da to nije onaj, kada pocnem da shvatam da ne mogu da se setim gde stanujem)?
Jos jednom se izvinjavam sto sam uporna, ali u vremenu u kojem zivimo, u kojem se toliko insistira na prevenciji i/ili ranom otkrivanju raznih bolesti, ne nalazim da je moje interesovanje u potpunosti neosnovano.
Hvala.
 
Bilo bi dobro da taj komentar pored svog imena "starim" pretvorite u "podmladjujem se"....
Naš um ne zna za šalu ;)
i naravno sve ovo što je rekla dr u ogromnim količinama - to je jedino bitno - fokus na lepotu i radost, a ne na bolest, starenje, lekove...
Ono na šta se fokusiramo to napreduje - dakle fokus na životno podržavajuće emocije, teme, dogadjaje, koliko god je to moguće, i u kojoj god situaciji je moguće

Hvala na korisnom savetu. Znam za tu "caku" (sugestivnog mozga), ali sam je smetnula s uma. Cim prije, ako ne i odmah, hitam promeniti komentar "starenje" u nesto zivahnije.
No, moram primetiti da je to prirodan proces koji bi svi trebali da prihvatimo, ali naravno sa izvesnom radoscu (i brigom o sebi-mislim na psihu i fiziku) tj kao novi izazov. Kao sto mnogi kazu, svako zivotno doba ima svojih cari.
Hvala jos jednom.
P.S. A sto se suplemenata za "zdrav mozak" tice: ginko+ omega...zar,ne?
 
Alzhaimerova demencija (ako o njoj govorimo) je cesca kod zena i 4 puta cesca po prvoj liniji zenske srodnosti (dakle, baka-majka-cerka-unuka itd). Prevntivni lekovi ne postoje, ginko ukoliko nije standardizovan neuroloski preparat i ne pije se godinama nema nikakav efekat, omega kiseline su dobre generalno za ceo organizam i nemaju preterano veze sa demencijom posebno kao bolescu. Za razliku od drugih organa mozak se ne odrzava u fizickom smislu (ako se iskljuci ne uzimanje duvana i alkohola, ali to podrazumevam da svako zna - no ako ne znate: eto). MOzak s odrzava fit umnim aktivnostima i za prevenciju (ukoliko se o ikakvoj prevenciji moze uopste govoriti kad je u pitanju Alzhaimer ili senilna demencija, sta god da VAs zanima) je vazno da mozak 'radi', dakle vazno je da mu kognitivne funkcije (pomcenje, intelekt, misljenje,) i paznja stalno budu sto vise aktivni. Rebusi, slagalice, kvizovi, ukrstenice, igre memorije, pisanje, citanje, UCENJE svakog tipa (stranih jezika posebno), odrzavaju mozak u fit formi i mogu usporiti ako ne spreciti pojavu demencija. Velike kolicine vitamina E takodje su poznate kao nesto sto je od pomoci, zdrava balansirana ishrana takodje, ali prvenstveno se mozak stiti od propadanja umnim radom. Leka na zalost nema, kako za prevenciju tako ni za izlecenje demencije, postoje neki lekovi koji usporavaju tok bolesti i omogucavaju duze normalno svakodnevno funkcionisanje, ali demencija se ne leci, i ko Vam ponudi alternativni lek z ademenciju ponudice Vam sarlatanstvo koje ce Vas skupo kostati a nista Vam nece pomoci. Sto se mame tice, naterajte je da mnogo pise, cesto cita, prepisivanje je odlicna vezba (verovatnbo ce je poslati na neuropsiholosko testiranje da se vidi koji je stepen propadanja, tu je od dijagnostike i CT koji je uradila, kao i MR po potrebi ako to neurolog bude trazio). A sto se VAs tice, aktivirajte svoj mozak a sa maminim neurologom mozete popricati o tome da imate demenciju u porodicnoj liniji i sta bi mogao da VAm preporuci kao neurolog koji se demencijama bavi. Svakako VAs niko nece slati na veliku kolicinu zracenja bez potrebe (ukoliko nemate nikakvih simptoma, a ukoliko imate neke simptome postoje dijagnosticke metode koje dolaze pre CTa i MRa). NE verujem da cete dobiti drugaciji odgovor od ovoga ali svakako mozete pitati - nista ne kosta.
 
