Alexandra9
Ističe se
- Poruka
- 2.601
Dobro, saznali smo koje nam je omiljeno voce, zivotinje... gde zivimo, horoskopski znak, sta volimo, a sta ne... and so on... Hajde da se upoznamo zaista. Ne preko opisivanja nase ljusture... vec kao duse, bica...
Nije tesko...
Hajde da na trenutak zanemarimo sve ono sto vidimo sa nasim ,,fizickim'' ocima... da naizad pogledamo sta je ,,unutra''... u biti...
Kako izgradjujete sebe na duhovnom nivou? (nemojte mesati ovo sa religijom). Da li ponekad pogledate sebe u nekom drugom ogledalu?... i sta vidite u njemu? Sve mane koje se mogu ispraviti, svi kvaliteti koji su skriveni u nama... cekajuci da ih pronadjemo... i sve zelje, emocije, misli, osecaji... se nalaze u nama u nekom naizgled zamrsenom sklopu. Da li se bojimo da postavimo sebi neka pitanja?... ili se plasimo odgovora? Ziveti u ,,tami''... bezati od...
Lose baratam recima kada je to potrebno... Ne znam da li sam dovoljno objasnila koju sam temu htela da zapocnem. Odgovori na nju na prvi pogled deluju tako siromasno i krhko... a ima toliko toga u nama... sto ostaje nerazjasnjeno, sto ni sami ne osecamo kao deo nas...
Svaki tren koji prodje nudi nam mogucnost da nesto promenimo... u nama... i drugima... Svaki prizor pred nasim ocima, melodija koja protekne kroz nase misli... miris koji za sobom ostavlja letnja kisa... ili blesak secanja......
I sunce ce ponovo izaci iza planina... i potonuti u more... i proci ce jos jedan dan... jos jedan zivot...
ne, ovo nije tema za filozofiju... niti je tema koja nosi prevelik teren za nase godine... treba samo hteti... pogledati...
Izgleda da ne uspevam da ,,ogranicim'' temu, da postavim neke putokaze za put kojim bi trebala ici... A mozda je sve to zbog toga sto odredjen put ne treba ni da postoji? Put mozete graditi svi... ako zelite...
Nema veze i ako nista iza ovoga ostane... mozda jednostavno tako treba i da bude...
nadam se da me je neko razumeo...
Nije tesko...
Hajde da na trenutak zanemarimo sve ono sto vidimo sa nasim ,,fizickim'' ocima... da naizad pogledamo sta je ,,unutra''... u biti...
Kako izgradjujete sebe na duhovnom nivou? (nemojte mesati ovo sa religijom). Da li ponekad pogledate sebe u nekom drugom ogledalu?... i sta vidite u njemu? Sve mane koje se mogu ispraviti, svi kvaliteti koji su skriveni u nama... cekajuci da ih pronadjemo... i sve zelje, emocije, misli, osecaji... se nalaze u nama u nekom naizgled zamrsenom sklopu. Da li se bojimo da postavimo sebi neka pitanja?... ili se plasimo odgovora? Ziveti u ,,tami''... bezati od...
Lose baratam recima kada je to potrebno... Ne znam da li sam dovoljno objasnila koju sam temu htela da zapocnem. Odgovori na nju na prvi pogled deluju tako siromasno i krhko... a ima toliko toga u nama... sto ostaje nerazjasnjeno, sto ni sami ne osecamo kao deo nas...
Svaki tren koji prodje nudi nam mogucnost da nesto promenimo... u nama... i drugima... Svaki prizor pred nasim ocima, melodija koja protekne kroz nase misli... miris koji za sobom ostavlja letnja kisa... ili blesak secanja......
I sunce ce ponovo izaci iza planina... i potonuti u more... i proci ce jos jedan dan... jos jedan zivot...
ne, ovo nije tema za filozofiju... niti je tema koja nosi prevelik teren za nase godine... treba samo hteti... pogledati...
Izgleda da ne uspevam da ,,ogranicim'' temu, da postavim neke putokaze za put kojim bi trebala ici... A mozda je sve to zbog toga sto odredjen put ne treba ni da postoji? Put mozete graditi svi... ako zelite...
Nema veze i ako nista iza ovoga ostane... mozda jednostavno tako treba i da bude...
nadam se da me je neko razumeo...