SVE NAŠE ŽIVOTINJE

smeh

Veoma poznat
Poruka
13.755
Tema o životinjama i "ljubimcima" me je asocirala na činjenicu da je kod nas "blesavih" zaljubljenika u životinje, teško povući jasnu crtu.
Kako sam obožavala mamine roditelje koji su živeli u jednom jako lepoom banatskom selu, često sam bila tamo i uživala u životinjama koje ne možemo zvati ljubimcima, ali su i te kako bile značajne...
Sećam se jagnjeta koje me je pratilo u stopu i jelo sa mnom grisine tako što smo jednu po jednu grisinu grickali naizmenično. Ni jedno kuče mi nije bilo odano kao to slatko stvorenjce...
Jednom se desilo da je krmača oprasila samo jedno prase! Deda nije imao kuče, ali ono je bilo mnogo luđe: igralo se, skakutalo oko njega, propinjalo se na zadnje nogice (i debelu guzu!), a mazilo se gore od mačke! Zvao se Mikica.
Imali smo i Maricu. Ona je bila jedina žuta sa velikom crnom flekom na njušci, majka, braća i sestre bili su beli. Kako je deda odmah rekao da je ona moja, mazila sam je kao jako malu i ona je to upamtila! Prepoznavala me je po glasu i ludački se radovala kada dođem...
Setiću se ja još tih priča... nisam ni stigla do štale gde su bili konjići i kravice... :super:
Sigurna sam da mnogi imaju slična iskustva sa tim divnim stvorenjima!
 
:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Pocinjem da kapiram da su na ovom pf ipak moderatori najludji:rotf:

Daklem,jedno od mojih iskustava sa domacim zivotinjama bilo je i panicno preskakanje komsijske ograde,jer se njegov jarcic navrzao na mene. Nesumnjivo sam tad bila najbrza u selu:klap:
 
moja mama ima drugaricu sa faxa, ciji roditelji zive na selu i kad smo bili tamo, a ja mala uveli mi ljudi ovcu u kucu, ladno, da se dete igra i da prestane da kuka za ovcom.
A kad sam prvi put otisla na praksu na jednu farmu, telici me dohvatili koje je gde stiglo, da sisaju, j tad mislila da hoce da se igraju. :lol: :lol:
Sad mi zao sto nisam upisala i taj fax, jer volem i te domace zivotinje, a ne samo kucne ljubimce.
A jednom prilikom, toga s ene secam, mama mi pricala, u Sloveniji kad smo bili, neki ljudi imali farmu krava i ja udjem u ispust ogradjen ogradom sa strujom. Ajde sto sam se provukla, niko ne zna kako, nego te krave su bile neke divljakuse, a imale su i rogove, svi s eizgubili dete medju kravama, jedva se prisvestili da iskljuce struju i da me vade odatle.:)
 
Poslednja izmena:
moja mama ima drugaricu sa faxa, ciji roditelji zive na selu i kad smo bili tamo, a ja mala uveli mi ljudi ovcu u kucu, ladno, da se dete igra i da prestane da kuka za ovcom.
A kad sam prvi put otisla na praksu na jednu farmu, telici me dohvatili koje je gde stiglo, da sisaju, j tad mislila da hoce da se igraju. :lol: :lol:
Sad mi zao sto nisam upisala i taj fax, jer volem i te domace zivotinje, a ne samo kucne ljubimce.

A u koju si srednju isla?
 
Eh,sad se setih. Koleginica moje majke je imala kozu jer su ziveli negde van grada. I dogovori ona sa vlasnikom nekog jarca parenje. Krene zena polako sa kozom obucenom u dux i kad je stigla do odredista i videla tog strokavog jarca ladno se okrenula i vratila kuci. Pa nece valjda njena dama da se voli sa strokavim?
 
