- Poruka
- 4.066
Prije tačno 95 godina, oktobra 1913, Dimitrije Tucović je u Radničkim novinama objašnjavao svojim Srbima karakter njihove borbe za oslobođenje Kosova: “Ali ono što balkanskim ratovima daje pečat najvarvarskijih i najkrvožednijih ratova mračnog srednjeg veka, to nisu potoci krvi s jedne i s druge strane popadalih ljesa naoružanih ljudi, (...) već su to reke krvi poubijanog neboračkoga (podvučeno u R.N.) stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, (...) čija je jedina krivica što se drukčije Bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i što je na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde.“ U tzv. arbanskim pismima na drugom mjestu on kaže: “Preduzeli smo pokušaj smišljenog ubistva celog jednog naroda. Uhvaćeni smo u strašnom zločinu... Sad moramo da istrpimo kaznu... U Balkanskim ratovima Srbija nije samo duplirala svoju teritoriju, već i svoje spoljne neprijatelje. “
U knjizi “Srbija i Arbanija” naredne 1914. godine, Tucović traži da srpski narod podrži težnje kosovskih Albanaca ka slobodi “koliko radi slobode Arbanasa, toliko i svoje i da svakoj vladi odreče sredstva za zavojevačku politiku“.
Uprkos ogromnim promjenama koje je u odnosima među ljudima donio 20. vijek, velikosrbi na kraju tog vijeka nijesu imali bolje ideje za rješenje kosovskog pitanja od onih koje osuđuje Dimitrije Tucović.
NATO je 1999. godine vojnom intervencijom pokazao da se mora tražiti demokratsko rješenje za kosovsko pitanje.
U traženju odgovora na kosovsku istorijsku dramu savremena srpska država tokom protekle decenije bavila se samo jednim elementom tog pitanja - ko će upravljati Kosovom. Koštuničina era ostala je označena parolom “Svi smo mi Mladić”, tj. etnički čistači. Koštunica je samo pokušao da osnovnoj ideji obezbijedi legalnost.
U knjizi “Srbija i Arbanija” naredne 1914. godine, Tucović traži da srpski narod podrži težnje kosovskih Albanaca ka slobodi “koliko radi slobode Arbanasa, toliko i svoje i da svakoj vladi odreče sredstva za zavojevačku politiku“.
Uprkos ogromnim promjenama koje je u odnosima među ljudima donio 20. vijek, velikosrbi na kraju tog vijeka nijesu imali bolje ideje za rješenje kosovskog pitanja od onih koje osuđuje Dimitrije Tucović.
NATO je 1999. godine vojnom intervencijom pokazao da se mora tražiti demokratsko rješenje za kosovsko pitanje.
U traženju odgovora na kosovsku istorijsku dramu savremena srpska država tokom protekle decenije bavila se samo jednim elementom tog pitanja - ko će upravljati Kosovom. Koštuničina era ostala je označena parolom “Svi smo mi Mladić”, tj. etnički čistači. Koštunica je samo pokušao da osnovnoj ideji obezbijedi legalnost.
