Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Kod svakoga mozemo naci fobije,nesigurnosti,lenjost, nade, nemotivisanost....
Naravno ako su roditelji bili bolji znalci i obracali paznju , onda je broj tih slabosti manji....
Ako smo sami radili na sebi u smislu iskustva, oslobadjanja, unakrsnog tumacenja , onda je taj broj slabosti manji....
Ali nekako uvek ostane bar neka, neki broj.....
Zato postoje drugi ljudi....Partner.....srodna dusa....
U njima mozemo , ali i ne moramo da trazimo one koji ce takodje imati svoje slabosti , ali ce umeti da pomognu nama u nasim.....
Kroz rec, kroz prakticni prikaz koliko je nesto nama fobicno ustvari nebitno, kroz motivaciju , kroz inspiraciju....
Mnogi zele da se provuku , pa od svakog uzimaju deo lekova za dusu koji im je potreban, a izbegavaju da stvore dvosmeran odnos....
Da li je partner idealno resenje potrebnih lekova za dusu....?
Znaci li to da oni koji su vise radili na sebi imaju manje motiva i razloga da upadaju u cvrste veze jer se kompenzacija moze iz tog ugla tumaciti kao teret i neravnopravna razmena....?
Da li je sreca kad nadjete osobu koju volite , a jos preko toga ispadne da popunjava vase praznine i jeste (ne da ima, vec jeste) lek za vase slabosti (fobije,nesigurnosti, lenjosti, nade, razocaranja)?
Treba li na ovo obratiti paznju i pre nego sto zavolite neku osobu?
Treba li ovo da postane jedan od kriterijuma pri izboru? (iako zdrava logika kaze da treba)
P.S. Onda razumevanje i ne postoji kao pitanje, jer se ovakve dve osobe poptuno dopunjuju.....
Naravno ako su roditelji bili bolji znalci i obracali paznju , onda je broj tih slabosti manji....
Ako smo sami radili na sebi u smislu iskustva, oslobadjanja, unakrsnog tumacenja , onda je taj broj slabosti manji....
Ali nekako uvek ostane bar neka, neki broj.....
Zato postoje drugi ljudi....Partner.....srodna dusa....
U njima mozemo , ali i ne moramo da trazimo one koji ce takodje imati svoje slabosti , ali ce umeti da pomognu nama u nasim.....
Kroz rec, kroz prakticni prikaz koliko je nesto nama fobicno ustvari nebitno, kroz motivaciju , kroz inspiraciju....
Mnogi zele da se provuku , pa od svakog uzimaju deo lekova za dusu koji im je potreban, a izbegavaju da stvore dvosmeran odnos....
Da li je partner idealno resenje potrebnih lekova za dusu....?
Znaci li to da oni koji su vise radili na sebi imaju manje motiva i razloga da upadaju u cvrste veze jer se kompenzacija moze iz tog ugla tumaciti kao teret i neravnopravna razmena....?
Da li je sreca kad nadjete osobu koju volite , a jos preko toga ispadne da popunjava vase praznine i jeste (ne da ima, vec jeste) lek za vase slabosti (fobije,nesigurnosti, lenjosti, nade, razocaranja)?
Treba li na ovo obratiti paznju i pre nego sto zavolite neku osobu?
Treba li ovo da postane jedan od kriterijuma pri izboru? (iako zdrava logika kaze da treba)
P.S. Onda razumevanje i ne postoji kao pitanje, jer se ovakve dve osobe poptuno dopunjuju.....