Ja, beogradsko dete odraslo na usijanom asfaltu, obozavala sam letnje raspuste jer sam ih provodila kod babe i dede na selu (celu osnovnu skolu). Uzalud me roditelji molili da idem sa njima na more, ja sam samo zelela kod babe na selo. Ta moja baba nije imala svoje dece (bila je moje majke tetka) i volela me je jako. A ja sam vise volela dedu i sve one divne zivotinje koje su imali:
1. Krava Sarulja se otelila u mom prisustvu i ja teletu dala ime Golubica. Golubica je ostala moja kravica narednih godina, ceskala sam je, timarila i svakog leta je vodila na Banju na kupanje (morala sam dedu na to da teram svim silama, ko jos kupa krave?)
2. A kobili Vili sam donosila secer u kockama iz babine staklene posude za goste,krijuci, sve dok me nisu uhvatili u nedelu, a i posle sam, ali sam bila opreznija..:)
3. A dedinog lovackog psa Garu sam svakodnevno pustala sa lanca i vodila sa sobom na ispasu ili u sumu kad se beru pecurke. Kad deda to ne dozvoli, ja placem (a lepo sam to umela da izvedem) i kazem mu da se jako plasim u sumi i na livadama i da mene samo Gara moze da cuva i sl. u tom tonu i onda deda popusti ...:super:
I secanja naviru, mogla bih do sutra ovako ...
 
Ja, beogradsko dete odraslo na usijanom asfaltu, obozavala sam letnje raspuste jer sam ih provodila kod babe i dede na selu (celu osnovnu skolu). Uzalud me roditelji molili da idem sa njima na more, ja sam samo zelela kod babe na selo. Ta moja baba nije imala svoje dece (bila je moje majke tetka) i volela me je jako. A ja sam vise volela dedu i sve one divne zivotinje koje su imali:
1. Krava Sarulja se otelila u mom prisustvu i ja teletu dala ime Golubica. Golubica je ostala moja kravica narednih godina, ceskala sam je, timarila i svakog leta je vodila na Banju na kupanje (morala sam dedu na to da teram svim silama, ko jos kupa krave?)
2. A kobili Vili sam donosila secer u kockama iz babine staklene posude za goste,krijuci, sve dok me nisu uhvatili u nedelu, a i posle sam, ali sam bila opreznija..:)
3. A dedinog lovackog psa Garu sam svakodnevno pustala sa lanca i vodila sa sobom na ispasu ili u sumu kad se beru pecurke. Kad deda to ne dozvoli, ja placem (a lepo sam to umela da izvedem) i kazem mu da se jako plasim u sumi i na livadama i da mene samo Gara moze da cuva i sl. u tom tonu i onda deda popusti ...:super:
I secanja naviru, mogla bih do sutra ovako ...

Baš si me nasmejala :lol: Prava mudrica, od malena!
 
I posto je bas ova tema namenjena nekim drugim nasim zivotinjama, a ne onima koje nazivamo nasim kucnim ljubimcima, evo da podelim sa vama jedno divno secanje, secanje na patka Kokana ....