P.s. Za mamu preporucujem dr Dragana Pavlovica, Neuroloska Klinika Med fak. u Beogradu, ako ikako mozete da dodjete do istog (on se izuzetno bavi gerijatrijskim demencijama i tretmanom istih, pokusajte da dodjete do njega nekako).
 
Postovana WW,
hvala na iscrpnom odgovoru. Mislim da ce Vas odgovor koristiti mnogima. Tezinu ove bolesti i sve ono sto ona sobom nosi (kako bolesniku tako i bliznjima), ko nije imao u porodici, tesko da moze da shvati. Zalosno je sto je i oni koji imaju bolesnu osobu u blizoj okolini, ili je od neke sramote kriju ili iz neznanja, njene simptome pripisuju ludilu.
Vas odgovor, pogotovo deo vezan za prevenciju, zaista smatram vise nego poucnim- sto se mene tice svakako, a smatram i sireg auditorijuma jer se odnosi na mentalno zdravlje i onih osoba koje genetska predispozicija ne dotice.
Hvala.
P.S. Zahvaljujem na preporuci vezanoj za lekara.
 
Postovana WW , malo znam o starackoj senilnosti,ali sam u prilici da se sada interesujem za to.Mojamajka ima 84 godine.Od pre nekog vremena (7-8 mes),poceli smo da primecujemo promene u njenom ponasanju tipa zaboravljanja i nemogucnosti staranja o sebi.Ona godinama zivi sama u svom stanu,jako je fina stara gospodja i uspesno je od nas skrivala svoje "greske".I Tako dok smo se mi osvestili i prihvatili cinjenice-mama se izmenila dotle da vise nije mogla da se sama stara o sebi.punoje gresila u svemu,oblacila se po pola sata,cesto naopako i neadekvatno,hranila se jednolicno najcesce gotovom hranom(dok to nijespalo samo na secer i hleb,jer je samo to znala gde stoji),vise nije mogla da nas pozove tel.-jer ume samo da se javi na tel.a ne i da bira brojeve i td.
Mama je sada kod nas,brinemo se o njoj,mazimo je i pazimo.Trudimo se da joj omogucimo pristojnu starost...ali njeno entalno zdravlje sve vise propada.s vremana na vreme,i sve cesceona zaboravlja nasa imena,redovno gubi orjentaciju u prostoru,prema dogadjajima i ljudima,za sada jos hvala bogu moze sama da obavlja fizioloske potrebe,i higijenu lica i ruku,te da se sama hrani posluzenom hranom.od pre2 - 3 dana je nesto vise uznemirena.Lose spava (probudi se usred noci komplet se obuce....)danju uopste ne odmara...losije se orjentise u prostoru.Zanima me :dali je staracka senilnost isto sto i Alzhajmerova bolest,dalje,kojom brzinom napreduje,i stajos mogu ocekivati.I na kraju kako mogu pomoci sebi i majci da lakse prodjemo kroz ovaj zivotni period-konkretno:
kako da se ponasam kad nemogu da je na primer ubedim da joj je soba levo ane desno,da sada nemoze u setnju jer nije vreme, i mogu li opet da je naucim da kontrolise togde ce pljunuti,a gde baciti
prjavu stvar.treba li je stalno ispravljati ili je jednostavno pustiti da zivi u svom svetu.Kako u ovoj situaciji vezbati mozak-ima li to efekta? pozzz
 
