najteze je naslov smisliti...

Alexandra9

Ističe se
Poruka
2.601
Dobro, saznali smo koje nam je omiljeno voce, zivotinje... gde zivimo, horoskopski znak, sta volimo, a sta ne... and so on... Hajde da se upoznamo zaista. Ne preko opisivanja nase ljusture... vec kao duse, bica...
Nije tesko...
Hajde da na trenutak zanemarimo sve ono sto vidimo sa nasim ,,fizickim'' ocima... da naizad pogledamo sta je ,,unutra''... u biti...
Kako izgradjujete sebe na duhovnom nivou? (nemojte mesati ovo sa religijom). Da li ponekad pogledate sebe u nekom drugom ogledalu?... i sta vidite u njemu? Sve mane koje se mogu ispraviti, svi kvaliteti koji su skriveni u nama... cekajuci da ih pronadjemo... i sve zelje, emocije, misli, osecaji... se nalaze u nama u nekom naizgled zamrsenom sklopu. Da li se bojimo da postavimo sebi neka pitanja?... ili se plasimo odgovora? Ziveti u ,,tami''... bezati od...

Lose baratam recima kada je to potrebno... Ne znam da li sam dovoljno objasnila koju sam temu htela da zapocnem. Odgovori na nju na prvi pogled deluju tako siromasno i krhko... a ima toliko toga u nama... sto ostaje nerazjasnjeno, sto ni sami ne osecamo kao deo nas...

Svaki tren koji prodje nudi nam mogucnost da nesto promenimo... u nama... i drugima... Svaki prizor pred nasim ocima, melodija koja protekne kroz nase misli... miris koji za sobom ostavlja letnja kisa... ili blesak secanja......

I sunce ce ponovo izaci iza planina... i potonuti u more... i proci ce jos jedan dan... jos jedan zivot...
ne, ovo nije tema za filozofiju... niti je tema koja nosi prevelik teren za nase godine... treba samo hteti... pogledati...

Izgleda da ne uspevam da ,,ogranicim'' temu, da postavim neke putokaze za put kojim bi trebala ici... A mozda je sve to zbog toga sto odredjen put ne treba ni da postoji? Put mozete graditi svi... ako zelite...

Nema veze i ako nista iza ovoga ostane... mozda jednostavno tako treba i da bude...
nadam se da me je neko razumeo...
 
Pa.........da vidimo da li sam te razumela......

Ne volim da citam knjige, ne idem u muzeje i ne podnosim klasicnu muziku, ali to neko svoje duhovno izgradjivanje nekako mogu da *sprovedem* kroz price sa starijim, ozbiljnijim i iskusnijim ljudima, pri tom se te price odnose na neke oblasti kulture ili nauke u koje se oni jako razumeju, i naglasavam da oni pricaju, a ja slusam, ne filozofiram toliko i diskutujem da li su u pravu, nego slusam, a tek kad se i ja o tome dovoljno informisem, e onda mogu da pocnem da se*em da taj neko nije u pravu.

Non-stop kritikujem sebe. Da bih sto bolje izgledala u tim nekim tudjim ocima. Pri tom mi naravno ne pada na pamet da se nekome slihtam ili da izigravam neku osobu koja nisam, da pricam stvari koje ne mislim i ne radim stvari koje volim samo da bi me drugi voleli i prihvatali, nego samo pokusavam da u svemu nadjem neki kompromis = da svoje ponasanje (onaj deo koji se ne svidja ljudima koji su mi jako bitni, ili ono u mom ponasanju sto moze da povredi ljude) malo prilagodim okolini, e sad......drugi problem je :arrow:

Tvrdoglava sam, ponekad agresivna, uvek pesimista, jako zahtevna (sto ponekad mozda preazi i u razmazenost)i ne zatvorena sam prilicno (ne volim da kukam, zavijam i jaucem o problemima). Sa druge, kao *bright*, strane umem da saslusam ljude sa problemom i dajem savete koji zaista pomognu toj osobi, ali recimo sebi nikako ne mogu da pomognem :? Cesto vise gledam kako da pomognem drugima, pa tek onda sebi (vrlina ili mana ? ).