Baba je podmetnula nekoliko pacijih jaja pod kokosku, znate, u to vreme jos su se pilici legli ispod kvocaka a ne u inkubatorima... Htela je da izvede neku patkicu jer je ispod kuce bio potok koji je pravio malo jezerce i nikada nije presusivao. Od svih podmetnuh pacijih jaja, izleglo se samo jedno, nazvano Kokan od kokoske, a ne po polu za koji se kasnije ispostavilo da je muski.
Mali Kokan je uredno pratio mama koku i njene pilice svud po dvoristu, kljuckao i uopste bio uzorno dete. Sve dok jednog dana mama koka nije odvela decu dalje ispod kuce, pravo u blizinu malog jezerceta. Tu je u Kokanu proradila prava priroda i strmoglavio se u jezerce na uzas svoje mama koke koja je usplahireno krestala na obali, no vremenom se navikla na Kokanove izlete.
Kad je porastao, a bio je jedan ZAISTA lep i mocan patak, Kokan je poceo da se bori za prevlast u domacinstvu. Prvo je "naprasio" starog petla, kome bas i nije bilo mnogo stalo do trona, zatim nekoliko prposnih koka i definitivno postao No 1 u dvoristu. Mladji petao je bezao i krio se od njega ...:) Ali, problemi su poceli kada je Kokan shvatio da mora da cuva dvoriste od svih uljeza, pa i onih dvonoznih :mrgreen: Te tako vise niko nije mogao da udje u babino dvoriste, a da ne bude pojuren i dobro ustinut za pantalone ili noge. Poceli su problemi, selo je to ipak. Baba je pocela da preti pravljenjem supe od njega, a ja sam bila uzasnuta i plakala sam u dedinom krilu, jako i mnogo, za svaki slucaj. Deda je samo vrteo glavom i nista nije govorio. Brinulo me njegovo cutanje, nisam znala sta misli i hoce li ne daj boze popustiti babinim pritiscima :cry:
Jednoga dana, Kokana nije bilo u dvoristu, a ni dede... Na moja pitanja baba je odgovarala da nema pojma gde su obojica i ja sam bila neutesna :cry: Predvece se deda vratio, a Kokana nije bilo sa njim. Samo sam ga gledala i ocima molila da mi ne kaze ako je istina strasna. Pustio me malko deda, a zatim mi rekao da je Kokana odveo u drugo selo, u drugi "harem" kako je rekao, kod ljudi kojima je bas patak trebao. Bila sam presrecna sto je spasao zivu glavu.
Mnogo godina kasnije deda mi je rekao da je imao priliku da ga vidi i da je Kokan dugo ziveo i bio No1 u novom haremu :klap:

Eto, njega sam se jutros setila, ko zna zbog cega, cudni su putevi ....
 
Ovo je istinita prica, a dogodila se pre nesto vise od 20 godina u Beogradu (Zemun, tacnije).
Prijatelj nasih prijatelja je bio lovac. Od onih boljih, voleo je da pomaze zivotinjama. Tako je jednom iz lova doneo malo, malecno mladunce risa, pravog divljeg risa. Majka mu je stradala i njega su jedinog iz legla nasli zivog. Hranili su ga na cuclu, on, zena i sin, grejali ga i negovali i mali ris je rastao i rastao. Bio je kao i sve mace razigran i uzivao je u igri sa njima. Kad je dovoljno porastao, vodili su ga u setnje, na povocu kako se i pristoji. Naucio je ponasanje pravog kucnog, gradskog ljubimca., druzio se bez problema sa psima iz kraja, koji su ga se doduse pribojavali, ali su se ipak druzili. Prosla je godina-dve, ris je mirno i lepo ziveo svoj zivot Kad je bio sam u kuci, imao je obicaj da spava na kutiji od osiguraca, iznad ulaznih vrata stana, kao svaki ris, voleo je visinu ...
Jednoga dana,kada su svi ukucani bili odsutni, stan je obio provalnik... usetao u stan i krenuo hodnikom da osmatra odakle ce poceti, jos i zatvorio vrata za sobom, da ga slucajno ne ometu u poslu. Samo gresnik nije znao da iznad vrata lezi neko i pazljivo promatra ;) I kad je ris shvatio da je nepoznati covek usao, skocio je na njega sa ledja i dalje naslucujete ... Provalnik se spasao bekstvom u spavacu sobu u koju se zatvorio i gde su ga zatekli ukucani po povratku sa posla. Bio je dobro povredjen, ali ziv.
A ris je mirno lezao na istom mestu, na kutiji od osiguraca iznad vrata ...

Nas lovac, otac porodice, morao je da dokazuje na sudu (tuzio ga provalnik za povrede i pretrpljeni strah:thumbdown:) da je ris uredno vakcinisan, da je pitom, da se druzio i setao sa decom i psima, cak i da provalnika nije povredio koliko je mogao... Oslobodjen je optuzbe na kraju, ali je risa morao da da u neki zoovrt, mislim cak van Evrope, nije ga bilo moguce vratiti u prirodu, bio je suvise pitom.... Ne secam se vise kako su ga zvali, ali imao je ime, kao svaki nas ljubimac. I bio je to, ljubimac.:bye:
 

Back
Top