Sačuvajte većinsko vlasništvo nad svojim životom!

BettyBlue

Aktivan član
Poruka
1.482
Ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Stara dobra narodna poslovica, uvek aktuelna.
Ako vam padne na pamet da DANAS odete u bioskop, ne odlažite. Uživajte u tome danas, a sutra ćete već uraditi TO NEŠTO zbog čega ste hteli da odložite bioskop.
Priča mi prijateljica da je pre neko veče gledala na tv-u Mišu, suvlasnika Advertising agencije Leo Burnett u Beogradu koji je, pored ostalog, rekao i kako je najvažnije sačuvati većinsko vlasništvo nad sopstvenim životom. Sve je to ok, deca, muž, posao... ali moramo se naučiti (evo, ja prva!) da neke obaveze odlažemo zarad ličnog uživanja, zdravlja, odmora...
I ako sami na sebe ne mislimo i sebe ne volimo, niko nas neće tako i toliko voleti. Niti poštovati. Niti brinuti.
Početak bi trebalo da izgleda ovako:
- svako jutro uraditi "Pozdrav suncu" (ima neko ko vežba yogu, neka nam kaže kako to izgleda)
- obavezno doručkovati pre posla i pre kafe, makar čašu soka, makar kašiku meda sa dve, tri kapi limuna
- ne raditi više poslova istovremeno. TEK kada završite sa jednim poslom, pređite na drugi
ovo ćemo na dalje zajdno dopunjavati...
nego, što se zdravlja tiče:
- šestomesečne kontrole dojke, ginekološki pregled
- svakog jutra kašika rendanog đumbira, meda i malo limuna (to neka vam stoji izmeđano u tegli na vidnom mestu)
- godišnja analiza krvne slike

... mmm.... šta bi tu još trebalo...

uživanje:
- bar jednom mesečno u pozorište ili bioskop ili koncert (ko finansijski može na sve - super, enka piše kako mu/joj je bilo : )
- bar jednom mesečno na večericu, makar hot dog, onako šćućureni uz kiosk ili negde uz sveće,bitno je da ste SAMI, bez tašte, svekrve ili dece
... i ovo bi trebalo nastaviti

sigurnost:
- da li vam je osiguran stan? To nije bacanje novca, učinite to. to se zove predostrožnost i to mudri ljudi rade! Ukoliko imate tri, četiri stana i isto toliko kuća, nije neophodno...

Za ovo prvo javljanje nemam više ideja... Hajde da napravimo zajedno spisak uz pomoć kojeg ćemo ostati većinski vlasnici sopstvenih života.:bye:
 
Ja imam citavu listu koja se zove - Sitnice koje zivot cine, a poenta je da ucinim stvari koje ce MENE usreciti, obradovati i taj mi dan uciniti lepim i ispunjenim makar sa sitnim zadovoljstvima, tj. da nijedan dan ne prodje da ne uradim za sebe po nesto sitno, ali DIVNO. Ono sto smatram najbojim iz tog svog podsetnika, prilazem kao pomoc temi:

-sve u zivotu CINE LJUDI, LJUDI su SUSTINA, zato nazovi staru prijateljicu, idi na kafu s koleginicom, posalji detetu saljive poruke, muzu specijalnu poruku, nazovi svoju rodbinu....svaki dan veselog razgovora s dragim ljudima za bolje zdravlje i lepsi zivot
-zaboravi novac - i kad ga imas vise i kad ga imas manje, zivis slicno, prema tome, iskljuci mozak od finasijskih briga i opusti se - casti sebe nesom, novim ruzem ili omiljenim mocart kuglama (ovo vec prema ukusu i zeljama)
-san i muzika - odvoj dnevno barem 1/2 sata za kvalitetnu dremku ili kvalitetno slusanje muzike (sta ko vise voli i u cemu vise uziva), posebno za off dane
-zabava (sta sve ovde ima ihaj....setnja, izlazak, bioskop, pozoriste, galerija, restoran, luna park, zoo vrt, Ada, Mek sa cerkom, utakmice, biblioteka, cirkus, soping u nekom megamarketu, ma sve sto je zabavno....:lol:)

I 4 terapije za srecan zivot:
1. ljubavna i sex terapija (sto cesce to bolje):heart:
2. prica terapija (sto vise razmenjujes misli sa bliskim osobama si veselija i ispunjenija):hahaha:
3. dobrobit terapija - ucini neko dobro delo:super:
4. pomoc terapija - pomazi ljudima oko sebe kad mozes i koliko mozes, ali cini to iskreno:D

Eto toliko od mene za sad:mrgreen:
 
Većina stvari koje si navela su zaista tačne. Međutim, ukoliko dobro izbalansiraš sve ono
što ti nje zadovoljstvo a mora se, sa najmanjom sitnicom koja ti zadovoljstvo pričinjava, to je prava stvar.
Ne mora se taksativno navoditi šta je ono što nekoga ispunjava.
Ne znam ni kako bi mi izgledao život da njime upravljaju drugi ...
 