Imam 2 *glavna* straha : 1 nacin na koji cu da umrem (ne plasim se smrti, nego samo nacina na koji cu da umrem; ne zelim da umrem u nekoj agoniji, patnji, bolu itd) 2 bojim se da ne osetim da sam usamljena u trenutku kada je oko mene 5 mojih najdrazih i najboljih prijatelja, mislim da bi me to jako......sad ne znam ni kako da to objasnim.....pa poremetilo bi me u svakom slucaju, valjda neki osecaj i samoce i nezasticenosti (ne znam ni kako da objasnim sto mi je nezasticenost povezana sa prijateljima).

I na kraju.....stalno trazim i borim se za neku pravu (fazon Kalimera "Nepravda, pa to ti je!" i onda ja tu kao nesto ispravljam krive Drine, valjda se tako kaze).......da li sam shvatila ?
 
mortishaaa:
T-a-n-j-a:
Mrzi me da sve ovo procitam :?
pa trebalo bi jer je ovo jedna od pametnijih i retkih tema na ovom forumu :wink:

inace, mrzi me sad da pisem.. samo bih htela za sebe da kazem da mnogo volim da se smejem :D da sam uvek :D ili :lol: hehe.. pa me cesto ljudi (i oni koji me dobro znaju) pitaju da li sam naduvana 8) i veciti sam optimista :wink:
e jos nesto.. volim da se svadjam :D ali kad smatram da neko nije u pravu.. i sta mislim,kazem iskreno bilo da se ssa tim nekim druzim ili ga ne podnosim ... i mnogo volim da se bunim.. i to mi se u skoli stalno obija o glavu :(
 
Stvarno ne znas da baratas sa recima!!! :wink:
Ne znam stvarno sta si tacno htela da kazes(mozda nisam bas bistar) ali cu svejedno nalupati nesto…
S obzirom na vreme i mesto u kojem zivimo tesko je ponekad promeniti nesto na sebi, a na drugima jos teze… Tesko je videti put pred sobom, a jos teze samostalno ga prostrti sebi pred noge…
Toliko puta sam zeleo nesto da promenim na sebi I u sebi, ali jednostavno nisam nalazio volje, snage, razumevanja drugih ljudi…Tako pre svega moj grad, pa opstina i na kraju cela ova prokleta drzava utice na mene…Jednostavno me sputava(duhovno) i mislim da nisam jedini…Neki su jednostavno zeleli da se oslobode okova ove zemlje i otputovali u svetliju buducnost…Ponekad im tako zavidim…Jednostavno mi dodje da zaplacem kada pomislim sta dete mojih intelektualnih sposobnosti moglo da ucini u nekoj razvijenijoj zemlji Evrope ili pak Amerike…
Problem kod mene jeste zato sto mene jednostavno sve MRZI !!!
Mrzi me da se promenim(mrzi me da sebi postavljam pitanja na koja znam da cu dobiti odgovor koji mi se nece svideti), mrzi me da razmisljam, mrzi me da zivim…
I mislim da to nije problem zasnovan na mojim licnim problemima, vec je to problem celog drustva…
Itd, itd itd, ko zna sta sam sad nalupao posto me MRZI da to ponovo provitam I ispravim greske…
Mozda se ja varam po ovim pitanjima…ali to mogu samo s godinama saznati…
 
znam o chemu Shinoda pricha,otprilike neshto slichno se i sa mnom deshava.No,shta znam,valjda je to normalno u nashim godinama.
Bolan je ovaj proces odrastanja i formiranja lichnosti (bar meni).Sa toliko strana navirku problemi,a ja se ne osecam sposobnim da resim i jedan a kamoli sve u isto vreme.Obicno se prepustim,sta bude - bicje.Mada se to u vecini slucajeva pokazalo kao lose.Toliko sam puta pozeleo da me nema,al shta cjesh...mora se dalje nekako.

Muzika zauzima znacajan deo mog zivota.Volim da istrazujem po raznim pravcima i da izvlacim ono sto vredi u svakom.Dakle oko klasike se Qchka i ja ochigledno ne slazemo,no dobro :wink: Slusam mahom 'muziku sa gitarama' jer je i sam sviram.Samouk sam vec 4 godine pa sad vec slabo napredujem,al resicu to nekako 8)

Ono shto je ispred muzike na mojoj zivotnoj lestvici jeste ljubav.Mozda zvuci glupo ali zaista bih bio spreman da 'stavim glavu na panj'kad je u pitanju ljubav.Ali za ljubav u pravom smislu,to se ne desava bas tako cesto u zivotu,ona obostrana ljubav.Kao sto sam rekao na nekoj temi...onaj trenutak kad se gledate u ochi (2 mala sunca) iz kojih mozes da procitas to i u kojima vidis ceo svet u tom trenutku...Za to zivim...

