:
Zecharia Mayani or Zacharia Mayani
1899
was a French writer and author of a number of books.
Some of his theses, such as his "Les Etrusques commencent a parler"
Albanski Etrurski recnik Z.Mayani :
Strpi se, molim te, 'par dana' dok ne nabavim i pregledam Mayanija na engleskom, i jos par vrlo zanimljivih knjizica u kojima se nalaze gramaticka objasnjenja i rjecnik za usporedbu sa Mayanijevim...
Nisam sada siguran jer ne posjedujem literaturu ali moze lako biti da ima dosta nepodudarnosti.
U medjuvremenu, pogledaj
veoma negativnu kritiku Romola A. Stacciolija na engleskom. Pise nesto slicno sto i Katicic, a
ovdje imas jednu iz francuskog casopisa.
Plus, treba mozda krenuti od
brojeva jer metoda usporedbe je rizicna zbog toga sto je etrurski preuzeo dosta rijeci iz latinskog ali nije bio indoevropski jezik (
ne moze se jezik definisati samo po rjecniku). Pogledaj sto o tome pisu Yves Duhoux i ostali u "Problems of decipherment" (1989, str. 191) sto se tice etrurskog odnosno tog metoda koji je, izgleda, odbacen u ozbiljnoj nauci...
Jos jedna stvar unutar indoevropske porodice. Slovenski jezici (staroslovenski, srpski, bugarski, itd.) su uticali na rumunjski i to je nepobitna cinjenica, sto pokazuju izrazi od milja (
kao sto 'rece' Saineanu - expresiuni duioase): dragoste, iubire, mila, vesel, prieten, itd. Uz sve ovo, slovenski element je usao negdje pri kraju formiranja gramatickih crta koje su ostale uglavnom latinske iako ima par slovenskih sto pokazuje koliko je ovaj "komsija" penetrirao u dubinu bica rumunjskog, kao npr. vokativ na - o, broja suta < s'to, zamjenica mine = mene, tvorba rijeci sa prefiksima i sufiksima, itd. (
Radu Flora, Sterija i problem slovenskih leksickih elemenata u rumunjskom jeziku, Zbornik MS za filologiju i lingvistiku, I, 1957, NS, str. 142)
Ovo, isto tako, pokazuju statisticki podaci... Prema A. de Cihacu (
u predgovoru II toma njegovog Dictionnaire d'etymologie daco-romane, 1825) imamo u rumunjskom jeziku 2/5 slovenskih elemenata. Prema ovom Rjecniku koji sadrzi 5, 000 korijena (rijeci), etimolozi su izbrojali 2361 rijeci slovenskog porijekla (
S. Puscariu, Locul limbii romane intre limbile romanice, 39)
Moze se uzeti i 'novija' statistika koja daje realniju, suvremenu sliku rumunjskog jezika. U Rjecniku I. A. Candrea (
Dictionarul limbi romane din trecut si de astazi, Bucurest, 1931) koji sadrzi preko 43,000 rijeci evidentirano je 4340 rijeci slovenskog postanja (
zajednickog staroslovenskog jezika, od ovih 2080 izvedenica i 660 arhaizama), 1170 srpskog, 890 bugarskog, 520 ukrajinskog, 470 ruskog, 200 poljskog, itd. (
S. Pop, Grammaire roumane, Berne 1948, str. 15) Nadam se da je ovaj Pop u osnovnoj skoli bio dobar sto se tice racunice.
Da li sva ova statistika doprinosi da se rumunjski utvrdi kao pripadnik slovenske grupe jezika u danasnjoj nauci? Odgovor je sasvim sigurno negativan. Upravo radi ogromnog broja slovenskih rijec i navedenih gramatickih upliva u rumunjskom, B. P. Hasdeu je sklepao svoju cuvenu teoriju opticaja rijeci (
circulatiunea cuvintelor) po kojoj za lingvisticki profil nekog jezika nije vazan broj leksickih elemenata nego njihova opticajna vrijednost. Engleski jezik je jos jedan dobar primjer posto je primao pozajmljenice sa svih strana.
U svakom slucaju, strpi se par dana...