Wdw je na sluzebnom putu do ponedeljka.
Ono sto Vam ja mogu reci je da je Vasa mama dozivela lepu starost i na Vasem mestu ja bih gledala da ostatak svog zivota provede u miru, bez drame, vike, znaci sve lepo i polako.
Ne bi bilo lose da konsultujete neurologa, naravno postoje lekovi koji mogu da joj pomognu da se malo bolje oseca no naravno oni se ordiniraju samo nakon kompletnog fizikalnog pregleda.
 
postovana"dr",hvala na podrsci.Ja nisam med.neobrazovana,cak sta vise,samo nisam dovoljno "ptkovana" u ovoj oblasti.Moja majka je zaista oduvek bila okruzena brigom i paznjom sele moje porodice.Ja sam usvojenica,ona me je odnegovala,a zatim i moju decu...pogotovu je sada u mirnoj luci -nema vike buke niti cega sto bi je u nasem domu iritiralo.Ja samo molim za savete,prakticnog tipa(da se ne ponavljam) sa kraja mog posta.Kako da postupam?Ako krenem u objasnjavanje neceg sto ona nemoze da razume trennutno, to skoro uvek ima kontra efekat ,ona se jos vise nasekira,ako dopustim da radi kako zeli,i prati svoje misli,onda se ona iscrpljuje-a iskreno iscrpe i mene, a meni ipak treba snage da sve iznesem,organnizacija pazenja ovakvih osoba koliko god da su vam drage nije laka,tim pre sto sam jos uvek radno aktivna.Dakle,neurolog je predlozio Tab.Eftila 2x1/2 bas danas,krecemo sa th od sutra pa cemo videti.Pozzz
 
:dali je staracka senilnost isto sto i Alzhajmerova bolest,dalje,kojom brzinom napreduje,i stajos mogu ocekivati.I na kraju kako mogu pomoci sebi i majci da lakse prodjemo kroz ovaj zivotni period-konkretno:
kako da se ponasam kad nemogu da je na primer ubedim da joj je soba levo ane desno,da sada nemoze u setnju jer nije vreme, i mogu li opet da je naucim da kontrolise togde ce pljunuti,a gde baciti
prjavu stvar.treba li je stalno ispravljati ili je jednostavno pustiti da zivi u svom svetu.Kako u ovoj situaciji vezbati mozak-ima li to efekta? pozzz

Alzhajmerova bolest nije isto sto i staracka senilnost.Kojom brzinom ce njeno stanje napredovati, bojim se da vam na to pitanje niko ne moze dati odgovor.
Raditi skener ili magnet zeni od 84 godine da bi se potvrdilo da ima degenerativne promene na mozgu je bespotrebno.
Za ostala pitanja moj jedini odgovor Vam je da se naoruzate strpljenjem, a u ponedeljak se Wdw vraca pa ce dopuniti moj post.
 