Kad vec spomenu smrt gore,bas sad razmishljam...Voleo bih da umrem tako...gledajuci u ta 2 sunca.Umro bih sa osmehom...
 
Bleak WinterFullMoon:
Ono shto je ispred muzike na mojoj zivotnoj lestvici jeste ljubav.Mozda zvuci glupo ali zaista bih bio spreman da 'stavim glavu na panj'kad je u pitanju ljubav.Ali za ljubav u pravom smislu,to se ne desava bas tako cesto u zivotu,ona obostrana ljubav.Kao sto sam rekao na nekoj temi...onaj trenutak kad se gledate u ochi (2 mala sunca) iz kojih mozes da procitas to i u kojima vidis ceo svet u tom trenutku...Za to zivim...

Kad vec spomenu smrt gore,bas sad razmishljam...Voleo bih da umrem tako...gledajuci u ta 2 sunca.Umro bih sa osmehom...
:cry:
 
Bleak WinterFullMoon:
Bolan je ovaj proces odrastanja i formiranja lichnosti (bar meni).Sa toliko strana navirku problemi,a ja se ne osecam sposobnim da resim i jedan a kamoli sve u isto vreme.Obicno se prepustim,sta bude - bicje.Mada se to u vecini slucajeva pokazalo kao lose.Toliko sam puta pozeleo da me nema,al shta cjesh...mora se dalje nekako.

Upravo tako!!!!! :P Mada kad god se ja prepustim NIKAD ne izadje nista dobro nego sam budem u 10puta vecem shitu!!! :cry:

Bleak WinterFullMoon:
Muzika zauzima znacajan deo mog zivota.

Vidis to sam zaboravio da napomenem!!! :wink:
Muzika je ponekad jedina stvar koja me drzi u zivotu (ne bukvalno, bar u vecini slucajeva)
:D
Bleak WinterFullMoon:
Ono shto je ispred muzike na mojoj zivotnoj lestvici jeste ljubav.onaj trenutak kad se gledate u ochi (2 mala sunca) iz kojih mozes da procitas to i u kojima vidis ceo svet u tom trenutku...Za to zivim...

Za to bih i ja ziveo ali sam iz iskustva naucio da je prava ljubav cesto nedostizna i to me ZESCE baca u bedak!!! :cry:

Bleak WinterFullMoon:
Voleo bih da umrem tako...gledajuci u ta 2 sunca.Umro bih sa osmehom...

Nema lepse smrti na svetu!!! :wink:
 
E sad...Bas nisam shvatila kakvi treba da budu postovi,mogla si da das primer.
Ako treba da kazemo nesto o sebi...Evo naprimer ja sam povucena osoba,cesto u depresiji iako to mozda uopste ne izgleda tako,nasmejana sam i to,ali iznutra...Ponekad mi se cini da ja nemam svoje misljenje o necemu da samo tako lutam bez cilja...Lenja sam,i to me sprecava da postignem neke stvari koje bih zelela...Ali sve se zavrsava na mastanju(Uglavnom)...Imam neki svoj svet,lepsi,bolji...Jedini trenutci kada se super osecam u stvarnosti je kada znam da me neko voli i podrzava(nije bitno ko),kada za to dobijem dokaz...
Ustvari,ja sebe ne razumem bas najbolje,ko sam ja,zasto postojim,itd,znate "ta" pitanja...Mnogo puta sam pozelela da se nisam uopste rodila jer mi se cini da nemam neku svrhu ovde,da nicemu ne sluzim...Sta li sam ovde sve nalupala?A mozda sam i rekla nesto pametno?E u tome je isto problem,kada ne znam da li sam nesto dobro uradila...Nervira me sto vecina ljudi samo gleda spoljasnost,povrsinu,a ne vide cega ima unutra...Dobra sam,volim da pomazem,a meni je zapravo potrebna pomoc...I tako...A kako sam ovo napisala? :lol: :lol: :lol:
ali znam da je smisao mog zivota LJUBAV!I samo ljubav!Zato zivim,zato postojim,za to magicno osecanje :wink:
 
