Sa osobom druge nacionalnosti

Ако ми неко не одговара, онда није битно које је националности... неко ти се једноставно не свиђа и то је то. И исто тако, шта, неко ти се допадне, свиди ти се, слажете се, лепо вам је заједно... забавно, желиш везу с њим... и шта сад? Ту једино различита вера може да буде проблем за будући брак, ако је особама у исто време стало и до њеног практиковања и подизања деце у њеном духу.

Чак и ови што су рекли да не би... не верујем им. То се не бира. Узимали су се људи раније и кад им је читав свет бранио, а камоли данас кад никаквих препрека нема.

Tek danas ima prepreka, predrasuda, trvenja kao nikad do sad!

Imam prijatelja koji se zatreskao, žena njegovog života, bili su u
vezi 6 meseci (ona mu je rekla u startu da je hrišćanka). Polako
on pripremao teren da je zaprosi, tek ona mu kaže da je jevrejka.
Razočarao se zato što ga je slagala i još je počeo da zamišlja
njihovu decu, babe, dede, netrpeljivosti i sl. i čovek odustao. Prošlo je 5
godina od tada, nije je video ni čuo, nestala je bez traga i glasa.
Pati za njom i ne može sad sebi da oprosti glupost koju je napravio.:confused:
 
Poslednja izmena:
... opet...gde god sam zivela, druzila sam se sa raznim svetom,
ali ipak se najbolje kapiram sa nasim ljudima.
nije u pitanju toliko nacionalnost, koliko razlicit mentalitet.
jednostavno..u mnooooogim stvarima se razlikujemo
od jednog amera, ozija, kiwija...i to je jednostavno tako.
 
jeste to što ti kažeš je idealno. Ali, može da se desi da se sretnu dve duše, skapiraju se,
nisu im bitni religijski običaji ili su im bitni, ali su tolerantni i mogu da svare taj deo priče u
svom odnosu. Znaš li da je veoma teško naći srodnu dušu, zašto onda zbog tog društvenog
faktora, koji nema veze sa suštinom bića koje volimo, prekinuti i otići zauvek?
 
Tek danas ima prepreka, predrasuda, trvenja kao nikad do sad!

Imam prijatelja koji se zatreskao, žena njegovog života, bili su u
vezi 6 meseci (ona mu je rekla u startu da je hrišćanka). Polako
on pripremao teren da je zaprosi, tek ona mu kaže da je jevrejka.
Razočarao se zato što ga je slagala i još je počeo da zamišlja
njihovu decu, babe, dede, netrpeljivosti i sl. i čovek odustao. Prošlo je 5
godina od tada, nije je video ni čuo, nestala je bez traga i glasa.
Pati za njom i ne može sad sebi da oprosti glupost koju je napravio.:confused:

Па не знам... знам да овде раније није било српско-мађарских бракова, сад их има колико хоћеш. А у те нехришћанске конфесије се стварно слабо разумем... имам неки отпор према исламу као религији, сличан ономе каквог сам видео код неких који немају католике у својој средини, према католицима. Мада, то је све некако на нивоу апстракције, јер ја знам за муслимане као што знам за Ескиме... знам да их има, и то је то, једноставно, не живим у средини где бих се сретао са њима и имао неког искуства...

А то за Јевреје ме подсети... имао сам једну рођаку-претка... пре Другог светског рата је била удата за домаћег Јеврејина, само је променила веру. Знам да су и о њој и о њеном мужу моји са бабине стране имали лепо мишљење... и о његовој породици.

Углавном, оно сам хтео да кажем да се барем данас на такве бракове и везе не гледа као на нешто недопустиво, па да се мешају и људи из цркве, и целе фамилије. Има тога и данас, само мислим да је то мањина.
 
jeste to što ti kažeš je idealno. Ali, može da se desi da se sretnu dve duše, skapiraju se,
nisu im bitni religijski običaji ili su im bitni, ali su tolerantni i mogu da svare taj deo priče u
svom odnosu. Znaš li da je veoma teško naći srodnu dušu, zašto onda zbog tog društvenog
faktora, koji nema veze sa suštinom bića koje volimo, prekinuti i otići zauvek?



naravno...uvek se nadju dve srodne duse
i takvi obicno i ostanu zajedno.
 
Углавном, оно сам хтео да кажем да се барем данас на такве бракове и везе не гледа као на нешто недопустиво, па да се мешају и људи из цркве, и целе фамилије. Има тога и данас, само мислим да је то мањина.

To jeste, sada ne postoje direkna negodovanja i zabrane, ali zato
indirektno i suptilno se opet odrađuje priča.
 
Vise mi je bitna veroispovest nego nacionalnost i nisu u pitanju predrasude vec nacin zivota.Ako su mi npr. vera i crkva bitan deo zivota ne bih podnela da dodjem u situaciju da mi on ili njegova porodica zabranjuju ispovedanje vere ili da me ismijavaju i da nailazim na nerazumevanje svaki dan.
 