Draga S-lady, procitala sam vasu pricu i setila se svoje bake. Ja vam ne mogu strucno pomoci. Zelim samo da vam pruzim podrsku i eventualno prenesem neka svoja, licna iskustva.
Mislim da je moja baka imala 70 godina kada joj je bolest ustanovljena (mislim kada smo je odveli kod lekara koji je postavio dijagnozu), a umrla je sa 74. I ona je bila, kako vi kazete, fina zena. Profesor u penziji. Gotovo da kraja vodila je, da kazem, racuna o sebi, isla kod frizera, popodnevne setnje, posete prijateljicama. Fizicki je bila zdrava i pokretna. Kako zivimo u centru grada, i frizer i park i prijateljice, bile su joj blizu- nekoliko ulica, levo /desno. Kao sto ste i sami primetili, gotovo da ne mozete da se setite kada i kako je sve pocelo. Verovatno sa nekim sitnim zaboravnostima, ponovljanjem istih prica-u osnovi nekim sitnicama koje se svakom mogu desiti. Kasnije sve je islo nekako brzo. Pocela je u setnju, u tasni, da nosi gooomiiilu carapa. Na pitanje zasto-odgovor: pa ako se ove na meni pocepaju. Logican odgovor, ako se izuzme cinjenica da je sa sobom nosila po 10 i vise pari. Uskoro su se javile i promene u ponasanju vezane za hranu. Npr. zavrsimo sa ruckom, a posle pola sata vidimo da ona ponovo jede. Zasto? Pa, ja nisam rucala-kaze. Kasnije je pocela da jede krisom jer je tvrdila da joj mi u kuci branimo da jede (ne moram da isticem da to sa istinom nije imalo nikakve veze). Raspravljati se sa njom, na ma koju temu, nije imalo nikave koristi. Braniti joj- jos manje. Kako je bila drustvena, "pustali" smo je da ide kod prijateljica i kod frizera. Oni su, naravno, u kasnijim stupnjevima bolesti znali za to, pa kako je imala jednu "simpaticnu ideju" da sebi dragim ljudima poklanja kisobrane (zasto bas njih-ne bih znala reci), oni su ih prihvatali na poklon, a kasnije, posle njene posete vracali. Posle nekog vremena, pocela je slabije da se snalazi u prostoru- blago receno nije umela sama da se vrati kuci. Tada ju je moja mama vodila kod frizera sa napomenom da joj on javi kada baka bude gotova, pa je mama isla po nju. Tako je bilo i sa prijateljicama- kad baka hoce u posetu mama joj kaze da se i njoj bas seta pa onda je mama "kao "slucajno isprati do tamo, pa se za pola sata vrati i opet kaze da je kao slucajno bila u prolazu, pa bi mogle zajedno da se vrate kuci. Kada bi baka isla u setnju do parka (koji je inace oko 500m od nas), mama joj je za slucaj da se izgubi, usivala cedulju sa licnim podacima i brojem telefona u kaput ili neki drugi deo odece. Na samom kraju, mozda nekoliko meseci pred smrt, vise nas nije prepoznavala. Mene (unuku) je zvala sine, a mamu (svoju cerku) mama. Umrla je iznenada, u snu.
Ona agresivnost koju pominjete, kod moje bake se javljala uglavnom samo kada bi smo joj se suprotstavili- tako da smo direktna sukobljavanja izbegavali i jednostavno gledali da nekako "modifikujemo"njene zelje u skladu sa nasim. Ne znam kako bih vam to objasnila, ali mislim da je bi najblizi opis bio- ponasali smo se kao sa malim detetom od recimo 10 godina. Ako nesto zeli, gledali smo da se "dogovorimo" sa njom, npr aha, hoces da idemo tamo- vazi, ali ja sad moram da uradim nesto, pa cim to uradim onda idemo-da li ti tako odgovara? Imam utisak da joj je to uvazavanje njenog misljenja, pa makar kroz dogovor-mnogo znacilo i smirivalo je. Sto se tice ubedjivanja, rasprava- iz mog iskustva vam ne bih savetovala. Ako ponavlja neku pricu, pravite se da je prvi pur cujete (ne morate "temeljno" da je slusate-dovoljno je ono:aha, nije valjda, ne mogu da verujem...) Ako nesto ne zeli, a mora da uradi (higijena, jelo i sl)- budite odlucni, dajte joj objasnjenje zasto to mora tako i pomalo sugestivni.(npr. ako nece da se kupa pod izgovorom da joj je hladno-objasnite joj da to mora jer svi to radimo ali evo ugrejacete kupatilo. ) Kao sto rekoh, kao sa detetom.
Ja se potpuno ogradjujem od "pametovanja" i izigravanja lekara. Imala sam samo potrebu da vam prenesem svoje iskustvo sa slicnim slucajem u porodici i zelela bih da ovo shatite kao vid podrske, jer kao sto sam vec napomenula- ko ovo nije imao u porodici, ne moze da shvati koliko je to tesko.
WW ce vam, kad se vrati sa puta, dati najbolji strucan savet. Dr. je potpuno u pravu kada kaze da se ne zna koliko bolest moze trajati. Kod moje bake je bolest tekla brzo, a imam prijatelja koji su se sa bliznjima mucili gotovo 10 godina. Upravu je i kad kaze da je vasa draga osoba srecna sto je medju vama koji sa puno strpljenja i ljubavi vodite racuna o njoj. Ima puno onih koji nisu te srece.
Sto se tice vaseg pitanja kako da vi i vasa porodica to emotivno lakse prebrodite- ne znam sta da vam kazem. Nama je bilo jako tesko, i fizicki ali mnogo vise psihicki. Kada je moja baka bolovala ja sam bila tinejdzer, ali sam uzivala da slusam njene price iz mladosti. Kada sam imala vremena od svojih tinejdzerskih "obaveza", izvadim neki stari album pa je propitujem ko je ko na slici, sta se tu desavalo... Pricala mi je svoja secanja na mladost, lepe i ruzne momente... Cini mi se da je to bilo na obostrano zadovoljstvo. Nju je drzalo u nekom "fokusu", a ja sam dosta saznala o njoj, njenom zivotu, nekom drugom vremenu. Cini mi se da je i ona izgledala srecno dok mi prica. Ne znam da li je sve to dobro ili korisno, ali mi je u svakom slucaju, kad nje vise nije bilo, pomoglo da sacuvam onu lepu sliku o njoj. O njoj kada je bila zdrava.
Pozdravljam vas i zelim vam sve najbolje
 