Poslednja izmena:
Ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Stara dobra narodna poslovica, uvek aktuelna.
Ako vam padne na pamet da DANAS odete u bioskop, ne odlažite. Uživajte u tome danas, a sutra ćete već uraditi TO NEŠTO zbog čega ste hteli da odložite bioskop.
Priča mi prijateljica da je pre neko veče gledala na tv-u Mišu, suvlasnika Advertising agencije Leo Burnett u Beogradu koji je, pored ostalog, rekao i kako je najvažnije sačuvati većinsko vlasništvo nad sopstvenim životom. Sve je to ok, deca, muž, posao... ali moramo se naučiti (evo, ja prva!) da neke obaveze odlažemo zarad ličnog uživanja, zdravlja, odmora...

Ова тема је некако повезана са оном о одлагању задовољства. Мислим да је суштина среће наћи МЕРУ између посвећивања себи и посвећивања обавезама. Ни једна ни друга крајност никако не могу бити добре.
 
nije možda baš u direktnoj vezi sa temom, ali je jako lepa priča

Jedna mala prica - jako poucna


Devojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma.
Posto je trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj
vreme brze proslo.
Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
Sela je u VIP cekaonicu kako je niko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je
citao novine.
Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan.
Ona se sokirala, ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo
vise hrabrosti, do sada bih ga vec udarila...
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covek pored nje,
ne obaziruci se ni na sta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli:
bas me zanima sta ce sad napraviti!!!
Covek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!

Ovo je zaista previse, poce da uspuhuje sokirana, uze svoje
stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz cekaonice.
Kada se osecala malo bolje, nakon sto ju je prošao bes,
sela je na mesto gdje nije bilo nikoga da bi izbegla neke druge neprijatne
dogadjaje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketic keksa jos uvijek netaknut.
Postide se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen,
bio od gospodina koji je sedio pored nje, ali koji je, bez
sokiranja, nervoze ili prepotencije, podelio i svoj posljednji komad sa
njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povredjeni ponos i
osecaji.

ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks,
a da to nikad necemo ili nismo ni saznali?


Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre
nego sto se pocne misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto
situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
i dodala bi ovo (takođe pastiram )
Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo veće zgrade, ali kraće živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više, ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje porodice, više pogodnosti, ali manje vremena.
Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja
Više stručnjaka, ali ipak više problema, više medicine, ali manje zdravlja .
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smejemo se premalo,
vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ležemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše i molimo se preretko.
Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti.
Govorimo previše, volimo preretko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i da živimo.
Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do meseca i natrag, ali imamo poteškocu da pređemo preko ulice kako bismo upoznali novog komšiju .
Osvojili smo spoljašnji prostor ali ne i unutrasnji prostor.
Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.
Ocistili smo vazduh, ali zagadili dušu. Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.
Pišemo vise, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati.
Gradimo vise kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje .
Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dveju plata, ali više razvoda, luksuznijih kuća, ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tela, i tableta koje čine sve od hrane, da stišaju, ubiju.
Ovo je vreme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu.
Vreme kada vam tehnologija može doneti ovo pismo, i vreme kada mozete odabrati da li ćete ga podeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vasim voljenima, jer oni neće biti zauvek tu.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu reč onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otici.
Setite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje mozete dati svojim srcem a ne košta nista.
Setite se da kažete "Volim te" vašem partneru i vaim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas.
Setite se držati za ruke i ceniti momente jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podeli vaših dragocenih misli sa drugima.
 
Šta bismo još mogli da uradimo? Recimo, imate li običaj da pred spavanje pustite neki CD. Koji? Da uspava...
Inače, u prilog vlasništva nad sopstvenim životom, uvela sam već godinu dana da se ne javljam na telefon (ni stab ni mob) od 15 do 17 i posle 22. TAkođe, ne otvaram kapiju nikome ko se nije najavio. I smanjila sam arčenje vremena (i po pola sata telefonom sa dokonima, kafe sa komšinicama koje dođu po čašu brašna pa ostanu dva sata) i stresove za bar 30 odsto : )
 

Back
Top