Ja uvijek imam izbor, ali isto tako moram da znam da čak i u slučaju kada ništa ne izaberem, ja sam ustvari nešto izabrao.
ŽAN POL SARTR
Računao sam da će neko da ispravi kolegu Daču... kad, kolega Leo, zaboravio TO.
Zvanje „hadži“ nije niti može biti nasledno. Nikada, osim ako se doda prezimenu u MUP-u, što je, opet, samo administrativno pitanje. Tamo se takav "dokaz" za promenu imena i ne traži. Traži se nešto drugo.
Zvanje „hadži“ može, a ne mora, da se doda isključivo ispred ličnog imena... i tu je kraj priče, ukoliko hadžija ne postane neka toliko značajna ličnost da neko od potomaka ne poželi da promeni prezime, pa uzme ime (i zvanje „hadži“ kao prefiks) za svoje novo prezime.
Čak bi i to bilo u suprotnosti sa nepisanim tradicionalnim srpskim kanonima, jer potomci imaju najveću dužnost i obavezu da sačuvaju krsno ime, ognjište (kuću) i ime svojih predaka (ime je ovde prezime).
Prezimena u Srbiji su dosta kasno propisima ustaljena. Zbog identifikacije gradjana prilikom popisa. Turci su se ranije oslanjali na crkvu i na mesne knezove, Milošu ni na kraj pameti nije bilo da promeni „praksu“ turskih vlasti, jer je viškom poreskih glava zakidao Porti harač...
Tek 1851. godine knez Aleksandar Karadjordjević doneo je Uredbu o prezimenima. Tom uredbom zavedena je nepromenljivost prezimena, osim uz odobrenje i rešenje nadležne vlasti.
U Srbiji, do tada, prezimena su uzimana uglavnom po očevom imenu, zanimanju, mestu rodjenja... pa i po babi (u selu Azanja, kod Smed. Palanke, ima dve velike familije, sa babinim imenom u prezimenu: Jelići i Babanići).
Dakle, jedino do te, 1851. godine, ako je neko identifikovan npr. kao Marko Haži Petrov, mogao je sebi (i potomcima) da izabere prezime Hadžipetrović.
Inače, Hadži Dragan Antić, mnogo pre nego što je postao direktor Politike, bio je pomoćni saslužitelj u bogosluženjima. Dogurao je do zvanja ipodjakona, najvišeg do kojeg može nadležni episkop da uzdigne svetovno lice (pre toga: pojac i čtec). Njegovi potomci, ako ih ima i ako bi hteli, mogli bi da uzmu prezime Hadžidraganović, eventualno – Hadžidraganić...
A u MUP-u, ili kod matičara, uz dobro obrazloženje, i još bolju proveru, osoba može sebi da promeni i ime i prezime kako god želi, uz samo jedan uslov: da ta reč ne vredja javni moral i ostala prava gradjana koja su zagarantovana ustavom i normama medjunarodnog prava.
Ponavljam: osoba samoj sebi, potomcima ne. Čak i za decu neophodna je saglasnost nadležnih institucija.
I da, kada je reč o samom hadžiluku, slažem se sa Šakalovim stavovima...
Eremitine tvrdnje idu u prilog samo iskrenoj nameri čoveka-vernika da ode na poklonjenje Grobu Gospodnjem. Na žalost, takvih je malo, i takvi i ne uzimaju gramatu Jerusalimskog patrijarha, a kamoli da dodaju svom imenu, kako se ovde uporno piše, "titulu" hadži!
Mitari su to, a ne fariseji!!!
Мене у Цркву, рекоше да јесте!
“Mors tua, vita mea”
Hvala na ispravci, naravno, pod uslovom da je to što si napisao tačno!
Voleo bih da čujem još nečije mišljenje o ovome.
To što sam zvanje Hadži nazvao titulom, posledica je brzine pisanja posta, a u momentu nisam mogao da se setim prikladnije reči. Razmišljao sam dal' da stavim znakove navoda na "titula", međutim odustao sam, jer je smisao posta u nasleđivanju zvanja.
Inače, par dana pre nego što sam naišo na ovu temu, sreo sam jednog bivšeg kolegu, ispred SUPa, koji je išao da upiše zvanje Hadži u ličnu kartu. To sam informacije dobio od njega, a on verovatno od svog sveštenika.
Ko zna više .... neka replicira. Hvala.
Ja sam se upravo vratio sa pokloničkog putovanja-hadziluka po Svetoj zemlji.
Uslovi za dobijanje titule Hadzi.
1.Odobrenje od svog duhovnika-sveštenika, odobrenje od patrijaršije (pismo na grčkom)
2.Obilazak tačno odredjenih svetinja
3.Prisustvo sveštenika u grupi
4.Sedmodnevni post
5.Pričest u Jerusalemu
6.Saglasnost a potom i potvrda jerusalemskog patrijarha Teofil III
7.Gramata se dobija na kraju pokloničkog putovanja
8.Uslov svih uslova VERA U SVETINJE i unutrasnja potreba za ovakvim dogadjajem
Gramata se dobija u jerusalemskoj patrijaršiji inače zgradi koju je poklonio nas sv.Sava .
Titula Hadzi je lični stav. Nekima je dovoljno što su bili i poklonili se svetinjama i osetili i primili
Svetog duha, neki žele da ponosno istaknutu svoju veru i da podstaknu i podsete i druge.
Ne želim da mislim na upotrebu Hadzi u reklamne svrhe, bar dok smo bili tamo nisam primetio da je
primarni cilj Gramata.
Naprotiv, svi su bili predani cilju putovanja - duhovna obnova.
Ne znaci da nece biti titula Hadzi upotrebljena u svrhe u koje nije namenjena , kasnije
Inace, ja sa ponosom nosim titulu Hadzi...u sebi...bez dodavanja svom imenu.
Neka vrsta gramata je postojala i ranije (uklesane ploce o hodocascu na zidovima crkava po Jeruslemu)
Sv.Sava je veoma postovana licnost u Jeruselemu zbog svojih dela koje je ucinio u Svetoj zemlji i mi
i danas imamo blagodati usled ovih dela naseg sv.Save
Možemo li mi protestanti biti Hadžije ili smo diskriminisani?![]()
Pošalji link