Dušo moja, propisi i to prilično restriktivni postoje. Problem nastaje u primeni.
Ali, svakako si ukazala na važan problem, a to je da učenici uglavnom ne znaju, kako ti reče, ni da ti propisi postoje, a još manje znaju kavkve su procedure kod ostvarivanja propisa. Ne znam u koju školu ideš, ali kod mene, iako je to osnovna škola, učenici svako malo idu kod stručnog saradnika sa primedbama, pa im on pomogne da utvrde da li je njihovo nezadovoljstvo opravdano i uputi ih kako da svoja prava ostvare, pa tako često idu i kod direktora, a bogami često i dobiju to što traže.
Evo ti primer. Učenici su, da bi dobili odlaganje pismenog zadatka, pripremili učionicu tako da u njoj dobrih 20 minuta nije mogao niko normalno da diše. Profesor nije hteo da odloži pismeni zadatak, izdržao je, ali su oni mogli da rade zadatke tek kad se provetrilo, ttako da je izrada trajala 25 umesto 45 minuta. Rezultat toga je 70% nedovoljnih ocena. Kada su posle toga tražili da se pismeni ponovi, jer oni znaju da je po propisima tako, profesor je odbio uz obrazloženje da su sami krivi za rezultat. Posle žalbe stručnom saradniku, dobili su sledeće: profesor mora poštovati proceduru i ponoviti pismeni zadatak, a pojedinci koji su doveli do opstrukcije prvi put dobiće četvorke iz vladanja.
Bilo bi dobro da se obavestite šta može a šta ne može. I za ono što može, kako može, a za ono što ne može zašto ne može. Ali, pošto se slažemo da odgovarajuće kazne treba da postoje, mene zanima da li mislite da bi to mogle biti novčane kazne.