Carsko,najlepse hvala na podrsci.Zaista niko ko to nije doziveo ne moze da razume ovu situaciju.Sve sto ste rekli stoji, jos i mnogo toga.Vasa iskustva potvrduju ispravnost mog dosadasnjeg ponasanja.A sada moram da idem.Baka je ogladnela....vidim da je pocela da tumara po kuci i da se meri na kucnoj vagi :lol: to radi uvek kad jako ogladni,inace kad se pomene obrok "nikad nije gladna -kaze :U boze sacuvaj sita sam kao da sam celo vreme smo jela". Ali inace sa apetitom za sada nema problema-jede umereno i uravnotezeno.VEliKI POZZZZ.Javicu se kasnije,ako nesmeta....bude mi malolakse kad sa nekim podelim iskustva:cao:
 
Carsko,najlepse hvala na podrsci.Zaista niko ko to nije doziveo ne moze da razume ovu situaciju.Sve sto ste rekli stoji, jos i mnogo toga.Vasa iskustva potvrduju ispravnost mog dosadasnjeg ponasanja.A sada moram da idem.Baka je ogladnela....vidim da je pocela da tumara po kuci i da se meri na kucnoj vagi :lol: to radi uvek kad jako ogladni,inace kad se pomene obrok "nikad nije gladna -kaze :U boze sacuvaj sita sam kao da sam celo vreme smo jela". Ali inace sa apetitom za sada nema problema-jede umereno i uravnotezeno.VEliKI POZZZZ.Javicu se kasnije,ako nesmeta....bude mi malolakse kad sa nekim podelim iskustva:cao:
Znam da je podrska vazna, a sredina malo razumevanja za to ima. Ja jos jednom moram da se ogradim po pitanju ispravnosti (ili ne) naseg ponasanja, da mi lekari ne bi zamerili. Mi smo cinili onako kako smo sami najbolje znali, a da li je to valjano ili ne, nije na meni da kazem. Ja sam samo imala potrebu da sa vama podelim licna iskustva, jer znam koliko je sve to bolno , a narocito kada se radi o nekom do koga vam je stalo. Pisite kad god vam bude tesko...
Pozdrav
 
