Moja krivica - moja "opsesija"

SlatkaSestra

Aktivan član
Poruka
1.057
Znate šta , ja izgleda ne mogu da prebolim nekog dok u u tom našem odnosu ne nađem neku svoju krivicu ( možda mi je to onda garancija da se ta "greška" neće ponoviti) ...Jel zna neko o čemu pričam?:neutral:

Evo npr -razbijajući glavu razmišljanjem o odnosu s tim nekim likom , zaključila sam i potpuno se "osvestila u vezi toga" da sam negde pri početku "toga" imala ovakve ideje -" Mi smo ipak previše različiti , pa mogu slobodno da se zaljubim,jer ako ode neće mi biti žao":eek: ...I to osvešćenje je tek bilo "oslobađajuće"-tek sam tad provalila da mogu da zaboravim... sad bi možda religiozni ljudi rekli " pa naravno da je tako " , ali možda ne bi ni oni:confused:

Jel razmišljate vi o svojoj krivici u svemu ,jel vas to(razmišljanje o krivici)oslobađa ili vam komplikuje život-što bi rekli opterećuje vas :?:
 
Poslednja izmena:
Mozda se ne nadovezujem bas na temu,ali opisacu vam sta mene oslobadja,opusta,uzdize u visine i pomaze da prebolim nekog. Moj slucaj je sledeci :zaljubila sam se u nekoga ko je po svemu gori od mene,ali jednostavno nisam obracala paznju,zaljubljenost=zaslepljenost. Sve njegove mane pretvarala u vrline, svaku njegovu grubu rec smatrala slatkom,svaku laz smatrala istinom.....znate o cemu vec pricam. Svi su videli tu zaslepljenost i smatrali da nisam normalna. Medjutim dok se sam ne osvestis nema tu pomoci,bilo cije i otvaranja ociju dok ih sam ne otvoris. Kod mene se jednostavno desi neki fras,odjednom shvatim sve sto su mi drugi pricali,ali bukvalno odjednom,nista postepeno. A to mi se danas desilo. Jednostavno bila sam se zaletela,zaljubila na brzinu,a kako sam se i zaletela tako sam i pala. Samo sva sreca pa se nisam jako udarila. Samo sam se osvestila. Sustina je da se osvestite, i krivicu pronadjete U DRUGOM, ne u sebi, i pored te krivice koja NIJE VASA,da vam takodje dopre do svesti da taj neko ko vam je do skoro predstavljao sve i zaokupljao misli gde god da ste,postane obican covek/zena,prosecan kao i svaki drugi,sa manama vecim od vrlina, i pre svega da taj neko ne doseze VAS NIVO. I da shvatite da vi zasluzujete nesto mnogo vise, i da dignete glavu i posmatrate tog nekog s visine, DIGNITE NOS i zamislite ga kao zgazenu glistu razdvojenu na dva dela,koja nije vredna nijednog vaseg pogleda,izuzev gadjenja koje (bar kod mene) izazivaju gliste. I verujte mi,tada ce taj neko da vam se baci pod noge i da vam gmize upravo kao ta glista koju cete zgaziti,jer vam izaziva gadjenje :D
 
Znate šta , ja izgleda ne mogu da prebolim nekog dok u u tom našem odnosu ne nađem neku svoju krivicu ( možda mi je to onda garancija da se ta "greška" neće ponoviti) ...Jel zna neko o čemu pričam?:neutral:

Evo npr -razbijajući glavu razmišljanjem o odnosu s tim nekim likom , zaključila sam i potpuno se "osvestila u vezi toga" da sam negde pri početku "toga" imala ovakve ideje -" Mi smo ipak previše različiti , pa mogu slobodno da se zaljubim,jer ako ode neće mi biti žao":eek: ...I to osvešćenje je tek bilo "oslobađajuće"-tek sam tad provalila da mogu da zaboravim... sad bi možda religiozni ljudi rekli " pa naravno da je tako " , ali možda ne bi ni oni:confused:

Jel razmišljate vi o svojoj krivici u svemu ,jel vas to oslobađa ili vam komplikuje život-što bi rekli opterećuje vas :?:

ajde da odgovorim na zadnje pitanje....uvek preispitujem sebe i trazim svoej greske....ne opterecuje me to, mislim da je tako ispravno....ako je nadjem, trudim se da je ispravim...lakse mi je kroz zivot ici ciste savesti i naplacenih racuna....
 
Vreme leci sve.
Nije fraza,zaista...kad tad se zalece rane.
Ne treba gledati iza sebe mnogo,uvek ces naci nesto za sta mozes da se uhvatis i lupas glavom bezveze i preispitujes se.
Ne treba mnogo ni gledati u buducnost,pokusaj da se koncentrises na sadasnjost i ugrabis trenutak
Mislim da je ljudima lakse da razmisljaju o proslosti,zive od uspomena, ili da mastaju o lepsoj,boljoj buducnosti...
malo ko razmislja sta danas radi,i to je problem,jer bolja i lepsa buducnost nece doci ako je samo sebi ne stvorimo,
niko nije odgovoran za nas zivot osim nas samih.
 
