Šlihtanje: potreba ili nešto drugo?

rada1

Obećava
Poruka
51
Da li je šlihtanje bolest, potreba, navika ili nešto četvrto? Možda neko misli da je to umetnost? Kakva su vaša iskustva? Da li se vi bavite time ili se samo "obračunavate" sa šlihtarama? Kakvim još imenima nazivamo ovu pojavu? Treba li se, i kako boriti protiv toga? DA LI JE ŠLIHTANJE UOPŠTE DRUŠTVENI PROBLEM?
 
Da li je šlihtanje bolest, potreba, navika ili nešto četvrto? Možda neko misli da je to umetnost? Kakva su vaša iskustva? Da li se vi bavite time ili se samo "obračunavate" sa šlihtarama? Kakvim još imenima nazivamo ovu pojavu? Treba li se, i kako boriti protiv toga? DA LI JE ŠLIHTANJE UOPŠTE DRUŠTVENI PROBLEM?

karakterna osobina....dosta izrazena u zadnje vreme...cak pozeljna....:hahaha:...ali, s tim se rodis....ne moze to svako.....
 
Takvih likova ima...

Neke stvari mogu (i moraju) da se prilagode situaciji (nemas uvek izbor..), ali sto bi rekli: "Vuk dlaku menja, ali cud nikada..." Ko nije tip za "biti slihtara", tesko ce se tako lako i fenomenalno pretvoriti u pomenutu vrstu. Pre ce, sa godinama i iskustvom, nauciti po nesto od mudrosti sto ce mu pomoci da se izbori sa cinjenicom da je "uvlacenje" skoro kao sportska disciplina koja se bas lepo neguje...
 
Svi se šlihtamo, samo to nećemo da priznamo kad je nezgodno, a priznamo kad je benigno – pred članovima porodice, recimo. To da li je naše šlihtanje u granicama „dobrog ukusa“, ne daje nam za pravo da druge ljude osuđujemo za šlihtanje. Njima je, naprosto, prag šlihtanja drugačiji.


Dakle, ja sam šlihtara. Pripremite paradajz, jaja i ostale kurcoboce za demoliranje mene :mrgreen:


Ko će još priznati isto?
 
®:
Svi se šlihtamo, samo to nećemo da priznamo kad je nezgodno, a priznamo kad je benigno – pred članovima porodice, recimo. To da li je naše šlihtanje u granicama „dobrog ukusa“, ne daje nam za pravo da druge ljude osuđujemo za šlihtanje. Njima je, naprosto, prag šlihtanja drugačiji.


Dakle, ja sam šlihtara. Pripremite paradajz, jaja i ostale kurcoboce za demoliranje mene :mrgreen:


Ko će još priznati isto?

Kazi nam gde i kada ce da bude taj stub srama na kojem ces javno da se izlozis, a mi cemo vec da pripremimo paradjzove, jajca i ostalo... :D. Forum se ne racuna. 'Ocu u oci da te gledam dok bacam paradajzle :hahaha:.
 
Da li je šlihtanje bolest, potreba, navika ili nešto četvrto? Možda neko misli da je to umetnost? Kakva su vaša iskustva? Da li se vi bavite time ili se samo "obračunavate" sa šlihtarama? Kakvim još imenima nazivamo ovu pojavu? Treba li se, i kako boriti protiv toga? DA LI JE ŠLIHTANJE UOPŠTE DRUŠTVENI PROBLEM?


Ima raznih imena, i raznih razloga i povoda... O imenima ne bih, jer ih ne znam sva.

Povodi mogu biti i prinuda, zbog situacije u kojoj se osoba našla pa neko to jednostavno zahteva od nje, ili osoba misli da to mora da radi, ili je navikla da se ponaša na taj način... (verovatno toga ima još, a da se ja nisam setila da navedem)

Razlozi... e, tu leži zec!:mrgreen: Ima ljudi koji su tako vaspitani i oni i ne umeju drugačije da se ponašaju, koji ne veruju u svoje sposobnosti i plaše se gubitka položaja, koji bezobzirno iskorišćavaju potrebu nadređenih za laskanjem pa na taj način grade karijeru, ili ljudi koji se "šlihtaju" nekome ko je popularan, bogat, lep.. nije važno šta, već misle da će se tako "ogrebati" za malo te popularnosti, ili čega već...

U svakom slučaju, njih niko ne poštuje, a ni oni sami sebe, pa ni ljudi koji od njih očekuju ili zahtevaju da im se ....

Ali, moramo razlikovati pristojno ponašanje, od šlihtanja.
 

Back
Top