Njegovo Kraljevsko Visocanstvo Knez Pavle Karadjordjevic (1893-1976) jedna je od najkompleksnijih licnosti nase nacionalne istorije. Iznenadjuje da njegov zivot do sada jos uvek nije bio predmet narocitih i podrobnijih naucnih studija. Buduci da su o Knezu Pavlu u javnosti od uvek postojali razliciti sudovi, jedno uopsteno i jednostrano sagledavanje njegovog zivotnog dela nije moguce. Ocena ucinka Kneza Pavla kao jednog od trojice Namesnika Njegovog Velicanstva Kralja Petra Drugog, kao i celokupne njegove licnosti, zahteva mnogo vise paznje, znanja i svesti o osetljivosti narocitog istorijskog trenutka koji je odredio njegovu sudbinu.
Pre svega, Knez Pavle nije odgajan za drzavnika. Sticaj nesrecnih okolnosti dovesce ga na celo mlade Kraljevine koja se za Srbiju pokazala kao suvise veliki zalogaj. Skolovan je u Velikoj Britaniji (Oksford) sto ga je zadojilo humanizmom i ljubavlju prema tekovinama evropske demokratije. Mnogo vise je bio zaokupljen i okrenut umetnosti i kulturi nego li aktuelnim i slozenim politickim problemima Jugoslavije. Zato se cesto njegove nesporne drzavnicke sposobnosti stavljaju u drugi plan u odnosu na njegovu naklonost razlicitim umetnostima. Valja napomenuti da je Knez bio vrsni poznavalac slikarstva, i posedovao je bogatu zbirku evropskog slikarstva XIX i ranog XX veka. Licno njemu treba zahvaliti za osnivanje Muzeja savremene umetnosti 1929. koji potom prerasta u Muzej Kneza Pavla 1936. (ciji ce se bogati fondovi posle Drugog rata preliti u zbirke Narodnog Muzeja).
Nesrecno ubistvo Kralja Aleksandra Prvog u Marseju 1934. je u prvi plan izbacilo Kneza Pavla koji je Kraljevom oporukom odredjen za jednog od trojice Namesnika mladog Kralja Petra Drugog (zajedno sa Ivanom Perovicem i nesrecnim Radenkom Stankovicem). Bile su to ujedno najteze godine za Jugoslaviju kako na polju medjunarodnih tako i unutrasnjih odnosa (teritorijalna organizacija drzave, hrvatsko nacionalno pitanje, jacanje fasizma i nacizma u Evropi...). Problemi su zahtevali odlucnu i autoritarnu osobu, upravo onakvu kakav je bio ubijeni srpski Kralj. Knez Pavle nije posedovao samouverenost i odlucnost svoga brata od strica, ali je upravo u periodu Namesnistva nacinjen odredjen pomak na polju dalje demokratizacije jugoslovenskog gradjanskog drustva i afirmacije evropskih humanistickih ideja.
S nemackim jacanjem i nadiranjem (narocito posle okupacije Francuske 1940.) pred Knezom Namesnikom postavila se dilema i izbor koji se smatra jednim od najnezahvalnijih koji je u istoriji srpskog naroda postavljen jednom drzavniku. Knez Pavle je na taj nacin stavljen pred svrsen cin. Potpisivanje Trojnog pakta 25.III 1941. u aktuelnom politickom trenutku moze se sagledati izraz njegove drzavnicke zrelosti i svesti o tragicnim posledicama odbijanja istog. Posledice vojnog puca i delovanja britanskih tajnih sluzbi od 27.III 1941. (koje su izmedju ostalog dovele do ukidanja Namesnistva i proterivanja Kneza Pavla i njegove porodice) danas vise ne predstavljaju tajnu i o njima se u javnosti sve vise i slobodnije govori. Podrobnije analize martovskih dogadjaja iz 1941. doprinece rehabilitaciji licnosti Kneza Pavla Karadjordjevica. Slozio bih se delom oko ocene da je kao pogresna licnost bio na celu drzave u pogresno vreme. Ali jednog srpskog Kneza nazvati izdajnikom, a citavu Dinastiju "izdajnickom i okupatorskom" je najblaze receno prostacki.