Na monitoru, levo od mene, stajala je reklama. Trouglasti objekat pravougaonih stranica, dužine oko 10tak cantimetara. Ali sada, dok su moja pažnja i pogled bili usmereni na papir, nisam mogao da se setim natpisa na reklami. Ne samo sitnih detalja, poput brojeva telefona, adrese, već ni naziva firme, koji je trebao biti upečatljiv. Očigledno nedovoljno… za mene je to bio samo šareni trougao na monitoru.
Čudno. Stajao je tu, na istom mestu, više od godinu dana, a o5, nedovoljno da moj um zapamti i natpis. Iako mogu da se prisetim svega ostalog, čak i nebitnih detalja poput šare pri samom vrhu, natpisa ne mogu da se setim. Moj pogled je ostao na papiru, dok sam u svesti uzalud pokušavao da prizovem slova sa reklame. Nisam morao da ga vidim, znao sam da je tu, mogao sam da ga vizuelizujem, tačno na mestu na kojem je i bio, ali bez slova na njemu, ona kao da su iščezla sa njega...
Pogledao sam u objekat, napravljen sa namenom da privuče pažnju. Da, gledao sam ga mnogo puta, ali selekivno pamćenje je obrisalo manje detalje, gledajući na njih kao na nešto nebitno... a upravo zbog njih je predmet i stajao takav - kakav jeste - na tom mestu. Ili su drugi makar zamislili da tako bude, dok je za mene to bio samo šareni, ukrasni trougao… čim se moj pogled, kao podosetnik i usmerivač skloni sa njega, potisnuću ga negde, možda u podsvest, privučen nečim novim, kao nevažan podatak. Izbrisaće ga moje selektivno pamćenje, zarad nekih drugih, prioritetnijih podataka… zarad stvari kojima je zaokupljen u tom trenutku.
Čudno, jer možda baš taj natpis može biti veoma bitan, ključan u nekom trenutku… taj, ili neki drugi, na koji nismo ili jesmo obratili pažnju, ali smo ga selektivno uklonili, biti upravo detalj od kojeg zavisi mnogo toga, a pokaže se kao bitan u nekom dalekom trenutku, kao nešto što može biti poluga za promenu mnogo čega… ali, izostala je pažnja, volja da se taj detalj ne predvidi... naša procena, koja se nije zadržala na tom detalju, kao na nečemu što je bitno, lična selekcija na važno i manje važno, sopstvena procena...
Nasmejao sam se, jer sam zaboravio šta je pisalo na reklami, oko koje je sve I započelo. Baš kao što ću se nasmejati i tebi, u prolazu… baš kao što ćeš se i ti meni nasmejati, u znak otpozdrava
kasnije ćemo obrisati jedno drugog, selektivno.
Na samom kraju, možda obrišemo i sami sebe...
׃ )