Zagreb, 13. listopad 2008.
SUSRET U DUHU ASIZA
U sklopu susreta održana predavanja „Duhovni nomadi u traganju za religioznim identitetom" i „Liječenje Kur'anom – šerijatski okviri"
Povjerenstvo za duhovnost Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini organiziralo je u nedjelju 12. listopada u samostanu Svetoga Duha franjevaca konventualaca u Zagrebu susret "U duhu Asiza". Na susretu su sudjelovali odgojitelji i odgojiteljice i odgojne skupine franjevačkih zajednica (kandidata i kandidatica, novaka i novakinja, bogoslova i juniorki), te profesori, odgojitelji i učenici srednjoškolskog centra Medrese „Dr. Ahmed Smajlović" u Zagrebu. Susretu je nazočio i predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko Omerbašić.
Nakon pozdrava s. Renate Mrvelj, pročelnice povjerenstva, dobrodošlicu je izrekao ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić. Istaknuo je kako je potrebno mnogo rada i molitve kako bi se ideja koju je 27. listopada 1986. godine u Asizu inicirao blagopokojni papa Ivan Pavao II. doista u potpunosti zaživjela.
U ime Islamske zajednice okupljenima se obratio i muftija Ševko Omerbašić. Naglasio je kako je upravo Islamska zajednica prva nakon Katoličke crkve započela poduku vjeronauka u školama, a o samoj prihvaćenosti kod mladih svjedoči i to, da je prošlog Ramazana na obredima bilo više mladih nego starijih. Muftija Omerbašić je u pogledu odnosa s drugim vjerskim zajednicama istaknuo dobre odnose s Katoličkom crkvom, poglavito s franjevačkim redom. No, upozorio je kako ta suradnju nije od danas, već traje osam stoljeća. Sam sv. Franjo smatrao je da treba voditi dijalog, a ne ratovati, pa je i sam krenuo sultanu. Svoju pak je braću savjetovao da s velikom pažnjom pristupaju muslimanima, te da im tumače kršćanstvo, kako bi se više zbližili. Načela naših vjera nas obvezuju da nastavimo suradnju, prijateljstvo u korist mira suživota, u to ime smo ovdje i došli, rekao je muftija Omerbašić.
Tijekom susreta održana su i dva predavanja kao poticaj za rad u skupinama.
Prvo predavanje s temom „Duhovni nomadi u traganju za religioznim identitetom" održao je franjevac konventualac dr. Josip Blažević. Uvodno je pojasnio tko su to duhovni nomadi, te ih usporedio s drevnim, povijesnim nomadima. Potom je podsjetio kako čovjek u religiji traži terapiju više od spasenja, te se kratko osvrnuo na popularnost karizmatskih seminara i čudesnih ozdravljenja, relikvija svetaca kod katolika, odnosno iscjelitelja, zapisa i amajlija kod muslimana.
Blažević se potom osvrnuo na identitet čovjeka koji se identificira kroz pripadnost religiji, domovini i obitelji. Duhovni nomadi zaziru od ove tri identifikacije. Oni ne žele pripadati niti jednoj institucionalnoj religiji, oni su slobodni ili imaju neke svoje male zajednice, dolazi do izražaja diktatura selektivnog subjektivizma, intelektualna oholost, podređenost diktaturi globalizma te diktatura moralnog relativizma.
Vezano uz duhovni nomadizam, Blažević je podsjetio kako su njegova obilježja osobno unutarnje iskustvo, pripadnost fleksibilnoj zajednici te gubitak osjećaja za grijeh. Čovjek sve više u religiji traži neku terapiju, sve manje spasenje, traži iscjeljenje. Budimo Božja djeca, budimo ono što se deklariramo da jesmo i na taj način ćemo ispuniti svoje poslanje, rekao je na kraju predavanja dr. Blažević, te sve još jednom potaknuo riječima iz Kur'an a „Natječite se tko će više dobra učiniti", odnosno sv. Pavla „pretječite jedni druge u ljubavi i poštovanju" (Ef 4,2).
Imam zagrebačke džamije Mevludi ef. Arslani održao je predavanje na temu „Liječenje Kur'anom – šerijatski okviri". Na početku predavanja je podsjetio, kako je svakidašnja moralna ili duhovna kriza potvrda kako u svijetu nema dovoljno vjere koja bi mogla otjerati tamu i probleme. Slijedom toga, što je veće kriza i društvu, veća je i potraga za alternativnim oblicima u kojima ljudi traže brza rješenja, odnosno ono što ne mogu dobiti od klasične medicine. Što se liječenja Kur'anom tiče, to je šerijatska metoda liječenja određenih stanja čovjeka nad kojim medicina nema odgovor. Liječenje Kur'anom se prvenstveno koristi za izlječenje čovjeka od sihra (uroka), džinske (demonske opsjednutosti) i sličnih stanja.