~To QchCK*a~
Strahovi nas sprecavaju da se nase zelje ostvare... kao i lepe stvari koje treba da nam se dese. Svi ih imamo, a kada skupimo hrabrosti da priznamo sebi da oni u nama postoje- na pola smo puta da ih se oslobodimo... :wink:

~To mortishaaa~
Sto se tice :lol: i :D ... isti slucaj... ali samo u drustvu. Mozda je to neki moj ,,odbranbeni mehanizam'', jer ne zelim da svako vidi sta se u meni desava... gluposti...
Samo se smej, ja nikad necu pomisliti da si uduvana... :lol: :wink:

~To Shinoda~
Ne, nisi nalupetao... :wink: Barem sam ja tebe razumela. 8) Da, tesko je zeletipromenu. Znam o cemu govoris... ebiga, sve nas je zeznula geografija... ali pokusavam da vise ne mislim o tim stvarima. Sta je- tu je. Ko zna kakva bih ja osoba bila da sam se rodila u npr. Americi? Mozda bolja... a mozda i ne. Sve ima svoje- ,,zasto?''.
I meni je tesko da se oslobodim ,,drazava i drustvo je krivo'' recenice, ali... sta mi vredi ako nastavim da se samosazaljevam i patim? U krug, u krug... Sama sam odgovorna za svoje postupke, misli, reci... I mene mrzi, ali pokusavam... i nadam se... :wink:

~To Bleak WinterFullMoon~
ljubav... u ovom trenu nisam dovoljno jaka da napisem nesto u vezi toga... a ima toliko toga...

smrt? ok... to je tvoja zelja za nacin ,,umiranja''... ali sta vam je ljudi? Nema smrti... to uopste nema smisla. :wink:
 
Bleak WinterFullMoon:
Ono shto je ispred muzike na mojoj zivotnoj lestvici jeste ljubav.Mozda zvuci glupo ali zaista bih bio spreman da 'stavim glavu na panj'kad je u pitanju ljubav.Ali za ljubav u pravom smislu,to se ne desava bas tako cesto u zivotu,ona obostrana ljubav.Kao sto sam rekao na nekoj temi...onaj trenutak kad se gledate u ochi (2 mala sunca) iz kojih mozes da procitas to i u kojima vidis ceo svet u tom trenutku...Za to zivim...

Kad vec spomenu smrt gore,bas sad razmishljam...Voleo bih da umrem tako...gledajuci u ta 2 sunca.Umro bih sa osmehom...

oh my God, I'm in love!!! :oops:
 
Black_Swan:
A to Black_Swan? :( hm,hm...
hey... nisam ni videla da si ostavila post... Paralelno sam drzala otvorena dva prozora, a refresh nisam koristila...

To Black_Swan
ma nije vazno kako je ko shvatio. Sve treba da ide slobodno, spontano... Niko nije ,,promasio'' temu... :wink:

Lepo je mastati, ali lepo je i nesto ostvariti... Treba samo zeleti, iskreno. I mani se depresije, tuge i sl. To je ono sto nas najvise unistava... veruj mi na rec... :wink: Nista gore od samosazaljevanja.

,,Zelela bih da se nikad nisam rodila''... je i meni cesto prolazilo kroz glavu, i sada... nazalost. To sam mislila/ mislim ne samo zato sto cesto ne vidim moju ,,svrhu'' ovde, vec i zbog toga sto znam da bi nekima bilo bolje da mene nema, iskreno...

Nisi nista nalupetala. :wink:
 
Tatjanushka:
Bleak WinterFullMoon:
Ono shto je ispred muzike na mojoj zivotnoj lestvici jeste ljubav.Mozda zvuci glupo ali zaista bih bio spreman da 'stavim glavu na panj'kad je u pitanju ljubav.Ali za ljubav u pravom smislu,to se ne desava bas tako cesto u zivotu,ona obostrana ljubav.Kao sto sam rekao na nekoj temi...onaj trenutak kad se gledate u ochi (2 mala sunca) iz kojih mozes da procitas to i u kojima vidis ceo svet u tom trenutku...Za to zivim...