Lek za ovu opsesiju i nedoumice sa svih ostalih tema ne postoji, možda jedino da pronađeš drugog dečka (napisao bih sledeću žrtvu ali bi to pogrešno tumačili), kreneš iznova i tako nastaviš svoj život. Opijanje, prispitivanje i teoretisanje nikome nije pomoglo, a itekako odmaže. Ako baš ne bi dečka probaj sa humanitarnim radom, karijerom ili čokoladama, mada je sve to samo zamena jedne opsesije drugom. A nekako je i lepše i lakše (i društveno prihvatljivije) biti opsednut nekom koga možeš dodirnuti nego onome ko nije više blizu.
 
Lek za ovu opsesiju i nedoumice sa svih ostalih tema ne postoji, možda jedino da pronađeš drugog dečka (napisao bih sledeću žrtvu ali bi to pogrešno tumačili), kreneš iznova i tako nastaviš svoj život. Opijanje, prispitivanje i teoretisanje nikome nije pomoglo, a itekako odmaže. Ako baš ne bi dečka probaj sa humanitarnim radom, karijerom ili čokoladama, mada je sve to samo zamena jedne opsesije drugom. A nekako je i lepše i lakše (i društveno prihvatljivije) biti opsednut nekom koga možeš dodirnuti nego onome ko nije više blizu.

E ,ja upravo rekoh kako jeste pomoglo ...al sad ,što reče neko ,možda je i pitanje mere..

Ovo što reče ova Fantastica je znimljivo ,ali ja moram da posumnjam u to da je to krajnji stadijum u njenom razmišljanju o dotičnom..tj mislim da će doči i vreme za "svoju krivicu" i za praštanje....A , možda je to i zato što niko ne voli da bude žrtva..

georg , ti ispade fenomen ,po tome što si napisao ..
 
Vreme leci sve.
Nije fraza,zaista...kad tad se zalece rane.
Ne treba gledati iza sebe mnogo,uvek ces naci nesto za sta mozes da se uhvatis i lupas glavom bezveze i preispitujes se.
Ne treba mnogo ni gledati u buducnost,pokusaj da se koncentrises na sadasnjost i ugrabis trenutak
Mislim da je ljudima lakse da razmisljaju o proslosti,zive od uspomena, ili da mastaju o lepsoj,boljoj buducnosti...
malo ko razmislja sta danas radi,i to je problem,jer bolja i lepsa buducnost nece doci ako je samo sebi ne stvorimo,
niko nije odgovoran za nas zivot osim nas samih.

Ali kako da nastaviš dalje ,ako ima nešto što te tišti - ne može to pod tepih ..
 
Znate šta , ja izgleda ne mogu da prebolim nekog dok u u tom našem odnosu ne nađem neku svoju krivicu ( možda mi je to onda garancija da se ta "greška" neće ponoviti) ...Jel zna neko o čemu pričam?:neutral:

Evo npr -razbijajući glavu razmišljanjem o odnosu s tim nekim likom , zaključila sam i potpuno se "osvestila u vezi toga" da sam negde pri početku "toga" imala ovakve ideje -" Mi smo ipak previše različiti , pa mogu slobodno da se zaljubim,jer ako ode neće mi biti žao":eek: ...I to osvešćenje je tek bilo "oslobađajuće"-tek sam tad provalila da mogu da zaboravim... sad bi možda religiozni ljudi rekli " pa naravno da je tako " , ali možda ne bi ni oni:confused:

Jel razmišljate vi o svojoj krivici u svemu ,jel vas to oslobađa ili vam komplikuje život-što bi rekli opterećuje vas :?:

Razlika je izmedju krivice i kajanja
Ja svoje misli cistim od tih osecanja tako sto ispravim greske i pokajem se za ono sto sam pogresila
I bude, kako kazu, srce na mestu
Nemam sta da zalim, niti kome da prebacujem (ni sebi, ni drugima)
 
Razlika je izmedju krivice i kajanja
Ja svoje misli cistim od tih osecanja tako sto ispravim greske i pokajem se za ono sto sam pogresila
I bude, kako kazu, srce na mestu
Nemam sta da zalim, niti kome da prebacujem (ni sebi, ni drugima)

Problem je što je teško doći do toga šta je bila greška... mi ljudi igramo neke podsvesne ili manje svesne igre i mislimo da to tako treba ...i na kraju se završi sa nekom idejom koja je bliska idejama religioznih ljudi,i onda shvatiš zašto su neki od njih toliko ostrašćeni-jet se boje propadanja koje izaziva to što oni smatraju greškom - ovde bi to bilo - nepokajanje ...inače rekoh razmišljanje o krivici,pod pretpotstavkom da ono vodi pokajanju ..
 