Gdje je učinkovitost medicinskog liječenja slaba ili nedovoljna, svoje mjesto zauzima liječenje Kur'anom, jer Kur'an je govor uzvišenoga Boga a lijek i spas dolaze samo od Boga, rekao je predavač, no upozorio je kako je potrebno razlikovati ispravno od lažnog liječenja. Onaj koji ispravno liječi Kur'anom je čovjek od vjere i živi svoj život sukladno s njim, usklađen prema islamskim principima, klanja se Bogu, posti, daje zekat i sl. Onaj pak koji neispravno liječi je sihirbaz (vračar), surađuje s džinima (demonima), klanja se šejtanu (sotoni), a ne Bogu. On pita demone o stanju onih koji traže pomoć, piše kojekakve zapise. Ukoliko čovjek povjeruje takvome, teško njemu, ističe Arslani. Onaj pak koji liječi Kur'anom nikada neće reći ono što ne može znati, nikada neće napisati neki zapis s nerazumljivim figurama. On se oslanja jedino na Boga, stoga se i liječenjem Kur'anom temelji isključivo na učenju posebnih ajeta i redaka za liječenje i molitava u prisutnosti oboljelog što ima izravan utjecaj na magiju.
Osvrnuo se i na amajlije, te je istaknuo kako su islamski znanstvenici podijeljeni po tom pitanju. Ipak, one su dozvoljene pod određenim uvjetima. Amajlija mora biti sastavljena od isključivo Kur'anskih ajeta, mora biti namijenjena onome koji ju piše i prima, te isključivo napisana na arapskom jeziku. Također onaj koji ju nosi mora vjerovati da pomoć i izlječenje dolazi od uzvišenoga Boga, a ni u kom slučaju od onoga tko je zapisuje ili od onoga što je zapisano. Predavač je na kraju podsjetio kako je liječenje Kur'anom dozvoljeno prakticirati striktno se držeći šerijatskih propisa. Među onima koji provode to liječenje ima uspješnih i manje uspješnih, ali ih ima malo. Arslani je posebno upozorio na one bezdušne kojih je na ovim našim prostorima gotovo 95%, čiji se oglasi mogu naći po tiskovinama i sl., a oni su varalice, osobe koje ne znaju ništa iz Kur'ana. Nažalost to je uobičajena pojava kako u svijetu, tako i kod nas.
U Islamskom centru tako imaju mnoštvo primjera da su se ljudi u nevolji susreli s nekima od njih pred džamijom, a ne u džamiji, dali im novac, a onda kad su nestali, došli su se žaliti u džamiju.
Nakon razgledavanja samostanskog kompleksa i okrijepe, sudionici su nastavili rad u dvadesetak mješovitih skupina. Bila je to prilika međusobno se upoznati, razmijeniti informacije kako o školovanju, tako i svakodnevnom životu i molitvi, te se osvrnuti na dva predavanja. U skupinama se nastojalo upoznati različitosti, ali i pronaći zajedničke točke u odnosu na izlaganja. Tako se podsjetilo da Kur'an i Biblija upućuju na Boga, a za pravi odnos s Bogom potrebna je poniznost i malenost. Mladi su se posebno osvrnuli na duhovnost, te su u zaključcima istaknuo kako je potrebno poraditi na sebi, da bi mogli dati nekome nešto, a onda i u suradnji s drugima popravljati svijet oko sebe. Izvori su tu, svatko se može vraćati izvorima.
Ljudi tragaju za duhovnostima zbog nepoznavanja vlastite vjere, nezainteresiranosti u vjeri odnosno prevelike zaokupljenosti drugim stvarima, razočarenju u Boga, jer sve loše što se dogodi krivimo Boga, ljudi olako shvaćaju svoju vjeru. U svojoj sredini tragaju za iscjeliteljskim sadržajima, te pomoć za svoje nevolje traže i na krivim mjestima a samo Bog može pomoći, neki su od zaključaka rada po skupinama iz kojih je proizašla želja da se takvi susreti ne održavaju samo jednom godišnje.
Nakon predstavljenih izvješća, Aziz ef. Hasanović zahvalio i pohvalio sve sudionike, posebno mlade koji su shvatili poruku i poziv predavača. Ovim je došlo do izražaja bogatstvo koje nije samo bogatstvo franjevaštva i islama, već bogatstvo društva kojim se njeguje tradicija, vjera, kultura. Svi smo upućeni jedni na druge, a i ovo je posvjedočilo da dijalog i tolerancija nemaju alternative. Mi nismo oni koji pričamo, već koji to i svjedočimo, rekao je ef. Hasanović.
S. Renata Mrvelj je još jednom podsjetila kako je ovo događanje podsjetnik na susret predstavnika religija u Asizu, koji su se okupili na molitvi. Stoga je pohvalila domaćine, samostansku zajednicu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu koja je spremno ugostila ovaj susret, ali i dala prostor za molitvu muslimanima. Mišljenja je da se Duh Asiza najdublje osjetio u šutnji koja je pratila poziv na molitvu.
U dramskom programu susreta monodramu „Na Zdencu" Nade Đurevske izvela je s. Samuela Klaić, a u glazbenom dijelu sudjelovao je zbor župe iz Sigeta, Ženski zbor Zagrebačke džamije Arabeske, te franjevački bogoslovi. (kta/ika)
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=17933