Kad vec spomenu smrt gore,bas sad razmishljam...Voleo bih da umrem tako...gledajuci u ta 2 sunca.Umro bih sa osmehom...

oh my God, I'm in love!!! :oops:
xe,xe,xe,xe,xe... :lol:
 
Alexandra9:
Black_Swan:
A to Black_Swan? :( hm,hm...
hey... nisam ni videla da si ostavila post... Paralelno sam drzala otvorena dva prozora, a refresh nisam koristila...

To Black_Swan
ma nije vazno kako je ko shvatio. Sve treba da ide slobodno, spontano... Niko nije ,,promasio'' temu... :wink:

Lepo je mastati, ali lepo je i nesto ostvariti... Treba samo zeleti, iskreno. I mani se depresije, tuge i sl. To je ono sto nas najvise unistava... veruj mi na rec... :wink: Nista gore od samosazaljevanja.

,,Zelela bih da se nikad nisam rodila''... je i meni cesto prolazilo kroz glavu, i sada... nazalost. To sam mislila/ mislim ne samo zato sto cesto ne vidim moju ,,svrhu'' ovde, vec i zbog toga sto znam da bi nekima bilo bolje da mene nema, iskreno...

Nisi nista nalupetala. :wink:
Dobro je :wink: .Treba zeleti,ali kad treba nesto da ostvarim ponekad(citaj cesto)me nesto sprecava,bilo ja sama ili ostali... :roll:
 
Jaoj... Alex... Kakva tema... :-)

Tesko je poceti... Ne znam... Ne mogu da nadjem nikakav pocetak...
Ajde da probam ovako...

Moja najveca mana a i vrlina,jesto sto svakoj osobi kazem sve,ali bas sve sto mislim... Trudim se da nekim osobama ulepsam to sto imam da kazem... Ali retko.. Zbog toga me ljudi pogresno shvataju... Misle sam sam u obrazena,okrutna i jos mnogo toga... A oni jednostavano ne shvataju da istina skoro uvek boli... Ali zato laz jos vise...

Nisam depresivna osoba... Naprotiv... Mada... U poslednje vreme me hvatala depresija,ali neka cudna depresija,zbog vremena... Vreme mnogo utice na mene... Ne dozvoljavam sebi takve stvari... Jaca sam od toga... Ne samo ja.. Svi vi... :-) Nikad nisam volela sebe... Sad barem sebe vise ne mrzim.. Ali od nekud se mora poceti... Naci neki nacin da pomognes sebi... Moras... Ako ti neces,ko ce onda? I onda ljudi vide tu moju "snagu"... Da je tako nazovem... Uvek ocekuju od mene pomoc... Da im ulijem samopouzdanje... Podignem volju za zivotom... Ne ide to tako kao sto oni misle... E,onda postaje problem... A niko od njih se ne zapita kako sam ja... I zbog takvih ljudi moram da budem jaka... Iako ne mogu... Cak i ako mi malo fali da se slomim...

Ne pogadjaju me krupne stvari... Ali zato sitnice... Pogode me za krupne stvari... Tako da sam na neki nacin osetljiva...

Kao sto je Bleak rekao... Muzika je deo mog zivota bez koga ne mogu da zivim... Podize mi raspolozenje,a i spusta kad to zelim...

Nisam ni malo ambiciozna... Nikad ne uradim stvari koje zapocnem do kraja... Lako odustajem... Sve mi je jedno sta cu uraditi sa svojim zivotom...

Volim da verujem u istinu koja meni odgovara... Zbog toga umem da budem povredjena...

Ne sazaljevam sebe... To je mnogo losa stvar... Padas jos vise...

Ljubav... To je posebna prica... Isuvise sam hladna... Na neki nacin,mogu da upravljam svojim osecanjima... Nadam se da me neko nece pogresno razumeti... Ako se ta osoba veze previse za mene... Pocne da me gusi... Nema nista lepse od moje slobode... Ona mi je na prvom mestu.. I kad osetim da mi to izmice... Tu je odmah kraj...

Ne verujem u vecnu ljubav i ostale pricice za decu... Ne razmisljam o tome... Verujem u NESTO... U sta...

Videcemo...
 