Ali kako da nastaviš dalje ,ako ima nešto što te tišti - ne može to pod tepih ..

Ne mozes da ocekujes da sve prodje u trenutku,pogotovo ako je to nesto sto te mnogo boli.
Svi pate...ali prevelika kolicina osecaja sopstvene krivice nije zdrava uopste.
Ako te muce misli o tvojim greskama,gledaj da ne razmisljas o tome,zaokupi se necim drugim...resavaj neka druga pitanja u svom zivotu,i jednog dana bol ce nestati.
Nista nije vecno
 
Znate šta , ja izgleda ne mogu da prebolim nekog dok u u tom našem odnosu ne nađem neku svoju krivicu ( možda mi je to onda garancija da se ta "greška" neće ponoviti) ...Jel zna neko o čemu pričam?:neutral:

Evo npr -razbijajući glavu razmišljanjem o odnosu s tim nekim likom , zaključila sam i potpuno se "osvestila u vezi toga" da sam negde pri početku "toga" imala ovakve ideje -" Mi smo ipak previše različiti , pa mogu slobodno da se zaljubim,jer ako ode neće mi biti žao":eek: ...I to osvešćenje je tek bilo "oslobađajuće"-tek sam tad provalila da mogu da zaboravim... sad bi možda religiozni ljudi rekli " pa naravno da je tako " , ali možda ne bi ni oni:confused:

Jel razmišljate vi o svojoj krivici u svemu ,jel vas to(razmišljanje o krivici)oslobađa ili vam komplikuje život-što bi rekli opterećuje vas :?:



ne komplikuje mi zivot..i da, razmisljam o svojoj krivici uvek.
volim stvari da postavim tamo gde im je mesto.

takvom analizom dodjem do istine - gde sam ja pogresila da se nadjem tu gde sam i gde je greska onog drugog.

u poslednjoj vezi taj neko je izbegavao te poslednje razgovore - meni vrlo bitne.

kaze da ni sebi samom nije mogao da da odgovore na bitna pitanja. kako tek meni?

svojim pogresnim postupcima je samo komplikovao situaciju..

do zakljucka sam dosla sama, na svoj nacin..on smatra da sam previse zasla u njegovu intimu, a zaboravlja nacin na koji je dosao do istog?!:roll:

znam koje su moje greske, ali sam sada vrlo svesna njegovih.

nastavljam dalje.. ociscena od ljubavi sa greskom..


i svesna cinjenice da je on taj ko je ostao duzan onu malu rec - izvini.
 
Poslednja izmena:
Razmisljam gde sam pogresila...ali ne opterecujem se time.Veoma je bitno imati pravu osobu pored sebe,sesti i razgovarati sa njom,tada reci gde si ti pogresila a gde on,a ako on ne prihvata krivicu,od toga nema nista,uvek ces i samo ti biti kriva a ustvari svako vidi da je on sebican i"savrseno nesavrsen"kreten,rekla bih,p.... od coveka...
 
Imam i o krivici ako hoces :mrgreen:

pa to je ta ..vidim da ste posle i došli do krivice tim putem ...šta će ti zeleni-njega baš ne volim i ne kapiram:confused:

Ja se izvinjavam ako ovaj forum koristim kao "sepričaku jamu" ,što bi reko vaš ,vidim mnogoobožavani,munja , al nekad mi pozli od sve te negacije "lošeg",i sveg tog pozitivizma ( ne od vas ,nego inače) ...jer ako čovek nešto uyebe , prirodno je da pati otprilike onoliko koliko je uyeb'o(nije marfijev:neutral:) i nema tu - svi smo dobri ,svi smo srećni ,jedino je za one neke sa one strane zakona ili već"nećega" u redu da pate ( a mi kad patimo to je onda najobičnije tripovanje ) ..

...poenta je priznati krivicu-nego što je jako zeznuto ,izgleda ,kad si ti jedina osoba u društvu koja to radi -a svi ostali se prave toše.
 
Poslednja izmena:
...poenta je priznati krivicu-nego što je jako zeznuto ,izgleda ,kad si ti jedina osoba u društvu koja to radi -a svi ostali se prave toše.

Gledaj...krivica je normalno stanje.
Previse krivice nije,a ti kazes da je krivica tvoja opsesija.
Nisu svi tako pozitivni kako se predstavljaju,samo okrecu sve na salu,mozda i da te utese,jer te muce crne misli,a sta ce ti ta negativnost i preispitivanje?
Samo mucis sebe.A ne napredujes.Preispitivanje te ne oslobadja nego te proganja i cini frustriranom,depresivnom,jer stvari iz proslosti ne mozes da popravis,vratis ili promenis.
Sta se desilo,desilo se.
 

Back
Top