Pozdrav svima,

sa p[rakticnog stanovista same porodice i pacijenta da li je nesto senilan demencija ili alzhaimer nije zaista uospte bitno (bitnije je lekarima koji se time bave), svakako da u 80im godinama sansa dase radi o senilnoj demenciji postaje znacajno veca nego da se radi o Alzhaimeru. Zasto je lekar prepisao Eftil ne znam, postoje lekovi za usporavanje napretka kako senilne demencije atko i Alzhaimera, postoje neuropsiholoska testiranja i sve ono o cemu sam gore vec isala da se ne ponavljam opet. Ziveti sa dementnom osobom je uzasno tesko, predstavlja jednak napor kao i trcanje za tek prohodalim detetom koje prosipa hranu, nema kontrolu sfinktera i u situaciji je da se povredi. Neophodan je temeljni neuroloski pregled ali ne bilo koga nego nekoga ko ce se zainteresovati za gospodju u tim godinama (na zalost i sramotu moram da kazem da nasa medicina nije preterano zainteresovana za populaciju preko 60 godina starosti i da svakako imamo jedan od najlosijih sistema gerijatrijske nege i zbrinjavanja u Evropi). Preporuceni Dr Dragan Pavlovic moze da bude od velike koristi. Nema recepta i saveta kako da s eponasate - ponasacete se onako kako morate: neki dan cete biti odmorni da idete i ispravljate, ubedjujete se strpljivo, popravljate i cistite, drugih dana bicete preiscrpljeni pa cete vikati ili biti poviseno agresivni. Svakako gospodji ne mozete previse pomoci (na zalost) a sebio morate potraziti i pomoc i podrsku da bi ste izdrzali zivot uz dementnu osobu. POtrazite dobrog neurologa. POzdrav
 
Ja imam dementnu komsinicu, gospodja ima preko 80 godina. Kcerku i unuke cesto ne prepoznaje. Samo se uvek seti moje mame ... i svako vece joj prica kako sutra ona ide kod svoje mame i tate. Zivi skroz u proslosti. njena kcerka se raspravlja sa njom, kaze joj kako joj rodtelji i sestra nisu vise zivi, i onda se gospodja jako nasekira i bude pod stresom. Jednom su je pitali koliko ima godina ona je rekla 30. Ono sto sa htela da kazem, da je moje misljenje da im treba povladjvati jer mislim da je mozak kao sundjer. Upija ,upija i u jednom trenutku prestane jer je pun. ne treba ih bez razloga stresati i ubedjivati se sa njima, jer ih je nemoguce razglaviti. Kada sam imala 19 godina cuvala sam jednu staru gospodju koja je prezivela slog i bila dementna.Ja jos se nisam suprotstavljala sem za neke ekstremne stvari, tipa kad ona hoce nesto da radi sto ne sme...Ali i za to sam nalazila nacin da se ona ne naljuti. I jako me je volela...Cak sam u jednim trenutcima bila ubedjena da je vidim kako se smeska jer je dovela svoje sestricne do ludila.
Imam dedu od 83. god nije dementan ali ima fix ideje... tipa hoce na skijanje da ide (jedva i uz pomoc stapa hoda) hoce da podmetne zeta 6 godina maladjeg da polaze voznju umesto njega, pa da se tako dokopa vozacke dozvole (jedva vidi i skoro je gluv) Ali sve polako uz neke argumente se da razglaviti.
Ja sam u svakom slucaju obavestila moju mamu ako se ikada to njoj desi da cu joj ja sve povladjivati, nema razloga da je bespotrebno sekiram.
 
Moj svekar je isto bolestan i to je zaista tako ko to nema u kuci nemoze da razume nevredi se raspravljati i objasnjavati to do njih ne dopire oni se vracaju u proslost pakuje stvari hoce da ide kuci ustane u 12 noci u 2 nema nikakvih interesovanja moja svekrva ludi od njega stalno je budi na svakih sat vremena ponekad nas neprepoznaje itd....to moze roman da se napise to je strasno ali sta cemo moramo se boriti sa tim kako znamo i umemo
 
Moja baka je poprilicno dementna tako da me ne raduju ove price o nasledju. Za nju je verovatno kasno sto se tice bilo koje terapije ali sam teazeci po internetu naisla i na OVO pa vredi procitati...
 

Back
Top