Isuvise sam plsljiva da bih napravila neku veliku promenu.Kada hocu da prikrijem taj strah onda iskoristim parolu "Mrzi me.." Nisam nezadovoljna svojim zivotom a nisam ni zadovoljna...svejedno mi je jer u podsvesti znam da su velike promene kratkotrajne a sitnice su nebitne.Ne verujem u tu vasu pravu ljubav jer srodne duse ne postoje. Nikada nisam ni verovala u to, sto ne znaci da necu poceti.A i ako ne pocnem da verujem i u tome ne pronadjem smisao nece mi biti ni krivo jer cu tako manje patiti.Inace verujem da cu poceti da verujem (sve u svoje vreme).Mogu da kontrolisem u koga cu da se zaljubim i od koga da se odjubim. Mogu da iskuliram neku bolnu situaciju i da ubedim sebe da i nije tako strasno.Takodje cesto mi se desava da iskuliram i neku potencijalno dobru situaciju iz razloga sto sve lepo ima kraj i posle tog zadovoljstva sledi patnja. Znam da je to lose ali ustanju sam da iskuliram i tu cinjenicu. Sigurno mislite da je moj zivot prazan (mozda i jeste). Ono sto mene odrzava u zivotu jesu prijatelji i lepo vreme. Nema nista lepse od vedrog neba, prolecnog sunca i mirisa bagrema,jorgovana,jasmina... I naravno turske bez secera u lenjoj basti kafica sa najboljom muzikom (naravno u pravom drustvu).

Jesam li vas smorila :?:
Smarala bih ja jos nego moram kod psihijatra :P
 
Bleak WinterFullMoon:
pa nije bas da je nedostizna...
samo treba traziti,a kad je nadjes ne ispustaj je po svaku cenu...
moja najveca greska je sto nisam drzao dovoljno cvrsto.Zato i ja tragam za tim toliko posebnim osecanjem.Obostranim of course :wink:


-Then the unnamed feeling takes me away...-

Takodje!!! :cry: Zato i sumnjam da ce mi se ponovo ukazati takva prilika :cry: :(
 


Kao prvo,svaka ti cast za temu,jer u zadnje vrijeme zaista nema kvaltietnih tema,i tema na kojima necemo pisati samo gluposti...
A sada....
Ja,kao osoba,licnost sam veoma komplikovana...Znas,kad samu sebe ne razumijem,kako onda da ocekujem od drugih da me razumiju?!Ne znam odgvor...Isto tako ne znam odgovor na mnoga pitanja u ovom dosadnom zivotu...
Cesto,dok lezim u krevetu u svojoj sobi,i slusam balade,(ili bilo koju drugu muziku) razmisljam o nekim stvarima,o kojima niko normalan ne bi razmisljao...
Razmisljam npr. o tome,zasto ja uopce postojim,i sta radim na ovom svijetu...Zbog cega je sve ovo...Sta kad umrem?! Sta onda...Zivim da umrem?!! Ne...To mi se ne svidja...Ni malo...

Ljudi me u cudu gledaju kad im spomenem nesto od ovakvih stvari,tako da vise i ne pokusavam da zamaram druge svojim cudnim i dosadnim pitanjima...

U drustvu sam sasvim normalna osoba,uvijek sam nasmijana,medjutim mnogi ljudi ne znaju ko sam ja ustvari...Ne znam...Mozda im ja ne dopustam da saznaju...Nisam nikada voljela da ljudi znaju da patim,ili da se lose osjecam....da imam problema...Ne znam zasto...Mozda nemam povjerenja u ljude...Bezbroj pitanja imam,na koje ni sama ne znam odgovor....

Zatim,kao sto Sasha rece,neki me ljudi dozivljavaju kao okrutnu osobu,zato sto kazem ono sto mislim....Ne znam zasto ljudi vishe vole laz nego istinu...Ja to mrzim! (znam,teska rijec...)
Ja npr.uvijek kazem ono sto mislim,ali tesko kazem ono sto osjecam...na zalost...

Druga stvar...Ako ista na ovom zivotu cijeim to je iskreno prijateljstvo...Znam mnogo ljudi koji su tako hladni sto se tice toga,medjutim,meni se cio svijet srusi kad me dobarj prijatelj iznevjeri...Nesto najgore... :cry: Mozda zato ne vjerujem ljudima,bojim se...bojim se da me ne povrijede...

smijesna sam sad sama sebi jer ovako pisem...jer...niko me ne vidi ovakvu...svi me dozivljavaju kao vedru,veselu osobu,uvijek spremnu da pomogne...(sto i jeste osoba),medjutim,voljela bih jednog dana,da nekome kazem ove stvari koje sam sada ovdje napisala...

ali...uspjecu...uspjecu... pozdrav!
 