Тешко је и овако пронаћи се са том неком нај-нај особом да би сад човек ризиковао и рекао "јел' имате нешто исто овако, само друге националности".
Ali, može da se desi da se sretnu dve duše, skapiraju se,
nisu im bitni religijski običaji ili su im bitni, ali su tolerantni i mogu da svare taj deo priče u
svom odnosu. Znaš li da je veoma teško naći srodnu dušu, zašto onda zbog tog društvenog faktora, koji nema veze sa suštinom bića koje volimo, prekinuti i otići zauvek?

e, ovakve stvari te natjeraju da dublje razmisliš o dilemi kao što je ova...
iskreno, prvi put u životu sam samu sebe zapitala šta bi bilo ako mi se desi da zavolim nekoga ko je druge nacionalnosti ili vjere...
a osjećam da je to, i samo to, moja srodna duša, jedan u milion... :confused:
ako bi to bila iskrena ljubav, znači da on voli mene i ja volim njega baš zato što smo takvi kakvi jesmo...a ja sam takva kakva jesam dobrim dijelom i zbog toga što sam odgajana u duhu svoje vjere, učili me vrijednostima i principima u skladu s tim...i on takođe, jel'...
i šta sad?
sjetila sam se jednog primjera koji mi je poznat...
majka moje dobre drugarice je katolkinja (njeni su porijeklom iz Češke),
a otac je Srbin, pravoslavac...
ja njima čestitam oba Božića, Uskrs i Vaskrs i krsnu slavu...
Oni idu u obje crkve, proslavljaju sve navedene praznike, poštuju obje strane.
Ja znam samo dio njihove priče, a oni najbolje znaju koliko su predrasuda, osuda i problema pretrpjeli
zbog toga što su se odlučili na "mješoviti brak".
Pa opet, oni su jedna sasvim normalna porodica, i nikad ih nisam drugačije ni vidjela.
To je, recimo, varijanta koja mi je prihvatljiva. Kad se niko ne odriče dijela sebe,
samo zato da bi funkcionisali po mjeri sredine u kojoj žive.
Na kraju krajeva, šta ako odlučim da provedem ostatak života sa nekim Englezom, Špancem, Italijanom...:confused:
 
Poslednja izmena:
e, ovakve stvari te natjeraju da dublje razmisliš o dilemi kao što je ova...
iskreno, prvi put u životu sam samu sebe zapitala šta bi bilo ako mi se desi da zavolim nekoga ko je druge nacionalnosti ili vjere...
a osjećam da je to, i samo to, moja srodna duša, jedan u milion... :confused:
ako bi to bila iskrena ljubav, znači da on voli mene i ja volim njega baš zato što smo takvi kakvi jesmo...a ja sam takva kakva jesam dobrim dijelom i zbog toga što sam odgajana u duhu svoje vjere, učili me vrijednostima i principima u skladu s tim...i on takođe, jel'...
i šta sad?
sjetila sam se jednog primjera koji mi je poznat...
majka moje dobre drugarice je katolkinja (njeni su porijeklom iz Češke),
a otac je Srbin, pravoslavac...
ja njima čestitam oba Božića, Uskrs i Vaskrs i krsnu slavu...
Oni idu u obje crkve, proslavljaju sve navedene praznike, poštuju obje strane.
Ja znam samo dio njihove priče, a oni najbolje znaju koliko su predrasuda, osuda i problema pretrpjeli
zbog toga što su se odlučili na "mješoviti brak".
Pa opet, oni su jedna sasvim normalna porodica, i nikad ih nisam drugačije ni vidjela.
To je, recimo, varijanta koja mi je prihvatljiva. Kad se niko ne odriče dijela sebe,
samo zato da bi funkcionisali po mjeri sredine u kojoj žive.
Na kraju krajeva, šta ako odlučim da provedem ostatak života sa nekim Englezom, Špancem, Italijanom...:confused:

moji fala bogu ne idu u crkve i ne drze do obicaja
obiljezi se ponesto ali svakako ne u toj mjeri..
sve je to do ljudi, sredine a bogami i do obrazovanja
treba biti covjek pa se izdignuti od bolesti koju pruza religija
 
moji fala bogu ne idu u crkve i ne drze do obicaja
obiljezi se ponesto ali svakako ne u toj mjeri..
sve je to do ljudi, sredine a bogami i do obrazovanja
treba biti covjek pa se izdignuti od bolesti koju pruza religija

kralju :lol:

ljudi bi trebali da se dijele na dobre i one koji to nisu...
mislim, čisto da znaš koje da izbjegavaš...
a religija nije bolest ako ide uz dobrog čovjeka...
i robine, to nema veze sa obrazovanjem baš baš...
samo treba biti čovjek (a to ne uče u školi),
ništa ni manje ni više!
 
kralju :lol:

ljudi bi trebali da se dijele na dobre i one koji to nisu...
mislim, čisto da znaš koje da izbjegavaš...
a religija nije bolest ako ide uz dobrog čovjeka...
i robine, to nema veze sa obrazovanjem baš baš...
samo treba biti čovjek (a to ne uče u školi),
ništa ni manje ni više!

****** sad sam sse probudio:lol:
a sto se tice ovog drugog ebiga nisam covjek:))))
 
Ovo pitanje otvora mnoga podpitanja dali je samo nacionalnost ,vera,veroispovest,i mora se ukljuciti razum ne samo srce ja recimo ne bi bila nikad sa Albancem,nikad, jer ne bi to uspelo ,različiti smo svetovi,tako da možda i ne bi bila druga nacionalnost i veroispovest(katolik)mozda,da, ali druga religija (muslimanska) ne,mozda su sve predrasude ali ne vidim budućnost u takvim vezama.
 

Back
Top