Shinoda:
Takodje!!! :cry: Zato i sumnjam da ce mi se ponovo ukazati takva prilika :cry: :(

'Alo, bre ljudi, sta vam je :?: :!:
Koliko god imate? Izmedju 15 i 20 !
Imate ceeeeeoooooo zivot pred sobom!
Mislite da bi se Romeo i Julija voleli onoliko ceo zivot da se nisu poubijali sa 13/14 god ?!

Bleak WinterFullMoon:
Dakle oko klasike se Qchka i ja ochigledno ne slazemo,no dobro :wink:

Stvarno ne volim da slusam npr opere……zavijanje i odugovlacenje. Jeste da su to cisti, lepi i skolovani glasovi (sto se za danasnje narodnjacko zavijanje nikako ne moze reci), ali opet....Zaista cenim muku i trud ulozene u stvaranje tih pravih dela, ali ja to ne mogu da slusam. Ovo ostalo, ‘ajde jos nekako i moze, mada ne mora.

Alexandra9:
~To QchCK*a~
Strahovi nas sprecavaju da se nase zelje ostvare... kao i lepe stvari koje treba da nam se dese. Svi ih imamo, a kada skupimo hrabrosti da priznamo sebi da oni u nama postoje- na pola smo puta da ih se oslobodimo... :wink:

Pa moji strahovi (bar ona 2) nisu vezani za neke zelje, tako da ne sprecavaju nista. Valjda. Sto je najgore, plasim se da ne umrem nekako tragicno, ali bih jos milion puta skakala bandzi, a sto tek obozavam jurcanje sa kolima……uf!

Sasha85:
Uvek ocekuju od mene pomoc... Da im ulijem samopouzdanje... Podignem volju za zivotom... Ne ide to tako kao sto oni misle... E,onda postaje problem... A niko od njih se ne zapita kako sam ja...

Jao, sto mi je to poznato! Svi znaju da mogu da me okrenu u 3h ujutro i da cu se ja javiti i slusati ih narednih sat vremena, pri tom malo ko na kraju razgovora, bar iz ciste ljubaznosti ili nekog reda pita kako sam ja i da li meni nesto treba.

Sasha85:
Ne pogadjaju me krupne stvari... Ali zato sitnice... Pogode me za krupne stvari...

U stanju sam da me neka sitnica razbesni I pocnem da placem, ne mogu da se zaustavim (inace, placem samo kad sam besna, nikada kad sam tuzna). Nesto krupnije kad se desi naravno da se potresem, ali ne toliko……ili je mozda stvar u tome sto me to nesto ozbiljnije *stigne* tek kada se pojavi ta neka sitnica i onda ustvari ne placem zbog sitnice, nego zbog te ozbiljne stvari ?

Sasha85:
Muzika je deo mog zivota bez koga ne mogu da zivim... Podize mi raspolozenje,a i spusta kad to zelim...

Najvise mrzim kada sam dobro raspolozena i cujem neku pesmu koja me potseti na nesto tuzno i onda mi se skroz pokvari raspolozenje.

Sasha85:
Nisam ni malo ambiciozna... Nikad ne uradim stvari koje zapocnem do kraja... Lako odustajem... Sve mi je jedno sta cu uraditi sa svojim zivotom...

Meni kao nije svejedno I jako mi je bitno kakav ce mi biti zivot, ali s’ obzirom da nista ne preduzimam povodom toga (munjevito se priblizava prijemni za fax, a ja ne samo da se ne spremam, nego cak ni ne znam definitivno sta da upisem), dodje mi isto kao da mi je svejedno! Uzas!

Sasha85:
Ljubav... To je posebna prica... Isuvise sam hladna... Na neki nacin,mogu da upravljam svojim osecanjima... Nadam se da me neko nece pogresno razumeti... Ako se ta osoba veze previse za mene... Pocne da me gusi... Nema nista lepse od moje slobode... Ona mi je na prvom mestu.. I kad osetim da mi to izmice... Tu je odmah kraj...

E bukvalno svaku rec iz ovog dela razumem I prozivljavam u svom zivotu, ali sve do jedne reci !
 

Back
Top